Pisala sam već o tome da ne volim niti kelj, niti svježe zelje (tj. kupus), niti kiselo zelje (kupus)… općenito, ne volim lisnato povrće.
Ali to ne znači da ga ne jedem. Jedem ga, ali samo u kombinacijama koje se meni sviđaju: a to su razne vrste složenaca, pita... – kombiniram spomenutu zelenjavu s krumpirom, tjesteninom, kruhom, tvrdim sirom, vrhnjem, bešamel umakom… U takvim kombinacijama prisilim se da pojedem i zelje i kelj… To su "teške", kalorične, masne... kombinacije, a poznata je stvar da masnoće hrani daju (dobar) okus - meni je spomenuto povrće jestivo jedino na takav način. U mojem slučaju teorija o tome da je prehrana bogata povrćem jako zdrava - pada u vodu. Kao sljedbenica vegetarijanske prehrane, jedem puno povrća, ali ne pripremam ga na zdrav način, jer nisam u stanju prisiliti se da pojedem ono neko nezačinjeno povrće kuhano na pari i slične stvari (nisam prehrambeno osviještena; blago rečeno).
Krajem 2009. više puta sam radila složence i od svježeg i od kiselog zelja: u glavnim ulogama bili su ili krumpir ili tjestenina, a na repertoaru je bio i složenac od zapečenog (starog) kruha s kiselim zeljem i tvrdim (dimljenim) sirom.
Svaki put nešto promijenim: jednom složenac prelijem kiselim vrhnjem (u kombinaciji s jajima; ali meni je draža kombinacija bez jaja), drugi put napravim neku varijaciju na temu bešamel umaka…, a svaki put obavezno dodam i neki tvrdi sir.
Sve te kombinacije sam tijekom proteklih godina radila i po nekoliko puta i ispucala sam sve ideje pa sam još u prosincu 2009. krenula razmišljati o nekoj novoj "zeljastoj" kombinaciji. Pregledavajući čega sve imam u kuhinji na pamet mi je pala kombinacija kiselog zelja i maslina, a to sve bih kombinirala s krumpirom ili tjesteninom. Ali ta ideja je u vrijeme blagdana nekako izvjetrila iz moje glave, sve dok sredinom siječnja nisam kupila časopis Čarolija okusa: i u njemu sam našla upravo recept za složenac od kiselog zelja, maslina i krumpira – i sad recite da nisam korak ispred svog vremena: ))))))))))))))
Pronalazak recepta olakšao mi je stvar, nisam morala razmišljati o omjerima i potrebnim sastojcima, u potpunosti sam se držala onoga što piše u časopisu; dakle navedeni recept je iz časopisa Lisa: Čarolija okusa, 21. 1. 2010., br. 2.
I bila sam zadovoljna rezultatom: ni ja sama ne bih smislila bolju varijantu: )))
Jedino sam, u dogovoru sa svojom pećnicom, to sve pekla na malo drugačiji način.
Složenac od kiselog kupusa i maslina
Sastojci
1-1,5 kg kiselog kupusa naribanog na rezance
1 kg krumpira
200 g (zelenih) maslina bez koštica, može i punjenih
2 glavice crvenog luka
sol, papar
kumin
250 ml juhe (ili pomiješajte vruću vodu s pola kocke za juhu)
200 g vrhnja za kuhanje
100 g naribanog tvrdog sira (Emmentaler)
Kupus ocijedite, po potrebi isperite ga vodom i opet dobro ocijedite.
Krumpir ogulite, operite i narežite (naribajte) na sasvim tanke okrugle ploške.
Luk oljuštite i narežite na kolute.
Masline također narežite na kolutiće.
Namastite dublju posudu za pečenje i na dno stavite tanki sloj kupusa, a onda naizmjence slažite slojeve krumpira, luka i kupusa: svaki sloj začinite solju, paprom i kuminom te posipajte usitnjenim maslinama. 1/3 maslina sačuvajte za posipavanje odozgo.
Dlanovima malo pritisnite složenac.
Juhu pomiješajte s kiselim vrhnjem i prelijte po povrću.
Odozgo posipajte naribanim sirom i sačuvanim maslinama.
