Ali to ne znači da ga ne jedem. Jedem ga, ali samo u kombinacijama koje se meni sviđaju: a to su razne vrste složenaca, pita... – kombiniram spomenutu zelenjavu s krumpirom, tjesteninom, kruhom, tvrdim sirom, vrhnjem, bešamel umakom… U takvim kombinacijama prisilim se da pojedem i zelje i kelj… To su "teške", kalorične, masne... kombinacije, a poznata je stvar da masnoće hrani daju (dobar) okus - meni je spomenuto povrće jestivo jedino na takav način. U mojem slučaju teorija o tome da je prehrana bogata povrćem jako zdrava - pada u vodu. Kao sljedbenica vegetarijanske prehrane, jedem puno povrća, ali ne pripremam ga na zdrav način, jer nisam u stanju prisiliti se da pojedem ono neko nezačinjeno povrće kuhano na pari i slične stvari (nisam prehrambeno osviještena; blago rečeno).
Krajem 2009. više puta sam radila složence i od svježeg i od kiselog zelja: u glavnim ulogama bili su ili krumpir ili tjestenina, a na repertoaru je bio i složenac od zapečenog (starog) kruha s kiselim zeljem i tvrdim (dimljenim) sirom.
Svaki put nešto promijenim: jednom složenac prelijem kiselim vrhnjem (u kombinaciji s jajima; ali meni je draža kombinacija bez jaja), drugi put napravim neku varijaciju na temu bešamel umaka…, a svaki put obavezno dodam i neki tvrdi sir.
Sve te kombinacije sam tijekom proteklih godina radila i po nekoliko puta i ispucala sam sve ideje pa sam još u prosincu 2009. krenula razmišljati o nekoj novoj "zeljastoj" kombinaciji. Pregledavajući čega sve imam u kuhinji na pamet mi je pala kombinacija kiselog zelja i maslina, a to sve bih kombinirala s krumpirom ili tjesteninom. Ali ta ideja je u vrijeme blagdana nekako izvjetrila iz moje glave, sve dok sredinom siječnja nisam kupila časopis Čarolija okusa: i u njemu sam našla upravo recept za složenac od kiselog zelja, maslina i krumpira – i sad recite da nisam korak ispred svog vremena: ))))))))))))))
Pronalazak recepta olakšao mi je stvar, nisam morala razmišljati o omjerima i potrebnim sastojcima, u potpunosti sam se držala onoga što piše u časopisu; dakle navedeni recept je iz časopisa Lisa: Čarolija okusa, 21. 1. 2010., br. 2.
I bila sam zadovoljna rezultatom: ni ja sama ne bih smislila bolju varijantu: )))
Jedino sam, u dogovoru sa svojom pećnicom, to sve pekla na malo drugačiji način.
Složenac od kiselog kupusa i maslina

Sastojci
1-1,5 kg kiselog kupusa naribanog na rezance
1 kg krumpira
200 g (zelenih) maslina bez koštica, može i punjenih
2 glavice crvenog luka
sol, papar
kumin
250 ml juhe (ili pomiješajte vruću vodu s pola kocke za juhu)
200 g vrhnja za kuhanje
100 g naribanog tvrdog sira (Emmentaler)
Kupus ocijedite, po potrebi isperite ga vodom i opet dobro ocijedite.
Krumpir ogulite, operite i narežite (naribajte) na sasvim tanke okrugle ploške.
Luk oljuštite i narežite na kolute.
Masline također narežite na kolutiće.
Namastite dublju posudu za pečenje i na dno stavite tanki sloj kupusa, a onda naizmjence slažite slojeve krumpira, luka i kupusa: svaki sloj začinite solju, paprom i kuminom te posipajte usitnjenim maslinama. 1/3 maslina sačuvajte za posipavanje odozgo.
Dlanovima malo pritisnite složenac.
Juhu pomiješajte s kiselim vrhnjem i prelijte po povrću.
Odozgo posipajte naribanim sirom i sačuvanim maslinama.
Namastite aluminijsku foliju i njome odozgo prekrijte posudu pa složenac stavite u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva; pecite oko 50 min. (probajte jeli krumpir mekan).
Poslužite odmah.
:)
Jako mi se sviđaju dizane piroške s tijestom od krumpira (recept sam pokupila s bloga Gastronomska zbrka) i obično se držim originalnog recept, tj. piroške nadjevam vrhnjem, ali radila sam već i nadjev od sira i pizza-varijantu (s nadjevom od sira, umaka od rajčice i origana)…
I baš mi se činimo da je to tijesto dovoljno ukusno da se prisilim uz njega pojesti i kiselo zelje: i tako su rođene/rađene Piroške od krumpira punjene kiselim zeljem.
Radila sam pola mjere tijesta iz originalnog recepta, a nadjev sam radila odokativno.
Piroške od krumpira s kiselim kupusom

