U mojoj kuhinji 2

Mamina pogača

2012-01-27T08:35:00.007+01:00

Način oblikovanja pogače preuzela sam iz ovog recepta, ali nisam se držala tog recepata pri izradi tijesta i nadjeva; to sam radila po svom (ovo je bezmesna varijanta pogače).

Tijesto
oko 600 g glatkog brašna
1 suhi kvasac (7 g)
2 čajne žlice soli
pola čajne žlice šećera
1 jaje
oko 300 ml mlakog mlijeka (može i kombinacija mlijeka i vrhnja ili kiselog mlijeka)

Moji nadjevi
- Nadjev za «vijenac»
200 g tvrdog naribanog sira
3-4 žlice naribanog parmezana
papar
- Nadjev za «pužiće»
80ak g mekanog margarina/maslaca
4 češnja češnjaka
5-6 žlica svježeg, sitno nasjeckanog začinskog bilja (bosiljak, ružmarin, vlasac, timijan, peršinovo lišće,…)
čili papričice po želji
sol, papar

Za premazivanje
1 bjelanjak ili 1 žumanjak umućen s 1 žlicom mlijeka ili vode

Svi sastojci za tijesto trebaju biti sobne temperature.
Za tijesto, u posudu stavite brašno, kvasac sol, šećer i jaje pa dodavajte mlijeko da zamijesite glatko tijesto. Kratko ga premijesite, oblikujte u kuglu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom da se digne.

Nadjev za «pužiće»: štapnim mikserom (ili u mini sjeckalici) «sameljite» sve sastojke da dobijete mazivu zelenu smjesu.
Potrebna količina začinskog bilja, češnjaka, čili papričica, soli i papra ovisi o vašem ukusu.
Možete upotrijebiti kupovni maslac sa začinskim biljem.

Okruglu posudu za pečenje obložite papirom za pečenje.
Ja sam koristila posudu promjera 30 cm.

Dignuto tijesto premijesite pa ga podijelite na dva jednaka komada. Jedan od tih komada podijelite na dva jednaka dijela (trebate imati ukupno tri komada: jedan veći i dva manja).

Najveći dio sasvim tanko razvaljajte na pobrašnjenom stolnjaku u pravokutnik dimenzija oko 70 cm x 35 cm). Tijekom valjanja ostavite tijesto da kratko miruje, lakše ćete ga razvaljati.
Po tijestu rasporedite obje vrste sira i sve popaprite.

Tijesto narolajte počevši s duže strane.
Stavite ga u posudu za pečenje, oblikujte vijenac, krajeve ugurajte jedan u drugi.
Po potrebi narolano tijesto «nategnite» da možete spojiti krajeve, sve ovisi o tome koliki je promjer posude u kojoj ćete peći pogaču.

Uzmite jedan manji komad tijesta i razvaljajte ga u tanki krug, promjera posude za pečenje (kod mene je to bilo 30ak cm).
Taj krug oštrim nožem uokolo zarežite na 12 mjesta – oko 8 cm od ruba prema sredini, ne treba rezati skroz do sredine.

Tako zarezano tijesto stavite u posudu za pečenje, na vijenac.

Preostali komad tijesta razvaljajte u pravokutnik dimenzija oko 35 cm x 20 cm. Na razvaljano tijesto razmažite pripremljeni «zeleni margarin», narolajte počevši s duže strane.

Dobivenu rolu narežite na jednake komade.
Ja sam narezala 10 komada dužine oko 3,5 cm.

Narezane komade složite okomito, u sredinu pogače.

Svaki od 12 zarezanih komada tijesta malo rastegnite pa ga motajte oko njegove vlastite osi (da izgleda svrdlasto), i onda napravite čvor, položite ga na vijenac.

Kad napravite sve čvorove oštrim nožem zarežite vijenac između svakog čvora.

Posudu pokrijte vlažnom krpom i tijesto ostavite na toplom 40ak min.

Zatim tijesto premažite umućenim žumanjkom ili bjelanjkom.

Pogaču stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 40ak min.

Ja sam pogaču pekla na drugoj prečki odozdo uz uključen donji i gornji grijač: čvorovi su brzo potamnjeli, a ostatak pogače je još bio blijed. Zato sam aluminijsku foliju trgala na komadiće i na svaki čvor sam stavila komad folije – to sam tako pekla, dok je i ostatak pogače porumenio.

Suncokret pogača II

2012-01-22T08:12:00.029+01:00

Volim slana dizana tijesta, mogla bih živjeti jedući samo takve stvarčice. I nastojim svaki tjedan pripremiti nešto takvo.

Zato ovo vjerojatno ne bih trebala navoditi, nego se pokriti ušima zbog sramote, ali nemam običaj skrivati činjenice, pa eto priznanja: ja nikad u životu nisam došla na ideju da napravim nekakvo pecivo, ili neku pogaču ili neki kruh – «rano» u jutro, tj. za doručak.
Dizana tijesta radim kad imam vremena u jutro/prije podne, ali s pripremom tih tijesta nikako ne počinjem prije 8-9 sati (a često i puno kasnije; ovisno o tome kad sam tijekom dana kod kuće). Ako tijekom dana, u neko «normalno vrijeme», tj. poslije 9 sati nemam vremena za izradu, dizanje/čekanje, oblikovanje tijesta itd. - onda takve stvari ne radim taj dan.
Nekad, kad se radi o dizanom tijestu (manjim komadima peciva) s kojim ima manje posla – možda će čak biti gotovo u vrijeme ručka – ali najčešće to nije slučaj, nego ta peciva, te pogače ili kruhove završim tek poslije ručka, pa se jedu kao međuobrok ili večera. U slučaju da su takva peciva jako «kasno» (na večer) gotova, postoji mogućnost da neće biti pojedena tog dana pa će ih ostati za doručak – za drugi dan – to je jedini način da kod mene za doručak dobijete «domaće pecivo» (od prethodnog dana, ali ipak domaće).

Znam da se neki u 5, 6 ili najkasnije 7 sati u jutro bude i bacaju na pripremu dizanog tijesta kako bi ukućane iznenadili pecivom/kruhom/pogačom… za doručak – kod mene takva iznenađenja nemojte očekivati. Ne mogu zamisliti da bih se dizala (rano) u jutro da idem raditi dizano tijesto. Volim dizana (slana) tijesta – ali čak niti sama sebi ih ne radim u jutro u 7 sati, a kamoli u 5 (kad se dižem u 5, to je jedino zbog poslovnih obaveza, nema šanse da se dižem u 5 i da idem nešto peći/kuhati).
Kad mi se jede npr. neka pogača, ja ću se si ju napraviti, ali u neko normalno doba dana, a ne u cik zore!

Razloge moje nespremnosti da kuham od ranog jutra (doslovno!) treba potražiti u nečemu o čemu sam već pisala i po čemu se razlikujem, čini mi se, od ama baš svih(?) drugih gastro blogera/blogerica: jednostavno ne volim pripremati hranu.
Ja volim jesti hranu, ali ju nikako ne volim pripremati. Da meni netko drugi hoće kuhati/peći tj. pripremati obroke, ja ne bih imala potrebu ni prismrditi u kuhinju.
Ali kako nema nikoga tko bi preuzeo tu dužnost, ja se bakčam s tim. A budući da se prevelik gurman/hedonist da bih se hranila samo naručenim pizzama, gotovim jelima ili spremala samo neke brzinske stvarčice, facit je da jako puno vremena provodim u kuhinji. Možda je to nekima nevjerojatno, ali mene uopće ne veseli to vrijeme provedeno u kuhinji, zapravo, imam osjećaj da tamo gubim vrijeme.

Definitivno nisam od onih koji su spremni potrgati se ili pretrgnuti se da bi pripremili obrok, a pogotovo nisam spremna rano početi s pripremom tog obroka; ja u kuhinju ne ulazim prije 8 u jutro.

Slična stvar je i s blagdanima, za npr. Badnjak, Božić, Uskrs… nemam običaj početi «jako» rano u jutro s pripremama. Volim dobru hranu, ali nisam spremna ubijati se cijeli dan u kuhinji da bih ju napravila! Ako neću stići sve napraviti: neće biti napravljeno! Al´ nećemo zato crknuti od gladi, naći će se nešto za pojesti.

Kolegica mi kaže da ona tijekom «radnih dana» ne priprema doručke, ali tijekom subote i nedjelje želi iznenaditi svoje ukućane pecivima/kruhovima za doručak pa «rano» ustane i napravi što treba.
Ja se vikendom ne dižem rano, a pogotovo ne da bih se od ranog jutra zatvorila u kuhinju! Točno je da dizana tijesta pretežno radim vikendom kad sam cijeli dan kod kuće, ali kako rekoh, ni tada ne počinjem prije 8-9 sati.

Pošto imamo mačke (kao kućne ljubimce) normalno nam je da one non stop idu van, pa unutra, pa van, pa unutra,… i tako, amo-tamo, i po danu i po noći.
Baš neki dan (zapravo, noć), kao i svaki drugi dan (noć), puštam ja mačku van - i bauljam ja tako, pospana, po kući, palim svjetla, pazim da nožnim prstima ne zakvačim zidove, ormare, vrata, raznorazne podne izbočine, neravnine itd. I pustim ja mačku van, vani mrkli mrak, ne vidiš prst pred nosom… Po povratku u krevet bacim pogled na sat. Bilo je 5 sati i 16 minuta – meni se glavom roje misli tipa «Ajmeeeeeeee, glupe li mačketine, zar mora tako rano ići van!?». Tada mi sine: neke žene su navinule sat da im zvoni u 5 u jutro i u 5 sati i 16 min. već su sigurno do lakta u zamiješenom tijestu. Kako bi bilo da ja sad idem raditi nekakvo tijesto?
Ma neeeeeeeeeeema šanse!
Odoh ja u krpe!

Ok, jedna kolegica mi kaže da pretjerujem s ovom tvrdnjom da se «puno» ljudi diže u 5 u jutro da bi pripremalo nešto od dizanog tijesta. Ta kolegica se subotom/nedjeljom diže u 7 i onda se baca na izradu dizanog tijesta.
Pa kako bi bilo da ja navinem sat da zvoni u 7 sati (ili da «navinem» mačku da ide van u 7 sati:) pa da ja jedan dan u 7 sati u jutro počnem s pripremom dizanog tijesta?
Ma nema šanse!

Pitam se hoće li se moj stav ikada promijeniti? Ne mogu riječima izraziti koliko mi je nezamislivo da u 5 ili u 7 u jutro radim dizano tijesto (ili bilo koje drugo jelo). Da mi zatreba pecivo/kruh/pogača «rano u jutro»: ustala bih – i pravac pekara/trgovina (ili bih dan ranije kupila/napravila što mi treba)!

Ako jednom «rano u jutro» (prije 8) počnem s izradom nečega poput peciva/pogače/kruha ili ako nešto skuham (a da nije čaj), obavijestit ću o tome sve koje poznajem, to će kod mene uistinu biti presedan.

Ove pogače, peciva, kruhovi… za koje recepte unosim na blogove – baš se pitam jesam li išta od toga ikad napravila za ručak? Kod mene su takve stvari najčešće gotove u poslijepodnevnim satima: obično oko 2, 3 sata po podne. Bilo je nekih manjih peciva s kojima nema puno posla oko oblikovanja i brzo su pečena – pa se zna dogoditi da su gotova za ručak (ukoliko s njihovom izradom ne počnem tek oko 1 po podne: onda su gotova tek na večer), ali u pravilu – ja jela od dizanog tijesta ne završim do ručka. Niti se ne trudim da to bude gotovo do ručka. Za ručak pripremam jela koja sam u stanju završiti u vrijeme ručka. A jela od dizanog tijesta: kod mene se jedu poslije podne – kad su gotova.

Suncokret pogača II

Recept za ovu pogaču potječe s Nirmelinog bloga. Budući da na blogu već imam jednu Suncokret pogaču, ovo će biti Suncokret pogača II. Smanjila sam količinu sastojaka, ali u postupku izrade nisam ništa mijenjala:)

Sastojci
700 g glatkog brašna
1 suhi kvasac (7 g)
oko 1/3 paketića praška za pecivo
2 čajne žlice soli
2 žlice ulja
1 jaje
1 bjelanjak
200 ml mlakog mlijeka
oko 150 ml mlake vode

Nadjev
oko 200 g mekanog margarina

Za premazivanje i posipanje
1 žumanjak + 1-2 žlice mlijeka
sezam

Za tijesto, u posudu stavite brašno, sol, kvasac, prašak, ulje, jaje, bjelanjak, mlijeko i vodu pa zamijesite glatko tijesto. Oblikujte ga u kuglu, stavite u posudu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom da se digne.

Mekani margarin izmiksajte ili promiješajte da bude maziv.

Okruglu posudu za pečenje obložite papirom za pečenje.
Ja sam koristila posudu promjera 30 cm.

Dignuto tijesto premijesite i podijelite na dva dijela.
Jedan dio razvaljajte u tanki pravokutnik (kod mene je to bio pravokutnik dimenzija oko 48 cm x 28 cm).
Dio maragarina namažite na tijesto.

Dvije duže strane tijesta preklopite prema sredini tijesta, da se u sredini dodiruju.

Na jednu preklopljenu stranu namažite malo margarina pa preko nje preklopite drugu stranu.

Tako složeno tijesto sasvim malo stanjite valjkom.

Od dobivene «trake» tijesta oštrim nožem režite trokute.

Trokute stavljajte okomito u posudu tako da najkraća strana bude naslonjena na rub posude.

Drugi komad tijesta premijesite i razvaljajte u pravokutnik (trebao bi biti velik kao što je bio i prvi) i namažite ga dijelom margarina. Zatim tijesto preklopite na isti način kao što ste preklapali i prvi dio tijesta, pa ga namažite ostatkom margarina i onda preklopite i sasvim malo stanjite valjkom – da napravite «traku» kakvu ste napravili i od prvog komada.

I tu drugu traku režite na trokute i stavljajte ih u posudu za pečenje.

2-3 «nepravilna» trokuta (npr. krajeve «traka») omotajte jedan oko drugog, kao svojevrsnog puža i stavite u sredinu posude za pečenje.

Tijesto pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom oko pola sata.

Zatim ga premažite žumanjkom umućenim s mlijekom i posipajte sezamom.

Pogaču stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 40 min.

Banica od dizanog tijesta

2012-01-20T08:33:00.002+01:00

Recept za ovu banicu potječe s Coolinarike. Donekle sam se držala recepta, ali ja nisam u stanju držati se toga što tamo piše, ja ne bih bila živa da nešto ne promijenim:) zato sam upotrijebila četiri nadjeva koja su se meni sviđala.
Za tijesto sam upotrijebila oko 700 g brašna: s obzirom na 200 ml mlijeka i 4 jaja – meni nikako nije bilo dovoljno 550-600 g brašna. Količina jaja bi se mogla smanjiti, 3 bi bila dovoljna (možda i samo 2), a i količina mlijeka bi se mogla smanjiti za 50ak ml, pa bi se tijesto moglo zamijesiti od 500-600 g brašna.

Nemam fotografiju presjeka, ove fotke iz «ptičje perspektive» napravila sam dok banica još nije bila gotova (uslikana je kad je prelijana sirupom, prije stavljanja u pećnicu). Preko noći je ostala u pećnici, drugi dan nisam odmah fotografirala presjek, a na večer je bio mrak - a kad s mobitelom fotografiram uz upaljenu električnu rasvjetu u prostoriji – fotke su užasne! Ljubitelji lijepe fotografije rekli bi da su moje fotke i inače užasne – i bili bi u pravu, ja uopće ne osjećam potrebu da se trudim oko toga, pa nemam u planu niti kupovati fotoaparat (ako mi je već više osoba sugeriralo «da bi meni to trebalo, s obzorom na moj blog»). No, trudim se sve fotografirati pri danjem svjetlu, i ja sam s obzirom na moju ne zainteresiranost za fotografiranje i mogućnosti mobitela – zadovoljna fotografijama.

Tijesto
650-700 g glatkog brašna
1 suhi kvasac (7 g)
prstohvat soli
200 ml mlakog mlijeka
4 jaja
2 žlice ulja

Moji nadjevi
1. 60ak g mljevenih oraha
2. 1 puna žlica cimeta pomiješana s 3 žlice šećera
3. 80ak g suhih višanja
4. 60ak g sitno naribane čokolade za kuhanje
+
oko 80 ml ulja

Sirup
200 g šećer
1,5 l vode

Svi sastojci za tijesto trebaju biti sobne temperature.
Za tijesto, od brašna, kvasca, soli, ulja, mlijeka i jaja zamijesite srednje čvrsto tijesto. Oblikujte ga u kuglu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom da se digne.

Okruglu posudu za pečenje (promjera 40ak cm) nauljite po dnu i stranicama.

Kad se tijesto digne, premijesite ga pa podijelite na četiri jednake lopte.
Pokrijte ih krpom i ostavite 15-20 min. na sobnoj temperaturi da se dižu.

Uzmite jednu kuglu tijesta, malo ju premijesite pa ju razvaljajte na 2-3 mm debljine (u pravokutnik dimenzija oko 35 cm x 25 cm).
Tijekom valjanja ostavite tijesto da se malo odmara, lakše ćete ga razvaljati.

Razvaljanu koru premažite uljem pa ju posipajte mljevenim orasima (u tankom sloju).

Narolajte ju počevši s duže strane. Dobivenu rolu smotajte kao puža i stavite na sredinu posude za pečenje.

Drugu kuglu tijesta premijesite i razvaljajte u pravokutnik kao i prvu. Tijesto premažite uljem i posipajte cimetom pomiješanim sa šećerom.

Narolajte ga počevši s duže strane. Dobivenu rolu «omotajte» oko «puža» u posudi za pečenje.

Treću kuglu tijesta premijesite i razvaljajte u pravokutnik kao i prethodne. Tijesto premažite uljem i posipajte suhim višnjama.

Narolajte ga počevši s duže strane. Dobivenu rolu «omotajte» oko prethodnih rola u posudi za pečenje.

Četvrtu kuglu tijesta također premijesite i razvaljajte u pravokutnik kao i prethodne. Tijesto premažite uljem i posipajte naribanom čokoladom.

Narolajte ga počevši s duže strane. Dobivenu rolu «omotajte» oko prethodnih rola u posudi za pečenje.

Složeno tijesto pokrijte vlažnom krpom i ostavite oko pola sata na sobnoj temperaturi da se diže.

Zatim ga stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva i pecite 40ak min. da porumeni.
Pečenu banici ostavite da se potpuno ohladi.

Ohlađenu banicu narežite na komade (kao tortu), nemojte ih vaditi iz posude.

Za sirup, u lonac stavite šećer i vodu pa ih miješajući zagrijavajte da se šećer rastopi. Kad zakuha, tekućinu prokuhajte oko 5 min.
Kuhani sirup ostavite da se hladi 10ak min., a onda, dok je još topao, njime prelijte hladnu, narezanu banicu. Posudu u kojoj ste pekli banicu pokrijte folijom i stavite u mlaku pećnicu (zagrijte ju na 50ak stupnjeva pa ju isključite) da banica upije sirup.

Banicu poslužite potpuno ohlađenu.
Ja ju ostavim preko noći, pokrivenu u pećnici, pa se ona polako hladi (i upija sirup).

Marshmallow biscuits

2012-01-17T08:10:00.007+01:00

Volim pjenaste smjese na bazi šećera, vode i želatine, jela bih ih svaki dan!
Kad sam prvi put radila ove kolačiće držala sam se recepta s Coolinarike, no imala sam «puno previše» tijesta (pečenih keksića).
Zato, evo moje varijante sa smanjenom količinom tijesta (opet mi je ostalo par krugova, ali ipak ne toliko kao kad sam se držala recepta s Coolinarike). Tijesto sam radila samo od oštrog pšeničnog brašna jer ne volim integralno.
Recept za nadjev nisam mijenjala, sviđa mi se takav, kakav jest:)

Što se glazure tiče, možete napraviti kakvu god hoćete: ili od čokolade za kuhanje, ili od mliječne čokolade,…

Tijesto (za 40ak krugova, tj. 20ak sendvič-kolačića, promjera 5 cm)
60 g mekanog maslaca/margarina
50 g šećera kristala
1 vanilin šećer
1 jaje
oko 160 g oštrog brašna + za doradu
pola čajne žlice praška za pecivo (sodu bikarbonu nisam upotrebljavala)
prstohvat soli

Nadjev
10 g bijele želatine u prahu + 4 žlice hladne vode
330 g šećera kristala
1 vanilin šećer
16 g svijetlog meda
125 ml vode

Ostalo
crveni pekmez po želji

Glazura
oko 150 g čokolade za kuhanje
oko 5 žlica ulja

Za tijesto, u posudu stavite mekani maslac/margarin i obje vrste šećera pa ih miksajte oko 5 min. Dodajte jaje i sve dobro izmiksajte.
Zatim dodajte brašno, sol i prašak te zamijesite tijesto; po potrebi dodajte još brašna. Oblikujte ga u kuglu, omotajte folijom i stavite u hladnjak na pola sata.

