Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

30. 05. 2009.

Čokoladna torta (smrznuta ili ne)

Danas sam na banneru za primijetila da je danas posljednji dan za sudjelovanje. Ali ja sam, kad sam, zbog kvara na kompjuteru sa zakašnjenjem saznala da sam upravo ja domaćica, napisala post u kojem sam zadala rok 31. 5., ali... čak ću pričekati i malo duže : ) Naime, dobila sam molbu da pričekam, a razlog je tako romantičan da ne mogu odbiti: )
Ako još netko nije ispekao, skuhao itd. svoj rad za sudjelovanje u «Ajme…» ili nije poslao prijavu; još stignete, prijave primam još i 1. lipnja : )
I bez brige, početkom lipnja napisat ću post u kojem ću navesti sve sudionike, odrediti domaćicu itd.


I da, ovaj recept je moja ulaznica za blog-druženje "Ajme, koliko nas je" koje je pokrenula Monsoon s bloga Dalmacija down under . U svibnju 2009. domaćica sam ja, s ovog bloga: ))) Nakon kvara na kompjuteru, kad sam konačno saznala da sam ja domaćica, navrat-nanos zadala sam temu "čokolada".

Na ovaj način doprinosim temi koju sam zadala:)

Kad sam vidjela naslov «Zamrznuti kolač», recept me zaintrigirao. Pročitavši ga, dojmilo me se pola kile čokolade. Ali recept mi je bio čudan, jer nikad nisam radila takvo nešto: kolač se ispeče i zamrzne i onda se jede smrznut!
To moram probati.

I tako sam ja sve to pripremila i ispekla. Kolač je nakon samo 20 min. pečenja bio nevjerojatno čvrst, podsjećao je na stvrdnuti puding. Naravno, nisam vrući kolač odmah ugurala u zamrzivač jer bi se od «vrućine» kalupa i kolača, ono sve što imam u pretincu za zamrzavanje, počelo odmrzavati. Zato sam pričekala da kolač bude mlak i onda sam ga s kalupom ugurala u pretinac za zamrzavanje. I kolač je prenoćio u pretincu za zamrzavanje.

Sutradan sam ga izvadila iz kalupa, odlijepila papir i promatrala plod svoga rada. Pa, da ga probam narezati! Kolač je bio «leden», ali oštrim nožem dao se rezati, nije bio «tvrd» kao led. I nije bio loš: )

U originalu, za posluživanje je potrebno 250 g malina i 250 g kupina. Po 125 g malina i kupina se ispasira u pire. Smrznuti kolač se složi na tanjure, prelije umakom od ispasiranog voća i ukrasi cijelim malinama i kupinama. Nisam imala maline i kupine pa sam ispasirala 250 g jagoda, a 250 g ostavila sam za ukrašavanje.
U ove ispasirane jagode dodala sam više šećera u prahu nego što piše u receptu (jer je to meni bilo kiselo).

I tako sam poslužila taj smrznuti kolač. Složili smo se da je osvježajvajuć.
Kao eksperiment, ostavila sam dio kolača na sobnoj temperaturi da se odmrzne. Da vidimo što će se dogoditi.
Kad se kolač odmrznuo, ostao je postojan, tj. nije se rastopio, ni razvlačio, ni raspadao. Bio je dovoljno čvrst da se može rezati, tj. nije se pretvorio u mazivu kremu.
I moram priznati da se meni puno više svidjela ova odmrznuta varijanta. Kolač je nekako «mekši» (naravno, kad nije smrznut), malko je kremast, nekako je «lakši»…

I da sažmem: kolač se može jesti smrznut i odmrznut.

I otuda ova «smrznuta ili ne» čokoladna torta: )




Sastojci
500 g čokolade za kuhanje (s većim postotkom kakaa)
160 g maslaca
1 žlica šećera
1 žlica brašna
4 jaja
+
500 g malina ili kupina ili jagoda…
(šećer u prahu)

Maslac narežite na listiće, a čokoladu nasjeckajte pa sve zajedno otopite na pari. Ostavite da se ohladi, da bude mlako.

Cijela jaja miksajte sa šećerom oko 3 min. da dobijete gustu, pjenastu, svijetlu smjesu. Zatim lagano umiješajte mlaku čokoladu i brašno.

Kalup za pečenje (22 cm) obložite papirom za pečenje i ulijte pripremljenu smjesu.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 20ak min.

Pečeni kolač ostavite da se ohladi i onda ga stavite u pretinac za zamrzavanje (na 6 sati ili preko noći).
(Ili ga stavite u hladnjak (ne u pretinac za zamrzavanje) pa ćete poslužiti nezamrznutu varijantu:)

Ohlađeni/smrznuti kolač izvadite iz zamrzivača, maknite kalup, odlijepite papir. Po potrebi, vratite ga u zamrzivač do posluživanja.

Polovicu voća očistite, operite i ispasirajte da dobijete umak.
(Ne morate ga procijediti, ali ja sam ga ipak procijedila kroz gusto cjedilo da unutra ne plivaju grubi komadi.) Dodajte 1 žlicu (ili više) šećera u prahu.
Ostatak voća očistite, operite i osušite.

Kolač narežite na šnite. Na svaki tanjur stavite šnitu kolača, prelijte ju umakom od ispasiranog voća, ukrasite voćem i poslužite.
Kolač možete poslužiti smrznut ili odmrznut: )


Tortu možete napraviti ranije pa ju držati zamrznutu u zamrzivaču i onda ju možete poslužiti smrznutu ili odmrznutu. Naravno, kad se jednom odmrzne, nije ju preporučljivo ponovno zamrzavati (to pravilo općenito vrijedi za sve namjernice).





*Recept je iz časopisa «Torte», broj 12, godina 2008.

Složenac od tikvica i quinoe




Recept je s Coolinarike . U originalu je to složenac od tikvica s prosom. Radila sam ga već s prosom, ali kad nemam prosa upotrijebim quinou. Naravno, to nije isto, ali proso i quinoa imaju otprilike isto vrijeme kuhanja, pa se može upotrijebiti jedno umjesto drugog: ) Quinou je potrebno oprati u vrućoj vodi da se ispere gorčina, a proso ne treba prati.

U globalu, držim se Coolinarikinog recepta, uz neke sitne izmjene: )
Sastojci
1 crveni luk
3 češnja češnjaka
1 čajna žlica suhog bosiljka
1 čajna žlica šećera
1 čajna žlica Vegete ili pola kocke za juhu
1 limenka rajčica (400 g)
200 g quinoe (ili prosa)
3 žlice nasjeckanog peršinovog lišća
600 g tikvica
1 čajna žlica suhog kumina
300 g krumpira
400 ml vode + 1 čajna žlica Vegete ili pola kocke za juhu
sol, papar
kiselo vrhnje


Krumpir ogulite i narežite ga (naribajte) na tanke okrugle ploške. Tikvice također narežite na tanke ploške. I jedno i drugo malo posolite.

Quinou stavite u gusto (metalno) cjedilo i dobro ju operite pod mlazom vruće vode. Ocijedite ju. (Proso ne treba prati:)

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte. U loncu zagrijte malo ulja pa dodajte nasjeckani luk i sasvim kratko ga popržite. Zatim dodajte rajčicu (zajedno s tekućinom), bosiljak, šećer, Vegetu ili pola kocke za juhu. Kuhajte 10ak min. na laganoj vatri.
Onda dodajte quinou (ili proso) i nastavite kuhati na laganoj vatri još 10ak min. po potrebi podlijevajući vodom (quinoa (a ni proso) ne trebaju sasvim omekšati jer se jelo još treba peći u pećnici).

Maknite s vatre, dodajte peršinovo lišće i začinite solju, paprom i šećerom.


Duboku posudu za pečenje namastite i na dno složite narezane tikvice, posipajte ih kuminom, zatim stavite red nadjeva od quinoe pa onda red ploški krumpira. 400 ml vode zakuhajte s Vegetom ili kockom za juhu pa lagano prelijte po složenom krumpiru.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva i pecite oko pola sata (da krumpir omekša i da quinoa upije tekućinu i da dio tekućine ispari).

