Radionica Torte - dizajn & dekor

5. i. 6. 10. 2013. u Velikoj Gorici održana je 22. radionica Torte - dizajn & dekor pod vodstvom Kristijana Kodriča iz La Torterie, nešto više o radionici možete pročitati ovdje. U nedjelju je i Lada Osredečki održala mini-radionicu na temu izrade figurica. Oba dana na radionici su bili prisutni i predstavnici Dora usluga s Dubravkom Franjom na čelu.
 
Pišem ja ovaj post... već danima. Znam da bih sad trebala diplomatski tvrditi kako sam pretrpana poslom i ništa ne stignem, no istina je da mi se nije dalo. Otkad sam raskrstila s blogom, nekako me to piskaranje ne privlači (bez brige, ne vraćam se pisanju bloga). Ali eto, tražili su me poznanici da negdje saberem misli i par sličica o radionici  da sve bude na jednom mjestu. Pa eto, konačno sam napisala nešto...
 
Nikad  nisam krila koliko je meni fotografiranje (ne samo hrane, nego svega) nezanimljivo i dosadno. To mi je neopisivo išlo na živce dok sam piskarala blog. Ja sam blog pisala zbog recepata, hrane, a ne fotografija. Nikad nisam skužila tu poveznicu između recepata i fotografije koju kuže svi inozemni i tuzemni (food-)blogeri. Jer, ako je meni nešto ukusno, ja ću to jesti koliko god to odurno izgledalo (na fotki); a ako se radi o nečem što se meni ne sviđa, možete vi to jelo ukrasiti zlatnim listićiam i dijamantima (koje ću, naravno,  zadržati!:) ali ja vam to neću jesti, koliko god to lijepo izgledalo (na fotki).
Kad je riječ o food-blogovima, neki smatraju da je fotografiranje nužno zlo. Ja se ne slažem, fotografiranje nije nužno, fotografiranje je jednostavno čisto zlo.

Za usporedbu, u rujnu kad je na Zrinjevcu u Zagrebu bila manifestacija Slatki gušti, od 7 dana koliko se održavala - ja sam čak 4 dana posjećivala štandove, marljivo jela kolače, sladoled, smrznuti jogurt, čak sam probala i palačinke koje ne volim... pratila sam aktivnosti na Electroluxovom štandu... fotografirala nisam baš ništa, ne vidim smisao toga; a tamo je bilo podosta ljudi koji su non stop škljocali mobitelima i aparatima.

Ok, ipak sam u međuvremenu napredovala jer imam nešto fotografija s ove radionice (sad kad vidim koliko ih je, divim se sama sebi!; kad sam sve to uspjela fotografirati s obzirom na totalnu nezainteresiranost za fotkanje).
 
Kao što se vidi iz posta, nemam fotografije "procesa pripreme":  izrade figurica (od gum paste i fondanta), miješenja, bojanja i valjanja fondanta, oblaganja torti, izrade ruža od buttercreama,... jer je meni to bilo nemoguće fotografirati! Bila sam do lakta u biljnoj masti, gustinu ili šećeru u prahu, buttercreamu... Na svakom stolu bile su vlažne maramice, ali meni se fakat nije dalo svako malo čistiti ruke i izvlačiti foto-napravu pa fotkati okolo (ni ostali polaznici nisu fotkali!). To mora fotkati netko tko ne sudjeluje u radionici. I jest, Dubravko iz Dora usluga stavio je fotke na facebook stranica Dora usluga.
 
A ovdje evo, mojih sličica.
 
Subota 

Prvo nas je dočekao prodajni štand Dora usluga. Budući da je to bilo na početku i nisam bila do lakta ni u čemu - imam najviše fotografija tog štanda, uslikano sa svih strana i iz svih kuteva.

A onda je nas 13 uzbuđenih polaznika ušlo u učionicu.

Sa zanimanjem smo pratili nastavu.

Jeli smo i finu čokoladu...

Osim što smo jeli čokoladu, uspjeli smo i nešto napraviti. Radili smo razne vrste cvijeća... (koje nisam fotkala jer sam do lakta bila u biljnoj masti...). Al evo čak jedne fotke...