Ohlađeno tijesto razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi, oko 3 mm debelo i režite krugove željene veličine (ja sam rezala krugove promjera 5 cm).
Stavite ih na lim obložen papirom za pečenje (krugovi ne trebaju biti jako udaljeni jedan od drugog).
Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 6 min.
Skupite komadiće tijesta koji su vam ostali dok ste izrezivali krugove, zamijesite ih, razvaljajte, opet režite krugove istim kalupom i ispecite ih – tako radite dok imate tijesta.

Pečene keksiće ostavite da se ohlade.

Za nadjev, želatinu prelijte vodom i ostavite da nabubri.
Šećer, vanilin šećer, med i 125 ml vode stavite u lonac pa sve zagrijavajte na srednjoj temperaturi miješajući, da se šećer i med otope te da se sastojci povežu. Tada pojačajte temperaturu i kuhajte sirup 2 min.

Nabubrenu želatinu stavite u posudu za miksanje. Uključite mikser i polako, u mlazu dodavajte vrući sirup uz rub posude, stalno miksajući. Kad ulijete sav sirup, pojačajte brzinu miksera (na najjače) i miksajte 10ak min. da dobijete bijelu pjenasti smjesu (volumen bi se trebao, otprilike, utrostručiti).
Smjesu ulijte u lagano nauljeni četvrtasti lim da bude u sloju od oko 2 cm (ja sam koristila lim dimenzija 28 cm x 22 cm).
Odozgo ju zagladite nauljenom spatulom. Stavite ju u hladnjak na otprilike 2 sata, da se stegne.

Od stvrdnute smjese nauljenim kalupom (iste veličine kojim ste rezali i tijesto) izrežite krugove.
Možete ih odlagati na lagano nauljeni pladanj ili ih odmah stavljajte na keksiće premazane pekmezom (ja ih nisam odmah stavljala na keksiće, nego sam prvo izrezala sav nadjev u krugove i naslagala ih na nauljeni lim, a poslije sam spajala keksiće).

Pekmez možete ugrijati (ja nisam, samo sam ga dobro izmiješala da bude maziv).
Svaki keksić tanko premažite pekmezom, na njega stavite izrezani krug nadjeva, drugi keksić premažite pekmezom i zalijepite na nadjev.
Na taj način sastavite sve kolačiće.

Čokoladu rastopite na pari zajedno s uljem. Ostavite ju da se hladi, da bude mlaka (kako se pjenasti nadjev ne bi rastapao kad ga uronite u «vruću» čokoladu).
Svaki kolačić do pola umočite u čokoladu, odlažite ih na rešetku (može i rešetka od pećnice) i ostavite ih da se višak čokolade ocijedi, tj. da se čokolada stvrdne.

Gerber-pogača

2012-01-13T08:23:00.001+01:00

Recept za Gerber-pogaču potječe s Coolinarike, a kod mene je doživio izmjene:)

Tijesto
600 g brašna
1 suhi kvasac (7 g)
2 čajne žlice soli
1 jaje
2 žlice ulja
oko 250 ml mlakog mlijeka

Nadjev
200 g svježeg kravljeg sira
1 jaje
4 češnja češnjaka, oljuštena, sitno nasjeckana
sol, papar

Za premazivanje i posipavanje
1 bjelanjak (ili žumanjak umućen s 1 žlicom vode ili mlijeka)
sezam

Svi sastojci za tijesto trebaju biti sobne temperature.
Za tijesto, u posudu stavite sve sastojke i zamijesite glatko tijesto. Oblikujte ga u kuglu, stavite u posudu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom da se digne.

Za nadjev, pomiješajte sve sastojke da dobijete glatku smjesu, začinite prema ukusu.

Dignuto tijesto premijesite i podijelite na dva dijela. Jedan dio razvaljajte u krug veličine posude za pečenje (kod mene je to bilo 30 cm). Razvaljano tijesto stavite na komad papira za pečenje pa na tijesto ravnomjerno rasporedite sve sastojke.

Drugi komad tijesta razvaljajte u krug i stavite ga na nadjev.

Na sredinu tijesta stavite šalicu/zdjelicu kako biste označili sredinu, a okolno tijesto oštrim nožem izrežite na 12 komada.

Svaki komad dva puta zaokrenite oko njegove osi.

Oblikovano tijesto pomoću papira prebacite u posudu.
Ostavite ga na sobnoj temperaturi 20ak min.

Zatim ga premažite umućenim bjelanjkom (ili žumanjkom umućenim s 1 žlicom mlijeka/vode) i posipajte sezamom.

Pogaču stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva i pecite oko 35 min.

11 slojeva bez jaja

2012-01-10T08:14:00.002+01:00

Biskvit 1
100 g pšeničnog brašna
pola praška za pecivo
2 pune žlice kakaa
100 g pekmeza (od marelice, bez komada voća)
50 ml jogurta
50 ml mlijeka
1 čajna žlica ulja
Biskvit 2 i Biskvit 3 rade se zasebno - od iste količine sastojaka kao Biskvit 1

Krema
1 l vode i 500 ml sirupa od maline ili jagode (sok koji se priprema s vodom); ili može 1,5 l nekog crvenog voćnog soka od maline, višnje, itd.: može i gazirani i negazirani (u tom slučaju voda nije potrebna)
8 vrećica praška za puding od maline ili jagode
10 žlice šećera
2 šlag pjene + 200 ml hladnog mlijeka

Čokoladni sloj 1
100 g čokolade za kuhanje
60 g margarina/maslaca
3 žlice ulja
3 žlice vode
2 žlice šećera u prahu
Čokoladni sloj 2 i Čokoladni sloj 3 rade se zasebno - od iste količine sastojaka kao i Čokoladni sloj 1

Za Biskvit 1, u jednoj posudi pomiješajte 100 g brašna, pola praška za pecivo i 2 žlice kakaa.
U drugoj posudi izmiksajte 100 g pekmeza, 50 ml jogurta, 50 ml mlijeka i 1 čajnu žlicu ulja. Suhim sastojcima dodajte tekuće i sve dobro promiksajte.
Lim (otprilike, 38 cm x 24 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite, ravnomjerno rasporedite smjesu. Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 8 min. (ovisno o pećnici)
Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.
Na isti način i od iste količine sastojaka ispecite Biskvit 2 te Biskvit 3.

Za Kremu, u posudi pomiješajte 1 l vode i 500 ml sirupa. Odvojite oko 400 ml i tu tekućinu pomiješajte s praškom za puding i šećerom. Preostalih 1100 ml zakuhajte, pa u tome skuhajte pripremljenu smjesu, kao što inače kuhate puding.
(Ako upotrebljavate kupovni voćni sok, od 1,5 l oduzmite 400 ml i tu tekućinu pomiješajte s praškom za puding i šećerom, ostatak zakuhajte i skuhajte puding).
Skuhani puding ostavite da se ohladi.

Šlag pjenu iz vrećice dobro izmiksajte s hladnim mlijekom.
Umjesto šlag pjene, možete upotrijebiti i 200 ml biljnog šlaga (valjda može i slatko vrhnje, ali možda bi mu trebalo dodati kremfix ili želatinu, jer je ono vječito gnjecavo).

Ohlađeni puding izmiksajte pa mu postupno dodavajte izmiksnai šlag i sve dobro izmiksajte. Po potrebi, ako nije dovoljno slatko, možete dodati šećer u prahu (ili limunov sok, ako je previše slatko).

Za Čokoladni sloj 1, na pari otopite sve sastojke, smjesu ostavite na sobnoj temperaturi da se malo ohladi i zgusne.

Na pladanj stavite jedan ohlađeni biskvit i premažite ga dijelom puding-kreme. Na tu kremu rasporedite rastopljenu toplu čokoladu za Čokoladni sloj 1.

Pladanj stavite u hladnjak na, otprilike pola sata, da se čokoladni sloj stvrdne.

Dok se taj sloj stvrdnjava rastopite čokoladu za Čokoladni sloj 2 - sastojke otopite na isti način kao što ste ih otapali za Čokoladni sloj 1; smjesu ostavite na sobnoj temperaturi da se malo ohladi i zgusne.
Kad se Čokoladni sloj 1 (na biskvitu i kremi koje ste stavili u hladnjak, stvrdne) na njega namažite dio kreme, a na kremu rasporedite Čokoladni sloj 2. Pladanj stavite u hladnjak na, otprilike pola sata, da se taj čokoladni sloj stvrdne.

Dok se taj sloj stvrdnjava rastopite čokoladu za Čokoladni sloj 3 - sastojke otopite na isti način kao što ste ih otapali za prethodne Čokoladne slojeve; smjesu ostavite na sobnoj temperaturi da se malo ohladi i zgusne.
Kad se Čokoladni sloj 2 (na kolaču u hladnjaku) stvrdne na njega namažite dio kreme i poklopite trećim biskvitom.

Taj biskvit odozgo namažite dijelom kreme. Po toj kremi razmažite Čokoladni sloj 3.

Kolač stavite u hladnjak da se čokoladni sloj stvrdne.

Ostatkom kreme omažite kolač sa strane.

:)
Kako bih ubrzala proces pripreme ja sam istovremeno stavila dva biskvita s kremom i čokoladnim slojem u hladnjak: na dva pladnja stavila sam ohlađene biskvite, svaki sam premazala dijelom kreme i na jednu kremu stavila sam Čokoladnu glazuru 1, a na drugi pladanj s biskvitom i kremom stavila sam Čokoladnu glazuru 2 – i to se istovremeno stvrdnjavalo u hladnjaku.
Kad se čokoladni sloj stvrdnuo, na taj sloj na jednom pladnju namazala sam dio kreme, na nju sam stavila drugi biskvit s kremom i čokoladom koji se stvrdnjavao u hladnjaku; na stvrdnuti čokoladni sloj odmah sam namazala kremu i na nju sam stavila treći biskvit, koji sam premazala kremom i na kremu sam odmah stavila Čokoladni sloj 3.

Dakle, kolač se sastoji od sljedećih slojeva (odozdo prema gore):
1. Biskvit 1
2. dio kreme
3. Čokoladni sloj 1
4. dio kreme
5. Biskvit 2
6. dio kreme
7. Čokoladni sloj 2
8. dio kreme
9. Biskvit 3
10. dio kreme
11. Čokoladni sloj 3

Pogača «pahuljica»

2012-01-05T08:26:00.005+01:00

Ovo je jedna od pogača koje sam radila sam po uzoru na Pogaču «Pahuljicu» i Pogaču «Uljepšanu pahuljicu» s Coolinarike - koje se obje temelje na receptu za Pogaču «Olivera» sa stranice Minjina kuhinjica.

Sastojci
600 g glatkog brašna
1 suhi kvasac (7 g)
1 čajna žlica šećera
2 čajne žlice soli
5 žlica ulja
1 čajna žlica octa
250 ml mlakog mlijeka
50 ml mlake vode
+
100 g mekanog margarina

Za premazivanje i posipavanje
bjelanjak (ili žumanjak umućen sa žlicom vode ili mlijeka)
sezam
1 žlica margarina narezanog na listiće

Svi sastojci za tijesto trebaju biti sobne temperature.
U posudu stavite brašno, kvasac, sol, šećer, ulje pa postupno dodavajte mlijeko i vodu da zamijesite tijesto. Tijesto oblikujte u kuglu, stavite ga u posudu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite oko satvremena na toplom.

Mekani margarin dobro promiješajte/izmiksajte da bude maziv.

Dignuto tijesto premijesite pa ga podijelite na 4 jednaka dijela, oblikujte loptice i ostavite ih na sobnoj temperaturi 10ak min.
Zatim svaki dio razvaljajte u krug (debljine oko 5 mm). Ostavite tijesto da se odmara 1-2 minute tijekom valjanja, lakše ćete ga razvaljati.

Na jedan razvaljani krug razmažite 1/3 mekanog margarina pa poklopite drugim razvaljanim komadom tijesta. Njega premažite 1/3 margarina, pa poklopite trećim komadom tijesta.
Treći komad tijesta premažite preostalim margarinom i poklopite preostalim komadom tijesta; taj četvrti krug malo nategnite da bude veći od prethodna tri.

Naslagano tijesto prebacite na komad papira za pečenje pa sve sasvim malo stanjite valjkom (da promjer kruga bude sasvim malo veći, za oko 3 cm). Rubove utaknite ispod naslaganih krugova (da sa strane sve bude glatko, tj. da nema čupavih nejednakih rubova).
Na dobivenom krugu tupom stranom noža «označite» 8 trokuta.

Na svakom trokutu, sa strane (na najkraćoj stranici), oštrim nožem napravite rez dužine oko 3 cm i prstima malo nategnite sve slojeve i izvucite ih prema van.

Oštrim nožem odrežite jedan označeni trokut, ali na rubu nemojte prerezati do kraja (uz rub se svi trokuti trebaju držati zajedno).
Po sredini trokuta (od špičastog vrha prema najkraćoj stranici) također napravite rez do dna, ali opet nemojte tijesto ni na jednoj strani prerezati do kraja (i gore i dolje ostavite oko 1 cm neprerezano).

Vrh trokuta primite prstima, odignite ga s radne površine i prstima raširite otvor na sredini trokuta.

Kroz taj otvor - odozdo provucite vrh trokuta.

Dobiveni «isprepleteni» oblik vratite na njegovo mjesto.

Na isti način odrežite svaki trokut, zarežite ga po sredini i provucite vrh odozdo.

Ako vam postupak nije jasan, pogledajte fotografije Pogače «Olivera» na stranici Minjina kuhinjica, tamo je to lijepo i precizno prikazano (no, između moje pogače i Pogače «Olivera» postoji razlika: ja tijesto jednom provlačim kroz otvor, a u receptu za Pogaču «Olivera» tijesto se provlači dva puta).

Pogaču pomoću papira stavite u okruglu posudu za pečenje (ja sam koristila posudu promjera 30 cm).
Pokrijte ju vlažnom krpom i ostavite na toplom oko 45 min.

Zatim ju premažite umućenim bjelanjkom (ili žumanjkom) te posipajte sezamom i mjestimično rasporedite listiće margarina.

Pogaču stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 40 min.

Cvjetna pogača

2012-01-02T08:29:00.059+01:00

Sve najbolje u Novoj godini!

Baš razmišljam hoće li ovo biti post bez uvoda, ili ću natrkeljati nekakav uvod. Mogla bih trkeljati o nečemu od čega zadnjih dana ne mogu doći k sebi, a to je: tv program! To mi je nepresušna tema!

Već par tjedana na tv se vrti reklama kojom se nastoji regrutirati kandidate za novu sezonu hrvatske verzije kuharskog rijelitija Mastrechef. Meni u toj emisiji ne smeta ama baš ništa – osim činjenice da se ta emisija uopće prikazuje na tv! Umjesto toga moglo bi se prikazivati nešto (meni) iole zanimljivo, ali budući da u Hrvatskoj kao i izvan nje svi obožavaju taj «Big brother s kuhačom» - kad to krene, 3 mjeseca će svakodnevno zauzimati mjesto u večernjoj shemi tv programa. Poznat mi je taj tip emisija s raznih inozemnih kanala i zato odavno znam da mene takve emisije ne zanimaju.

Ove godine sam barem spremna na činjenicu da ta emisija ide svaku večer, pa se neću ni truditi paliti taj tv kanal. Kad je prva sezona tog rijelitija kretala, znam da se to naveliko najavljivalo u medijima, ali kako mene to sve skupa uopće ne zanimalo doista sam se trudila što manje znati o tome – pa mi je promakla informacija da će se to prikazivati ama baš svaku svakcatu večer! Bila sam nešto načula da to traje oko 3 mjeseca – ali ja sam sebi u svom maleckom mozgu objasnila da je to razvučeno na 3 mjeseca – iz razloga što ide jednom tjedno. Ne možete zamisliti moj šok, nevjericu i zgražanje kad sam skužila da to ide ama baš svaki dan! Dotični tv kanal 3 mjeseca zaobilazila sam u širokom luku.

Čini mi se da ja jedina u Hrvatskoj ne znam praktički ništa o prvoj sezoni te emisije i ljudima koji su sudjelovali u tome. Čula sam kako se zove tip koji je pobijedio, negdje sam vidjela i njegovu fotku, ali kako mene to ne zanima, niti sam zapamtila ime, niti bih prepoznala tipa da stoji do mene u tramvaju. Ista stvar je sa svim ostalim desecima kandidata koji su sudjelovali u tome; nemam blage veze kako ti ljudi kuhaju.

Koliko znam, u tome nije sudjelovao nitko koga poznajem(?). Baš sam razmišljala, da u tome sudjeluje netko koga znam, bih li bila dužna pratiti tu emisiju? U mojoj okolini (u užoj, a i široj rodbini, te među bliskim prijateljima) nema nikoga s afinitetima prema kuhanju, pa ne moram strahovati da bih zbog nekog rođaka morala gledati tu emisiju. No, što ako u takvoj emisiji sudjeluje netko koga znam (iz viđenja, ili koga «površno» poznajem)? Sad će me neki zgranuto pitati: «Pa zar te ne bi zanimalo da netko koga poznaješ (barem iz viđenja) sudjeluje u tome?».

Ja nemam ama baš nikakvog interesa za takve emisije, bez obzira na to tko sudjeluje u njima. Nemam potrebu gledati nekog susjeda ili neku kolegicu, itd. kako kuhaju. Znam što će sad biti, neki će reći da sam ljubomorna što su ti ljudi na televiziji, a ne ja, pa bojkotiram emisiju. Na takav komentar mogu se samo nasmijati, da bih bila ljubomorna na nečije sudjelovanje u tim emisijama, taj tip emisije trebao bi me barem donekle zanimati, a moj interes za sve to je 0 %. A argument «to je popularno i svi to gledaju» meni uopće nije argument zbog kojeg bih nešto gledala na tv, nemam potrebu da budem kao «svi drugi koji to gledaju». Točno je da se, u vrijeme dok se to vrti na tv, o tome uvelike priča na kavama, u tim razgovorima ne sudjelujem jer me ne zanimaju.

Znam neke ljude koji su sudjelovali u emisiji Večera za 5, kvizu Najslabija karika, itd.– ja se nisam trudila pratiti te emisije tih (tje)dana kad su ti ljudi bili u tome. Ne smatram da sam negledanjem toga propustila nešto bitno u životu.

Kad sam već rastegnula o tv programu, ne smijem izostaviti: prigodne božićne i novogodišnje reprize. Jasno mi je da oko svakog Božića idu sva tri dijela filma Sam u kući, pa Luda božićna zvona, Najluđi Božić, i sl. Ne volim komedije pa mi ti filmovi nisu zanimljivi, ali čak su mi i ti filmovi dobri u usporedbi s jednim imbecilnim filmom koji sa zadnjih par godina vrti oko Božića. A to je film koji se na engleskom zove Love actually. Nemam pojma kako je to prevedeno na hrvatski (je li prevedeno doslovno ili su distributeri smislili nekakav maštoviti prepjev?), ali kosa mi se digne na glavi i dobijem osip kad zateknem taj film na nekom kanalu (a ima ga na svakom drugom kanalu!). Za mene je to, bez premca, najgori božićni film ikad snimljen! Radije svake godine iznova gledam sve one (reprizirane) nebulozne ekranizacije o Mojsiju i Kristovom rođenju nego, nego spomenutu grozotu. Znam da su ukusi različiti, poznajem ljude koji taj film obožavaju, ali meni je to nešto najdosadnije i najnezanimljivije što sam imala prilike gledati. I nek´ se zna, divim se sama: kad se to prvi put prikazivalo (na free tv) odgledala sam ama baš cijeli cjelcati film, od početka do kraja (iako sam nakon prvih 20ak min. došla u napast da si prospem mozak, ili da barem promijenim kanal). Sama sebi ne mogu objasniti zašto sam se trudila odgledati cijeli film. Valjda zato što su svi to hvalili, pa iako sam nakon prvih 20ak min. bila zgrožena nezanimljivošću filma, potrudila sam se ne zaspati nad tim i odgledati cijelu nebulozu, kako bih možda shvatila zašto li je to tako nahvaljeno. Dan-danas ne znam zašto ja taj film tako hvaljen. Kad ga zateknem na tv, panično mijenjam kanal. Baš bi me razveselilo da za jedan Božić taj film ne bude prikazan ni na jednom kanalu.

Dosta o tv programu, iako, kad krenem pisati na tu temu ne znam stati...

Cvjetna pogača

Recept za ovu pogaču potječe iz knjižice Naša najljepša peciva.

Sastojci

500 g brašna

1 suhi kvasac (7 g)

1 čajna žlica soli

6 žlica ulja

200-250 ml mlakog mlijeka

150 g margarina sobne temperature

Premazivanje i posipavanje

bjelanjak (ili žumanjak umućen sa žlicom vode ili mlijeka)

sezam

Svi sastojci za tijesto trebaju biti sobne temperature.

U posudu stavite brašno, kvasac, sol i ulje pa postupno dodavajte mlijeko da zamijesite tijesto. Tijesto oblikujte u kuglu, stavite ga u posudu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite oko pola sata na toplom.

Mekani margarin dobro promiješajte/izmiksajte da bude maziv.

Okruglu posudu za pečenje (oko 30 cm promjera) obložite papirom za pečenje.

Dignuto tijesto premijesite pa ga podijelite na 4 jednaka dijela. Svaki dio razvaljajte u tanki krug (25-30 cm promjera). Ostavite tijesto da se odmara 1-2 minute tijekom valjanja, lakše ćete ga razvaljati.