Zatim odozgo nakapajte kiselim vrhnjem i pecite još 10-15 min.

Složenac malo ohladite pa onda poslužite.


U originalnom receptu složenac na kraju treba prelijati s 2 jaja umućena s 200 ml mlijeka i onda to zapeći. Ne volim tu kombinaciju jaja i mlijeka. Podsjeća me na omlet, a ja ne volim omlet. Pravi omlet radi se od jaja i mlijeka (uz dodatak začina), ali bez brašna. I meni taj omlet ima tako čudnu spužvastu konzistenciju, jednostavno škripi pod zubima, a ni okus mu nije bajan. Zato ja kad pečem omlet, obavezno dodajem brašno, ali to onda nije pravi omlet, nego nešto što se u gastronomiji uvjetno može nazvati biskvitni omlet. No dobro, bit ove digresije je da ne volim kombinaciju jaja i mlijeka. Umjesto mlijeka, možete kiselo vrhnje umutiti s jajima – na tu kombinaciju ni ja nemam prigovor: ) Ali meni je ipak najdraža kombinacija koja se sastoji samo od kiselog vrhnja : )
Odozgo možete posipati i naribani tvrdi sir.

29. 05. 2009.

Burek by mamamaja


koje je pokrenula mamajac s bloga Cooks and bakes se nastavljaju. U svibnju 2009. trebalo je isprobati

Burek

Sastojci
500 g brašna
sol
voda
ulje i mast u omjeru 1:1
sir (+sol)


Zamijesite tijesto od brašna, vode i soli.
Podijelite tijesto na 5 kugli. Svaku kuglu razvaljajte u krug promjera 15ak cm.




















U odgovarajuću posudu (u koju stanu razvaljani krugovi tijesta) stavite mješavinu ulja i masti u odnosu 1:1 i u nju potopite sve razvaljane krugove tijesta.
Ostavite da odstoje oko pola sata.

Nakon toga razvaljane krugove jedan po jedan vadite iz masnoće i stavljajte na radnu površinu.

Rukama razvucite tijesto. Krajeve razvucite podižući ih u vis.

Po razvučenoj kori posipajte sir i preklopite sve krajeve preko sredine. Koru odložite sa strane. Zatim razvucite iduću koru, posipajte ju sirom i na sredinu stavite prvu preklopljenu koru, preko nje preklopite krajeve razvučene kore.



















Isti postupak ponoviti s ostale 3 kore.

Tako pripremljene kore prebacite u posudu za pečenje. Pecite na 200 stupnjeva da dobije zlatnu boju.



Obožavam ovakve tipove slanih pita pa već imam iskustva s njima. Ipak, takve stvari ne radim baš često jer kod mene nisu oduševljeni «slanim pitama» pa ih uglavnom samo ja jedem (što meni ne pada teško jer ih obožavam:) Moja obitelj je iz Prigorja (okolica Zagreba), za naš kraj nisu karakteristične pite poput bureka, ali kod nas tradiciju imaju savijače, tj. štrudle od vučenog tijesta i kuhani štrukli. Najpopularnija je naravno savijača od jabuka. Ali ne zaostaje ni savijača od sira – ali sa slatkim nadjevom od sira.
Moja baka uvijek je radila slatku savijaču od sira, a ja se još dan danas ne uspijevam načuditi tim savijačama u kojima se u sir stavlja šećer, a ne sol. Dok sam bila jako mala tolerirala sam bakinu slatku savijaču, ali nisam ju baš previše obožavala. A onda sam, kad sam imala oko 8 godina, negdje slučajno jela nešto, ne znam je li to bila nekakva slana savijača sa sirom, ili sirnica (ili ono što u Zg. zovu burek sa sirom:), ali u glavnom, nadjev od sira bio je slan. I to mi se tako svidjelo da mi više nikad nije palo na pamet jesti slatku savijaču od sira. I otada je baka uvijek za mene jedan list tijesta radila sa slanim nadjevom od sira, a sve druge je radila slatke. I nisam se morala bojati da će mi netko pojesti tu moju slanu savijaču, jer nitko nije dijelio moje oduševljenje slanom štrudlom od sira.

Obožavam slani nadjev od sira. Ali samo od sira. Postoji i varijanta u kojoj se u nadjev dodaju naribane tikvice, to je nešto kao bućnica sa sirom – ali to nikad nisam voljela. Po mojoj logici u taj nadjev od sira i tikvica trebala bi se stavljati sol. Ali ne u mojoj obitelji! U mojoj obitelji se u bućnicu sa sirom stavlja šećer! To nikad nisam uspjela shvatiti.

Spomenula sam da su u mojem kraju rade savijače (štrudle) od vučenog tijesta, ali ne mojoj obitelji! U mojoj obitelji to tijesto nije «vučeno», nego jednostavno «razvaljano». Moja baka nikad nije razvlačila tijesto kad je radila savijaču (ili štrukle). Ona je tijesto jednostavno razvaljala valjkom, koliko se dalo, i to je bilo to. Tijesto je, naravno, bilo debelo, ali to je u mojoj obitelji praktički tradicija.
Kad sam prvi put negdje u časopisu ili kuharici vidjela razvučenu koru, tanku kao papir, koja visi preko rubova stola… to me oduševilo. Iako, nisam imala pojma što je to, ni kako to napraviti. Onda sam malo istraživala i nalazila recepte za npr. štrudlu od jabuka, štrukle itd. U tim receptima tijesto se pripremalo kao što ga radi moja baka – sve do one točke u kojoj je u spomenutim receptima pisalo da koru treba premazati uljem i onda razvući da bude prozirna (tu prestaje svaka sličnost s bakinim tijestom, jer kao što sam rekla, moja baka i mama nikad nisu razvlačile kore za savijaču, samo su ih razvaljale valjkom).
Ali ja sam odlučila pod svaku cijenu uistinu razvući koru.

Ne znam kako to sve oko razvlačenja kore funkcionira u obiteljima u kojima pite poput bureka, sirnice itd. imaju tradiciju, tj. u obiteljima u kojima su stariji ženski članovi (bake, mame…) pravi maheri za razvlačenje kora. Moguće da mlađe članice obitelji osjećaju pritisak okoline kad trebaju razvlačiti kore, to je valjda, kao neki ispit za mlade domaćice. Možda takve mlade domaćice unaprijed osjećaju nervozu, osjećaju se nedorasle zadaći ili smatraju da neće zadovoljiti kriterije drugih članova obitelji.

U mojoj obitelji nitko nikad nije razvlačio kore i nitko ne zna to raditi, pa ja nikad nisam osjećala pritisak. Ja sam jednom zamijesila tijesto i odlučila razvući koru, pa što bude! Ako neće valjati, završit će u smeću.

Odabrala sam neki recept u kojem se kore premazuju uljem, pa onda odstoje i onda se razvlače. I sve je išlo prema planu. Pomalo sam to razvlačila i rezultat me na kraju oduševio! Bila sam naprosto oduševljena svojim korama! Mojim ukućanima koji su navikli na debele (bakine) kore, moje kore bile su jednako dobre; zapravo, nisu ni obraćali pažnju na to jesu li kore tanke ili debele, njima je to svejedno.
Ali meni se svidjelo to razvlačenje kora i otada ih uvijek razvlačim kad imam vremena. Ako nemam vremena, zadovoljim se kupovnim korama :(
Dobro da nemam zahtjevne ukućane kad su te kore u pitanju:)

Kad sam svladala te naše štrudle i štrukle, odvažila sam se i na izradu bureka, sirnica i sličnih pita koje nisu karakteristične za moj kraj. I volim ih raditi i uvijek im se vraćam:)

Nisam ja stručnjak za razvlačenje kora. Nikad mi to nitko nije pokazao, pa sam samouka, ali zadovoljna sam načinom na koji to radim. Iako, naravno, ne mogu se mjeriti s nekim tko je od bake i mame učio razvlačiti kore. Moje kore tu i tamo puknu, ima koja rupica. Ali ja ne dramim oko toga, što je tu je.