Nedjelja

Nakon što smo u subotu radili ukrase od gum paste, prešli smo na fondant (ticino) i oblagali dummy torte (od stiropora).

Opet smo jeli finu čokoladu...

Uz jedenje, ipak smo uspjeli nešto i napraviti. Osim ukrašavanja torti, radili smo ruže od buttercreama (nastavkom M124) i još neke varijacije na temu ukrasa od buttercreama.
Već ste skužili – nemam fotke jer.. . bila sam do lakta u buttercreamu.
Imam fotku buttercreama... ima dosta za sve...

Nakon svega toga, izrađivali smo figurice  s Ladom Osredečki. Opet nemam fotki - bila sam do lakta u... šećeru u prahu.

Iako sam namjeravala fotografirati sve torte, nisam... zaboravila sam, iako tada nisam bila do lakta ni u čemu i mogla sam fotografirati (znam da većini nije jasno kako sam to mogla zaboraviti, ali oni koji me znaju, ne čude se). Dubravko iz Dora usluga fotografirao je polaznike i torte i gledam ja njega kako on to fotografira – i ni u jednom, ni najudaljenijem zakutku mog mozga nije se pojavila ideja - idem i ja to fotografirati, a baš tada sam potpuno besposleno stajala sa strane. Eto, mene fotografiranje jednostavno niti malo ne zanima i ne mogu si pomoći. No, ne brinite, možete vidjeti fotke na spomenutoj facebook stranici.  
Namjeravala sam kod kuće fotografirati svoju tortu, ali,... što mislite na što je to ličilo - dok sam ja to dovukla doma po autobusima i tramvajima iz Velike Gorice. Da, na tortu je bilo stavljeno "zvono", ali ja sam to sve skupa utrpala u vrećicu, nije bilo šanse da tortu po svim tim autobusima i tramvajima nosam u rukama, (a fondant se ionako nije stigao osušiti), pa je torta oštećena u autobusno-tramvajskom transportu...:(

Mamina pogača

Način oblikovanja pogače preuzela sam iz ovog recepta, ali nisam se držala tog recepata pri izradi tijesta i nadjeva; to sam radila po svom (ovo je bezmesna varijanta pogače).

Tijesto
oko 600 g glatkog brašna
1 suhi kvasac (7 g)
2 čajne žlice soli
pola čajne žlice šećera
1 jaje
oko 300 ml mlakog mlijeka (može i kombinacija mlijeka i vrhnja ili kiselog mlijeka)

Moji nadjevi
- Nadjev za «vijenac»
200 g tvrdog naribanog sira
3-4 žlice naribanog parmezana
papar
- Nadjev za «pužiće»
80ak g mekanog margarina/maslaca
4 češnja češnjaka
5-6 žlica svježeg, sitno nasjeckanog začinskog bilja (bosiljak, ružmarin, vlasac, timijan, peršinovo lišće,…)
čili papričice po želji
sol, papar

Za premazivanje
1 bjelanjak ili 1 žumanjak umućen s 1 žlicom mlijeka ili vode


Svi sastojci za tijesto trebaju biti sobne temperature.
Za tijesto, u posudu stavite brašno, kvasac sol, šećer i jaje pa dodavajte mlijeko da zamijesite glatko tijesto. Kratko ga premijesite, oblikujte u kuglu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom da se digne.

Nadjev za «pužiće»: štapnim mikserom (ili u mini sjeckalici) «sameljite» sve sastojke da dobijete mazivu zelenu smjesu.
Potrebna količina začinskog bilja, češnjaka, čili papričica, soli i papra ovisi o vašem ukusu.
Možete upotrijebiti kupovni maslac sa začinskim biljem.

Okruglu posudu za pečenje obložite papirom za pečenje.
Ja sam koristila posudu promjera 30 cm.

Dignuto tijesto premijesite pa ga podijelite na dva jednaka komada. Jedan od tih komada podijelite na dva jednaka dijela (trebate imati ukupno tri komada: jedan veći i dva manja). 