Na jedan razvaljani krug razmažite 1/3 mekanog margarina.

Poklopite ga drugim razvaljanim komadom tijesta, pa i njega premažite 1/3 margarina.

Taj sloj poklopite trećim komadom tijesta te ga premažite preostalim margarinom i poklopite preostalim komadom tijesta.

Naslagano tijesto sasvim malo razvaljajte/stanjite valjkom da dobijete krug promjera oko 35 cm.

Dobivenom krugu oštrim nožem odrežite vanjski obruč širine oko 2 prsta. Taj obruč prerežite na 4 jednaka dijela.

Svaki od ta 4 dijela posebno narolajte (počevši s kraće strane) da dobijete 4 ružice. Ružice stavite u sredinu posude za pečenje (prema gore okrenite stranu na kojoj je vidljivo da je tijesto rezano nožem).

Ostatak kruga oštrim nožem narežite na 8 trokuta.

Trokute narolajte počevši od strane nasuprot špičastom vrhu, da dobijete kifle.

Svaku kiflu prerežite okomito na pola.

Dobivene komade redajte u posudu tako da špičasti dio bude okrenut prema sredini (prema ružama), a širi kraj neka bude uz stranice posude.

Tijesto pokrijte krpom i ostavite na toplom oko pola sata.

Zatim tijesto premažite umućenim bjelanjkom (ili žumanjkom umućenim sa žlicom vode ili mlijeka), te posipajte sezamom (ili nekim drugim sjemenkama).

Pogaču stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko 40 min.

Mini biskvitni kolačići (kuglofi i suncokreti)

2011-12-27T08:23:00.000+01:00

Svima sve najbolje povodom blagdana! Sviđa mi se vrijeme zadnjih dana. Za Božić je u Zagrebu bilo tako lijepo, toplo i sunčano, kako već dugo nije bilo u ovo godišnje doba. Čujem da većina oko mene kuka zbog toga, oni bi silom «bijeli Božić». Nije mi jasno što je svima tako fascinantno u snijegu i ledu. Kao argument najčešće čujem «…dok sam ja bio/bila mali/mala za Božić je bilo snijega.».

Meni je taj argument nešto najgluplje što sam ikad čula! Pa zar je, dok su ti dotični ljudi bili mali – snijeg svake godine pao jedino, samo i isključivo na Božić??? Meni bi ta neka poveznica između Božića i snijega bila logična jedino da je stoljećima (ili bar desetljećima) snijeg uvijek padao samo na Božić! No, htjeli ili ne morate priznati da je snijeg prijašnjih stoljeća, desetljeća itd. padao neovisno o Božiću. Štoviše, snijeg je znao napadati i po mjesec i pol prije Božića. Čak se i ja sjećam da je, «dok sam bila mala», snijega bilo već od 15. 11.! Dok je Božić stigao – snijega je već bilo po mjesec i pol: padao je, topio se, pa opet padao i bilo ga je non stop, mjesecima (!), pa ne razumijem po čemu je onda baš onaj snijeg oko 25. 12. toliko poseban! Tih godina, prolazili dani, i došao Božić i prošao Božić – činjenica je da je 25. 12. bio samo jedan u masi zimskih snježnih dana! Ne vidim razliku između snijega koji je napadao npr. 15 11. i snijega koji je napadao npr. 25. 12. ili npr. 30. 1.
Dakle i ja mogu posvjedočiti da je, «dok sam bila mala», snijega zimi bilo, ali ne samo za Božić, nego kao što sam rekla: non stop. Bilo ga je mjesecima, bilo ga je praktički do proljeća! Zato uistinu ne shvaćam zašto se snijeg veže uz 25. 12. – a bilo ga je po mjesec i pol prije tog datuma i mjesec i pol poslije tog datuma.

To sve padanje snijega zimi nikad nisam doživljavala kao nešto pozitivno ili lijepo. Snijeg mi se uvijek gadio kao i sve te snježne gadosti! Budući da nisam imala izbora - i ja sam kao dijete slavila Božiće okovana snijegom, no meni to nije nikakva lijepa ili pozitivna uspomena! Što se mene tiče, ja bih bila sretna da snijeg više nikad nigdje ne padne!

Razumjela bih tu fascinaciju «bijelim Božićem» o kojoj non stop svi trkeljaju, kad bi snijeg i Božić uistinu imali nekakve veze jedan s drugim, no, snijeg nema ama baš nikakve veze s religijom! Famozno mi je što svi čeznu za onim zimskim danima, sivim, punim magle, tmurnim - kad npr. a Božić u podne izađeš van iz kuće, a ne vidiš prst pred nosom! A i nos i prst ti se u trenu smrznu!
Svi oko mene analiziraju zašto je toplo, zašto je ovako, a ne onako, pa se pitaju kakvo je to godišnje doba… Čemu to sve toliko analizirate? Uživajte u lijepom vremenu!

Mini biskvitni kolačići (kuglofi i suncokreti)

Sastojci (za 12 komada)
- mali metalni ili silikonski kalupi za kuglofe, cvjetove, itd.
100 g mekanog margarina/maslaca
50 g šećera
prstohvat soli
1 jaje
2 žlice pekmeza
1 žlica kiselog vrhnja
pola paketića praška za pecivo
130 g brašna
1 žlica kakaa

Kremasto izmiksajte mekani margarin, šećer i sol. Dodajte jaje, pekmez i vrhnje pa dobro izmiksajte.
Brašno pomiješajte s praškom i kakaom pa ga lagano umiješajte u gornju smjesu.
Ako upotrebljavate male metalne kalupe, za npr. kuglof, namastite ih i pobrašnite (ili posipajte krušnim mrvicama)
Ako upotrebljavate silikonske kalupe, samo ih lagano namastite.

Kalupe napunite do 2/3 visine.
Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 20 min.
Pečene kolačiće ostavite da se 1-2 min. hlade u kalupima, a onda ih istresite na pladanj.

Ostavite ih da se ohlade.
Kolačiće prelijte glazurom po želji i ukrasite ih šarenim šećernim mrvicama.

Božićne jelke

2011-12-23T08:18:00.025+01:00

U obiteljima koje slave Božić, Uskrs itd. uglavnom je tradicija da se za takve blagdane peku tzv. suho-sitni kolači. Količina, tj. broj vrsta ovisi o ljubavi prema takvim kolačima, volji, raspoloženju, potrebi za nadmetanjem, itd. Nekako mi se čini da su 3 vrste suhih kolača minimum minimuma (u svojoj okolini nikad nisam vidjela da je netko napravio manje od 3 vrste), a ima i onih koji rade 5, 8, 10, 12, 15,… vrsta.

U mojoj obitelji prisutna je duga tradicija pečenja takvih kolača. Moja mama uvijek je radila nekoliko vrsta te suhonjave, a ja te kolače nikad nisam voljela jesti (a niti ih volim raditi). Dok sam bila mala, meni uopće nije bilo jasno zašto moja mama peče svu tu silnu suhonjavu, s godinama sam shvatila da su ukusi različiti, ali meni je i dan danas živi misterij što je ljudima fino u tim suhim kolačima. Ipak, kad je mojoj mami pečenje kolača postalo prevelika obaveza, ja sam na sebe preuzela pečenje te suhonjave, no ne iz ljubavi - ja sam te kolače pekla isključivo zbog nametnute mi tradicije i osjećaja obaveze.

U nekom postu sam već spomenula kako je izgledao prvi Božić za koji sam ja pekla sve kolače, ali da ponovim. Za jedan Božić krajem mojeg tinejdžerskog razdoblja (ne znam koje je to godine bilo ni koliko sam ja imala godina) mama mi je prepustila da ispečem kolače jer je ona imala previše obaveza. I jesam, ispekla sam ja kolače: hladnjak je bio pun kremastih kolača (5-6 vrsta i torta). Ali u cijeloj cjelcatoj kući nigdje nije bilo ni jednog jedinog suho-sitnog kolačića. Moja mama bila je šokirana, očekivala je da ću ja, kao što je ona prijašnjih godina, napraviti i par vrsta suhih kolača. No, budući da su meni ti suhi kolači glupi i nepotrebni - ja nisam napravila nijedne (a mama mi nije zadala nikakve smjernice, tj. nije naglasila da ih moram napraviti – jer njoj se podrazumijevalo da se za Božić rade i suhi kolači i da ću ih i ja napraviti «zato što se to tako radi za Božić»).

A ja sam planski i namjerno iz kuće prognala i samu ideju o izradi suhih kolača! Uvijek mi je bilo glupo što svi rade te suhe kolače, i odlučila sam da ih ja (nikad) neću raditi.

Taj Božić prošao je uz opće negodovanje moje okoline jer nisam napravila nikakve suhe kolače. Bilo je očito da od one moje maloprije spomenute odluke «da ja (nikad) neću raditi suhe kolače», neće biti ništa. Mama je naglasila da za naredne Božiće/Uskrse moram napraviti i suhe kolače, pa sam ja narednih godina «morala» preuzeti tradiciju pečenja suhonjave.

Tako sam za svaki naredni Božić i Uskrs radila i preko 10 vrsta suhih kolača. Ali, ja ih nisam jela, čak i kad sam isprobavala neki novi recept, ako su kolači izgledali iole normalno, ja se nisam silila probati ih. Znam da je većini razumljivo da kad ispeče neki novi kolač, odmah proba kakav je – ako su kremasti kolači u pitanju onda i ja odmah osjetim potrebu da ih isprobam, ali ako se radi o suhim kolačima – ja uopće ne osjetim potrebu da im prilazim blizu, a kamoli da ih trpam u usta. Najbolje mi je bilo kad me netko nakon npr. Božića traži recept i onda mi objašnjava «Pa znaš, oni tvoji jako fini…». Većina ljudi me čudno pogleda kad odgovorim da nisam probala suhe kolače koje sam radila, jer ja ne volim suhe kolače i prema tome nemam blage veze koji su to «oni jako fini». Meni je zapravo živi misterij što je fino u suhim kolačima, zašto da jedem suhe kolače, ako mogu jesti kremasti kolač???

Često kažem da je moja ljubav prema nekim (ne svim!) kremastim kolačima isto tako bezgranična, kao što je bezgranična moja mržnja prema svim suho-sitnim kolačima.

Većina će reći da nisu svi suho-sitni kolači jednaki, tj. da ima tvrđih, ima mekših, ima laganijih, ima težih,… – no meni su svi ti kolači isti – zajedničko im je da nemaju kreme i ja te kolače ne jedem (ako i imaju malo čokoladne glazure u/na sebi, to je tako malo da nije vrijedno spomena). A pogotovo mi je blesavo kad mi netko, hvaleći nekakvu suhonjavu, kaže da se ti suhi kolači tope u ustima?!

Sladoled se topi u ustima, neke kreme se tope u ustima, neki bomboni se mogu topiti u ustima, ali suhi kolači, tj. pečeno (!) tijesto od brašna, margarina/maslaca, jaja, orašastih plodova, itd. – meni se to ne topi u ustima! Možda samo ja imam posebna usta u kojima se to ne topi?

S obzirom na to da ja nikako ne volim tu suhonjavu, zanimljivo mi je što u mojoj okolini ima podosta ljudi koji obožavaju te kolače. Famozno mi je što takve osobe tijekom godine često rade raznorazne suhe kolače/kekse (tj. ne rade ih samo za blagdane). Kod mene nema teoretske šanse da se tako nešto dogodi, takvu suhonjavu pečem jedino za Božić i Uskrs, a i onda to radim samo zato što «moram».

Nikad nisam za vikend napravila suhe kekse/kolače «za po doma», kod mene su vikendom na repertoaru kremasti kolači. Bilo je par izuzetaka kad sam radila suhonjavu, nevezano uz Božić i Uskrs: nekamo sam trebala nosati nekakav kolač – pa mi je trebalo nešto prikladno za transport – a što je bolje za transport, od suhonjave.

Dok sam bila mala uvijek mi je bilo najgore kad sam išla u posjet užoj/široj rodbini, bliskim obiteljskim prijateljima itd. pa su me nudili s tom sitnom suhonjavom. I dan danas mi je muka kad se sjetim da će me svi prilikom takvih posjeta nuditi suhim kolačima. U takvim situacijama, ako baš «moram» (ako osobe koje me nude tim kolačima, ne znaju prihvatiti riječ «ne»), uzmem jedan kolač, ali ne osjećam potrebu da ga pojedem: izvadim papirnatu maramicu i praveći se da brišem nos zamotam kolač u maramicu i strpam u torbicu pa ga kod kuće bacim u smeće.

Možda se moji postupci drugima čine glupi, možda sam nekima i ja glupa - ali ja ne bih posezala za tim «glupim postupcima» da ljudi oko mene ne inzistiraju da moram probati barem jedan suhi kolač. Kako ne možete shvatiti da ja ne volim takve kolače i ne jedem ih?

Vidim po Internetu da ljudi diljem svijeta već početkom prosinca počnu isprobavati recepte za suhe božićne kolače. Ja nikad nisam došla na takvu ideju. I onih godina kad sam radila 10ak vrsta, pekla sam ih oko tjedan prije Božića: jedan dan 3-4 vrste, pa drugi dan jednu, pa idući dan 2-3 – ovisno o tome koliko sam vremena imala, ali sve sam ispekla za maksimalno 4 dana. Uistinu ne shvaćam bit toga da se božićni kolači peku od početka prosinca (pretpostavljam da neki počnu već i u studenom).

No, da se vratim temi, dakle, zadnjih 12ak godina za svaki Božić i Uskrs radila sam hrpetine tih suhih kolača, a ja ih uopće ne jedem. I meni je prošlog Božića (u 2010. godini) puko film: «Zašto da se bakčam s izradom svih tih suhih kolača koje ne volim?», «Čemu?», «Zar ja nekome nešto dugujem?», «Jel˙ meni treba sva ta gnjavaža?».

Tih suhih kolača svake godine napravila sam toliko da nije bilo šanse da ih ukućani pojedu, pa sam ih redovito dijelila poznanicima. Doslovno sam kupovala kutijice i u njih pakirala kolače da ih mogu davati okolo, to je bila (nametnuta mi) tradicija.

Za Božić 2010. zaključila sam da mi je dosta toga. Za taj Božić napravila sam samo jedan suhi kolač: vanilin kiflice. Ok, napravila sam duplu mjeru, da ne bi ispalo da ih nema dovoljno (i bilo ih je dosta za ukućane). Što se kremastih kolača, koje volim, tiče, dala sam si oduška: napravila sam 4 vrste i tortu, no svi su bili zgranuti činjenicom da sam napravila samo jedne jedine suhe kolače i da nemam kolača koje bih dijelila okolo.

To je uistinu izazvalo neočekivani šok i nevjericu kod svih koji me poznaju jer sam prijašnjih godina te suhe kolače doslovno dijelila šakom i kapom, no te godine nisam imala nikakvih kolača za prosljeđivanje.

Mene uopće nije mučilo što nisam imala tone kolača za davanje. Štoviše, baš sam bila zadovoljna sobom jer se nisam morala gnjaviti s izradom svega toga.

Shvatila sam da nikome ništa ne dugujem. Ne osjećam se dužna dijeliti drugima kolače; nek´ si ih rade sami (te kolače ionako nisam davala potrebitima ili beskućnicima, nego rodbini i prijateljima koji ne žive u oskudici te i sami imaju doma kolača i svega ostaloga).

Istu stvar napravila sam i za ovogodišnji Uskrs (u 2011. godini) – što se suhih kolača tiče, napravila sam samo duplu mjeru vanilin kiflica (opet sam na licima poznanika vidjela šok i nevjericu jer nisu dobili nikakve kolače, ali mene to nije diralo).

I tako sam i za ovogodišnji Božić (2011.) napravila samo jedne suhe kolače: duplu mjeru vanilin kiflica.

Možda to moje raskrštavanje s običajima/tradicijom pečenja tona suho-sitnih kolača za blagdane nekima zvuči čudno, glupo itd., ali ja sam sretna. Zašto da se ubijam s izradom suhih kolača? Mene to niti veseli niti ne zanima, meni je to teret, obaveza. Zato stvaram novu tradiciju/novi običaj: što manje gnjavaže sa suhonjavim kolačima. Jedna vrsta te suhonjave sasvim je dovoljna.

Ne moraju to biti vanilin kiflice.

To što sam za ove spomenute Božiće (2010. i 2011.) i Uskrs (2011.) radila vanilin kiflice ne znači da ih volim. Ne volim ih uopće: niti volim orahe niti volim vaniliju; i još se sastoje samo od tijesta, tj. nemaju nikakve kreme. Ali radim ih jer su u mojoj obitelji to praktički najpopularniji suhi kolači.

Neki rade puno vrsta suhonjave za blagdane jer vole jesti takve kolače, a neki ih rade zbog potrebe za natjecanjem s rođakinjama/prijateljicama/kolegicama,… To su nadmetanja u stilu: «Koja će ih napraviti više?», «Čiji su ljepši/bolj?i», itd. Jer postoji nekakva, a valjda se može reći da je i to tradicija, prema kojoj je ona koja napravi više kolača, bolja domaćica, sve ostale trebaju joj zavidjeti na tome (tj. istog trena trebaju si početi čupati kosu i umirati od srama jer su ispekle samo 8 vrsta suhih kolača, a neka njihova strina/baba/sestra/teca,… ispekla je 15 vrsta suhih kolača itd.).

Ako je «broj vrsta ispečenih kolača» uistinu mjerilo za «najbolju domaćicu», dobro, ja sam s jednim ispečenim suhim kolačem, očito na zadnjem mjestu te nekakve ljestvice, i to mi nije problem. S tom jednom ispečenom suhonjavom (a ionako sam se jedva natjerala da napravim i taj jedan kolač) očito spadam među glupe, nezinteresirane, nesposobne,… ljenjivice, tj. domaćice kojima bi bilo bolje da se pokriju ušima zbog srama, a ne da o tome pišu na blogu – ali meni nije briga što drugi misle da sam loša domaćica. Nemam potrebu ubijati se od posla u kuhinji da bih nekome nešto dokazala ili osvojila nekakvu imaginarnu titulu najbolje domaćice. Kad dođu gosti za blagdane, i kad trebam iznijeti suhe kolače na stol: iznesem jedan tanjur vanilin kiflica i dobro. Nek´ budu sretni što sam i to napravila, jer ja se već godinama intenzivno bavim idejom da posve prestanem peći tu suhonjavu te da umjesto toga nakupujem napolitanke i kekse poput tzv. Kraševe Domaćice – prema mojim iskustvima te kupovne kekse svi vole, pa zašto ih ne upotrijebiti kao suhe kolače za blagdane?

Usput, kad iznesem vanilin kiflice na stol, ako ima ljudi kojima se ne sviđaju, ne moraju ih jesti – potpuno razumijem, ni ja ih ne volim, i uopće ih ne jedem. Zato ne silim ljude da ih jedu, znam da ima ljudi poput mene koji ne vole suhonjavu (ima nas jako malo, al´ nas ima).

Kad se sjetim vremena, kad sam radila tone suhonjave za Božić/Uskrs, ne hvata me nostalgija, ne divim se sama sebi u stilu: «Bravo ja!» ili «Kako sam bila divna i krasna i vrijedna!». Kad se sjetim tih vremena, čudim se sama sebi kako sam bila glupa, mislim si: «Pa gdje mi je bila pamet?», «Što mi je to trebalo?» «Ma što mi je bilo da sam to išla radit?», «Jesam li bila normalna?», «Jesam li se bila posvađala s pameću?».

Danas mi se čini da stvarno nisam bila normalna kad se sjetim da sam se zajebavala s izradom 7, 10, ili čak 15 vrsta suhonjave. 15 vrsta radila sam samo jednom, znam da neki rade i preko 20 vrsta, ali meni je 15 bilo najveći domet, najčešće sam radila oko 10 vrsta.

U razgovoru s raznim ljudima često čujem da suhi kolači i mirisi koji se šire kućom ljude podsjećaju na djetinjstvo i to im je neka super pozitivna i fantastična uspomena iz djetinjstva. Kad se ja sjetim tih suhih kolača, meni to definitivno nije neko lijepo sjećanje: sjećam se da je moja mama pekla tone tih suhih kolača - koje ja nikad nisam voljela niti sam ih jela. Kod nas je kuća bila puna suhih kolača i kad sam ja imala 15, 20, 25 itd. godina pa ne znam zašto svi počnu snatriti baš o djetinjstvu kad se sjete suhih kolača (ne ulazim u to, ali valjda svi tu ljudi koji snatre o djetinjstvu i suhim kolačima, zbog financijskih ili nekih drugih prilika nisu imali kuću punu suhih kolača kad su imali 15, 20, 25 itd. godina).

Ne osjećam se pozvanom drugima govoriti koliko suhonjavih kolača moraju/trebaju/smiju ispeći za blagdane i kada trebaju početi s tim, što se meni tiče, možete ih peći cijelu godinu i ispeći preko 100 vrsta i prežderavati se time do mile volje. Ne morate se bojati da ću vam ja pojesti i jedan jedini kolačić, mene to niti najmanje ne provlači, zato vas molim da mene ne nutkate i ne gnjavite s tim!