Takve pite od vučenih kora sa slanim nadjevom od sira mogla bih jesti svaki dan:)

Nagrade blogerima!



Kao prvo, zahvaljujem Sweet Corner na nagradi:)
Teško je odabrati, ali sada ja moram pododijeliti nagrade.
Ovaj mali znak pažnje dodjeljujem blogovima:
- Vali voli torte
- Vrtaljica

Nagradu možete preuzeti tako da ovu fotografiju zalijepite na svoj blog i dodate link osobe koja vam je dodijelila nagradu. I onda je na vama red da odaberete 7 dobitnika nagrade. Dobitnike obavijestite o nagradi ostavljajući im komentar-poruku na blogu.

26. 05. 2009.

Torta od jagoda s roladom




Krenula sam raditi Oetkerovu Snjeguljicu . Ali budući da sam ju već radila, nije mi predstavljala izazov :) I tako je nastala ova torta za koju sam posudila kremu iz Snjeguljice, recept za roladu iz Šarlote , a način slaganja torte od rolade je iz recepta za Tortu od banana i ananasa koja još nije došla na red da ju unesem na blog. Pa evo, za sada varijante s jagodama:


Kora za roladu 1
4 jaja
5 žlica šećera
5 žlica brašna
1 žlica kakaa

Kora za roladu 2
4 jaja
5 žlica šećera
5 žlica brašna
1 žlica kakaa

Krema za rolade
1 l mlijeka
4 praška za puding od vanilije (ili banane, limuna…)
8 žlice šećera
250 g maslaca sobne temperature

Krema za tortu
450 g voćnog jogurta od jagode
200 ml slatkog vrhnja ili biljnog šlaga
oko 50 g šećera u prahu
1 paketić (crvene) želatine (10 g)
300 g jagoda


Kora za roladu: jaja miksajte sa šećerom oko 1 min. Dodajte brašno pomiješano s kakaom i kratko promiješajte.

Lim (38 cm x 36 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite. Na njega rasporedite smjesu. Pecite u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva 10ak min. Pečenu koru istresite na vlažnu krpu, odlijepite papir za pečenje (ona strana kore koja je za vrijeme pečenja bila gore sada je na krpi). Narolajte vruću koru i ostavite da se ohladi.

Na isti način napravite i drugu koru.


Krema za rolade: oko 200 ml mlijeka pomiješajte sa šećerom i praškom za puding. Ostatak mlijeka zakuhajte i u tome skuhajte puding. Puding ostavite da se ohladi, povremeno promiješajte. U mlaku smjesu umiksajte 250 g kremasto izmiksanog maslaca. Po potrebi dodajte šećera u prahu.
Odvojite oko trećinu kreme i spremite ju u hladnjak (na kraju ćete tom kremom premazati tortu odozgo i sa strane).


Ohlađene koru premažite ostatkom kreme i svaku zarolajte u roladu. Rolade stavite u hladnjak na otprilike 3 sata da se krema stvrdne.










Krema za tortu: želatinu prelijte vodom i ostavite da nabubri.
Izmiksajte šlag i dodajte mu šećer.

Jagode operite, očistite, osušite ubrusom i narežite na komade.

Nabubrenu želatinu rastopite na laganoj vatri (nemojte ju zakuhati), najprije ju pomiješajte s malo jogurta, a onda dodajte i ostatak. Dobro izmiksajte. Stavite na hladno i kad se počne stvrdnjavati dodajte izmiksani šlag. Po potrebi, možete dodati šećer u prahu. U kremu lagano (kuhačom) umiješajte narezane jagode.

Da bi krema bila intenzivnije ružičaste boje trebalo bi upotrijebiti crvenu želatinu. Ja ju nisam imala pa sam na kraju u kremu dodala nekoliko kapi ekstrakta jagode, a možete dodati i crvenu prehrambenu boju.

Rolade narežite na šnite (oko 1 cm debljine).











Kalup za tortu obložite papirom za pečenje i na dno složite sloj šnita rolade. Gusto ih poredajte jednu do druge, a rupe popunjavajte manjim komadićima.

Na taj sloj razmažite polovicu kreme od jagoda. Na nju ponovno gusto poredajte sloj šnita rolade pa ih premažite ostatkom kreme od jagoda. Odozgo složite sloj šnita od rolade.

Tortu stavite u hladnjak na par sati da se stvrdne.


Nakon toga, tortu izvadite iz kalupa, odlijepite papir za pečenje.

Tortu odozgo i sa strane premažite bijelom kremom koja je ostala od premazivanja rolada (budući da je krema bila u hladnjaku izvadite ju ranije da malo odstoji na sobnoj temperaturi kako bi bila maziva) i po želji ukrasite ploškama jagoda i posipajte kokosovim brašnom.



24. 05. 2009.

Fruit cobbler ili voćni drobljenac



Jednom davno na Internetu sam iskopala ovaj recept. Pokraj recepta pisalo je da recept potječe iz Oliverove kuharice, ali to me definitivno nije potaknulo da ga idem isprobati (što se gastronomije tiče, Oliver i ja nismo na istoj valnoj duljini). Ipak, odlučila sam isprobati recept budući da cobbler nije nikakva Oliverova novina; cobbleri su izmišljeni u Americi davno prije Oliverovog rođenja.

Recept sam isprobala jer me zanimala konzistencija finalnog proizvoda. U uvodu u recept piše da je potrebno oko 680 g voća, a kad se u grame preračuna količina voća koja se navodi među potrebnim sastojcima, onda se dobije nešto sasvim drugo. Ali našla sam se s Oliverom na pola puta i prvi put kad sam ovo radila, upotrijebila sam 700 g voća.

Može se stavljati bilo kakvo voće, iako se u većini ovakvih recepata upotrebljava barem 1 vrsta (crvenog) bobičastog voća, tj. voća koje ispušta sok (a i cijelom jelu daje crvenu boju). Oliver u receptu upotrebljava kupine, maline i borovnice. Uz to voće stavlja i 2 marelice, 1 krušku i 1 stabljiku rabarbare. I ja sam upotrijebila mješavinu bobičastog voća, rabarbaru, ali nisam imala marelice ni krušku pa sam stavila 2 jabuke.
Također, potrebno je 5 čajnih žlica šećera.

A potreban je i «a good glug» balzamico octa. «Glug» se često može čuti u (američkim, britanskim) crtićima/filmovima i ta riječ obično se koristi da se njome oponaša pijenje tekućine: glug, glug, glug, glug… (mene to nikad nije podsjećalo na pijanje tekućine, ali valjda govornici s engleskog govornog područja pijenje doživljavaju na taj način). U rječnicima kao prijevod za «glug» obično piše «gutljaj». Pa bi onda «a good glug balsamico vinegar» bio «dobar gutljaj balsamico octa»; to bi zapravo značilo, da iz boce treba nalijati jedan dobar «šus». Ta riječ većini sigurno nije jasna kao ni «glug», ali ja sam u svojoj okolini često imala prilike čuti riječ «šus» (koja potječe iz njemačkog jezika) kad se radilo o dodavanju tekućine (obično alkohola) u neko jelo. Laički rečeno: u jelo treba dodati onako, malo tekućine (octa), ali ne smije se pretjerati: ))) Znam da vam je ovo objašnjenje od neizmjerno veeeeeeeeeeeelike pomoći :(

Ja u cobbler stavljam 1 jušnu žlicu octa, smatram da to nije ni previše ni premalo.

Smjesa za tijesto koja se stavlja na voće meni je u redu, ali smanjila sam količinu maslaca.