 
Najveći dio sasvim tanko razvaljajte na pobrašnjenom stolnjaku u pravokutnik dimenzija oko 70 cm x 35 cm). Tijekom valjanja ostavite tijesto da kratko miruje, lakše ćete ga razvaljati.
Po tijestu rasporedite obje vrste sira i sve popaprite.

Tijesto narolajte počevši s duže strane.
Stavite ga u posudu za pečenje, oblikujte vijenac, krajeve ugurajte jedan u drugi. 
Po potrebi narolano tijesto «nategnite» da možete spojiti krajeve, sve ovisi o tome koliki je promjer posude u kojoj ćete peći pogaču.

Uzmite jedan manji komad tijesta i razvaljajte ga u tanki krug, promjera posude za pečenje (kod mene je to bilo 30ak cm).
Taj krug oštrim nožem uokolo zarežite na 12 mjesta – oko 8 cm od ruba prema sredini, ne treba rezati skroz do sredine.

Tako zarezano tijesto stavite u posudu za pečenje, na vijenac.

 
Preostali komad tijesta razvaljajte u pravokutnik dimenzija oko 35 cm x 20 cm. Na razvaljano tijesto razmažite pripremljeni «zeleni margarin», narolajte počevši s duže strane. 

Dobivenu rolu narežite na jednake komade.
Ja sam narezala 10 komada dužine oko 3,5 cm.

Narezane komade složite okomito, u sredinu pogače.

Svaki od 12 zarezanih komada tijesta malo rastegnite pa ga motajte oko njegove vlastite osi (da izgleda svrdlasto), i onda napravite čvor, položite ga na vijenac.

  
Kad napravite sve čvorove oštrim nožem zarežite vijenac između svakog čvora.

Posudu pokrijte vlažnom krpom i tijesto ostavite na toplom 40ak min.

Zatim tijesto premažite umućenim žumanjkom ili bjelanjkom.

Pogaču stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 40ak min.

Ja sam pogaču pekla na drugoj prečki odozdo uz uključen donji i gornji grijač: čvorovi su brzo potamnjeli, a ostatak pogače je još bio blijed. Zato sam aluminijsku foliju trgala na komadiće i na svaki čvor sam stavila komad folije – to sam tako pekla, dok je i ostatak pogače porumenio.

.

Suncokret pogača II

Volim slana dizana tijesta, mogla bih živjeti jedući samo takve stvarčice. I nastojim svaki tjedan pripremiti nešto takvo.

Zato ovo vjerojatno ne bih trebala navoditi, nego se pokriti ušima zbog sramote, ali nemam običaj skrivati činjenice, pa eto priznanja: ja nikad u životu nisam došla na ideju da napravim nekakvo pecivo, ili neku pogaču ili neki kruh – «rano» u jutro, tj. za doručak.
Dizana tijesta radim kad imam vremena u jutro/prije podne, ali s pripremom tih tijesta nikako ne počinjem prije 8-9 sati (a često i puno kasnije; ovisno o tome kad sam tijekom dana kod kuće). Ako tijekom dana, u neko «normalno vrijeme», tj.  poslije 9 sati nemam vremena za izradu, dizanje/čekanje, oblikovanje tijesta itd. - onda takve stvari ne radim taj dan.
Nekad, kad se radi o dizanom tijestu (manjim komadima peciva) s kojim ima manje posla – možda će čak biti gotovo u vrijeme ručka – ali najčešće to nije slučaj, nego ta peciva, te pogače ili kruhove završim tek poslije ručka, pa se jedu kao međuobrok ili večera. U slučaju da su takva peciva jako «kasno» (na večer) gotova, postoji mogućnost da neće biti pojedena tog dana pa će ih ostati za doručak – za drugi dan – to je jedini način da kod mene za doručak dobijete «domaće pecivo» (od prethodnog dana, ali ipak domaće).

Znam da se neki u 5, 6  ili najkasnije 7 sati u jutro bude i bacaju na pripremu dizanog tijesta kako bi ukućane iznenadili pecivom/kruhom/pogačom… za doručak – kod mene takva iznenađenja nemojte očekivati. Ne mogu zamisliti da bih se dizala (rano) u jutro da idem raditi dizano tijesto. Volim dizana (slana) tijesta – ali čak niti sama sebi ih ne radim u jutro u 7 sati, a kamoli u 5 (kad se dižem u 5, to je jedino zbog poslovnih obaveza, nema šanse da se dižem u 5 i da idem nešto peći/kuhati).
Kad mi se jede npr. neka pogača, ja ću se si ju napraviti, ali u neko normalno doba dana, a ne u cik zore!