A da sve bude u skladu s napisanim postom, dolazim i do recepta za nekakvu suhonjavu…

Ove jelkice radila sam prije par godina (nisam ih radila na ove ni prošle godine, a ni za Božić 2009., nego za neki od pradavnih Božića). Napisani recept i fotke već dugo čame u jednom folderu. Neki dan slučajno sam nabasala na njih, pa, evo...
Vidjela sam da ovog recepta ima na Oetkerovim internetskim stranicama, no ja sam ga preuzela iz nekakvog stranog časopisa, ne sjećam se kojeg.

Božićne jelke

Sastojci

350 g oštrog pšeničnog brašna

pola paketića praška za pecivo (oko 6 g)

100 g šećera

1 vanilin šećer

naribana kora pola limuna

200 g mekanog margarina/maslaca

2 jaja

kalupi za izrezivanje u obliku zvijezda (5 veličina)

Ukrašavanje

100 g šećera u prahu

oko 1 čajna žlica hladne vode

šarene jestive perlice i/ili šareni bomboni (M&M, Smarties, itd.)

šećer u prahu za posipanje

Od brašna, praška za pecivo, obje vrste šećera, limunove kore, na listiće narezanog margarina i jaja zamijesite glatko tijesto (ako se ne povezuje, možete dodati 1-2 žlice hladne vode).

Tijesto razvaljajte na 5 mm debljine i izrežite zvjezdice. Slažite ih na lim obložen papirom za pečenje.

Zagrijte pećnicu na 200 stupnjeva i zvjezdice pecite da ostanu svijetle.

Vrijeme pečenja ovisi o pećnici i veličini zvijezda. Posebno pecite veće zvijezde, a posebno manje (veće zvijezde pecite oko 7 min., a manje oko 5 min.).

Pečene zvijezde ostavite da se ohlade.

100 g šećera u prahu pomiješajte s vodom da dobijete gustu pastu (koja se ne razlijeva!). Ne možete pogriješiti: ako je smjesa pretekuća, dodajte još šećera, a ako je prečvrsta dodajte vodu (jedino postoji mogućnost da ćete takvim dodavanjem sastojaka proizvesti puno više smjese nego što vam treba za ove jelke).

Na sredinu najveće zvijezde stavite malo pripremljene smjese, pa na nju zalijepite malo manju zvijezdu, na nju opet stavite malo smjese pa zalijepite iduću zvijezdu – i tako redom do najmanje zvijezde.

Pastu možete nanositi pomoću slatičarske šprice, no ja to radim čajnom žlicom ili prstima:D

Smjesom od šećera na napravljene jelkice zalijepite i ukrase (perlice, bombone).

Ostavite jelkice na sobnoj temperaturi da se smjesa od šećera u prahu stvrdne.

Po želji, posipajte ih šećerom u prahu.

Čokoladne ruže, srca i suncokreti

2011-12-18T08:37:00.019+01:00

Volim peći muffine u silikonskim kalupima, ali ne onim klasičnim okruglim, nego u kalupima različitih oblika. Ne mogu reći da u Zagrebu baš imaju neku naročitu ponudu tih kalupa za muffine, a i kad nešto nađem – cijene su astronomske.

U zadnje vrijeme po trgovačkim centrima je prava invazija silikonskih kalupa, ali ne za muffine, nego za praline. Tih majušnih kalupa ima ih na svakom ćošku, ali ja nisam kupila niti jedan, jer nema šanse da ja praline radim doma. Kad mi se jedu praline, kupim ih.

No, ovi veći «muffinasti» kalupi su stvarno odlični! Pisala sam već da ne volim biskvitne kolače, jer meni u tome fali krema. Ne mogu se pohvaliti niti da nešto naročito obožavam muffine, ali baš je zgodno ispeći ih kad mi se neda «proizvoditi» kolač u limu.

Spremala sam se za vikend napraviti kolač, ali nisam imala jaja. Sjetila sam se recepta za Ruže od čokolade. Ne volim raditi stvarčiće tog tipa jer to je stvarno zahtjevno, naporno, pipkavo i iscrpljujuće. No, upustila sam se u izradu toga, da, malo za promjenu, napravim nešto drugačije.

I za taj recept potrebna su jaja jer treba ispeći biskvit kojim se ruže "zatvore" odozdo, no, odlučila sam improvizirati s bezjajnim biskvitom. Mogao bi se upotrijebiti i nekakav keks, ali ja nisam imala ništa takvo doma.

U navedenom receptu radi se 6 ruža, meni se ne isplati bakčati se s tim za samo 6 ruža, nama to nije dosta, ja bih uz to trebala napraviti još neki kolač. Zato sam odlučila napraviti 18 komada (6 ruža, 6 srca i 6 suncokreta).

Svu čokoladu koju sam imala doma, potrošila sam na premazivanje silikonskih kalupa. Pa je postalo očito da kolačiće neću moći nadjenuti čokoladnom kremom. Skemijala sam nekakvu kremu na bazi pudinga i sirupa od maline. Znam da ima ljudi koji ne vole te kreme od pudinga; ne mogu reći da ja obožavam te kreme, ali zaista mi se sviđaju u ovakvim kombinacijama. Meni je krema od pudinga sasvim u redu, pogotovo kad se sjetim da ima krema koje su mi puno gore (kao što su npr. sve one silne kreme od sira, kreme od oraha, krema/smjesa od koje se sastoje kremšnite, itd. :(

Jasno je da za ovakve kolačiće svatko može napraviti kremu kakvu god hoće i biskvit kakav god hoće… ovo je moja varijanta:)

Čokoladna smjesa za 18 komada (6 ruža, 6 srca, 6 suncokreta)

400 g čokolade za kuhanje (52 % kakaa)

1 žlica biljnog ulja

silikonski kalupi

Krema

300 ml vode i 200 ml sirupa od maline ili jagode (sok koji se priprema s vodom); ili može 500 ml nekog crvenog voćnog soka od maline, višnje, itd.: može i gazirani i negazirani (ako upotrebljavate takav sok, ne dodaje se voda)

2 praška za puding od maline ili jagode

2-3 žlice šećera

1 šlag pjena + 100 ml hladnog mlijeka

Biskvit

- mjerna jedinica je šalica od 200 ml

1,5 šalica oštrog pšeničnog brašna

1 prašak za pecivo

pola šalice kakaa

1 šalica pekmeza od marelice (bez komada voća)

pola šalice jogurta

pola šalice mlijeka

1 žlica ulja

Za čokoladnu smjesu, čokoladu nasjeckajte i rastopite ju na pari zajedno s uljem. Rastopljenu čokoladu ostavite da se malo ohladi i sasvim malo stegne (da ne bude previše tekuća).

Silikonske kalupe složite na pladanj.

Pomoću male silikonske špatule ili silikonskog kista razmažite čokoladu u tankom sloju po dnu i stranicama silikonskih kalupa, skroz do ruba kalupa. Bolje je kad je čokolada malo ohlađena i stegnuta, jer ako je previše tekuća slabije će se hvatati za stjenke, tj. klizit će (cijedit će se) na dno kalupa.

Pladanj s kalupima stavite u hladnjak da se čokolada stvrdne (oko pola sata).

Preostalu rastopljenu čokoladu sačuvajte jer će vam trebati za još jedan čokoladni sloj u kalupima.

Kad se prvi sloj čokolade u kalupima stvrdne, na njega špatulom nanesite drugi sloj rastopljene čokolade (ako se ta preostala rastopljena čokolada stvrdnula dok su kalupi bili u hladnjaku, ponovno ju otopite na pari, i ohladite ju – treba biti dovoljno hladna da ne rastapa prvi stvrdnuti sloj čokolade).

Pladanj s kalupima stavite u hladnjak i ostavite da se čokolada dobro stvrdne.

Potrebna količina čokolade ovisi o veličini kalupa, naravno, nisu svi silikonski kalupi iste veličine. Od ova tri uzorka kalupa koja sam koristila (ruže, srca, suncokreti) svi su različiti: ruže su najmanje, srca su nešto veća, a suncokreti su najveći (oni su ogromni u usporedbi s ružama!).

Ruže

Srca

Suncokreti

Zato svojim kalupima prilagodite količinu čokolade.

Prema mojim iskustvima, kad stavljam prvi sloj rastopljene čokolade u kalupe, potrošim više te smjese, nego kad radim drugi sloj (ali to ne mora biti pravilo).

Za kremu, u posudi pomiješajte 300 ml vode i 200 ml sirupa. Odvojite oko 150 ml i tu tekućinu pomiješajte s praškom za puding i šećerom. Preostalih 350 ml zakuhajte, pa u tome skuhajte pripremljenu smjesu, kao što inače kuhate puding.

(Ako upotrebljavate kupovni voćni sok, od 500 ml oduzmite 150 ml i tu tekućinu pomiješajte s praškom za puding i šećerom, ostatak zakuhajte i skuhajte puding).

Skuhani puding ostavite da se ohladi.

Šlag pjenu iz vrećice dobro izmiksajte s hladnim mlijekom.

Umjesto šlag pjene, možete upotrijebiti i 100 ml biljnog šlaga ili slatkog vrhnja.

Ohlađeni puding izmiksajte pa mu postupno dodavajte izmiksnai šlag i sve dobro izmiksajte. Po potrebi, ako nije dovoljno slatko, možete dodati šećer u prahu (ili limunov sok, ako je previše slatko).

Za biskvit, u jednoj posudi pomiješajte brašno, prašak za pecivo i kakao.

U drugoj posudi izmiksajte pekmez, jogurt, mlijeko i ulje. Suhim sastojcima dodajte tekuće i sve dobro promiksajte.

Lim (38 cm x 34 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite, ravnomjerno ulijte smjesu.

Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 12 min.

Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.

Izmjerite promjer silikonskih kalupa pa čašama ili izrezivačima izrežite komade biskvita kojima ćete odozdo «zatvoriti» nadjevene čokoladne kolačiće.

Ako nemate odgovarajuće izrezivače, od čvrstog kartona izrežite potrebni oblik u skladu sa silikonskim kalupom. Izrezani oblik stavite na biskvit i oštrim nožem režite oko njega.

Ove biskvitne smjese ima više nego što treba za ove kolače (ostalo mi je za još, barem 6 ovakvih kolačića). Ja sam biskvit pekla u velikom limu da bude u sasvim tankom sloju, oko 8-10 mm.; nema potrebe da bude deblji.

Naravno, vi možete ispeći biskvit kakav god hoćete, s jajima ili bez, svijetli ili tamni, deblji ili tanji,…

Stvrdnutu čokoladu u silikonskim kalupima pomoću slastičarske šprice napunite kremom: kremu nanesite da seže do, otprilike, 2/3 visine kalupa/čokoladnog sloja. Na kremu stavite odgovarajući biskvitni komad i lagano pritisnite. Biskvit ne smije stršati u zrak, treba biti unutar «čokoladnih stranica».

Kalupe s kolačima stavite u hladnjak na par sati da se krema stvrdne.

Ja sam ove kreme imala taman dovoljno, nije mi ostala ni mrvica. Hoćete li imati manjka ili viška kreme, ovisi o tome koliko su kalupi veliki.

Općenito, nisam zadovoljna ovim kalupima u obliku suncokreta jer su ogromni (na njih potrošim puno čokolade i puno kreme). Imam još dva silikonska kalupa s dva različita cvjetna uzorka i ti su mi bolji, nego ovaj «suncokret-uzorak», ali ovaj put sam, malo za promjenu, upotrijebila baš kalupe za suncokrete.

Nakon par sati «zgulite» silikonske kalupe s kolačića.

Tehnika skidanja kalupa može ovisiti o njihovoj čvrstoći i obliku.

Prema mojim iskustvima najlakše je izvaditi kolačiće iz kalupa u obliku ruža: samo okrenem kalupa i prstima pritisnem na sredini i guram prema dolje dok kolačić ispadne.

S ovim kalupima u obliku srca imam malo više gnjavaže, jer su im stranice rebraste. Zato najprije pažljivo palcem odvojim rubove kalupa od kolačića, a onda «zgulim» cijeli kalup s kolača.

Ovaj moj kalup za suncokrete je dosta čvrst, i kolačići iz njega teže izlaze nego iz npr. kalupa u obliku ruža. Nastojim najprije odvojiti stranice kalupa od kolačića pa onda skinem cijeli kalup.

Ovako jedan kolačić izgleda odozgo, tj. odozdo.

Dizani ljepljivi kuglof s čokoladom i karamelom

2011-12-14T08:22:00.002+01:00

Ovaj kuglof skemijala sam po uzoru na recept sa stranice Petit chef. Naravno, nisam se držala «polaznog» recepta, moram ja nešto promijeniti:)

Tijesto

400 g glatkog brašna

50 g šećera

pola čajne žlice soli

1 suhi kvasac (7 g)

40 ml mlake vode

oko 200 ml mlakog mlijeka

2 čajne žlice maslaca, rastopljenog, ohlađenog

Dodaci

100 g čokolade za kuhanje, nasjeckane na komade

50ak g kakaa

150 g kupovnih karamela (ili mliječne ili s kavom ili lješnjacima,…), nasjeckanih na komade

po želji: nasjeckani (pekanski) orasi ili lješnjaci ili bademi

Preljev

100 g šećera

100 g margarina/maslaca

Za tijesto, u posudu prosijajte brašno, dodajte soli, šećer, suhi kvasac, maslac, mlijeko i vodu pa zamijesite tijesto. Kratko ga premijesite na pobrašnjenoj podlozi.

Stavite ga u posudu i ostavite na toplom da se diže, oko pola sata.

Kalup za kuglof (zapremnine oko 2,5 l) obložite aluminijskom folijom, foliju namastite.

Kakao stavite u odgovarajuću posudu.

Dignuto tijesto premijesite pa trgajte male komade (veličine oraha). U svaki komadić zamotajte malo nasjeckane čokolade i oblikujte kuglicu koju onda sa svih strana uvaljajte u kakao. Kuglice stavljajte u pripremljeni kalup, mjestimično u kalup dodajte i nasjeckane karamele te po želji, nekakve nasjeckane orašaste plodove.

Kad završite s tijestom odozgo posipajte ako vam je ostalo što od upotrijebljenih sastojaka (eventualni preostali kakao, čokoladu, karamele i orašaste plodove).

U lonac stavite šećer i narezani margarin pa sve zagrijavajte na laganoj vatri miješajući da se šećer rastopi.

Rastopljenu smjesu ostavite da se hladi, pa kad bude mlaka prelijte ju po tijestu u kalupu.

Kalup pokrijte krpom i ostavite na toplom 40ak min. da se tijesto diže.

Dignuto tijesto stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva. Nakon 15ak min. kalup možete pokriti folijom da tijesto odozgo ne potamni previše.

Kuglof pecite 40ak min.

Pečeni kuglof ostavite da se 5-10 min. hladi u kalupu, a onda na kalup stavite pladanj pa sve zajedno okrenite da kuglof sklizne na pladanj. Pažljivo maknite kalup i odlijepite foliju s kuglofa.

Ostavite kuglof da se ohladi pa ga narežite na šnite.

Složenac od knedli

2011-12-10T08:20:00.002+01:00

Ovaj recept temelji se na receptu iz časopisa Lisa: Čarolija okusa, 19. 10. 2006., br. 11.

U originalu, upotrebljavaju se kupovne okruglice/knedle od krumpira, tj. krumpirovog tijesta (naravno, neutralne ili slane, a ne npr. slatke, punjene šljivama), no, možete upotrijebiti i knedle od kruha ili griza.

I ja upotrebljavam kupovne knedle jer mi je izrada domaćih knedli predosadna. Kad se sjetim od koliko koraka se sastoji postupak izrade domaćih knedli (moram kuhati krumpir, pa ga guliti, pa ga drobiti, pa mijesiti tijesto, pa oblikovati knedle…), izgubim volju da ih radim. Jednostavnije je ubaciti kupovne knedle u vodu, i gotovo! Zadovoljna sam okusom i izgledom kupovnih knedli i nemam ništa protiv aditiva koje sadrže kupovne namirnice.

Tko želi, može i sam napraviti knedle po nekom (svojem) receptu za npr. okruglice od šljiva, ali prazne; tj. bez šljiva i tijesto može jače zasoliti, da ne bude bljutavo.

Kakve god knedle upotrijebili, prije pečenja treba ih skuhati. Što se ostalih namirnica tiče, špinatu možete dodati i nekakvu šunku, salamu,… ili kreirati umak po vlastitoj želji.

Ako se nekad, slučajno, dogodi da imam vremena i da sam raspoložena za crnčenje u kuhinji: sama radim knedle, ali ne od krumpira (jer to mi je jednostavno predosadno i predugotrajno), nego od griza, po receptu za Knedle od griza i brašna, ili po ovom receptu za Tijesto za njoke i okruglice bez krumpira – u oba slučaja jače zasolim tijesto da bude osjetno slano.

Sastojci

oko 1 kg (kupovnih) neutralnih ili slanih okruglica/knedli od krumpira, može i od kruha itd.

oko 500 g smrznutog špinata u listovima (ne onog ispasiranog, smrznutog kao «ledeni blok» koji, kad se odmrzne, izgleda ko juha) ili svježeg špinata/blitve

2 češnja češnjaka

Za umak

1 žlica maslaca/margarina

1,5 žlica brašna

400 ml mlijeka

100 g tvrdog topivog sira

sol, papar

muškatni oraščić

Okruglice skuhajte prema uputama s pakiranja.

Ako sami radite smjesu za okruglice, oblikujte ih i skuhajte.

Smrznuti špinat odmrznite i iscijedite iz njega što više tekućine. Po potrebi, možete ga usitniti nožem.

Ako upotrebljavate svježi špinat (ili blitvu), oprane listove ubacite u kipuću posoljenu vodu i prokuhajte oko 2 min. Zatim ih ocijedite, isplahnite hladnom vodom, rukama istisnite što više tekućine iz listova pa sve nasjeckajte nožem.

Češnjak očistite i sitno nasjeckajte.

Dublju posudu za pečenje namastite, na dno rasporedite špinat, posipajte češnjakom i na to rasporedite kuhane okruglice.

Za umak, u loncu rastopite maslac, dodajte brašno i kratko ga popržite. Zatim sve zalijte mlijekom, miješajući pjenjačom da se ne zgruda. Umak kuhajte oko 1 min. da se lagano zgusne. Zatim dodajte naribani tvrdi sir i zagrijavajte na laganoj vatri da se sir rastopi (ne treba se potpuno rastopiti). Začinite solju, paprom u muškatnim oraščićem te odmah prelijte po knedlama.

Knedle stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko pola sata.

Popečci od tikvica i Fete

2011-12-06T08:27:00.002+01:00

Recept za ove popečke temelji se na receptu koji sam iskopala na Internetu, ali naravno, ništa ne može proći bez mojih izmjena:)

Sastojci (za oko 12 loptica)

oko 350 g (krupnije) naribanih tikvica

200 g Feta sira

1 crveni luk

1 češanj češnjaka

2-3 žlice svježeg, nasjeckanog začinskog bilja

1 jaje

sol, papar

50ak brašna i barem 50 g krušnih mrvica

brašno ili krušne mrvice za uvaljati popečke

Naribane tikvice posolite i ostavite ih da stoje 15ak min.

Zatim ih dobro ocijedite preko krpe ili gaze da što više tekućine izađe iz njih.

Feta sir zdrobite/narežite na komadiće.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.

U posudu stavite ocijeđene tikvice, jaje, luk, začinsko bilje, sol i papar pa sve dobro promiješajte žlicom da se sastojci povežu. Zatim dodajte zdrobljenu Fetu, brašno i mrvice pa sve dobro promiješajte. Po potrebi dodajte još brašna ili mrvica (ovisno o tome koliko dobro ste ocijedili tikvice).

Smjesu malo premijesite rukama, a onda oblikujte oko 12 loptica. Loptice uvaljajte u mrvice ili brašno (u originalu se uvaljaju u brašno, ja ih u zadnje vrijeme češće uvaljam u krušne mrvice).

U dubokoj tavi zagrijte veću količinu masnoće (da loptice budu do pola uronjene u masnoću dok se prže) i pržite ih na laganoj vatri da dobiju boju s jedne strane, zatim ih okrenite i pržite da dobiju boju s druge strane.

Pečene popečke odlažite na papirnati ubrus da upije višak masnoće.

Zapečeni nekuhani njoki

2011-12-01T08:20:00.012+01:00

Recept za ovaj «složenac» temelji se na receptu sa stranice Chefkoch.de. U originalu, upotrebljavaju se kupovni njoki od krumpira.