I nakon tog prvog eksperimenta došla sam do par zaključaka.
Što se tiče mog zanimanja za konzistenciju toga, ostvarila su se moja očekivanja: za moj ukus je to previše vodeno, voće ispusti tekućinu i to je ko´ juha. Cobbler se obično jede uz sladoled pa se onda sladoled obilno prelijeva tom tekućinom, ali za mene je to jednostavno pregnjecavo, ne volim takve deserte. Očito to ima veze s činjenicom da sam iz Prigorja gdje su kuhani štrukli, makovnjača, orehnjača, knedle sa šljivama… tradicionalni deserti – a to definitivno nije vodena (lagana) hrana: zapravo, štrukle, makovnjače, knedle itd. uopće ne volim i ne običavam ih jesti, ali očito sam naslijedila ljubav prema teškim, konkretnim desertima (kremastim kolačima i tortama : ) A ovakvo voćeko koje se na toplini razgnjecavi i ispusti skoro litru juhe (soka) – to definitivno nije desert za mene.

Nadalje, taj prvi put kad sam ovo radila, stavila sam 5 čajnih žlica šećera kao što piše u receptu – ali meni je to premalo, jer na kraju mi je bilo kiselo.

Ali u glabalu, svidjela mi se ideja. Otada sam radila razne varijante cobblera. I dalje stavljam 1 žlicu balsamico octa, ali uvijek povećam količinu šećera. A eksperimentirala sam i sa smanjivanjem količine onog voća koje ispušta puno soka. Zato takvo voće (maline, kupine, borovnice, ribizle, jagode…) stavljam u manjim količinama, a umjesto njih stavljam voće koje nije vodenasto, npr. jabuke. Takvo voće za vrijeme pečenja omekša, ali u kombinaciji s malom količinom bobičastog voća cobbler nije jako voden – i to mi se sviđa.

Ja i dalje stavljam oko 700 g miješanog voća, ali nekad stavim i 1 kg.

Smjesa za tijesto kakvu Oliver koristi je redu i nisam ništa mijenjala. Ponekad povečam količinu smjese jer volim kad u desertu ima tijesta, a ne samo nekakvo gnjecavo-vodenasto voćeko (već sam rekla, naslijedila sam ljubav prema konkretnim, teškim desertima: )

Ovo je, u globalu, onaj Oliverov recept koji je za mene previše vodenast:

2 marelice, otkoštičene i narezane na kriške
1 kruška, oguljena i narezana na tanke ploške
oko 700 g miješanog bobičastog voća (kupine, borovnice, maline)
1 stabljika rabarbare
5 čajnih žlica šećera
"glug" ili "šus":) ili u prijevodu: malo balzamico octa

Smjesa za tijesto
115 g hladnog maslaca
225 g glatkog brašna
70 g šećera
prstohvat soli
130 ml mlaćenice (buttermilcha), može i jogurt
šećer za posipanje

Voće stavite u široku duboku tavu i dodajte šećer i ocat, protresite. Stavite na štednjak i zagrijavajte na niskoj temparaturi da iz bobica poteče sok (oko 2 min.).
Maknite s vatre i premjestite u posudu za pečenje.

Ako nemate neko voće koje je navedeno u receptu, možete staviti bilo koje drugo voće.

Listiće maslaca i brašno trljajte prstima da dobijete mrvice. Dodajte šećer i sol, promiješajte i onda dodajte mlaćenicu. Dobro promiješajte (najbolje rukama) da dobijete vlažnu smjesu. Konzistencija te smjese podsjeća na konzistenciju pire krumpira.
U originalnom receptu stavlja se više maslaca, ali ja sam to smanjila.

Žlicom (ili prstima) rasporedite nepravilne komade/hrpice smjese po mlakom voću.
Odozgo posipajte šećerom.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva. Pecite oko pola sata.
Meni se više sviđa kad gornja smjesa ostane svijetla, ali možete ju i jače zapeći (ovisno o vrsti pećnice, možete pred kraj uključiti gornji grijač).
Po želji, posipajte šećerom u prahu.
Poslužite uz sladoled.

Cobbler se može jesti topao i hladan. Meni se najviše sviđa kad se ohladi u hladnjaku, jer ako je topao, onda mi se sladoled prebrzo rastopi i razgnjecavi (a takav sladoled mi se ne sviđa).



U uvodu u spomenuti recept piše da se može upotrijebiti bilo koje voće. U ovom gornjem receptu napisama sam one sastojke koje Oliver navodi u samom receptu. Ali u uvodu isto stoji Oliverova opaska da je cobbler najbolji s jagodama i rabarbarom. I nakon što sam na dnu škrinje iskopala još jedan paketić smrznute rabarbare (a mislila sma da sam sve potrošila) odlučila sam isprobato i tu varijantu. Pretpostavljala sam da će to biti jako vodeno-gnjecavo i bila sam u pravu. Ali stavila sam dovoljno šećera pa mi se okus jako sviđao. I uz sladoled, sve se pojelo: )


Sastojci za varijantu s jagodama i rabarbarom:

500 g jagoda
500 g rabarbare
1 žlica balsamico octa
4 žlice šećera

Smjesa za tijesto
115 g hladnog maslaca
225 g glatkog brašna
70 g šećera
prstohvat soli
130 ml mlačenice (buttermilcha), može i jogurt
šećer za posipanje


Jagode operite i očistite.
Rabarbaru operite i narežite na 3 cm duge komade.
Sve stavite u široku duboku tavu i dodajte šećer i ocat, protresite. Stavite na štednjak i zagrijavajte na niskoj temparaturi da poteče sok (oko 2 min.).
Maknite s vatre i premjestite u posudu za pečenje.

Listiće maslaca i brašno trljajte prstima da dobijete mrvice. Dodajte šećer i sol, promiješajte i onda dodajte mlaćenicu. Dobro promiješajte (mijesite rukama) da dobijete vlažnu smjesu. Konzistencija te smjese podsjeća na konzistenciju pire krumpira.

Žlicom (ili prstima) rasporedite nepravilne komade/hrpice smjese po mlakom nadjevu.
Odozgo posipajte šećerom.


Stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva. Pecite oko pola sata.
Meni se više sviđa kad gornja smjesa ostane svijetla, ali možete ju i jače zapeći (ovisno o vrsti pećnice, možete pred kraj, uključiti gornji grijač).



Dobro je ovakve cobblere peći u dubokoj posudi, da sokić koji voće ispušta ne prska po pećnici. A dobro je i tu posudu, umjesto na rešetku, u pećnici staviti na lim za pečenje – na taj način će tekućina (koja za vrijeme pečenja može kapati i cijediti se iz posude za pečenje) kapati na taj lim, a ne na dno pećnice (lakše je oprati lim za pečenje, nego ribati dno pećnice: )))


Mlaćenicu ili tzv. buttermilk u Zagrebu možete kupiti u većim trgovačkim centrima. Npr. u Super ili Maxi Konzumu možete kupiti mlačenicu proizvođača "Veronika", a prodaje se pod marketinškim nazivom "Stepko" (bijela, plastična, četvrtasta boca od 1 l s crvenim čepom; u boci sa žutim čepom je sirutka; mlaćenica i sirutka nisu ista stvar).


Ove fotke snimane su u više navrata, tj. pri izradi raznih varijanti cobblera, nemam više pojam na kojoj fotki je koja varijanta, ali ipak su poslužile za ovo nešto što po svojoj dužini liči na dizertaciju o cobbleru: )))))))

23. 05. 2009.

Kolač s jabukama (bez jaja)


Još jedan bezjajan recept. Recept je iz knjižice sa savjetima za zdrav život «Najljepše želje… dar od srca». U receptu se sugerira da treba upotrijebiti polubijelo brašno, smeđi šećer (ili sladilo za dijabetičare)... kako bi kolač bio zdraviji. Ali ja zanemarujem te sugestije i upotrebljavam bijelo brašno, bijeli šećer itd. pa moja verzija kolača baš i nije zdrava.