Razloge moje nespremnosti da kuham od ranog jutra (doslovno!) treba potražiti u nečemu o čemu sam već pisala i po čemu se razlikujem, čini mi se, od ama baš svih(?) drugih gastro blogera/blogerica: jednostavno ne volim pripremati hranu.
Ja volim jesti hranu, ali ju nikako ne volim pripremati. Da meni netko drugi hoće kuhati/peći tj. pripremati obroke, ja ne bih imala potrebu ni prismrditi u kuhinju.
Ali kako nema nikoga tko bi preuzeo tu dužnost, ja se bakčam s tim. A budući da se prevelik gurman/hedonist da bih se hranila samo naručenim pizzama, gotovim jelima ili spremala samo neke brzinske stvarčice, facit je da jako puno vremena provodim u kuhinji. Možda je to nekima nevjerojatno, ali mene uopće ne veseli to vrijeme provedeno u kuhinji, zapravo, imam osjećaj da tamo gubim vrijeme.

Definitivno nisam od onih koji su spremni potrgati se ili  pretrgnuti se da bi pripremili obrok, a pogotovo nisam spremna rano početi s pripremom tog obroka; ja u  kuhinju ne ulazim prije 8 u jutro.

Slična stvar je i s blagdanima, za npr. Badnjak, Božić, Uskrs… nemam običaj početi «jako» rano u jutro s pripremama. Volim dobru hranu, ali nisam spremna ubijati se cijeli dan u kuhinji da bih ju napravila! Ako neću stići sve napraviti: neće biti napravljeno! Al´ nećemo zato crknuti od gladi, naći će se nešto za pojesti.

Kolegica mi kaže da ona tijekom «radnih dana» ne priprema doručke, ali tijekom subote i nedjelje želi iznenaditi svoje ukućane pecivima/kruhovima za doručak pa «rano» ustane i napravi što treba.
Ja se vikendom ne dižem rano, a pogotovo ne da bih se od ranog jutra zatvorila u kuhinju!  Točno je da dizana tijesta pretežno radim vikendom kad sam cijeli dan kod kuće, ali kako rekoh, ni tada ne počinjem prije 8-9 sati.

Pošto imamo mačke (kao kućne ljubimce) normalno nam je da one non stop idu van, pa unutra, pa van, pa unutra,… i tako, amo-tamo, i po danu i po noći.
Baš neki dan (zapravo, noć), kao i svaki drugi dan (noć), puštam ja mačku van - i bauljam ja tako, pospana,  po kući, palim svjetla, pazim da nožnim prstima ne zakvačim zidove, ormare, vrata, raznorazne podne izbočine, neravnine itd. I pustim ja mačku van, vani mrkli mrak, ne vidiš prst pred nosom…  Po povratku u krevet bacim pogled na sat. Bilo je 5 sati i 16 minuta – meni se glavom roje misli tipa «Ajmeeeeeeee, glupe li mačketine, zar  mora tako rano ići van!?». Tada mi sine: neke žene su navinule sat da im zvoni u 5 u jutro i u 5 sati i 16 min. već su sigurno do lakta u zamiješenom tijestu. Kako bi bilo da ja sad idem raditi nekakvo tijesto?
Ma neeeeeeeeeeema šanse!
Odoh ja u krpe!

Ok, jedna kolegica mi kaže da pretjerujem s ovom tvrdnjom da se «puno» ljudi diže u 5 u jutro da bi pripremalo nešto od dizanog tijesta. Ta kolegica se subotom/nedjeljom diže u 7 i onda se baca na izradu dizanog tijesta.
Pa kako bi bilo da ja navinem sat da zvoni u 7 sati (ili da «navinem» mačku da ide van u 7 sati:)  pa da ja jedan dan u 7 sati u jutro počnem s pripremom dizanog tijesta?
Ma nema šanse!