I ja upotrebljavam kupovne njoke jer meni je živi užas proizvoditi ih doma. Meni se jednostavno neda kuhati krumpir, guliti ga, drobiti ga, pa zamijesiti tijesto dodavajući ostale sastojke, pa oblikovati njoke, pa ih kuhati - ajmeeeeeeee, kosa mi se diže na glavi kad se samo sjetim od koliko koraka se sastoji proces proizvodnje domaćih njoka - ja radije kupovne njoke ubacim u vodu i gotovo!
Prijašnjih godina nastojala sam se par puta godišnje prisiliti da napravim domaće njoke od krumpira. No, čini mi se da sam se izliječila od te bolesti (tj. prevladala sam osjećaj obaveze - da moram doma raditi njoke) - ove godine domaće njoke radila sam samo jednom i to samo zato što sam htjela njoke s divljim lukom - a nisam vidjela da takvih ima za kupiti.
Sad je već prosinac i ja nemam u planu ove godine više raditi njoke. Dakle, u 2011. domaće njoke radila sam samo jednom i uopće mi ne fali gnjavaža oko njihove pripreme (prijašnjih godina, prije svake pojedine pripreme njoka, imala sam po mjesec dana psihičkih priprema i cijele vrijeme sam kao mantru ponavljala "ajmeeee, morat ću doma napraviti njoke"). Čini mi se da ću u godinama koje dolaze apsolutno odustati od proizvodnje domaćih njoka i upotrebljavati isključivo kupovne. Nemam apsolutno ništa protiv aditiva u kupovnim namirnicama i ne izbjegavam umjetne boje, arome i sve one dodatke tipa Exxx, Eyyy, Exyx,...

Naravno, tko želi, može upotrijebiti domaće (uistinu, svaka čast onima koji imaju volju to raditi doma!). Ja nisam probala ovaj složenac napraviti s domaćim njokima, nemam pojma kakav je u toj varijanti.

Njoki se mogu i skuhati – ali cilj ovog recepta je ubrzati pripremu jela pa se njoki ne kuhaju.

U posudu za pečenje može se dodati još neko povrće (koje pečenjem brzo omekša, ali može i kuhano ili iz konzerve) te narezana šunka, salama…

Sastojci

500 g (kupovnih) nekuhanih njoka od krumpira

100 ml kiselog vrhnja

350 ml pasirane rajčice

sol, papar, šećer

1 rajčica, narezana na kockice

1 crveni luk, sitno nasjeckan

2 češnja češnjaka, sitno nasjeckana

oko 100 g tvrdog topivog sira, naribanog (ili Mozzarelle)

nasjeckano svježe začinsko bilje po želji

U posudi umutite vrhnje s pasiranom rajčicom, začinite solju, paprom i šećerom. Dodajte nekuhane njoke, rajčicu, obje vrste luka, 50 g sira i polovicu začinskog bilja pa sve promiješajte i stavite u dublju namaštenu posudu za pečenje. Pokrijte folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Pecite oko 30 min.

Zatim odozgo posipajte preostali sir i vratite u pećnicu nepokriveno na par minuta da se sir rastopi.

Posipajte preostalim začinskim biljem i poslužite.

Pizza-špageti i pizza-mlinci

2011-11-27T08:18:00.042+01:00

Danas su na repertoaru dva slična recepta. Znam da po Internetu ima masa recepata na temu pizza-špageti, pizza-makaroni itd. Ne mogu se pohvaliti da se držim nekog recepta, ja to radim od oka, jer tu se ionako ne može fulati. A po istom principu radim i pizza-mlince.

:)

Pizza-špageti (ili makaroni)

Kako to nekima fensi zvuči! A to zapravo nije ništa drugo nego varijacija na temu složenca od tjestenine. Razlika je u tome što bi u ovoj tzv. pizza-varijanti tjestenina trebala biti u tankom sloju i na nju bi trebao biti raspoređen nadjev u relativno tankom sloju (jer ni na pizzi uglavnom nije tona nadjeva). No, ako te iste sastojke pečete u manjoj posudi, u debljem sloju, i uz tjesteninu dodate hrpetine drugih sastojaka pa sve to još i promiješate – imat ćete obični složenac.

Nadjev, naravno, ovisi o vama. Ipak, da bi to sve skupa iole imalo veze s pizzom, «obavezno» treba upotrijebiti umak od rajčice i tvrdi sir (no, može i Mozzarella), po želji, nekakvu šunku, i eventualno nekakvo povrće.

Špagete ili makarone treba «povezati» smjesom od jaja. Netko upotrebljava samo jaja, a mogu im se dodati mlijeko ili vrhnje, ali i malo brašna. Ja volim dodati brašno u smjesu, jer je meni to inače previše pusto.

Sastojci (za 2-3 osobe)

200 g špageta ili makarona (može bilo kakva tjestenina)

2 jaja

oko 100 g kiselog vrhnja

1 žlica brašna

sol, papar

Moj bezmesni nadjev

1 paprika, očišćena, narezana na rezance

1 (crveni) luk, narezan na kolute

umak od rajčice (kečap)

oko 100 g tvrdog naribanog sira

(suhi) origano

svježi bosiljak

Tjesteninu skuhajte i ocijedite.

Umutite jaja s vrhnjem, brašnom, solju i paprom pa lagano umiješajte ocijeđenu tjesteninu.

Posudu za pečenje (oko 18 cm x 30 cm) namastite i pobrašnite (možete ju obložiti i papirom za pečenje). Na dno ravnomjerno rasporedite pripremljenu smjesu od tjestenine (u tanjem sloju, oko prst debelo).

Na tjesteninu raspodijelite kečap, složite papriku i luk te posipajte origanom.

Ovisno o tome koju vrstu sira upotrebljavate, možete ga dodati tek na kraju: posudu s tjesteninom i nadjevom bez sira pokrijte aluminijskom folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Pecite oko 25 min. Tada maknite foliju i sve posipajte sirom pa vratite u pećnicu bez folije, na par minuta da se sir rastopi (ili zapeče, ovisno o vrsti sira).

Pečenu pizzu posipajte svježim nasjeckanim bosiljkom i poslužite.

Pizza-mlinci

Ovo je varijacija na temu prethodnog recepta: umjesto špageta ili makarona: mlinci. Valjda je većina čula za tu vrstu tjestenine, koja se kod nas tradicionalno poslužuje uz puricu ili patku.

Znam da neki te mlince rade doma. Što se mene tiče: dok god tih mlinaca ima za kupiti ja ih ne namjeravam raditi doma (nikad ih nisam probala napraviti i ta ideja me uopće ne privlači).

Sastojci (za 2-3 osobe)
250 g (kupovnih) mlinaca

2-3 jaja

oko 100 g kiselog vrhnja

sol, papar

Moj bezmesni nadjev

1 paprika, očišćena, narezana na rezance

narezane masline

umak od rajčice (kečap)

oko 100 g tvrdog naribanog sira

(suhi) origano

svježe začinsko bilje

Mlince po potrebi natrgajte na manje komade i pripremite ih prema uputi s pakiranja (prelijte ih kipućom vodom i ocijedite).

Umutite jaja s vrhnjem, solju i paprom pa dodajte ocijeđene mlince i sve promiješajte (možete dodati i žlicu brašna, no, ja ga ne stavljam u ovu varijantu).

Posudu za pečenje (oko 18 cm x 30 cm) namastite i pobrašnite (možete ju obložiti i papirom za pečenje). Na dno ravnomjerno rasporedite pripremljenu smjesu (u tanjem sloju, oko prst debelo).

Na smjesu stavite kečap, papriku i masline te posipajte origanom.

Ovisno o tome koju vrstu sira upotrebljavate, možete ga dodati tek na kraju: posudu s mlincima i nadjevom bez sira pokrijte aluminijskom folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Pecite oko 25 min. Tada maknite foliju i sve posipajte sirom pa vratite u pećnicu bez folije, na par minuta da se sir rastopi (ili zapeče, ovisno o vrsti sira).

Pečenu pizzu posipajte svježim nasjeckanim biljem i poslužite.

Danska kruna

2011-11-23T08:04:00.002+01:00

Recept za ovu Dansku krunu je s Coolinarike. Moja varijanta ne liči na krunu, nego izgleda kao da je u sredini srasla (iako nije srasla, ostao je otvor veličine 1-2 cm, no listići badema i sezam otkotrljali su se u sredinu). Meni to ne smeta ja sam sasvim zadovoljna: izgleda kao okrugla pogača. Znam da bi neki čupali kosu kad bi im se dogodilo da ovakva kruna sraste u sredini, pa kako biste sačuvali kosu, možete u sredinu staviti zgužvanu kuglu papira za pečenje ili aluminijske foliju. Ili možete odrezati «kolut» kartonske role (od papirnatih ručnika ili folije) pa njega omotati papirom za pečenje pa taj kolut onda staviti u sredinu. Naravno, možete to sve peći u kalupu za vijenac, ja ga nemam i zbog moje nezainteresiranosti za estetiku nemam u planu kupovati ga. Baš sam nedavno radila nešto što je u originalu također zamišljeno kao vijenac, ali u mojem slučaju to nije bio vijenac jer sam tijesto pekla u običnoj okrugloj posudi i nisam ništa stavila u sredinu pa je sve sraslo – ja ne vidim gdje je tu problem, meni uopće nije stalo da nešto liči na vijenac – jednakog je okusa imalo u sredini rupu ili ne.

Što se nadjeva tiče, meni je količina navedena u originalu - previše. Jednom sam poslala Privatnu poruku armi (koja je unijela recept na Coolinariku) i ona kaže da nadjeva nema previše, ona uvijek radi s onim omjerima koje je navela u receptu. No, meni je lakše baratati prerezanim tijestom kad ima manje nadjeva, pa sam ja zato smanjila omjer.

Tijesto

500 g brašna

1 čajna žlica soli

1 suhi kvasac (7 g)

1 jaje

50 g mekanog margarina/maslaca

200 ml mlakog mlijeka

50 g mekanog margarina/maslaca za premazivanje

Nadjev

2 crvena luka srednje veličine

2-3 žlice ulja

120 g krušnih mrvica

oko 300 ml hladne vode

160 g naribanog parmezana

1 jaje

sol, papar

(3 žlice listića badema po želji)

Premazivanje i posipavanje

mlijeko

1 žlica naribanog parmezana

1 žlica sezama

2-3 žlice listića badema

Svi sastojci za tijesto trebaju biti sobne temperature.

U posudu stavite brašno, sol, kvasac, jaje, na listiće narezani mekani margarin i mlijeko pa zamijesite glatko tijesto. Mijesite ga oko 5 min. pa ga onda pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom oko 1 sat, da se digne.

Dignuto tijesto premijesite i razvaljajte ga u pravokutnik (na debljinu od 3-4 mm). Premažite ga s 50 g mekanog margarina i preklopite ga na 4 dijela (ili kako želite). Pokrijte ga krpom i ostavite na radnoj površini 30 min.

Zatim ga opet razvaljajte na debljinu od oko 4 mm i opet ga preklopite na 4 dijela (ovaj put bez premazivanja masnoćom). Tijesto sada zamotajte u plastičnu vrećicu i stavite u hladnjak na 30 min.

Za nadjev, luk oljuštite i popržite na zagrijanom ulju.

Krušne mrvice prelijte vodom i dobro ih promiješajte.

Izdinstanom luku dodajte mrvice, parmezan i umućeno jaje pa sve začnite solju i paprom (dodavanje soli ovisi o tome koliko je sir slan).

U originalu u nadjev se dodaju bademi; ja ih ne stavljam.

Ako je nadjev previše suh da bi se dao razmazivati, možete dodati malo vode.

Izvadite tijesto iz hladnjaka i razvaljajte ga u pravokutnik (moj je ovaj put bio dimenzija 58 cm x 30 cm). Pričekajte par minuta tijekom valjanja tijesta, tako ćete ga lakše razvaljati.

Na razvaljano tijesto rasporedite nadjev, narolajte počevši s duže strane.

Napravljenu rolu položite na komad papira za pečenje. Zatim ju oštrim nožem prerežite okomito po sredini da dobijete dva dijela.

Prerezanu stranu obaju dijelova okrenite prema gore (da sa vidi) i isprepletite ih kao pletenicu, formirajte «vijenac», krajeve spojite.

Pomoću papira na kojem se nalazi, dobivenu pogaču prebacite u okruglu posudu za pečenje (30 cm promjera ili manju; ja to pečem u posudi promjera 30 cm jer nemam manju, no, možda bi bilo bolje da se peče u malo manjoj posudi, pa se ne bi toliko raširila…).

Premažite ju mlijekom i posipajte, parmezanom, sezamom i listićima badema.

Stavite ju u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva.

Pogaču bi trebalo peći oko 45 min.

U originalu se navodi da se pogača peče oko 20 min. nepokrivena i oko 25 min. pokrivena.

Ja ovu pogaču pečem na 190 stupnjeva, na srednjoj prečki s uključenim donjim i gornjim grijačem, oko 50 min. i tek ju pred kraj pokrijem folijom (zadnjih 5-10 min.).

No, vrijeme i način pečenja ovisi o vašoj pećnici, pazite da vam ne zagori.

Pečenu pogaču ostavite da se ohladi.

Kviki gric

2011-11-19T08:17:00.017+01:00

Recept za ovu finu, slanu grickalicu je s bloga Nastini peksimeti.

Kad sam krenula raditi ove komadiće, mozgala sam čime ću ih rezati? Nemam u kuhinji škare za nešto takvo, ima po kući škara za papir, ali blesavo mi ih je mastiti i rezati tijesto – nakon toga više neće biti za rezanje papira. Prilikom prve izrade Kviki grica prvu turu tijesta rezala sam oštrim nožem na limu za pečenje u cik-cak potezima. Zaključila sam da mi je to predosadno i premonotono, pa sam odlučila potražiti nekakve škare. I našla sam ih! Sjetila sam se plastičnih dječjih škara koje mi godinama čame u pisaćem stolu. Kupila sam ih kao dio nekakvog dječjeg hobi-seta, ostale elemente tog seta sam odavno izupotrebljavala, više ni ne znam što je sve bilo u tom setu, ali te male škare nikad nisam upotrijebila. Tako su male da ja ne mogu sasvim ugurati palac i srednji prst u rupe, no, uguram ih djelomično - i to je sasvim dovoljno da mogu rezati ovo tijesto.

Dakle, nakon što su 15ak godina skupljale prašinu, škare su konačno našle svoju primjenu, iz pisaćeg stola premjestila sam ih u kuhinju: upotrebljavam ih kad radim Kvik gric. I drška i «kvazi-oštrice» tih škara su od nekakve plastike pa ih bez problema mogu prati.

Ako, nemate škare, tijesto možete rezati nožem, no ja nemam strpljenja za to.

Sastojci

500 g brašna (+ po potrebi)

1 suhi kvasac (7 g)

sol

(oko 50 g lana ili sezama po želji)

160 ml ulja

200 ml vode

U posudu stavite sve sastojke i zamijesite glatko tvrdo tijesto, po potrebi dodajte još brašna.

Što se soli tiče, ja volim kad je tijesto samo po sebi slano pa komadiće praktički nije potrebno soliti izvana; ne sviđa mi se kad je tijesto «neutralno», pa onda komadiće moram dobro posoliti izvana; no, to je sve stvar ukusa). Osim toga, ne upotrebljavam ni lan ni sezam za ove grickalice, ne pašu mi u toj kombinaciji.

Od tijesta odmah trgajte komade i dlanovima ih «valjajte» na radnoj površini da dobijete tanke «gliste» (ne deblje od 1 cm); ne trebaju biti dugačke.

U jednu ruku uzmite jednu tanku «glistu od tijesta», a u drugu ruku (pouljene) škare i režite «trokutaste komadiće» (cik-cak) direktno na lim obložen papirom za pečenje (nemojte ih nabacati jedne na druge da se ne slijepe, ali nije potrebno ostavljati veliki razmak među njima).

Kad napunite lim, komadiće odozgo ravnomjerno posolite (vodite računa o tome koliko soli ste stavili u tijesto) i odmah ih stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva te ih pecite 10ak min. Tada ih malo protresite/promiješajte i nastavite peći.

Pecite ih da dobiju smećkastu boju (još 15ak min., ovisno o pećnici) sa svih strana (po potrebi, još jednom ih promiješajte/protresite).

Ostavite ih da se ohlade.

Na isti način ispecite i ostale komadiće.

Ne trebate odmah na početku napraviti «gliste» od cijele količine tijesta. Oblikujte ih neposredno prije nego ćete ih rezati na lim. Ako se neoblikovano tijesto digne dok pečete jednu turu, premijesite ga i onda od njega oblikujte «gliste» te režite komadiće u lim za pečenje.

Pazite da narezani komadi budu što manji i podjednake veličine, ako ima većih komada oni tijekom pečenja ostanu svjetliji, i u sredini nisu hrskavi, nego mekani.

Svitak od kelja i kruha

2011-11-15T08:21:00.003+01:00

Gledam ja kelj, gleda on mene. Ne mogu reći da mi je kelj baš naj, naj najgore povrće koje postoji, ali definitivno se nalazi na listi groznog povrća.

Zato, kad ga pripremam, smišljam kamo da ga utrpam i s čim da ga kombiniram. Recept za ovakav svitak iskopala sam davno u nekakvom časopisu. U originalu, svitak je nadjeven mljevenim mesom, to je neka varijacija ne temu mesne štruce: mljeveno meso pomiješano s malo namočenih žemlji, pa dodano koje jaje itd. Ja taj svitak od kelja nadijevam nadjevom od kruha. Nemam neki omiljeni recept, nego to često pripremam «odokativno»; ovaj put potrudila sam se zabilježiti sastojke i njihove omjere.

Sastojci

1 glavica kelja (10ak velikih listova + oko 150 g kelja)

Nadjev

300 g (polu)bijelog kruha/peciva (može od prethodnog dana, ali ne jako suhog!)

1 velika crvena paprika

1 crveni luk

2 češnja češnjaka

100 g naribanog tvrdog sira

3 jaja

pola čajne žlice kumina

1 žlica svježeg nasjeckanog začinskog bilja po želji

sol, papar

Za pečenje

masnoća za posudu za pečenje

2 mrkve

2 pastrnjaka (ili peršina)

1 crveni luk

2 češnja češnjaka

250 ml vode

sol, papar

Umak

voda, vrhnje, brašno/Gustin, maslac

Odvojite vanjske, velike, lijepe listove kelja. Operite ih i stanjite im središnji zadebljani dio.

Potrebna količina listova ovisi o tome koliko su veliki, a i tome koliko veliki svitak želite; sigurno će trebati 10ak velikih listova.

Dodatnih (oko) 150 g kelja operite – to ne trebaju biti lijepi listovi, kad se skuhaju trebat će ih nasjeckati (i u ovom slučaju odstranite središnji zadebljani dio).

Za ovaj svitak neće vam trebati cijela glavica kelja, možete upotrijebiti i manju, no ja upotrebljavam veću jer ima ljepše, velike listove. Od te jedne glavice kelja imam što kuhati 3 dana: jedan dan radim ovaj svitak, idući dan trudim se nekamo utrpam barem dio preostalog kelja, a ostane mi ga i za treći dan - pa se duri u frižideru.

U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i u nju stavite cijeli list kelja. Kuhajte ga oko 1 min. na laganoj vatri (nemojte ga raskuhati), zatim ga izvadite šupljikavom žlicom i odmah ga uronite u posudu s hladnom vodom (da sačuva boju). Nakon par sekundi ga izvadite iz hladne vode i stavite ga na pladanj da se cijedi.

Na isti način skuhajte sve ostale velike listove.

Na kraju, oko 150 g dodatno pripremljenog kelja stavite u vodu i prokuhajte 1-2 min. Ocijedite ga, stavite u posudu s hladnom vodom, nakon par sekundi ga ocijedite i rukama istisnite što više vode iz njega. Krupno ga nasjeckajte nožem na dasci za rezanje.

Cijele listove kelja malo osušite tapkajući po njima papirnatim ubrusom.

Zatim ih slažite na kuhinjsku krpu, da se malo preklapaju, oblikujte svojevrsni pravokutnik, po potrebi režite («skrojite»:) nožem listove da dobijete donekle «ravne» stranice pravokutnika. Listove slažite u 2, maksimalno 3 sloja.

Dimenzije pravokutnika ovise o tome kako velik svitak želite.

Ja to radim od oka, moj «pravokutnik od kelja» je dimenzija oko 30-35 cm x 25-30 cm.

Za nadjev, kruh narežite na kockice (veličine oko 1 cm).

Papriku operite, očistite i narežite na kockice.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.

Ako niste potrošili sve kuhane listove za izradu «pravokutne kore od kelja», možete ih nasjeckati i staviti u nadjev.

U posudi umutite jaja pa dodajte kruh, papriku, obje vrste luka, naribani sir, začinsko bilje, začine i oko 150 g pripremljenog nasjeckanog kelja (i eventualno, nasjeckane listove koje niste potrošili za izradu «pravokutne kore»), sve dobro «premijesite» rukama da se sastojci povežu. Ostavite smjesu da odstoji 10ak min.

Ako kruh nije suh, ne treba dodavati tekućinu, no, ako upotrijebite suhi kruh, možda će trebati dodati mlijeko ili vodu.

Pripremljeni nadjev ravnomjerno rasporedite na listove kelja (nadjev je čvrst, a «pravokutna kora od kelja» baš i nije pa se nadjev neda razmazivati, najlakše ga je rasporediti (mokrim) rukama). Nadjev možete rasporediti na cijelu koru, ili na 2/3 kore.

Nadjev možete staviti u obliku «debele gliste» uzduž jedne stranice pa onda zarolati (meni se ta varijanta baš ne sviđa jer, budući da nadjev nije po cijeloj kori, listovi kelja namotani su «jedan na drugi» pa međusobno nisu slijepljeni).

Pomoću kuhinjske krpe sve čvrsto narolajte.