Imam više recepata za ovakve biskvitne kolače s jabukama, ali u recepte koje sam do sada isprobavala idu jaja. Zato me zanimalo kakva je ova bezjajna verzija. Sad sam skužila da ni na jednom blogu nemam unesen ni jedan recept za biskvitne kolače s ribanim jabukama – nikad nisu došli na red :( Ali sjetila sam se da imam recept za biskvitni Kolač s tikvicama . Oni koji su probali, znaju da tikvice u takvom kolaču nemaju ulogu tikvica, jer se njihov okus ne osjeti – svi drugi sastojci ih zamaskiraju (orasi, šećer…). Tikvice su tu jedino da bi kolaču dale svježinu. Ni jabuke se ne osjete u takvim kolačima, barem ih ja ne osjetim; možda da su upotrijebljene neke kisele jabuke – ali nisam probala. Ovaj navedeni recept s tikvicama, zimi (kad nemam tikvica) radim s jabukama – rezultat je isti. Zato se naribane jabuke i naribane tikvice u takvim kolačima mogu zamijeniti jedne drugima.

Ni u ovom bezjajnom kolaču jabuke se ne osjećaju. Kolač je ukusan, ali nema okus po jabukama (ja ga ne osjećam). Ipak, kolač je sočan i mekan i ostaje svjež nekoliko dana. Namjeravam isprobati ovaj kolač i s tikvicama, ali još ću se načekati dok tikvice u mojem vrtu narastu.


Sastojci
200 g (polubijelog) brašna
200 g mljevenih oraha
100 g grožđica ili nekog drugog suhog voća
2 velike jabuke
200 g šećera
200 ml voćnog soka ili vode
1 prašak za pecivo

Jabuke ogulite i naribajte. Dodajte im sok i šećer i promiješajte pjenjačom (ili mikserom). Dodajte ostale sastojke i opet dobro promiješajte da se svi sastojci povežu.

Smjesu odmah ulijte u namašteni i pobrašnjeni lim (18 cm x 28 cm). Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva.
Pecite oko 30 min.

Ohlađeni kolač narežite na kocke.


U originalnom receptu upotrebljavaju se grožđice, ali ja ih ne volim pa sam stavila mješavinu (tropskog) suhog voća.
Namjeravala sam staviti nekakav sok iz tetrapaka, ali skužila sam da smo ga to jutro popili. A doma sam imala još samo bocu nekakvog gaziranog soka od naranče (čini mi se da Miranda ili nešto takvo). Nisam nikad u biskvitnu smjesu stavljala gazirani sok – ali za sve postoji prvi put; najgore što se može dogoditi je da kolač završi u smeću. Naravno, umjesto soka, u smjesu se može staviti voda, ali ja jednostavno nisam mogla, a da ne nalijem tu nekakvu imitaciju Fante u smjesu, baš me zanimalo kako će to izgledati.

I nisam se razočarala, kolač je odlično izgledao kad se ispekao, bez pukotina i neravnina na površini. Što se okusa tiče, najviše sam osjećala orahe, valjda zato što ih ne volim, ali sviđao mi se okus suhog voća, a jabuke, kao što sam rekla: nije se osjećao njihov okus, ali kolač je bio nevjerojatno svjež.

Svejedno rade li se s jajima ili ne, za takve kolač karakteristično je da su sočni. Ako takav kolač posipate šećerom u prahu, on će se od «vlažnosti» kolača polako rastapati; zato kolač morate brzo pojesti: ))))

22. 05. 2009.

FBI rukavice: Sweet Sensation



U sklopu blog-druženja koje je pokrenula mamajac s bloga Cooks and bakes u svibnju 2009. «pod istragom» je blog Sweet Sensation .

Na prvi pogled oduševio me recept za

Quiche s blitvom i svježim sirom

Tijesto
150 g pšeničnog glatkog brašna
100 g kukuruznog brašna
pola čajne žlice soli
pola čajne žlice praška za pecivo
125 g hladnog maslaca
100 g svježeg sira
1 jaje

Nadjev
600 g blitve
3 češnja češnjaka
150 g svježeg sira
300 g kiselog vrhnja
80 ml mlijeka
2 jaja
malo peršinovog lišća
sol, papar,
muškatni oraščić

Za tijesto, pomiješajte obje vrste brašna, pa dodajte sol, prašak i maslac narezan na listiće. Maslac prstima utrljajte u brašno da dobijete mrvičastu smjesu. Zatim dodajte ocijeđeni, ispasirani (zdrobljeni) sir i jaje te zamijesite glatko tijesto. Tijesto zamotajte u foliju i stavite u hladnjak na 30 minuta.

Ohlađeno tijesto razvaljajte u krug veći nego što je dno kalupa za pečenje. Pomoću valjka tijesto prebacite u namašten kalup i prstima dobro utisnite uz dno i stranice kalupa, višak koji visi preko ruba kalupa odrežite. Nabockajte tijesto vilicom i stavite ga u hladnjak na 15 min., a zatim ga stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 15-20 minuta.

Za nadjev, blitvu operite i kratko ju blanširajte u kipućoj slanoj vodi. Zatim ju prelijte ledenom vodom, dobro ocijedite i nasjeckajte.

Na malo maslinovog ulja kratko popržite nasjeckani češnjak pa mu dodajte blitvu. Posolite i popaprite te kratko pirjajte. Ostavite da se malo ohladi pa ju pomiješajte sa sirom.
U drugoj posudi pjenjačom umutite jaja, vrhnje i mlijeko. Začinite solju, paprom i muškatnim oraščićem. Zatim dodajte smjesu od blitve i sira pa dobro izmiješajte. Smjesu rasporedite na napola pečeno tijesto. Odozgo posipajte sitno sjeckanim peršinovim lišćem i pecite još otprilike 30-35 minuta.
Pečeni quiche pospite sa malo parmezana i ostavite da se malo ohladi.


U originalnom receptu blitvu treba ispasirati u multipraktiku, pa dodati sir i još jednom ispasirati. Ali ja ne volim kad se blitva stopi sa sirom u zelenu masu pa sam blitvu samo nasjeckala, a ni sir nisam jako zdrobila – volim kad se mogu raspoznati zasebni komadići blitve i sira :)
Stavila sam manje mlijeka, nego se u receptu navodi jer ne volim kad je nadjev gnjecav, a dodala sam i žlicu gustina – volim dodavati gustin u takve nadjeve jer on malko "zgusne" smjesu.


I quiche je bio odličan. Radila sam takve slične nadjeve od blitve i sira, ali do sada sam ih kombinirala s običnim prhkim tijestom. Ali ovo tijesto sa sirom i kukuruznim brašnom me oduševilo. Do sada nisam radila takvo tijesto s kukuruznim brašnom, ali ubuduće sigurno hoću: )


19. 05. 2009.

Čudo bez jaja




Nastavljam s bezjajnim kolačima. Već godinama spremam se početi isprobavati takve recepte, uopće nisam znala koliko ih imama. Imam dosta materijala da vas do kraja godine gnjavim s tim : )))
Ovo definitivno nije jedan od onih zdravih recepata. Recept je iz kuharice Moji najbolji kolači, urednik: Nada Ćuk, Zagreb, Gospodarski list, 1997. I originalu to uopće nije recept za Čudo bez jaja, nego za Čudo od jednog jaja: u biskvit se stavlja jedno jaje, a sve ostalo je isto. Prije par godin aradila sam varijantu s jednim jajetom, ali za ovu priluku izbacila sam i to jedno jaje i biskvit je sasvim u redu.


Biskvit
(potrebna je šalica od 200 ml)
1 šalica šećera
1 šalica mljevenih oraha (ili pšeničnih klica)
1 šalica mlijeka
pola šalice ulja
1 šalica brašna
1 prašak za pecivo

Krema
1 prašak za puding od vanilije
300 ml mlijeka
3 žlice šećera
200 g maslaca

Za ukras
naribana čokolada


Za biskvit, pomiješajte sve navedene sastojke da dobijete tekuću biskvitnu smjesu, po potrebi dodajte više mlijeka. Smjesu odmah ulijte u namašteni i pobrašnjeni lim (34 cm x 22 cm).
Stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i ispecite. Čačkalicom provjerite jeli biskvit pečen: u sredinu zapiknite čačkalicu i ako je suha i čista biskvit je pečen.
Biskvit ostavite da se ohladi.
U originalu se u biskvit stavljaju mljeveni orasi, ali budući da ih ne volim, zamijenila sma ih pšeničnim klicama. Kad sam prije par godina radila verziju s jednim jajetom, onda sam upotrijebila orahe: kolač funkcionira i s orasima i s pšeničnim klicama: )

Za kremu, malo mlijeka pomiješajte s praškom za puding i šećerom. Ostatak mlijeka zakuhajte i u njemu skuhajte puding. Ostavite ga da se ohladi, povremeno promiješajte.
Mikserom dobro izmiksajte mekani maslaca pa ga, žlicu po žlicu, dodavajte mlakom pudingu i dobro izmiksajte.