Pitam se hoće li se moj stav ikada promijeniti? Ne mogu riječima izraziti koliko mi je nezamislivo da u 5 ili u 7 u jutro radim dizano tijesto (ili bilo koje drugo jelo). Da mi zatreba pecivo/kruh/pogača «rano u jutro»: ustala bih – i pravac pekara/trgovina (ili bih dan ranije kupila/napravila što mi treba)!

Ako jednom «rano u jutro» (prije 8) počnem s izradom nečega poput peciva/pogače/kruha ili ako nešto skuham (a da nije čaj), obavijestit ću o tome sve koje poznajem, to će kod mene uistinu biti presedan.

Ove pogače, peciva, kruhovi… za koje recepte unosim na blogove – baš se pitam jesam li išta od toga ikad napravila za ručak? Kod mene su takve stvari najčešće gotove u poslijepodnevnim satima: obično oko 2, 3 sata po podne.  Bilo je nekih manjih peciva s kojima nema puno posla oko oblikovanja i brzo su pečena – pa se zna dogoditi da su gotova za ručak (ukoliko s njihovom izradom ne počnem tek oko 1 po podne: onda su gotova tek na večer), ali u pravilu – ja jela od dizanog tijesta ne završim do ručka. Niti se ne trudim da to bude gotovo do ručka. Za ručak pripremam jela koja sam u stanju završiti u vrijeme ručka. A jela od dizanog tijesta: kod mene se jedu poslije podne – kad su gotova.

Suncokret pogača II

Recept za ovu pogaču potječe s Nirmelinog bloga. Budući da na blogu već imam jednu Suncokret pogaču, ovo će biti Suncokret pogača II. Smanjila sam količinu sastojaka, ali u postupku izrade nisam ništa mijenjala:)

Sastojci
700 g glatkog brašna
1 suhi kvasac (7 g)
oko 1/3 paketića praška za pecivo
2 čajne žlice soli
2 žlice ulja
1 jaje
1 bjelanjak
200 ml mlakog mlijeka
oko 150 ml mlake vode

Nadjev
oko 200 g mekanog margarina

Za premazivanje i posipanje
1 žumanjak + 1-2 žlice mlijeka
sezam


Za tijesto, u posudu stavite brašno, sol, kvasac, prašak, ulje, jaje, bjelanjak, mlijeko i vodu pa zamijesite glatko tijesto. Oblikujte ga u kuglu, stavite u posudu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom da se digne.

Mekani margarin izmiksajte ili promiješajte da bude maziv.

Okruglu posudu za pečenje obložite papirom za pečenje.
Ja sam koristila posudu promjera 30 cm.

Dignuto tijesto premijesite i podijelite na dva dijela.
Jedan dio razvaljajte u tanki pravokutnik (kod mene je to bio pravokutnik dimenzija oko 48 cm x 28 cm).
Dio maragarina namažite na tijesto. 

Dvije duže strane tijesta preklopite prema sredini tijesta, da se u sredini dodiruju. 

Na jednu preklopljenu stranu namažite malo margarina pa preko nje preklopite drugu stranu.

Tako složeno tijesto sasvim malo stanjite valjkom. 

Od dobivene «trake» tijesta oštrim nožem režite trokute. 

Trokute stavljajte okomito u posudu tako da najkraća strana bude naslonjena na rub posude.

Drugi komad tijesta premijesite i razvaljajte u pravokutnik (trebao bi biti velik kao što je bio i prvi) i namažite ga dijelom margarina. Zatim tijesto preklopite na isti način kao što ste preklapali i prvi dio tijesta, pa ga namažite ostatkom margarina i onda preklopite i sasvim malo stanjite valjkom – da napravite «traku» kakvu ste napravili i od prvog komada.

I tu drugu traku režite na trokute i stavljajte ih u posudu za pečenje.

2-3 «nepravilna» trokuta (npr. krajeve «traka») omotajte jedan oko drugog, kao svojevrsnog puža i stavite u sredinu posude za pečenje.

Tijesto pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom oko pola sata.

Zatim ga premažite žumanjkom umućenim s mlijekom i posipajte sezamom.

Pogaču stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 40 min.

.