Svitak povežite kuhinjskom špagom (koja nije pofarbana i nije od plastike).

Povezani svitak stavite u namaštenu posudu za pečenje (lim).

Mrkvu i pastrnjak operite, očistite i narežite na 1-2 mm debele kolute.

Crveni luk očistite i također narežite na kolute ili ga sitno nasjeckajte.

Češnjak očistite i sitno nasjeckajte.

Sve pripremljeno povrće rasporedite oko svitka. Oko 250 ml vode dobro posolite, po želji, dodajte Vegetu i ulijte u posudu za pečenje.

Posudu pokrijte aluminijskom folijom i stavite ga u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Svitak pecite 40-50 min.

Pečeni svitak ostavite da se hladi 10ak min.

Zatim ga pomoću npr. dvije lopatice za palačinke prebacite na pladanj za posluživanje. Prerežite špagu i skinite ju.

Svitak možete poslužiti s povrćem s kojim se pekao, uz umak po želji.

Tekućinu koja je ostala nakon pečenja možete iskoristiti za umak, a možete mu dodati i povrće koje se peklo sa svitkom.

Naravno, povrće možete poslužiti i bez umaka, ali ja običavam napraviti nekakav umak, jer je meni ono «kuhano», zapravo, «pečeno» povrće «pusto».

Umak možete napraviti kako god želite, evo moje varijante bez omjera sastojaka jer ja to sve radim od oka.

Povrće iz posude za pečenje pokupite rupičastom žlicom, ili ga ocijedite, a tekućinu sačuvajte.

U loncu zagrijte malo maslaca, dodajte malo brašna i kratko ga popržite pa sve zalijte tekućinom iz posude za pečenje uz dodatak mlijeka ili vrhnja. Prokuhajte da se malo zgusne, pikantno začinite i na kraju dodajte povrće i sve kratko zagrijte.

Količina sastojaka ovisi o tome koliko umaka želite, te želite li da je gust ili tekuć.

Popečci od ječmene, zobene i heljdine kaše te korjenastog povrća

2011-11-11T08:23:00.013+01:00

Recept za ove popečke potječe s Interneta, imam ga odavno, tako je star da ni stranica s koje potječe više ne postoji. Pretpostavljam da se može naći na drugim stranicama, ali nisam se trudila tražiti ga (originalni recept je na njemačkom, i nosi naziv «Rote Bratlinge», pa koga zanima original, neka gugla).

Sastojci (za oko 14 komada)

60 g zobene kaše

60 g ječmene kaše

60 g heljdine kaše (ili umjesto heljdine kaše: 60 g kupovnog raženog brašna)

90 g svježeg kravljeg sira, ocijeđenog

270 ml hladne mineralne vode

350 g očišćenog povrća (mrkva, cikla; može i pastrnjak ili celer korjenaš)

sol, papar

1 žlica nasjeckanog začinskog bilja

Nekuhanu zobenu, ječmenu i heljdinu kašu sitno sameljite.

Ja to sve meljem u mlincu za kavu (u postu o Krekerima mogli ste vidjeti kako to izgleda).

U originalu uz ječmenu i zobenu kašu upotrebljava se raž (a ne heljda) – nisam nikad kupila raž, ali kupujem raženo brašno, pa onda, ako se odlučim za verziju s raži - i u ove popečke dodajem to kupovno brašno. Na fotografiji je verzija bez raži, tj. umjesto raži, samljela sam heljdu.

Sir zdrobite pa ga pomiješajte sa samljevenim sastojcima i vodom da dobijete glatku smjesu. Ostavite ju da stoji oko pola sata na sobnoj temperaturi.

Povrće izvažite nakon što ga operete/ogulite/očistite – onda ga treba biti 350g.

U originalnom receptu, upotrebljavaju se mrkva i cikla. U mojoj varijanti, uz mrkvu i ciklu, ovaj put se našao i pastrnjak, može i celer korjenaš.

Ja povrće naribam na ribež za jabuke, tj. ne ribam ga na ribež, nego u multipraktik stavim taj tzv. nastavak za ribanje jabuka i onda je povrće brzo naribano (kad se ručno riba, meni je to jako naporno i dugotrajno).

U originalu, povrće se reže na male kockice pa se prži na ulju oko 5 min. da malo (napola) omekša.

Meni se neda pržiti povrće, pa ga zato sitno naribam – smatram da je to povrće dovoljno termički obrađeno dok se peče u popečcima (mrkva i pastrnjak se ionako mogu jesti sirovi; ok, cikla se baš i ne jede sirova, ali meni je sve to povrće sasvim dovoljno pečeno kad se popečci ispeku).

Naravno, ako želite – vi možete povrće popržiti da omekša.

Kad je smjesa od sira odstajala, dodajte naribano sirovo povrće (ili narezano, poprženo), sol, papar i začinsko bilje pa sve dobro promiješajte (premijesite rukama).

Smjesa nije tekuća, ali je pomalo gnjecava.

U originalnom receptu piše da smjesu treba grabiti žlicom i spuštati ju u zagrijanu masnoću i pritom malo spljoštiti i oblikovati popečke. Ja popečke ponekad oblikujem žlicom, ali draže mi je oblikovati ih rukama – unatoč gnjecavoj smjesi – jest ljepljiva, ali nije baš tako tekuća da se popečci ne bi dali oblikovati rukama.

Naravno, možete dodati koju žlicu krušnih mrvica, ako želite čvršću masu; no ja nemam potrebu dodavati mrvice.

U tavi zagrijte malo masnoće pa dodajte ili popečke oblikovane rukama ili žlicom spuštajte smjesu u tavu oblikujući okruglaste popečke.

Pržite ih na laganoj vatri da lagano posmeđe s jedne strane, zatim ih okrenite i pržite s druge strane.

Pečene popečke odlažite na papirnati ubrus da upije višak masnoće.

Složenac od nekuhane tjestenine

2011-11-08T08:25:00.003+01:00

Tjesteninu ne treba kuhati, ali umak treba, pa sad, koliko se to isplati ili ne… barem imam jedan lonac manje za prati jer nisam morala kuhati tjesteninu:)

U originalu, tjestenini se dodaje šunka, salama ili ostaci nekog kuhanog/pečenog mesa. Moja verzija je bezmesna – ovaj put dodala sam paprike i češnjak. Možete dodati i neke druge sastojke, npr. svježi sir, svježe povrće ili neke "kuhane ostatke iz hladnjaka".

Nikad nisam imala problema s ovim receptom, tjestenina uvijek lijepo omekša. Vrijeme pečenja ovisi i vrsti/obliku tjestenine; ja ju nisam nikad morala peći duže od 40 min.

Držim se originalnog recepta, ali malo smanjim količinu tekućine jer je meni to inače pregnjecavo, i tjesteninu uvijek pečem pokrivenu folijom.

Sastojci (kao glavno jelo za 2-3 osobe)

250 g tjestenine (npr. svrdlaste, tzv. fusilli ili spirale, ali mogu i pužići, školjkice, itd.)

2 male paprike

2 češnja češnjaka

400-500 ml vode

250-300 ml mlijeka

200 ml kiselog vrhnja

sol, papar

slatka mljevena paprika po želji

1-2 žlice svježeg, nasjeckanog začinskog bilja

1 žlica kukuruznog škroba (Gustin), ili brašno

1 jaje

oko 100 g tvrdog naribanog sira

Posudu za pečenje namastite i u nju stavite nekuhanu tjesteninu.

Paprike očistite i narežite na rezance pa ih posipajte po tjestenini, kao i sitno nasjeckani češnjak.

U loncu umutite vodu s mlijekom, vrhnjem, solju, paprom, mljevenom paprikom i začinskim biljem. Ostavite tekućinu da zakuha i onda dodajte Gustin razmućen u malo vode. Kuhajte, miješajući pjenjačom, 1-2 min. da se umak samo malo zgusne.

Kuhani umak ostavite da se malo ohladi, a onda u njega umiješajte jaje i sve prelijte po tjestenini. Poravnajte tjesteninu žlicom da bude ravnomjerno prekrivena umakom.

Posudu pokrijte aluminijskom folijom i stavite ju u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Tjesteninu pecite oko 40 min., za to vrijeme trebala bi omekšati.

Ako nije mekana, pecite ju duže, po potrebi, možete ju podlijati vodom (meni se nikad nije dogodilo da sam trebala naknadno dodavati vodu).

Na kraju po tjestenini posipajte sir i vratite ju, nepokrivenu, u pećnicu i pecite 5-10 min. da se sir rastopi i zapeče.

Poslužite odmah.

Pastrnjak: popečci s pireom od kelja, složenac i juha

2011-11-04T08:21:00.027+01:00

Za one koji prate sagu o crkavanju mojih (kućanskih) uređaja: zahvalna sam što, otkada sam pisala o crkavanju televizora, nijedan drugi aparat nije crko. No, printer i televizor još uvijek nisu popravljeni.

Dosta o tome.

Danas na repertoaru imam pastrnjak, nije da ga volim, ali imam ga posađenog u vrtu, pa ga nastojim utrpati u ono što kuham/pečem...

Popečci od ječma i pastrnjaka s pireom od kelja

Kad isprobavam neki recept nemam naviku uz npr. glavno jelo poslužiti prilog/umak/salatu koji se preporučaju u receptu (a nekad je čak, kao dodatak, naveden i recept za pripremu umaka/salata itd. :( Ja te stvari uglavnom ignoriram i sve što pripremam poslužim - s čim se meni sviđa.

Ove popečke od ječma i pastrnjaka nikad do sada nisam poslužila uz pire od kelja, iako je baš u receptu za popečke dana preporuka da ih se posluži uz taj pire, štoviše, naveden je i recept za pire. Kako ja ne volim kelj (ajme, kako meni to smrdi dok se kuha!) nikad mi nije palo na pamet napraviti taj pire. No, neki dan u hladnjaku mi se durio komad kelja pa sam po prvi put ove popečke poslužila uz taj pire (inače ih poslužim uz krumpir i sl.). Što da kažem za taj pire: to je kuhani izmiksani kelj – ja ću se i dalje radije držati priloga od krumpira!

Recept imam odavno, s neke internetske stranice koja više ne postoji, ali vidim da ga ima po Internetu, može se naći npr. na stranici Chefkoch.de. Ja se «originalnog» recepta ne držim u cijelosti – pogotovo što se recepta za pire tiče, jer se s onim omjerima mlijeka i vrhnja dobije juha od kelja, a ne pire!

Što se popečaka tiče, u originalu se rade od usitnjenog ječma, dakle, ne od mljevenog ječma, nego od «krupno zdrobljenih» zrna. U Zagrebu sam taj usitnjeni ječam kupila u Kauflandu, možda ga ima i u drugim trgovačkim centrima ili bio-trgovinama.

No, ovdje donosim recept za verziju s cijelim zrnima ječma, tj. s ječmenom kašom.

Popečci (za oko 8 komada)

75 g ječmene kaše (oljuštenog ječma)

600 ml vode

60 g pahuljica (zobenih, ali mogu i ječmene, ražene ili pšenične)

200 g pastrnjaka

150 g svježeg kravljeg sira, ocijeđenog

1 jaje

3 žlice svježeg nasjeckanog začinskog bilja

sol, papar

oko 2 žlice krušnih mrvica

Pire

oko 600 g kelja
oko 200 ml vode

1 crveni luk

2 češnja češnjaka

mlijeko

kiselo vrhnje

sol, papar

muškatni oraščić

Za popečke, u loncu zakuhajte 600 ml vode, posolite ju i dodajte ječmenu kašu. Kuhajte ju na laganoj vatri da voda ispari (oko 25 min.; kaša bi za to vrijeme trebala dovoljno omekšati, ne treba se raskuhati; pred kraj pazite da ne zagori).

Kašu maknite s vatre i ostavite ju da stoji 10ak min.

Pastrnjak operite i očistite pa ga naribajte na ribež za jabuke.

Kaši dodajte naribani pastrnjak, pahuljice, sir, jaje, začinsko bilje, sol i papar te krušne mrvice pa sve dobro promiješajte (ili premijesite rukama).

Ostavite smjesu da odstoji 10ak min.

Zatim od smjese vlažnim rukama oblikujte okrugle popečke, debljine 1-1,5 cm. Po potrebi, možete dodati još krušnih mrvica.

Popečke pržite na malo zagrijanog ulja, na srednjoj temperaturi, da porumene s jedne strane, zatim ih okrenite i pržite s druge strane.

Pečene popečke složite na papirnati ubrus da upije višak masnoće.

Za pire, kelj operite, očistite i narežite na krupne rezance.

Obje vrste luka oljuštite i sitno nasjeckajte.

U loncu zagrijte malo ulja pa na njemu ispržite obje vrste luka. Zatim dodajte kelj, vodu i sol pa sve kuhajte 10ak min.

Kuhani kelj maknite s vatre (dio vode možete ocijediti), dodajte malo mlijeka umućenog s kiselim vrhnjem i sve usitnite štapnim mikserom da dobijete pire.

Začinite solju, paprom i muškatnim oraščićem.

Količina mlijeka i vrhnja ovisi o tome koliko čvrsti ili gnjecavi pire želite.

Popečke poslužite odmah, uz pire od kelja.

:)

Složenac od pastrnjaka, cikle i krumpira

Kako rekoh, nije da volim pastrnjak, a ne volim ni ciklu, no uz krumpir, zapečeno sa sirom - meni je skoro sve dobro:)

Sastojci

300 g pastrnjaka

500 g krumpira

1 veća cikla

1 crveni luk

2 češnja češnjaka

200 ml mlijeka

180 g kiselog vrhnja

200 g tvrdog naribanog sira

sol, papar

Pastrnjak očistite, operite i naribajte/narežite na tanke okrugle ploške (oko 2 mm debljine).

Krumpir i ciklu ogulite i operite pa ih također naribajte/narežite na tanke okrugle ploške (oko 2 mm debljine).

Crveni luk očistite i narežite na tanke okrugle ploške.

Češnjak ogulite i sitno nasjeckajte.

Sve povrće stavite u posudu, promiješajte ga i dobro posolite i popaprite.

Posudu za pečenje namastite i u nju stavite povrće.

Vrhnje pomiješajte s mlijekom pa začinite solju i paprom pa prelijte po povrću. Posudu pokrijte aluminijskom folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva.

Pecite oko 75 min. Probajte jesu li krumpir i cikla dovoljno mekani (ako nisu, vratite sve u pećnicu i pecite da omekšaju).

Na kraju skinite foliju i sve posipajte naribanim sirom, vratite u pećnicu (nepokriveno) na 10ak min.

Poslužite odmah.

:)

Krem juha od pastrnjaka s tvrdim sirom

Što da kažem o juhama? Ne volim ih ne jedem ih i jaaaaaaaaaako rijetko ih pripremam. No, nekad se nađu na repertoaru. Ovu juhu radila sam po uzoru na recept za Juhu od krumpira.

Sastojci

500 g krumpira
500 g pastrnjaka
1 crveni luk
2 žlice maslaca
oko 1,5 l temeljca (ili voda i kocka za juhu)
1-2 žlice kiselog vrhnja
2 žlice svježeg peršinovog lišća
sol, papar

ocat
+

tvrdi sir po želji

Krumpir ogulite i narežite na kockice.
Pastrnjak očistite i također narežite na kockice.

Luk očistite i sitno nasjeckajte.

U loncu rastopite maslac i na njemu popržite sitno nasjeckani luk. Zatim dodajte krumpir i pastrnjak pa ih pržite 1-2 min. Zatim ih zalijte temeljcem ili dodajte vodu i natrganu kocku za juhu.

Kuhajte oko 30 min. na laganoj vatri.
Sve usitnite štapnim mikserom/blenderom u glatku smjesu, zajedno s kiselim vrhnjem (juha ne mora biti potpuno glatka; mogu ostati komadići povrća).

Lonac s juhom vratite na štednjak i kad zakuha prokuhajte 1-2 min. Ako je juha pregusta, možete dodati još vode, a ako je prerijetka, možete dodati malo brašna umućenog s vodom i sve kratko prokuhati da se zgusne.

Začinite solju i paprom. Po želji, dodajte malo octa.

U duboke tanjure rasporedite 1-2 žlice naribanog tvrdog sira i prelijte vrućom juhom. Posipajte peršinovim lišćem.

Poslužite odmah.

Kruh-štruce s cimetom

2011-11-01T08:03:00.000+01:00

Nakon Puža s cimetom evo nečeg sličnog…

Tijesto

500 g glatkog brašna

1 suhi kvasac (7 g)

1 žlica šećera

pola čajne žlice soli

1 žlica ulja

250-300 ml mlake vode

Nadjev

80 g margarina/maslaca

120 g šećera

2 čajne žlice cimeta

Za tijesto, u posudu stavite sve sastojke i zamijesite glatko tijesto, mijesite ga oko 5 min., zatim ga oblikujte u kuglu, stavite u posudu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom da se digne.

Četvrtastu posudu (oko 26 cm x 20 cm) obložite papirom za pečenje.

Šećer pomiješajte s cimetom.

Margarin/maslac rastopite i ostavite da se malo ohladi (pazite da se posve ne ohladi i ne stvrdne).

Dignuto tijesto premijesite i podijelite na dva dijela.

Jedan dio razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi u pravokutnik (oko 45 cm x 30 cm). Pomoću kista ga tanko premažite rastopljenim margarinom/maslacem i posipajte dijelom šećera.

Pomoću stolnjaka naroljate tijesto počevši s duže strane. Dobivenu rolu okomito prerežite na pola.

Jednu rolu položite u posudu za pečenje (mjesto spoja okrenite prema dolje), malo ju «spljoštite» dlanom pa ju odozgo sasvim tanko premažite margarinom i posipajte 1 žlicom šećera pomiješanog s cimetom.

Na tu rolu položite drugu rolu (mjesto spoja opet okrenite prema dolje), i nju malo spljoštite. Odozgo ju tanko premažite rastopljenim margarinom.

Oštrim nožem zarežite okomito, po sredini, do dna (dakle, kroz obje role), ali tako da na lijevoj i desnoj strani ne prerežete skroz - da se rola ne bi posve razdvojila na dvije polovice.

Ja između te i druge štruce koju ću napraviti stavim komad papira za pečenje da na srastu zajedno tijekom pečenja, ali stavljanje papira nije obavezno.

Na isti način razvaljajte drugi komad tijesta, premažite ga margarinom, posipajte šećerom s cimetom, narolajte, prerežite na dva dijela, jednu rolu stavite u posudu za pečenje, malo ju spljoštite, premažite ju rastopljenim margarinom, posipajte ostatkom šećera s cimetom, na nju stavite drugu rolu koju opet spljoštite, premažite ostatkom rastopljenog margarina i zarežite.

Vodite računa o tome da imate dovoljno margarina i šećera s cimetom za sva premazivanja i posipavanja.

Ako se rastopljeni margarin stvrdne, kratko ga ugrijte da bude maziv.

Posudu pokrijte i ostavite na toplom oko 45 min. da se štruce dignu.

Dignute štruce stavite na drugu prečku odozdo u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva (donji i gornji grijač). Kad tijesto odozgo potamni (nakon 15ak min.) pokrijte ga folijom. Štruce pecite oko pola sata. Pazite da ne zagore odozdo ili odozgo.

Pečene štruce ostavite da se ohlade na papiru na kojem su se pekle, ili eventualno na drugom komadu papira za pečenje jer moguće je da odozdo ima rastopljenog šećera (karamela) koji će se hlađenjem stvrdnuti – pa bi se štruce mogle zalijepiti za pladanj/lim itd. (a ako su na papiru za pečenje, s njega se lako daju skinuti).

Prema mojem iskustvu važno je da se štruce peku na drugoj prečki odozdo kako bi se odozdo zapekle.

Probala sam ih peći na srednjoj prečki (trećoj), ali nakon čak 45 min. pečenja tijesto je odozdo bilo blijedo. Odozgo su štruce bez problema dobile boju, ali taj put nikako nisu htjele porumenjeti odozdo.

No, to ovisi i o vašoj pećnici.

Slane kuglice s kikirikijem

2011-10-28T08:15:00.010+02:00

Recept(e) za ove fine kuglice viđala sam na više mjesta pa ne znam koja im je stranica matična. Volim takve slane stvarčice (u mojem slučaju kuglice su i pikantne jer ja ne mogu bez papra i čilija:) a obožavam i kikiriki:)

Sastojci

250 g margarina

1 jaje

1 žumanjak

sol, papar, mljeveni čili

oko 400 g (oštrog) brašna

(slani, prženi) kikiriki (oko 2 žlice)

1 bjelanjak

1 žlica mlijeka

sezam (oko 100 g)

U posudu stavite na listiće narezan margarin, začine, jaje i žumanjak pa postupno dodavajte brašno da zamijesite glatko tijesto. Pazite de tijesto ne bude pretvrdo jer će tijekom pečenja kuglice pucati (količina potrebnog brašna ovisi o veličini jaja/žumanjka; vjerojatno će trebati 350-400 g). Tijesto oblikujte u kuglu, zamotajte ga u foliju i stavite u hladnjak na 1 sat.

Bjelanjak umutite s mlijekom.