Ohlađeni kolač po želji prelijte rumom i namažite kremom, odozgo posipajte naribanom čokoladom. Kolač stavite u hladnjak da se rashladi.



16. 05. 2009.

Kruh s bazgom




1 kg brašna
600 ml mlijeka ili mlačenice (buttermilcha)
40 g kvasca
20 g soli
10 g šećera
sitno naribana kora 2 neprskana limuna
14 svježih cvjetova bazge ili 3 žlice sušenih cvjetova


U malo toplog mlijeka i malo šećera razmrvite kvasac. Ostavite na toplom da nabubri. Ostatak mlijeka pomiješajte s preostalim šećerom i solju.

Cvjetove bazge nemojte prati, jer će izgubiti aromu. Lagano ih otresite da istresete eventualnu puzeću, plazeću i gmižuću gamad. I, nije baš poželjno bazgu brati direktno kraj autoceste:DDD
Cvjetove bazge narežite ili natrgajte na manje dijelove.

U ovo vrijeme sezona je bazge pa ima svježih cvjetova, ali ja sam ovaj kruh radila sredinom ožujka kada ih nije bilo pa sam upotrijebila suhe cvjetove.
Svake godine beremo bazgu i sušimo cijele cvjetove. Kad se osuše natrpamo ih u papirnate škarnicle i većina cvjetova se zdrobi pa se nisam zamarala usitnjavanjem cvjetova – ionako se zdrobe dok se tijesto mijesi.

U odgovarajuću posudu stavite prosijano brašno, limunovu koru i cvjetove bazge. Dodajte smjesu s kvascem pa postupno dodajte i ostalo mlijeko da zamijesite elastično tijesto. Tijesto pokrijte i ostavite na toplom oko 1 sat da se digne.

Zatim tijesto mijesite na pobrašnjenoj podlozi oko 8 minuta.
Ovisno o tome kako «veliki» kruh želite možete podijeliti tijesto na dva dijela i oblikovati 2 duguljaste štruce.
Ja sam tijesto podijelila na 4 dijela i ispekla 4 štruce kakve su na fotografiji.

Lim za pečenje namastite maslacem (ili aromatičnim uljem). Štruce tijesta također odozgo namastite i stavite ih u lim s tom namaštenom stranom okrenutom prema gore.

Tako pripremljene štruce pokrijte i ostavite na toplom oko 2 sata da se dignu.

Zagrijte pećnicu na 200 stupnjeva. Na dno pećnice stavite posudu (npr. tavu) s vodom.
Kruh pecite oko 45 min.

Pečeni kruh ostavite da se ohladi.

14. 05. 2009.

Riža i leća u korama


175 g (zelene) leće
2 lista lovora
2 crvena luka
oko 1200 ml vode + 2 kocke za juhu
225 g riže
4 žlice nasjeckanog svježeg peršinovog lišća
2 žlice nasjeckanog svježeg kopra
1 jaje
225 g gljiva
4-8 kora kupovnog vučenog tijesta
3 kuhana jaja
sol, papar


Leću namočite preko noći ili barem pola sata prije kuhanja u hladnu vodu (ako ju ne namočite treba ju duže kuhati). Prije kuhanja ju ocijedite.

Luk oljuštite i narežite na veće ploške.

U lonac stavite oko 400 ml vode, 1 razmrvljenu kocku za juhu, lovorovo lišće, 1 narezani luk i leću. Stavite na štednjak i kad zakuha, kuhajte na laganoj vatri da nabubri i omekša. Po potrebi podlijevajte vodom, ali nemojte nalijati previše vode jer leća mora upiti svu tekućinu – cilj je dobiti pomalo «čvrsti» nadjev od neraskuhane leće, a ne juhu. Maknite s vatre i začinite solju i paprom.
Vrijeme kuhanja ovisi o tome koju vrstu leće koristite i jeste li ju prije kuhanja namočili ili ne.

U drugom loncu zagrijte 2 žlice maslaca i na njemu pržite luk oko 5 min. Dodajte rižu, kratko popržite pa zalijte s otprilike 600 ml vode i dodajte 1 razmrvljenu kocku. Kuhajte na laganoj vatri da riža omekša i upije tekućinu (po potrebi, tijekom kuhanja, podlijevajte vodom).
Maknite sa štednjaka i ostavite da odstoji poklopljeno 5 min.
Zatim dodajte narezano začinsko bilje. Ostavite da se malo ohladi pa umiješajte 1 ulupano jaje, začinite solju i paprom.

U tavi zagrijte 3 žlice ulja.
Gljive očistite i narežite na ploške. Popržite ih oko 5 min. da malo omekšaju. Ostavite ih da se malo ohlade.

Pliću posudu za pečenje premažite maslacem.

Kore tijesta složite tako da dno posude bude obloženo, ali i da veći dio kora visi preko ruba sa svih strana posude za pečenje. Možete upotrijebiti 4 kore, ili možete uzeti 1 koru, premazati ju a malo ulja i na nju staviti drugu koru i onda obložiti posudu s 4 duple kore (dvije po dvije kore – jedna na drugoj, kao za savijaču).

Na tijesto složite sloj riže, pa po njoj sloj leće, pa sloj gljiva, dodajte i na ploške narezana kuhana jaja, pa onda stavite ostatak riže, na nju ostatak leće i onda ostatak gljiva. Svaki sloj posolite i popaprite.

Krajeve kora preklopite preko nadjeva i na sredini ih stegnite kao «zavežljaj». Kore će malo popucati i drobiti se, ali nema veze.

Kore odozgo premažite rastopljenim maslacem ili uljem.



Stavite u hladnjak da očvrsne.

Zagrijte pećnicu na 190 stupnjeva. Izvadite iz hladnjaka i stavite na jednu od donjih rešetki pećnice (da "zavežljaj" ne dodiruje strop pećnice), pecite oko 45 min. da kore dobiju boju.

Moguće je da će «zavežljaj» na sredini brzo dobiti boju jer je najbliže stropu pećnice, a do kraja pečenja bi mogao potpuno pocrniti. Ako vidite da je jako potamnio, na taj središnji uzdignuti dio stavite komad folije - samo na taj dio koji je potamnio, ostatak kora neka bude otkriven. I nemojte stiskati tu foliju oko «zavežljaja» jer će se kore zdrobiti – foliju sasvim lagano položite na «zavežljaj».
Možete i isprobavati funkcije pećnice, ne znam kako bi to funkcioniralo da se isključi gornji grijač, nisam nikad eksperimentirala s tim, jednostavnije mi je na potamnjeli «zavežljaj» staviti komad folije:DDD

Pečeno jelo ostavite da se hladi 10ak min., a onda ga poslužite.

*Recept je iz Vegetarijanske kuharice, Roz Denny, Rijeka, Leo – Commerce, 1998.

12. 05. 2009.