Tijesto
250 g krumpira
25 g maslaca/margarina
1 čajna žlica soli
1 žumanjak
125 ml mlijeka
pola čajne žlice šećera
pola kocke svježeg kvasca (ili 1 suhi kvasac)
oko 325 g brašna
Nadjev
200 g kiselog kupusa naribanog na rezance
50 g krem sira (Zdenka)
50 g tvrdog naribanog sira
2 češnja češnjaka, nasjeckana
nasjeckano peršinovo lišće
1 čajna žlica kumina
sol, papar
+
oko 100 g kiselog vrhnja
Za premazivanje i pečenje:
1 žumanjak
malo ulja
+
oko 100 g hladnog margarina/maslaca
Krumpir skuhajte u ljusci, ogulite ga, dodajte maslac i sve zdrobite u pire. U malo ohlađenu smjesu umiješajte žumanjke i sol.
Mlijeko pomiješajte sa šećerom i kvascem i ostavite na toplom da nabubri.
Krumpiru dodajte nabubreni kvasac i polovicu brašna i dobro promiješajte. Postupno dodavajte brašno da dobijete tijesto koje se ne lijepi za ruke (od 650 g treba ostati i dovoljno brašna za valjanje tijesta i oblikovanje piroški).
Tijesto ostavite da stoji pokriveno oko 1 sat.
Za nadjev, ocijeđeni kupus, narezan na rezance, pomiješajte sa svim ostalim sastojcima.
Radnu površinu pobrašnite i razvaljajte tijesto na 1 cm debljine pa ga narežite na kvadrate željene veličine. Svaki kvadrat premažite s malo kiselog vrhnja i po njemu rasporedite malo nadjeva.
Kvadrate zarolajte, slijepite krajeve da nadjev ne izlazi.

Lim obložite papirom za pečenje i poredajte piroške, mjesto spoja okrenite prema dolje.
Piroške premažite žumanjkom umućenim s uljem.
Hladni margarin narežite na listiće i poslažite listiće sa sve četiri strane svake piroške.

Lim s piroškama stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 35-40 min. da porumene.
Piroške ostavite da se malo hlade u limu da bi se lakše odvajale.
kelj ni ja ne volim, no kupus volim, pogotovo crveni na salatu, a kiseli za sarmu ili dinstano
OdgovoriIzbrišisviđaju mi se ove piroške, mogle bi biti zanimljivog okusa
Nina; definitivno ne volim kupus, a pogotovo ne na salatu, a ni dinstani. Čak i dok nisam bila vegetarijanka sarmu nisam jela jer me upravo taj "kupusni omotač" nije niti najmanje privlačio, mogla sam eventualno pojesti nadjev, ali ne volim niti rižu, a nikad nisam bila luda ni za mesom, zato mi nije bilo teško postati vegetraijanka. Nisam nikad radila nikakvu varijaciju na temu vegetraijanske sarme, i to baš zato jer ne volim kupus.
OdgovoriIzbriši