Fruit cobbler ili voćni drobljenac

Jednom davno na Internetu sam iskopala ovaj recept. Pokraj recepta pisalo je da recept potječe iz Oliverove kuharice, ali to me definitivno nije potaknulo da ga idem isprobati (što se gastronomije tiče, Oliver i ja nismo na istoj valnoj duljini). Ipak, odlučila sam isprobati recept budući da cobbler nije nikakva Oliverova novina; cobbleri su izmišljeni u Americi davno prije Oliverovog rođenja.

Recept sam isprobala jer me zanimala konzistencija finalnog proizvoda. U uvodu u recept piše da je potrebno oko 680 g voća, a kad se u grame preračuna količina voća koja se navodi među potrebnim sastojcima, onda se dobije nešto sasvim drugo. Ali našla sam se s Oliverom na pola puta i prvi put kad sam ovo radila, upotrijebila sam 700 g voća.

Može se stavljati bilo kakvo voće, iako se u većini ovakvih recepata upotrebljava barem 1 vrsta (crvenog) bobičastog voća, tj. voća koje ispušta sok (a i cijelom jelu daje crvenu boju). Oliver u receptu upotrebljava kupine, maline i borovnice. Uz to voće stavlja i 2 marelice, 1 krušku i 1 stabljiku rabarbare. I ja sam upotrijebila mješavinu bobičastog voća, rabarbaru, ali nisam imala marelice ni krušku pa sam stavila 2 jabuke.
Također, potrebno je 5 čajnih žlica šećera.

A potreban je i «a good glug» balzamico octa. «Glug» se često može čuti u (američkim, britanskim) crtićima/filmovima i ta riječ obično se koristi da se njome oponaša pijenje tekućine: glug, glug, glug, glug… (mene to nikad nije podsjećalo na pijanje tekućine, ali valjda govornici s engleskog govornog područja pijenje doživljavaju na taj način). U rječnicima kao prijevod za «glug» obično piše «gutljaj». Pa bi onda «a good glug balsamico vinegar» bio «dobar gutljaj balsamico octa»; to bi zapravo značilo, da iz boce treba nalijati jedan dobar «šus». Ta riječ većini sigurno nije jasna kao ni «glug», ali ja sam u svojoj okolini često imala prilike čuti riječ «šus» (koja potječe iz njemačkog jezika) kad se radilo o dodavanju tekućine (obično alkohola) u neko jelo. Laički rečeno: u jelo treba dodati onako, malo tekućine (octa), ali ne smije se pretjerati: ))) Znam da vam je ovo objašnjenje od neizmjerno veeeeeeeeeeeelike pomoći :(

Ja u cobbler stavljam 1 jušnu žlicu octa, smatram da to nije ni previše ni premalo.

Smjesa za tijesto koja se stavlja na voće meni je u redu, ali smanjila sam količinu maslaca.

I nakon tog prvog eksperimenta došla sam do par zaključaka.
Što se tiče mog zanimanja za konzistenciju toga, ostvarila su se moja očekivanja: za moj ukus je to previše vodeno, voće ispusti tekućinu i to je ko´ juha. Cobbler se obično jede uz sladoled pa se onda sladoled obilno prelijeva tom tekućinom, ali za mene je to jednostavno pregnjecavo, ne volim takve deserte. Očito to ima veze s činjenicom da sam iz Prigorja gdje su kuhani štrukli, makovnjača, orehnjača, knedle sa šljivama… tradicionalni deserti – a to definitivno nije vodena (lagana) hrana: zapravo, štrukle, makovnjače, knedle itd. uopće ne volim i ne običavam ih jesti, ali očito sam naslijedila ljubav prema teškim, konkretnim desertima (kremastim kolačima i tortama : ) A ovakvo voćeko koje se na toplini razgnjecavi i ispusti skoro litru juhe (soka) – to definitivno nije desert za mene.

Nadalje, taj prvi put kad sam ovo radila, stavila sam 5 čajnih žlica šećera kao što piše u receptu – ali meni je to premalo, jer na kraju mi je bilo kiselo.

Ali u glabalu, svidjela mi se ideja. Otada sam radila razne varijante cobblera. I dalje stavljam 1 žlicu balsamico octa, ali uvijek povećam količinu šećera. A eksperimentirala sam i sa smanjivanjem količine onog voća koje ispušta puno soka. Zato takvo voće (maline, kupine, borovnice, ribizle, jagode…) stavljam u manjim količinama, a umjesto njih stavljam voće koje nije vodenasto, npr. jabuke. Takvo voće za vrijeme pečenja omekša, ali u kombinaciji s malom količinom bobičastog voća cobbler nije jako voden – i to mi se sviđa.

Ja i dalje stavljam oko 700 g miješanog voća, ali nekad stavim i 1 kg.