Namastite aluminijsku foliju i njome odozgo prekrijte posudu pa složenac stavite u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva; pecite oko 50 min. (probajte jeli krumpir mekan).
Poslužite odmah.
:)
Jako mi se sviđaju dizane piroške s tijestom od krumpira (recept sam pokupila s bloga Gastronomska zbrka) i obično se držim originalnog recept, tj. piroške nadjevam vrhnjem, ali radila sam već i nadjev od sira i pizza-varijantu (s nadjevom od sira, umaka od rajčice i origana)…
I baš mi se činimo da je to tijesto dovoljno ukusno da se prisilim uz njega pojesti i kiselo zelje: i tako su rođene/rađene Piroške od krumpira punjene kiselim zeljem.
Radila sam pola mjere tijesta iz originalnog recepta, a nadjev sam radila odokativno.
Piroške od krumpira s kiselim kupusom
Tijesto
250 g krumpira
25 g maslaca/margarina
1 čajna žlica soli
1 žumanjak
125 ml mlijeka
pola čajne žlice šećera
pola kocke svježeg kvasca (ili 1 suhi kvasac)
oko 325 g brašna
Nadjev
200 g kiselog kupusa naribanog na rezance
50 g krem sira (Zdenka)
50 g tvrdog naribanog sira
2 češnja češnjaka, nasjeckana
nasjeckano peršinovo lišće
1 čajna žlica kumina
sol, papar
+
oko 100 g kiselog vrhnja
Za premazivanje i pečenje:
1 žumanjak
malo ulja
+
oko 100 g hladnog margarina/maslaca
Krumpir skuhajte u ljusci, ogulite ga, dodajte maslac i sve zdrobite u pire. U malo ohlađenu smjesu umiješajte žumanjke i sol.
Mlijeko pomiješajte sa šećerom i kvascem i ostavite na toplom da nabubri.
Krumpiru dodajte nabubreni kvasac i polovicu brašna i dobro promiješajte. Postupno dodavajte brašno da dobijete tijesto koje se ne lijepi za ruke (od 650 g treba ostati i dovoljno brašna za valjanje tijesta i oblikovanje piroški).
Tijesto ostavite da stoji pokriveno oko 1 sat.
Za nadjev, ocijeđeni kupus, narezan na rezance, pomiješajte sa svim ostalim sastojcima.
Radnu površinu pobrašnite i razvaljajte tijesto na 1 cm debljine pa ga narežite na kvadrate željene veličine. Svaki kvadrat premažite s malo kiselog vrhnja i po njemu rasporedite malo nadjeva.
Kvadrate zarolajte, slijepite krajeve da nadjev ne izlazi.
Lim obložite papirom za pečenje i poredajte piroške, mjesto spoja okrenite prema dolje.
Piroške premažite žumanjkom umućenim s uljem.
Hladni margarin narežite na listiće i poslažite listiće sa sve četiri strane svake piroške.
Lim s piroškama stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 35-40 min. da porumene.
Piroške ostavite da se malo hlade u limu da bi se lakše odvajale.
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali «igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.
* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.
Sanela
24. 02. 2010.
Složenac od kiselog kupusa i maslina i Piroške od krumpira s kiselim kupusom
Oznake:
dizano tijesto (slano),
krumpir,
kupus (kiseli),
luk,
masline,
povrće,
sir,
složenac,
zelenjava
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
kelj ni ja ne volim, no kupus volim, pogotovo crveni na salatu, a kiseli za sarmu ili dinstano
OdgovoriIzbrišisviđaju mi se ove piroške, mogle bi biti zanimljivog okusa
Nina; definitivno ne volim kupus, a pogotovo ne na salatu, a ni dinstani. Čak i dok nisam bila vegetarijanka sarmu nisam jela jer me upravo taj "kupusni omotač" nije niti najmanje privlačio, mogla sam eventualno pojesti nadjev, ali ne volim niti rižu, a nikad nisam bila luda ni za mesom, zato mi nije bilo teško postati vegetraijanka. Nisam nikad radila nikakvu varijaciju na temu vegetraijanske sarme, i to baš zato jer ne volim kupus.
OdgovoriIzbriši