Od rashlađenog tijesta trgajte komade i oblikujte kuglice veličine oraha (ili malko veće), u sredinu svake stavite kikiriki (ja sam stavljala i po 3-4 komada kikirikija u jednu kuglicu, jer obožavam slani kikiriki:)

Svaku lopticu cijelu namočite u bjelanjak, malo ju ocijedite, pa ju uvaljajte u sezam sa svih strana.

Loptice slažite na lim obložen papirom za pečenje (ne trebaju biti jako udaljene jedna od druge).

Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva, na srednju prečku i pecite oko 15 min., da sasvim lagano porumene (odozdo će jače porumeniti, pa provjerite kakva je boja odozdo).

Slani zapečeni uštipci (za princes krafne)

2011-10-25T08:09:00.010+02:00

Hoćete prvo dobru ili lošu vijest?

Evo dobre: od zadnjeg puta, kada sam pisala o kvaru televizora, nije crko nijedan aparat! Jeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!

Loša vijest: printer i televizor još uvijek nisu popravljeni!

Printer je na popravku više od mjesec dana i nisu baš optimistični da će ga moći popraviti (pitali su me jesam li razmišljala o kupnji novog!?).

Dobra vijest je što zadnjih par dana nisam morala ništa printati pa nisam klipsala u kopiraonu.

Što se televizora tiče, na popravku je. Pisala sam da ne gledam televiziju svaki dan, ali uopće ne imati televizora – meni je živa muka!

I najbolje je što sam trenutno besposlena, povremeno obavljam papirologiju na mjestima nadležnim za tu papirologiju, a ostatak vremena nemam što raditi. Netko sad misli: kak˙ je to super! Nije to super, jer ne mogu otići nikamo na odmor, imama nekih sitnih obaveza i zato ne mogu baš dići sve četiri u zrak. Ok, povremeno mogu – i zato bi mi baš dobro došao televizor! Lijepo se smjestim u krevet, pokrijem s tri deke i što sad? Baš mi se nešto gleda na televiziji! Ali umjesto toga mogu jedino «zujati» pogledom po sobi!

Eto, sada imam slobodnog vremena (vezano uz prošli post: a što mislite, kako sam došla na ideju da meljem zob i ječam u mlincu za kavu – očito nemam drugog posla!), ali ne mogu se posvetiti svojoj najdražoj razbibrizi – televiziji. Kako rekoh, ne gledam televiziju svaki dan - i čini mi se da je baš zato televizija definitivno moj najdraži oblik zabave, pogotovo mi fali vikendima navečer!!! Preko ljeta, bila sam zatrpana poslom i jedva da sam imala vremena pogledati nešto na televiziji, a sada kad nemam posla, nemam ni televizora.

Da, imam Internet, ali ja nisam tip za takvu zabavu. Meni je surfanje netom dosadno, pola sata surfam i onda mi to dojadi i danima nemam potrebu opet surfati. Ne zanimaju me ni kompjutorske igre (imam nešto instalirano u kompjutoru, ali ja to nisam ni probala igrati, niti imam namjeru; ok, par puta sam igrala Minesweeper, ali ja to igram jedno pet minuta i meni je dosta).

A nisam ni tip za čitanje knjiga, ja u slobodno vrijeme ne čitam knjige, zato što za posao stalno moram nešto čitati. Kad imam slobodnog vremena, odmaram se od čitanja!

Neki dan razmišljala sam da odem u kino, ali, kako živim na selendri, usred ničega, odustala sam kad sam se sjetila koje sve pripreme to uključuje (planiranje odlaska na autobus po ovoj zimi, pa presjedanje na tramvaj, pa klipsanje do kina po ovoj zimi, pa onda nakon filma – strepnja hoću li stići na prvi autobus – jer ako fulam taj autobus, idući imam za oko sat vremena – pa ću se na ovoj zimi smrzavati i čekati drugi bus!).

Nije li idilično živjeti u pitoresknoj selendri usred ničega!

Stvarno mi se gade jesen i zima! Znam da puno ljudi obožava jesen i kako oni kažu «sve njene divne boje». Evo, ja baš sad virkam kroz prozor i jedine boje koje vidim su tmurno-siva i trulo-smeđa! Ma divota jedna!

Non stop je oblačno i tmurno, sve je doslovno sivo!

A tlo je puno trulog voća i povrća, biljke je «pofurio» mraz pa više nisu zelene, nego trulo-smeđe. Koje li krasne boje!

Ok, jasno je meni da kad ljudi snatre o krasnim bojama jeseni, misle na boje se javljaju krajem ljeta/početkom jeseni: crvene dozrele jabuke, žute kruške, žiti klipovi kukuruza, plavo grožđe, itd.

Ali i sad je jesen, do kalendarske zime su još dva mjeseca – što kažete na ove sadašnje jesenske boje: tmurno-sivu i trulo-smeđu?

Meni se to gadi, muka mi je kad pogledam van kroz prozor! Najradije bih se pokrila dekom po glavi i spavala zimski san. Ajme, ljeto počinje tek za 8 mjeseci! Crknut ću dok to dočekam!

A na ovoj zimi - još sam se i prehladila! Bolesna i bez televizora! Užas jedan!

* *

Slani zapečeni uštipci (za princes krafne)

Ovaj recept potječe iz nekog časopisa, a zamišljen je kao relativno «brzi recept» jer se priprema s kupovnim uštipcima (za princes krafne/princes uštipke). Kod mene to nije brzi recept jer ja imam naviku sama raditi uštipke, iako ih se već godinama i u Hrvatskoj može kupiti u trgovačkim centrima.

Što se nazivlja tiče, ja sam navikla na naziv princes krafne, iako znam da je ustaljen i naziv princes uštipci. Baš sam gledala u trgovini na ambalaži: to pečeno tijesto naziva se uštipak, a ne krafna, a i u receptu u časopisu to je uštipak, pa onda dobro, neka i u ovom receptu budu zapečeni uštipci, a ne zapečene krafne...

Kad radim uštipke za ovu slanu varijantu, radim ih po istom receptu kao kad radim uštipke za slatku varijantu, tj. kad ih namjeravam puniti slatkom kremom - raditi princes krafne za desert. Nemam običaj oblikovati ih pomoću slastičarske šprice, meni je to prevelika gnjavaža, nego na limu žlicom oblikujem nepravilne hrpice.

Na vama je da odlučite hoćete li sami napraviti uštipke po receptu po kojem ih inače radite ili ćete ih kupiti.

Ja ponekad napravim veću količinu uštipaka, pa onda taj dan napravim slatke princes krafne, a idući dan «višak», tj. preostale nenapunjene uštipke zapečem u slanoj varijanti:)

U nadjev od sira možete dodati još neke sastojke (npr. kockice šunke, salame, moglo bi i neko povrće,…); no ja se držim ove najjednostavnije varijante.

Sastojci

15ak kupovnih ili domaćih pečenih uštipaka za princes krafne (ja ih radim doma; ovaj put napravila sam 19 manjih uštipaka)

Nadjev

300 g tvrdog sira (npr. Podravac)

50 g margarina/maslaca

3 žumanjka

70 g brašna

sol, papar, mljeveni čili

2 češnja češnjaka, sitno nasjeckana

2 žlice svježeg nasjeckanog začinskog bilja

Umak

50 g margarina/maslaca

30ak g brašna

500 ml mlijeka

muškatni oraščić

sol, papar

Za nadjev, u lonac stavite na kockice narezani ili naribani sir te na komade narezani maslac pa ih zagrijavajte na laganoj vatri da se potpuno otope. Tada umiješajte žumanjke i miješajte pjenjačom na laganoj vatri da se smjesa malo zgusne, ali maknite ju s vatre prije nego zakuha. Smjesu nemojte više vraćati na štednjak; dodajte brašno i dobro ga umiješajte kuhačom da dobijete čvrstu smjesu koja s odljepljuje od dna. Zatim umiješajte češnjak, začinsko bilje, papar, čili i sol (budite oprezni s dodavanjem soli – možda neće biti ni potrebna, sve ovisi o tome koliko je sir slan).

Posudu za pečenje lagano namastite.

Uštipke prerežite na pola i donje dijelove poredajte u posudu. Pomoću žlice nadjenite ih pripremljenom (toplom) smjesom.

Poklopite ih gornjim odrezanim dijelom.

Za umak, u loncu rastopite margarin pa dodajte brašno i kratko ga popržite. Zatim dodajte mlijeko i miješajte pjenjačom na laganoj vatri da se umak zgusne. Začinite solju, paprom i muškatnim oraščićem te odmah prelijte preko uštipaka.

U originalu, radi se rjeđi umak: ali ja volim čvrsti umak pa, po potrebi, dodam više brašna i umak kuham da se jače zgusne (volim ga tako čvrstog da žlica stoji u njemu kad se ohladi:D

Posudu stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i uštipke pecite 20ak min. Zatim pojačajte temperaturu na 200 stupnjeva i pecite još 10ak min. da se odozgo jače zapeku.

Krekeri od mljevenih žitarica i sjemenki

2011-10-21T08:17:00.014+02:00

Pisala sam već da volim samo bijelo pšenično brašno. Pa je logično da ne volim ni integralno pšenično brašno, ni raženo, ni heljdino, ni zobeno, ni ječmeno, ni pirovo itd. Općenito, te «danas nesvakidašnje» vrste brašna meni imaju tako odbojan, a nametljiv i intenzivan okus da mi potpuno pokvare doživljaj toga što jedem. Najveći domet u upotrebi takvih vrsta brašna meni je pšenično integralno brašno te raženo brašno. Povremeno kupim te dvije vrste brašna kad isprobavam neki recept koji me zanima, ali naravno, nikad ne potrošim sve brašno za jedan recept. A kako ja to brašno ne volim: nemam ga kamo potrošiti, duri mi se u ormaru po godinu dana, tu i tamo ubacim 50ak g toga nekamo, samo da ga potrošim.

Kad je riječ o nabavi nesvakidašnjih vrsta brašna, pšenično integralno brašno i nije nesvakidašnje, najlakše ga je nabaviti, njega ima svaka prodavaonica koja drži do sebe. Raženo brašno također se može lako nabaviti, nema ga baš svaka prodavaonica, ali može se naći u većim trgovačkim centrima.

Što se tiče heljdinog, ječmenog i zobenog brašna: njih je teže nabaviti i skupa su ko suho zlato! A ja za njih ne bih dala ni lipe!

Nisam ja za taj tip namirnica i pripremanje jela od toga.

Zadnjih dana imala sam slobodnog vremena pa sam u kompjutorskim folderima nabasala na davno spremljene recepte za slane krekere od pšenice, heljde, ječma i zobi – ali pšenicu, heljdu, ječam i zob treba samljeti.

Da bi ječam, zob, heljda itd. došli na police trgovina obrađuju se na određene načine (npr. bruse i po nekoliko puta, ljušte, čiste, suše, itd.) i onda se u trgovinama najčešće mogu naći pod nazivom heljdina kaša, ječmena kaša i zobena kaša. No, ima i ambalaže na kojoj ne piše npr. ječmena kaša, nego ječam; a vidi se da je to zapravo ječmena kaša; pa se i u govoru ili receptima ustalio pojma npr. ječam, zob, heljda – a zapravo se misli na te namirnice u prerađenom smislu: kao kaša.

Dakle, heljdina kaša, ječmena kaša i zobena kaša zapravo su prerađena zrna heljde, ječma i zobi – a namijenjena su pripremi hrane u domaćinstvima.

Uvijek imam doma ječma, heljde i zobi, ili da budem korektna: ječmene, heljdine i zobene kaše (nisam luda za tim namirnicama, ali jedem ih malo za promjenu), no, mene spomenuti krekeri baš i nisu zanimali kao grickalice (kad želim neke slane krekere/grickalice – kupim ih), ali bila mi je zanimljiva ideja s mljevenjem sastojaka.

I tako sam odlučila pokušati samljeti namirnice u mlincu za kavu – baš me zanimalo što će biti od toga.

Pšenice nisam imala doma, pa sam odlučila smjesu za krekere napraviti uz dodatak kupovnog integralnog pšeničnog brašna, ali heljdu, ječam i zob sam samljela.

Krekeri nisu bili loši, pikantno sam ih začinila, tj. natrpala sam puno papra i čilija da sakriju okuse koje ne volim. Dobri su za grickanje kad nemam drugog posla (iako bih ja radije jela prženi čips od krumpira).

Ohrabrena tim mljevenjem sastojaka u mlincu za kavu, nastavila sam eksperimentirati. Tako mlinac za kavu barem nečemu služi – kavu u njemu nisam mljela već 10-15 godina, u njemu meljem jedino začine i ostatak vremena mlinac skuplja prašinu. No, ionako je već na izdisaju, ne znam u čemu ću mljeti začine kad mi taj mlinac crkne. Ima li gdje za kupiti mlinac za kavu? Ja ih nigdje ne viđam.

Dakle, pokušala sam još neke varijacije na temu mljevenja sastojaka za krekere. U drugoj varijanti upotrijebila sam kupovno raženo brašno, a samljela sam heljdu, ječam i pir.

Podrazumijeva se da je sve što sam samljela bilo krupnije - npr. moja u mlincu za kavu samljevena heljda bila je krupnija nego što je kupovno heljdino brašno. Ali to nije utjecalo na izradu smjese, niti su se u krekerima osjetili krupniji komadi nečega.

Naravno, umjesto svog tog mljevenja ječma, heljde, zobi, pira, pšenice itd. možete kupiti potrebne vrste brašna. Kako rekoh, meni ne pada na pamet to kupovati i nemam namjeru ubuduće ih upotrebljavati – a za ove (jednokratne) eksperimente s krekerima meni je baš bilo fora mljeti namirnice u mlincu za kavu.

Vidjela sam i recept za krekere u koji se osim mljevene pšenice, ječma, itd. dodaje mljeveni kamut – nemam ga doma pa nisam probala. Razmišljala sam o mljevenju prosa, amaranta, kus-kusa… – ali te varijante nisam isprobala.

Mala napomena: znam da npr. heljda ne spada među žitarice nego po botaničkim svojstvima samo sliči žitaricama, a u postu spominjem i druge sastojke od kojih bi se mogli napraviti krekeri (npr. kus-kus) - pa moj naslov «krekeri od žitarica» nije korektan, ali ja se neću baviti time što kamo spada, mene to sve skupa ne zanima, meni je to sve nekakvo zrnevlje.

Nadalje, radila sam i varijantu u koju sam uz mljevene žitarice dodavala i pahuljice: zobene, pšenične, ražene i ječmene. Dio pahuljica posve sam samljela, a dio nisam uopće usitnjavala.

Za krekere se mogu upotrijebiti i razne vrste posija (mekinja), tu verziju nisam probala jer nemam doma baš nikakvih posija.

Uz sve navedeno sastavni dio krekera su sjemenke: sezam, lan, suncokret… njih ne treba mljeti (iako, i to se može).
Mogu se dodati i začini, npr. kumin; nisam probala tu verziju, kumin mi ne odgovara u tim varijantama.

Imam fotografirane dvije verzije krekera pa ću navesti te recepte. A ako ste pročitali ovo sve što gore piše, jasno vam je da je, kako se ono kaže «samo nebo granica»; tj. možete napraviti krekere od čega god hoćete. Okus ovisi o kombinaciji sastojaka.

Krekeri od mljevenih žitarica i sjemenki I

Sastojci

100 g integralnog pšeničnog brašna (ili pšenice)

50 g heljdinske kaše

50 g ječmene kaše

50 g zobene kaše

sol, papar, mljeveni čili

2 žlice ulja

oko 300 ml tople vode

2 žlice sezama

2 žlice lana

4 žlice suncokretovih sjemenki

Heljdinu, ječmenu i zobenu kašu sameljite u prah (ili upotrijebite kupovno brašno).

Heljdina kaša Mljevena heljdina kaša

Ječmena kaša Mljevena ječmena kaša

Zobena kaša Mljevena zobena kaša

I pšenicu možete samljeti; ili kao ja, upotrijebiti kupovno integralno pšenično brašno.

Lim (oko 38 cm x 34 cm) obložite papirom za pečenje.

U posudu stavite pripremljene sastojke, dodajte sol, papar, čili i ulje. Na kraju dodajte toplu vodu i dobro promiješajte. Smjesa treba biti gnjecava, ali ne tekuća ko za palačinke.

U smjesu možete dodati sjemenke ili začine tipa kumin. Ja kumin nisam dodavala, a sjemenke sam posipala samo odozgo.

Pripremljenu smjesu odmah (prije nego se još jače zgusne) rasporedite u pripremljeni lim u tankom sloju.

Ovisno o receptu, negdje se navodi da smjesa treba biti u sloju od 2 mm, negdje 5 mm itd.; što je smjesa deblja, duže će se peći. Ja se ne trudim to tanko razmazivati, moja je obično debela 4-5 mm.

Smjesu treba ravnomjerno rasporediti, jer ako je negdje u tanjem sloju, za vrijeme pečenja bi na tom mjestu mogla zagorjeti. Odozgo ju zagladite, možete si pomoći mokrom ili nauljenom spatulom (ja se ne trudim oko tog zaglađivanja).

Odozgo posipajte sjemenke. Pazite da budu u jednom sloju, nema smisla da budu jedne nabacane preko drugih jer se neće zalijepiti za smjesu.

Smjesu stavite u pećnicu zagrijanu na 175 stupnjeva (na srednju prečku, gornji i donji grijač uključen).

U receptima ima raznih varijacija na temu pečenja. Netko to peče najprije na visokoj temperaturi (200-220°C), pa onda na nižoj (160-180°C), a netko obrtano, prvo na niskoj pa onda na visokoj.

Ja se držim temperature od 175°C, eventualno, pred kraj pojačam na 200°C.

Nakon 5-10 min. pečenja izvadite smjesu iz pećnice i nožem ju narežite na komade (krekere željene veličine). Smjesa se dovoljno «osušila» da se može rezati (prije pečenja smjesa je pregnjecava da bi se mogla narezati).

Vratite ju u pećnicu na 175°C i pecite oko 45 min. Pred kraj možete pojačati temperaturu i po potrebi peći oko 3 min. da se jače zapeče.

Krekeri trebaju lagano porumenjeti (s donje strane će prije dobiti boju pa imajte to u vidu) i trebaju biti suhi i hrskavi.

Sve ovo s temperaturom i dužinom pečenja – ovisi o vašoj pećnici!

Krekere ostavite da se potpuno ohlade.

Meni se dogodilo da jednu turu krekera nisam dosta pekla pa kad su se ohladili baš i nisu bili hrskavi, nego su bili mekaniji, kao nekakvi keksi. Zato sam ih opet složila na lim i još jednom zapekla – da budu hrskavi.

Rezanje krekera nije obavezno – možete sve ispeći u jednom komadu i ohlađeno natrgati na zalogaje željene veličine; to će biti rustikalna varijanta:) Ni ja nisam svaku verziju narezala, a i ove verzije koje sam rezala, nisam mjerila, nego sam to samo «odokativno» narezuckala pa su krekeri različitih veličina.

Krekeri od mljevenih žitarica i sjemenki II

Sastojci

100 g raženog brašna

50 g heljdinske kaše

50 g zobene kaše

50 g pira

sol, papar, mljeveni čili

2 žlice ulja

oko 300 ml tople vode

2 žlice sezama

2 žlice lana

4 žlice suncokretovih sjemenki

Ovo je druga verzija koje se od prve razlikuje po tome što sam umjesto pšeničnog brašna upotrijebila raženo, a umjesto ječma, samljela sam pir. Sve drugo je isto.

Nemam fotke cijelog postupka ove verzije, ali imam nešto...

Pir treba samljeti kao i ostale sastojke...

Pir Mljeveni pir

Kao i u prethodnom receptu, smjesu možete narezati nakon 5-10 min. pečenja pa ju nastaviti peći još oko 45 min. pred kraj možete pojačati temperaturu i po potrebi peći oko 3 min.

Punjene knedle od griza i heljde

2011-10-18T08:24:00.000+02:00

Ovo mogu biti punjene knedle – ako ih napunite nadjevom. A ako ih ne napunite – onda će to biti nenapunjene knedle od griza i heljde:)

Što se nadjeva tiče, možete ih puniti čime hoćete. Moj recept temelji se na ovom i ovom receptu. U jednom od njih knedle se pune špinatom i svježim sirom; u mojoj verziji pune se blitvom i Fetom.

Knedle možete poslužiti kao prilog (uz umak po želji), ali ja ih jedem kao glavno jelo:) Nemam običaj raditi neke posebne umake, najčešće ih prelijem masnoćom na kojoj sam popržila crveni luk, ili samo ugrijanom masnoćom, bez prženja luka.

Knedle (za 10ak komada)

50 g heljde (heljdine/hajdinske kaše)

500 ml mlijeka

250 g pšeničnog griza

sol, papar

muškatni oraščić

1 veliko jaje

Nadjev

1 maleni crveni luk

1 češanj češnjaka

oko 200 g blitve (ili špinata)

80 g Feta sira (može i svježi kravlji sir, može i tvrdi sir ili krem sir)

1 žlica svježeg nasjeckanog začinskog bilja po želji

sol, papar

Za knedle, u loncu zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte heljdu. Kuhajte ju oko 8 min., nemojte ju raskuhati. Kuhanu heljdu ocijedite i ostavite da se hladi.