Schwarzwald kocke (bez jaja)


Opet je na redu bezjajni kolač. Recept je iz knjižice s naputcima za bolji život «Najljepše želje…dar od srca». Uz razne poučne priče i savjete knjižica sadrže i zdrave recepte koji ne sadrže meso i sastojke životinjskog podrijetla. U receptima se savjetuje upotreba mlijeka i vrhnja od soje, zobi itd., upotreba polubijelog ili integralnig brašna te upotreba smeđeg šećera ili fruktoze. No, ja sam zanemarila većinu tih savjeta; biskvit jesam radila prema spomenutom receptu: bez jaja, ali upotrebljavala sam kravlje vrhnje i mlijeko, obično bijelo brašno i običan bijeli šećer- pa moja verzija kolača nije baš zdrava: )

Ona verzija recepta koja se nalazi u spomenutoj knjižici za mene nema veze sa Schwarzwald tortom/kolačem.
Naravno, bezjajni biskvit sam po sebi nema veze s originalnom Schwarzwaldicom, ali u ovakvom receptu može poslužiti. Međutim, ono što za mene nema baš nikakve veze sa Schwarzwaldicom je upotreba pekmeza umjesto višanja iz kompota.
U dotičnom receptu Schwarzwald kocke izgledaju ovako: ohlađeni bezjajni biskvit premaže se rastopljenom čokoladom, na stvrdnutu čokoladu namaže se deblji sloj pekmeza od višanja (!), a ne pekmez se namaže izmiksani šlag i to se posipa čokoladom. Ne zvuči to loše – ali to za mene nije Schwarzwaldica. Recept za Schwarzwaldicu nije patentiran pa postoje razne varijante tog kolača/torte, ali recepti koje sam ja susretala sadrže višnje iz kompota pa je ova verzija s pekmezom meni totalno bezvezna.
Iako, budući da originalni recept nije patentiran, moguće je da je originalna Schwarzwaldica stvarno sadržavala pekmez umjesto višanja. Ipak, meni je draža verzija s kompotom: ) I zato sam ja napravila nadjev od višanja iz kompota. Kad se stvrdnuo, premazala sam ga izmiksanim šlagom i posipala čokoladom.

Nisam ljubitelj orašastih plodova pa mene ovaj biskvit ne fascinira. Ali oni koje vole orahe oduševljeni su biskvitom. Budući da je biskvit natopljen tekućinom i premazan toplim nadjevom, on je upio vlagu iz nadjeva i zato je sočan.


Postoje razne varijante recepata za Schwarzwaldicu. Nadjev od višanja priprema se na razne načine, neki recepti sadrže prhko tijesto, neki ne… Čak se i recepti iz pokrajine Schwarzwald (u kojoj je torta navodno nastala) međusobno razlikuju. Naprosto obožavam recepte u kojima je navedeno da je to «tradicionalni recept za Schwarzwaldicu po kojem tu tortu radi taj i taj kuhar iz tog i tog poznatog restorana… «. Može to biti kuhar koji god hoće i može raditi u restoranu u kojem god hoće – ali nema pravo tvrditi da je njegov recept tradicionalan, jer kao što sam već rekla, recept za Schwarzwaldicu nije patentiran i od ovih silnih recepata koji danas postoje ne može se znati koji je tradicionalan. I zato me uopće ne fascinira kad mi netko kaže «ovo je tradicionalan recept za Schwarzwaldicu koji sam dobila od ujakove strine od njezinog brata od njegove mame od njezine sestre od njihove kume od njezinog bratića… koji radi u tom i tom poznatom restoranu».
Jednom davno je netko «izmislio» Schwarzwald tortu, i onda su drugi imali potrebu izmisliti svoju varijantu te torte – i danas svatko za svaku varijantu tvrdi da je baš ona tradicionalna.

Trebalo bi sakupiti sve recepte za Schwarzwaldicu koji na svijetu postoje i napisati kuharicu. Bilo bi dobro i u uvod svakog od tih recepata napisati da je to «tradicionalni recept»:DDD

No, da se vratim ovom potpuno netradicionalnom bezjajnom receptu za Schwarzwald kocke koji jedva da ima veze s "tradicionalnom" Schwarzwaldicom:

Biskvit
200 g šećera
2 kisela vrhnja (360 g)
80 ml mlijeka
aroma vanilije
250 g brašna
250 g mljevenih oraha
1 prašak za pecivo
(1 žlica kakaa)

Nadjev
1 staklenka kompota od višanja (bez koštica)
75 g šećera
3 žlice gustina
2 likerske čašice višnjevače (oko 60 ml)

Krema
250 ml slatkog vrhnja
1 kremfix
+
nasjeckana čokolada


Za biskvit, izmiksajte šećer s vrhnjem i mlijekom pa dodajte sve ostale sastojke.
U originalnom receptu za ovaj biskvit ne upotrebljava se kakao, ali ja sam ga dodala.

Smjesu ulijte u namašten i pobrašnjen lim (34 cm x 22 cm). Pecite u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva oko 25 min. (zabodite čačkalicu, ako je čista i suha, kolač je pečen).
Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.

Višnje ocijedite, sok sačuvajte.
Odvojite dio soka i pomiješajte ga s gustinom.
Ostatak soka zakuhajte zajedno sa šećerom pa umiješajte smjesu od gustina. Miješajte pjenjačom da nema grudica i kad ponovno zakuha, maknite s vatre. U smjesu odmah dodajte višnjevaču i kuhačom lagano umiješajte višnje (nemojte ih zdrobiti).

Ohlađeni biskvit prelijte s malo višnjevače pa ravnomjerno rasporedite topli nadjev od višanja.

Kolač stavite u hladnjak da se nadjev stvrdne.

Izmiksajte slatko vrhnje s kremfixom i razmažite ga po ohlađenom kolaču.

Kolač posipajte nasjeckanom čokoladom i vratite ga u hladnjak da se rashladi.

10. 05. 2009.

Savijača od rabarbare



Sastojci
8-10 kupovnih kora za savijače

Nadjev
1 kg rabarbare
60 ml bijelog vina ili vode
40 g šećera
kora pola limuna (ne naribana, nego u većim komadima)
sok pola limuna
nekoliko klinčića
komadić cimeta
+
130 g krušnih mrvica
oko 80 g šećera
(80 g grožđica)
+
kiselo vrhnje za premazivanje


Stabljike rabarbare operite (možete ih oguliti) i narežite na 3 cm duge komade.
U lonac stavite vino ili vodu, limunovu koru i sok, klinčić, cimet i narezanu rabarbaru. Stavite na štednjak da zakuha, čim zakuha, maknite s vatre.
Procijedite kroz cjedilo i maknite klinčiće, cimet i limunovu koru.
Ostavite rabarbaru da se ohladi.

U originalnom receptu za kuhanje rabarbare koristi se bijelo vino, ali ja radim «bezalkoholnu» verziju pa upotrebljavam vodu.

Krušne mrvice možete popržiti u suhoj tavi, ali nije obavezno.

Uzmite jednu koru i tanko ju premažite uljem pa na nju stavite drugu koru. Koru posipajte s malo mrvica, dodajte dio rabarbare, posipajte s malo šećera i grožđica (grožđice ne morate upotrijebiti).
Meni je rabarbara kisela pa stavljam više šećera, nego se u receptu navodi (iako je u ovom slučaju nešto manje kisela, budući da je prvo "zakuhana" s ostalim sastojcima pa onda ocijeđena).

Narolajte savijaču i stavite ju u namašteni lim.

Na isti način napravite ostale savijače.

Pripremljene savijače premažite kiselim vrhnjem.
Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 180-200 stupnjeva i pecite oko pola sata.

Savijače ostavite da se ohlade pa ih poslužite osipane šećerom u prahu.


U originalnom receptu savijača se ne radi s kupovnim korama, nego domaćim. Ali ovo je moja ekspresna varijanta s kupovnim korama.
Ovisno o tome koliko nadjeva stavljate na kore, možete dobiti 4-5 savijača.


Ako želite napraviti vučeno tijesto, od 200 g glatkog brašna, prstohvata soli, 1 žlice ulja, 1 žlice octa, 1 žlice ruma i oko 125 ml mlake vode zamijesite glatko tijesto.
Oblikujte tijesto u kuglu i stavite ju na nauljeni tanjur, tijesto odozgo premažite uljem i pokrijte folijom, ostavite da stoji oko 40 min.
Zatim tijesto stanjite valjkom na pobrašnjenoj podlozi, a onda ga razvucite rukama, da bude tanko kao papir. Odrežite zadebljane krajeve i ostavite tijesto da se malo posuši. Zatim ga premažite ili otopljenim ohlađenim maslacem ili uljem i onda ga nadjenite nadjevom. Savijaču narolajte i stavite dijagonalno u namašteni lim (u originalnom receptu radi se jedna velika savijača koja se po dijagonali stavlja u lim od pećnice jer je jako dugačka – preporučila bih da tijesto podijelite na dva tijela i napravite dvije savijače koje možete položiti u lim jednu do druge).