U drugom loncu zakuhajte mlijeko pa dodajte sol i polako dodajte griz stalno miješajući pjenjačom da se ne zgruda, kuhajte da se smjesa poveže u kuglu. Maknite s vatre i ostavite da se hladi 15ak min.

U malo ohlađenu smjesu (koju možete dirati rukama) umiješajte jaje, ocijeđenu heljdu, papar i muškatni oraščić pa sve dobro promiješajte (premijesite rukama).

Ako ne želite puniti knedle, onda ne morate čitati upute o pripremanju nadjeva – nego od ove smjese vlažnim rukama oblikujte kugle, stavite ih u posoljenu kipuću vodu i kuhajte 15ak min. na slaboj vatri, poslužite ih kao prilog s umakom po želji.

A ako želite punjene knedle…

Za nadjev, blitvu operite.

Možete upotrijebiti samo zeleni dio lista, ili sve zajedno: i list i bijelu stabljiku – nju treba sasvim sitno nasjeckati!

Ja sam upotrijebila listove blitve zajedno sa stabljikom.

Odrežite gornji zeleni dio lista. Bijeli, debeli dio stabljike sasvim sitno nasjeckajte.

U loncu zakuhajte vodu i posolite ju pa dodajte nasjeckane stabljike blitve i kuhajte ih oko 4 min. Zatim dodajte zeleni list blitve i sve zajedno kuhajte još oko 2 min.

Kuhanu blitvu ocijedite i odmah ju isplahnite hladnom vodom da se ohladi pa ju opet ocijedite. Rukama istisnite što više tekućine iz blitve.

Usitnite ju sjeckajući ju nožem na dasci za rezanje.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.

U loncu zagrijte ulje i na njemu popržite luk pa dodajte svježu blitvu i pržite ju da sva tekućina ispari.

Gotovu smjesu ostavite da se ohladi.

Feta sir zdrobite na komade.

Ako upotrebljavate svježi kravlji sir, dobro ga ocijedite.

Zdrobljeni sir pomiješajte s (mlakom) blitvom, začinite solju i paprom.

Od smjese oblikujte 10ak kuglica (hrpica).

Smjesa je «gnjecava» (ovisno o tome koliko je tekućine isparilo iz blitve i koliko dobro je sir ocijeđen) – kuglice/hrpice ne trebaju biti čvrste, cilj nije dobiti čvrstu/suhu smjesu jer to je nadjev, on treba biti vlažan. No, ako je nadjev jako «voden» možete dodati npr. malo krušnih mrvica.

Smjesu od griza i heljde također podijelite na 10ak dijelova. Vlažnim rukama spljoštite svaki dio među dlanovima, da dobijte okruglaste oblike i u svaki zamotajte kuglicu nadjeva.

U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte knedle. Pazite da se ne zalijepe za dno, prođite kuhačom ispod njih. Kad isplivaju na površinu kuhajte ih na slaboj vatri 15ak min.

Kuhane knedle izvadite rupičastom žlicom.

Prelijte ih masnoćom (s poprženim lukom) ili poslužite uz umak po želji.

Popečci od palente i pahuljica (sa zelenjavom)

2011-10-15T08:22:00.049+02:00

Da malo rezimiram zadnjih mjesec dana: najprije crko printer, pa crko mobitel, a onda su radnici telekomunikacijskog poduzeća T-com pokvarili fiksnu telefonsku liniju i onemogućili pristup Internetu.

Printer je još uvijek na popravku i ja i dalje trčim u fotokopiraonu kad trebam nešto printati. Ne znam kad će biti popravljen, a ako i ne bude: nemam u planu kupovati novi. Zašto bih? Kako sam uopće došla na ideju da moram imati printer? Ja i sada posjedujem printer - druga stvar je što je on mjesec dana na popravku, pa ja sve moram printati u fotokopiraoni. Zato, ako mi kažu da se printer ne može popraviti, neću kupovati novi, jer ovih mjesec dana dok je printer koji posjedujem na popravku, ja marljivo klipšem u fotokopiraonu kad moram nešto printati – pa tako ću i ubuduće klipsati u kopiraonu i printati što mi treba – ne vidim smisao u posjedovanju/kupovanju printera.

Što se pokvarenog mobitela tiče, pisala sam da sam odlučila da ga ni neću dati popravljati jer se to ne bi ni isplatilo i problem sam riješila na način da sam kupila nekakav jeftini mobitel (250 kn), tek toliko da mogu zvati ljude i slati poruke.

Srećom, od strane T-com-a izazvani kvar na fiksnoj liniji je popravljen i problem s Internetom je brzo riješen. Unatoč mojim dosadašnjim negativnim iskustvima s T-com-om taj problem je, u usporedbi s ostalima (printer i mobitel!) najbrže i najjednostavnije otklonjen (no, taj kvar na fiksnoj liniji i Internetu ionako su prouzročili radnici T-com-a pa ne osjećam duboku zahvalnost).

I onda, kako to već biva, par dana nakon svega toga: crko televizor.

Pisala sam već o tome da ja ne gledam televiziju svaki dan, jer jednostavno nemam vremena, na večer sam preumorna itd., prođe i par dana da uopće ne palim televizor (ok, u toj shemi koja se zove "tv program" – ionako se baš i nema što gledati!). Ali kad imam vremena, volim pogledati ono što mene zanima i definitivno nisam od onih ljudi koji mogu živjeti bez televizora.

Čula sam da neki ljudi npr. u vikendicama ne žele imati televizor – jer se oni u vikendicu dolaze odmarati. Ja si ne mogu zamisliti vikendicu bez televizora! Ja jedva dočekam slobodno vrijeme koje mogu posvetiti gledanju televizije (valjda zato što ju inače ne gledam svaki dan, i zato je meni odmor (vikend, vikendica) bez televizije totalno out).

Isto tako, čujem da neke žene ne žele televizor u spavaćoj sobi! Ja to ne mogu shvatiti! Meni je televizor sastavni dio spavaće sobe! Prije bih iz spavaće sobe izbacila svoju goru polovicu, nego televizor!

Televiziju najčešće gledam petkom i vikendom navečer (ja ni u subotu ni u nedjelju tijekom dana ne nalazim vremena da se zalijepim pred tv ekran jer imam posla preko glave, zato si na večer osiguram vrijeme za gledanje televizije).

A što mislite kad je spomenuti crknuti televizor crko?

- U petak na večer oko 23 sata!

I tako sam cijeli vikend bila bez tv-a!

No, dobro, nakon svih tih kvarova na aparatima, imam poruku za neku višu silu/instancu koja je odgovorna za te kvarove: s nestrpljenjem očekujem koji će (elektronički, kućanski) aparat sljedeći crknuti; just bring it!

* *

Popečci od palente i pahuljica (sa zelenjavom)

Ovaj recept za popečke temelji se na 2-3 recepta s Interneta. U mojoj interpretaciji ti recepti doživjeli su izmjene i spojeni su u jedan recept:)

Pisala sam već da volim prženu hranu pa su popečci česti na mojem repertoaru. Kad je riječ o ovakvim vrstama popečaka, često čujem onu foru da se popečci umjesto prženjem na masnoći mogu pripremiti pečenjem u pećnici. Da, to se može pripremiti u pećnici – ali meni je taj finalni proizvod katastrofalan! Naravno, to se ispeče, može se čak i pojesti – ali kako je to neukusno! Ajme, jeza me hvata kad se sjetim popečaka pečenih u pećnici, od njih bježim glavom bez obzira. Kad mi netko kaže da su takvi "popečci zdraviji od prženih" redovito mi glavom proleti misao: "da, to zdravlje možeš okusiti!" (u smislu - da je sva zdrava hrana meni uglavnom neukusna!). Ja priznajem samo popečke pržene u masnoći:)

Sastojci (za 15ak komada)

125 g instant kukuruzne palente (griza)

125 g zobenih pahuljica (mogu i ječmene, pšenične i ražene)

600 ml vode

500 g blitve ili špinata ili kelja i sl.

1 crveni luk

2 češnja češnjaka

sol, papar

Za prženje

krušne mrvice ili sezam za uvaljati popečke

masnoća

U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i miješajući pjenjačom dodajte palentu i pahuljice. Kuhajte oko 1 min. stalno miješajući.

Kuhanu palentu maknite s vatre. Ostavite ju da se hladim da ju možete dirati rukama.

Kakvu god zelenjavu upotrijebili, trebate ju ubaciti u zakuhanu vodu i kratko prokuhati (blanširati).

Možete upotrijebiti 500 g špinata ili kelja, može i kupus. Ili 500 g samo zelenog dijela blitve, tj. list bez stabljike, a možete upotrijebiti i 500 g listova zajedno sa stabljikom, no, onda stabljiku trebate dobro usitniti.

Ja sam upotrijebila listove blitve zajedno sa stabljikom.

Blitvu operite i odrežite joj gornji zeleni dio lista. Bijeli, debeli dio stabljike sasvim sitno nasjeckajte.

U loncu zakuhajte vodu i posolite ju pa dodajte nasjeckane stabljike blitve i kuhajte ih oko 4 min. Zatim dodajte zeleni list blitve i sve zajedno kuhajte još oko 4 min.

Kuhanu blitvu ocijedite i odmah ju isplahnite hladnom vodom da se ohladi pa ju opet ocijedite. Rukama istisnite što više tekućine iz blitve.

Usitnite ju sjeckajući ju nožem na dasci za rezanje.

Ako upotrebljavate špinat (ili kelj), operite ga, u loncu zakuhajte vodu i posolite ju pa dodajte pripremljeno lišće i kuhajte ga oko 5 min. Kad je kuhano odmah ga ocijedite i isplahnite hladnom vodom da se ohladi pa ga opet ocijedite. Rukama istisnite što više tekućine.

Ocijeđeno lišće usitnite nožem.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.

Hladnoj (mlakoj) smjesi od palente i pahuljica dodajte narezane, blanširane listove, obje vrste luka i sve začinite solju i paprom. Rukama sve dobro «premijesite» da se sastojci povežu.

Vlažnim rukama oblikujte okrugle popečke debljine oko 1,5 cm.

Po želji, uvaljajte ih u krušne mrvice (preporučujem!) ili sezam (ne preporučujem(!), iako - na fotkama baš ta verzija sa sezamom jer ja volim sezam).

Iako volim sezam, nemam običaj popečke uvaljati u njega jer četvrtina tog zrnja spadne s popečaka za vrijeme pečenja, i onda mi to zrnje ostane plivati u tavi i "moram" ga baciti.
Ako se ipak odlučim za tu varijantu sa sezamom, da ne bih na kraju bacila taj "poprženi" sezam koji spadne s popečaka, nastojim ga nekamo utrpati.

Najčešće, po potrebi ocijedim višak masnoće, i tim sezamom začinim neko kuhano povrće, npr. karfiol, prokulicu, mahune, itd.

U neprianjajućoj tavi zagrijte malo masnoće i pržite popečke na laganoj vatri s jedne i druge strane da lagano porumene.

Pečene popečke vadite na papirnati ubrus da upije višak masnoće.

Lazanje sa šljivama

2011-10-11T08:25:00.001+02:00

Do prije par tjedana stalno sam slatke, voćne lazanje radila po receptu za Lazanje s višnjama, nisam ih radila samo s višnjama, upotrebljavala sam i drugo voće, a bilo je i «varijacija na temu» nadjeva od pudinga.

Nadavano sam isprobala recept za Lazanje sa šljivama sa stranice Chefkoch.de, taj recept je drugačiji od onog za Lazanje s višnjama, ali meni se i taj sviđa.

U originalu nadjev se radi od maslaca, brašna i mlijeka (kao bešamel umak) i na kraju se umiješa jogurt od vanilije. Ja umjesto brašna, upotrebljavam puding od vanilije u kombinaciji s brašnom/Gustinom, a na kraju dodam jogurt kakav imam: nekad voćni, nekad obični mliječni, a kad nisam imala jogurta, upotrijebila sam kiselo vrhnje.

Umjesto 1 kg šljiva ja ih stavim manje, jer je meni to inače pregnjecavo, (šljive kakve ja imam (sa stabla u vrtu) ispuste puno soka).

Sastojci

tijesto za lazanje koje ne treba kuhati

Nadjev

0,6 – 1 kg svježih šljiva

cimet

2 žlice margarina/maslaca

3 žlice brašna (ili 1 prašak za puding od vanilije i 1 žlica brašna/kukuruznog škroba (Gustin))

500 ml mlijeka

2 vanilin šećera

oko 3 žlice šećera

250 g jogurta (od vanilije, ali može i obični mliječni, može i voćni, može i kiselo vrhnje)

Šljive operite, očistite i narežite na četvrtine.

U loncu rastopite 2 žlice margarina pa dodajte brašno (ili prašak za puding i brašno/Gustin), kratko popržite pa zalijte mlijekom, miješajte pjenjačom da se ne zgruda. Kad zakuha, kuhajte oko 1 min. stalno miješajući. Kuhanu smjesu maknite s vatre i odmah umiješajte obje vrste šećera. Smjesu ostavite da se hladi 5-10 min., a zatim umiješajte jogurt (ili vrhnje). Po potrebi dodajte još šećera.

Posudu za pečenje namastite po dnu i stranicama. Na dno razmažite sasvim malo (tople) smjese od jogurta i na to složite prvi sloj tijesta za lazanja pa ih premažite s malo smjese od jogurta i na to složite dio šljiva koje posipajte s malo cimeta. Njih pokrijte listovima tijesta, pa opet redajte smjesu od jogurta, na nju šljive s cimetom, itd. Broj slojeva ovisi o tome u kako velikoj posudi radite lazanje.

Završite slojem tijesta za lazanje koje odozgo premažite smjesom od jogurta.

Lazanje stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite ih oko 40 min.

Na kraju možete pojačati temperaturu i npr. uključiti gornji grijač da se odozgo jače zapeku.

Pečene lazanje ostavite da se hlade oko 40 min. (dok su vruće, gnjecave su, bolje ih je poslužiti tople/mlake). Po želji, posipajte ih šećerom u prahu.

Pužići s narančom i čokoladom

2011-10-07T08:22:00.111+02:00

Recept za ove pužiće prvo sam vidjela na stranici Chili und ciabatta, i tamo piše da je preuzet sa stranica Bon appetit, no ja ga na tim stranicama nisam našla, ali naknadno sam otkrila da ga ima na stranici En petit chef. Kad se recepti s tih dvaju stranica usporede, vidi se da ima razlika; a moja verzija se opet razlikuje od oba spomenuta recepta:DDD

Umjesto kupovnih čokoladnih komadića ja upotrebljavam nasjeckanu čokoladu za kuhanje, meni kupovne «suzolike» čokoladne kapljice nisu ukusne.

Pisala sam već da ne volim slatko vrhnje, pa ga ni u ovom receptu ne upotrebljavam. Za prelijevanje pužića upotrebljavam biljni šlag (ovo nije prvi put da pečem neku slasticu prelijanu biljnim šlagom – već sam se više puta uvjerila da biljni šlag najnormalnije podnosi «pečenje» u pećnici i nema nikakvih problema:)

Kao što ne volim slatko vrhnje, ne volim ni maslac – pa obavezno upotrebljavam margarin.

Za preljev, umjesto kupovnog likera od naranče, upotrijebila sam domaći. Prošle godine sam u alkohol potopila koru naranče i šećer. Narančina kora ispustila je aromu, a šećer se rastopio i to je liker od naranče. Budući da sam taj liker radila od čistog alkohola, prejak je (barem meni) da bi se pio sam, ali u redu je kad 1-2 žlice treba dodati u neki kolač.

No, kod pripreme ovih pužića liker možete i izostaviti (ili možete upotrijebiti npr. rum).

Što se glazure od šećera u prahu tiče, primijetila sam da u receptima za slastice od dizanog tijesta često piše da ih treba premazati (štoviše, glazirati) tom glazurom. I obavezno je u receptu navedena neka ogromna količina šećera u prahu. Ja takve šećerne glazure stavljam na biskvitne kolače tipa kuglof, ili na npr. kuglof od dizanog tijesta; ali ne na ovakve pužiće/ružice.
Često radim pužiće/ružice od dizanog tijesta s nadjevom od šećera i cimeta, ali ne radim uvijek po istom receptu, nego povremeno isprobavam različite – famozno mi je što u većini recepata za te pužiće/ružice s cimetom piše da ih treba glazirati glazurom od šećera. Koliko god puta i po kojem god receptu sam radila pužiće/ružice s cimetom – još nikad na njih nisam stavila tu glazuru od šećera, meni je to jednostavno višak.

Samo jednom stavila sam tu glazuru od šećera na dizane pužiće - i to baš na ove (ali, nisam ih glazirala, nego tek prošarala nitima). Ipak, i dalje ostajem pri svome - smatram da ta glazura uopće nije potrebna: em su pužići nadjeveni čokoladom, margarinom/maslacem i šećerom, em su zalijani biljnim šlagom/slatkim vrhnjem uz dodatak likera – meni ništa drugo tu ne treba.

A sad malo o količini šećera za glazuru: u originalu se upotrebljava oko 125 g šećera - tom količinom glazure možete obilno premazati (glazirati) cijeli kolač! Meni je to glaziranje besmisleno i zato sam upotrijebila 1 žlicu šećera u prahu, par kapi soka i dobivenom smjesom prošarala sam mlake pužiće tankim nitima (čak mi je i ostalo malo te glazure).

Ja te niti radim pomoću slastičarske šprice, smjesa treba biti gusta pa baš i nije lako «tiskati» takve tanke «niti» iz šprice, ali ide nekako.
Na vama je da odlučite želite li pužiće glazirati ili prošarati nitima ili ćete to sve preskočiti:)

Tijesto

150 ml mlijeka

50 g svježe iscijeđenog narančinog soka

60 g margarina/maslaca

1jaje

50 g šećera

pola čajne žlice soli

sitno naribana kora 1 naranče (pazite da ribate samo vanjski narančasti sloj kore, bijeli unutrašnji dio je gorak:(

1 suhi kvasac (7 g)

550 g glatkog brašna

Nadjev

90 g mekanog margarina/maslaca

100 g šećera

150 g nasjeckane čokolade za kuhanje (ili kupovnih komadića čokolade, tzv. čokoladnih kapljica)

Preljev

120 g slatkog vrhnja ili biljnog šlaga sobne temperature

1-2 žlice likera od naranče (Grand Marnier, Cointreau)

Glazura (po želji)

- za "šećerne niti": 1 puna žlica šećera u prahu; ili - za "kompletno glaziranje": oko 125 g šećera u prahu

par kapi svježe iscijeđenog narančinog soka

Za tijesto, u lončić stavite mlijeko, narančin sok i maslac pa miješajte na laganoj vatri da se maslac rastopi, maknite s vatre prije nego zakuha.

U manjoj posudi vilicom umutite jaje, dodajte šećer, narančinu koru i sol pa sasvim polako, u tankom mlazu, dolijevajte toplo mlijeko, stalno miješajući pjenjačom da dobijete glatku tekućinu.

U odgovarajuću posudu stavite brašno i kvasac pa dodajte mlaku tekućinu i zamijesite tijesto. Mijesite ga oko 5 min., zatim ga stavite u posudu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom, oko pola sata.

Okruglu posudu za pečenje (promjera oko 30 cm) obložite papirom za pečenje. Margarin/maslac sobne temperature dobro izmiješajte ili izmiksajte da bude maziv.

Dignuto tijesto premijesite i podijelite na dva dijela.

Jedan dio tijesta razvaljajte u pravokutnik (oko 45 cm x 30 cm), tijekom valjanja pričekajte 1-2 min. da se tijesto malo odmori, tako ćete ga lakše razvaljati.

Tijesto premažite s 45 g mekanog margarina i posipajte s 50 g šećera i 75 g nasjeckane čokolade. Narolajte ga i dobivenu rolu narežite na komade/šnite dužine 3-4 cm (ja sam svaku rolu narezala na 8 komada pa sam imala ukupno 16 pužića, a u originalu se svaka rola reže na 12 komada pa se dobiju ukupno 24 pužića).

Narezane šnite složite u posudu za pečenje da uspravno stoje.

Na isti način razvaljate i preostali komad tijesta, nadjenite ga ostatkom margarina/maslaca, šećera i čokolade, narolajte ga i narežite.

Ako se šećer i čokolada prosipaju po stolu dok režete šnite, sve što se prosulo skupite i posipajte po pužićima složenim u limu.

Posudu pokrijte krpom i ostavite na toplom oko pola sata.

Slatko vrhnje ili biljni šlag pomiješajte s likerom i prelijte pužiće nakon što su se oko pola sata dizali.

Pužiće stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva i pecite ih oko 25 min. Tada ih pokrijte aluminijskom folijom i pecite još 15ak min.

Pečene pužiće ostavite da se ohlade.

Ako pužiće želite "prošarati" glazurom, tj. "šećernim nitima", 1 žlicu šećera u prahu pomiješajte s par kapi soka da dobijete gustu smjesu. Pripremljenom smjesom ukrasite mlake ili hladne pužiće (smjesu možete staviti u slastičarsku špricu pa njome «prošarati» pužiće ili ju možete nakapati po pužićima pomoću žlice).

Naravno, možete i oko 125 g šećera pomiješati s malo soka, kao što se radi u originalnom receptu, pa pužiće odozgo "glazirajte" svom tom smjesom.