*Recept je iz časopisa: Dobar tek, poseban br. 5: Savijače i gibanice od vučenog tijesta.


Recepti s rabarbarom
Kolač od rabarbare i vanilije
Složenac od riže i rabarbare

09. 05. 2009.

Kolač od rabarbare i vanilije

Nakon 17 dana čekanja kompjuter je konačno popravljen! Sad sam happy.

Ispričavam se još jednom zbog svih onih otezanja oko "Ajme...". Ali eto, ipak sam na vrijeme saznala da sam domaćica, tema je zadana, uživajte!


A sada, još jedan receptić s rabarbarom...


Biskvit
100 g maslaca
80 g šećera
1 vanilin šećer
2 jaja
75 g kiselog vrhnja ili milerama
180 g brašna
1 čajna žlica praška za pecivo

Krema
1 paketić pudinga od vanilije
40 g šećera
375 ml mlijeka
125 g kiselog vrhnja ili milerama

Nadjev
6 stabljiki rabarbare (oko 1 kg)
šećer

Posip
150 g brašna
70 g maslaca
70 g šećera
1 žumanjak
pola čajne žlice praška za pecivo
malo cimeta


Za nadjev, rabarbaru operite i ogulite pa ju narežite na male komade. Posipajte ju s nekoliko žlica šećera. Ostavite da stoji oko pola sata, a onda ju ocijedite pomoću cjedila.

Za posip, od navedenih sastojaka zamijesite tijesto, ako se sastojci ne povezuju dodajte kiselo vrhnje ili mlijeko. Tijesto omotajte aluminijskom folijom i stavite u zamrzivač ili hladnjak da se ohladi – da se može ribati na ribež za jabuke.

Za kremu, zakuhajte oko 300 ml mlijeka. Ostatak mlijeka pomiješajte s praškom za puding i šećerom pa skuhajte puding. Ostavite da se ohladi, da bude mlak.

Za biskvit, mekani maslac izmiksajte s obje vrste šećera, dodajte vrhnje i jedno po jedno jaje. Dodajte i brašno pomiješano s praškom.

Kalup za pečenje (okrugli, promjera 24-28 cm, a možete upotrijebiti i četvrtasti lim) namastite i pobrašnite pa u njega ulijte smjesu. Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 15 min. pa izvadite iz pećnice.


U mlaku kremu umiješajte kiselo vrhnje ili mileram i zatim kremu razmažite po vrućem biskvitu. Po kremi rasporedite ocijeđenu rabarbaru.
A po rabarbari naribajte tijesto iz hladnjaka.

Kolač vratite u pećnicu i pecite ga oko 35 min. na 180 stupnjeva.

Pečeni kolač ostavite da se potpuno ohladi, najbolje preko noći.

Poslužite posipano šećerom u prahu, po želji, uz šlag.


U nedostatku rabarbare, možete koristiti voće. To onda neće biti kolač od rabarbare:) ali ova krema i ostali sastojci slažu se s npr. višnjama, trešnjama, voćem iz ruma...


Recept se temelji na receptu sa stranice:
http://www.kochbar.de/rezept/anzeigen/index/id/97985/Allerbester_Rhabarberkuchen.html

08. 05. 2009.

Ajme koliko nas je, svibanj 2009.

Od 22. travnja kompjuter mi je na popravku.

6. svibnja slučajno sam u knjižnici prosurfala blogovima. Zanimale su me teme za ovomjesečne blog-igre. Posebno me zanimalo koja je namirnica zadana kao tema za . Zbog pokvarenog kompjutera ne mogu surfati, ali barem mogu kuhati, ako znam na koju temu trebam kuhati:) Ne možete ni zamisliti kako sam se osjećala kad sam vidjela da sam domaćica "ja" i da sam trebala zadati temu - a već je 6. 5., a ja još nisam zadala temu, jer uopće ne znam da sam domaćica! Nemam pristup Internetu s nekog drugog kompjutera i kad moj crkne, ne surfam i od 22. travnja do 6. svibnja uopće nisam bila na Internetu.

Vidjevši da sam ja domaćica, 6. svibnja, poslala sam mailove Maji i mamijac i predložila da izaberu novu domaćicu. Spomenula sam i da je meni u tom trenu dok sam sjedila u knjižnici jedino "čokolada" pala na pamet kao tema. Znam da nisam kreativna, ali ja jednostavno nisam kad imala smišljati temu, morala sam u tom trenu smisliti nešto.

Evo me danas opet u knjižnici i vidim da je mamajac napisala da je tema "čokolada" i ja namjeravam odraditi svoj posao domaćice.
Na mail umojojkuhinji(et)gmail(točka)com pošaljite mi linkove recepata i fotke, zaključno sa 31. 5. Početkom lipnja napisat ću post u kojem ću navesti sve sudionike. U planu imam i napraviti nekakvo izvlačenje dobitnika nekih nagradica - ali još nisam imala vremena razmišljati o tome.

Nisam očekivala da ću biti domaćica ovaj mjesec jer sam pomiješala pravila za "Ajme..." i za jednu drugu blog-igru u kojoj sam sudjelovala. U toj drugoj igri onaj tko želi biti domaćin idući mjesec, treba mailom poslati prijavu domaćici tekućeg mjeseca. I ja sam pomiješala te igre u svojoj glavi i bila sam uvjerena da ne mogu biti domaćica u svibnju, ako nisam poslala prijavu prošlomjesečnoj domaćici. Ali vidjela sam sad da to nije u pravilima za "Ajme...". Ispričavam se zbog svoje pogrješke.

Ali ja bih molila one koji žele biti domaćini u lipnju da mi jave mailom. Ne morate napisati što namjeravate zadati kao temu, samo se javite jer ja nemam pojma na koji način da odaberem lipanjsku domaćicu. Ako mi se nitko ne javi, ja ću najvjerojatnije domaćicu odrediti izvlačenjem imena s papirićima - sad mogu samo teoretizirati jer nisam još razmišljala o tome.

Hvala Maji što me izabrala za domaćicu. Znam da je od mene očekivala kreativnost. Ali moju kreativnost je ugušio pokvareni kompjuter koji je uvjetovao to da ni ne znam da sam domaćica, pa uopće nisam imala vremena smišljati temu, nego sam morala reagirati u onom trenutku kad sam u knjižnici pročitala da sam ja domaćica.
Ispričavam se i svima koji su oko tjedan dana (dok sam ja živjela u neznanju da sam domaćica)nestrpljivo čekali temu.

Kompjuter je još na popravku. Serviser je naravno rekao "da će nazvati kad ga popravi" ("ne zovite mene, ja ću zvati Vas"). Ali naravno da sam ga ja već zivkala, na što opet dobivam odgovor "ne zovite Vi mene, ja ću zvati Vas kad popravim kompjuter".

Osjećam se kao baksuz. Kolike su šanse da sam domaćica baš onda kad mi je kompjuter pokvaren - kad sam ja u pitanju, onda su šanse za tako nešto veeeeeeeeeeeeeeelike. Ne mogu reći da sam iznenađena, navikla sam na takve stvari u životu. Na mojem prvom blogu može se vidjeti da sam prošle godine u lipnju na početku mjeseca unijela jedan recept - i onda cijeli mjesec ništa: jer mi je kompjuter bio na popravku.
Sad lijepo surfam u knjižnici u Sesvetama. Inače, ako mi je kada kompjuter bio u kvaru, surfala sam u jednoj drugoj knjižnici, ali tamo nije dopušteno ulogiravanje na internetske stranice pa ne mogu niti pisati blog, niti pisati komentare, niti pisati mailove. Ali ovdje u Sesvetama se to može, pa dok moj kompjuter ne bude popravljen, preostaje mi samo sesvećka knjižnica...
Za sada, pozdrav svima.