Smjesa za tijesto kakvu Oliver koristi je redu i nisam ništa mijenjala. Ponekad povečam količinu smjese jer volim kad u desertu ima tijesta, a ne samo nekakvo gnjecavo-vodenasto voćeko (već sam rekla, naslijedila sam ljubav prema konkretnim, teškim desertima: )

Ovo je, u globalu, onaj Oliverov recept koji je za mene previše vodenast:

2 marelice, otkoštičene i narezane na kriške
1 kruška, oguljena i narezana na tanke ploške

oko 700 g miješanog bobičastog voća (kupine, borovnice, maline)

1 stabljika rabarbare
5 čajnih žlica šećera
"glug" ili "šus":) ili u prijevodu: malo balzamico octa

Smjesa za tijesto

115 g hladnog maslaca
225 g glatkog brašna
70 g šećera
prstohvat soli
130 ml mlaćenice (buttermilcha), može i jogurt
šećer za posipanje

Voće stavite u široku duboku tavu i dodajte šećer i ocat, protresite. Stavite na štednjak i zagrijavajte na niskoj temparaturi da iz bobica poteče sok (oko 2 min.).
Maknite s vatre i premjestite u posudu za pečenje.

Ako nemate neko voće koje je navedeno u receptu, možete staviti bilo koje drugo voće.

Listiće maslaca i brašno trljajte prstima da dobijete mrvice. Dodajte šećer i sol, promiješajte i onda dodajte mlaćenicu. Dobro promiješajte (najbolje rukama) da dobijete vlažnu smjesu. Konzistencija te smjese podsjeća na konzistenciju pire krumpira.
U originalnom receptu stavlja se više maslaca, ali ja sam to smanjila.

Žlicom (ili prstima) rasporedite nepravilne komade/hrpice smjese po mlakom voću.
Odozgo posipajte šećerom.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva. Pecite oko pola sata.
Meni se više sviđa kad gornja smjesa ostane svijetla, ali možete ju i jače zapeći (ovisno o vrsti pećnice, možete pred kraj uključiti gornji grijač).
Po želji, posipajte šećerom u prahu.
Poslužite uz sladoled.

Cobbler se može jesti topao i hladan. Meni se najviše sviđa kad se ohladi u hladnjaku, jer ako je topao, onda mi se sladoled prebrzo rastopi i razgnjecavi (a takav sladoled mi se ne sviđa).



U uvodu u spomenuti recept piše da se može upotrijebiti bilo koje voće. U ovom gornjem receptu napisama sam one sastojke koje Oliver navodi u samom receptu. Ali u uvodu isto stoji Oliverova opaska da je cobbler najbolji s jagodama i rabarbarom. I nakon što sam na dnu škrinje iskopala još jedan paketić smrznute rabarbare (a mislila sma da sam sve potrošila) odlučila sam isprobato i tu varijantu. Pretpostavljala sam da će to biti jako vodeno-gnjecavo i bila sam u pravu. Ali stavila sam dovoljno šećera pa mi se okus jako sviđao. I uz sladoled, sve se pojelo: )


Sastojci za varijantu s jagodama i rabarbarom:

500 g jagoda
500 g rabarbare
1 žlica balsamico octa
4 žlice šećera

Smjesa za tijesto
115 g hladnog maslaca
225 g glatkog brašna
70 g šećera
prstohvat soli
130 ml mlačenice (buttermilcha), može i jogurt
šećer za posipanje


Jagode operite i očistite.
Rabarbaru operite i narežite na 3 cm duge komade.
Sve stavite u široku duboku tavu i dodajte šećer i ocat, protresite. Stavite na štednjak i zagrijavajte na niskoj temparaturi da poteče sok (oko 2 min.).
Maknite s vatre i premjestite u posudu za pečenje.

Listiće maslaca i brašno trljajte prstima da dobijete mrvice. Dodajte šećer i sol, promiješajte i onda dodajte mlaćenicu. Dobro promiješajte (mijesite rukama) da dobijete vlažnu smjesu. Konzistencija te smjese podsjeća na konzistenciju pire krumpira.

Žlicom (ili prstima) rasporedite nepravilne komade/hrpice smjese po mlakom nadjevu.
Odozgo posipajte šećerom.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva. Pecite oko pola sata.
Meni se više sviđa kad gornja smjesa ostane svijetla, ali možete ju i jače zapeći (ovisno o vrsti pećnice, možete pred kraj, uključiti gornji grijač).

Dobro je ovakve cobblere peći u dubokoj posudi, da sokić koji voće ispušta ne prska po pećnici. A dobro je i tu posudu, umjesto na rešetku, u pećnici staviti na lim za pečenje – na taj način će tekućina (koja za vrijeme pečenja može kapati i cijediti se iz posude za pečenje) kapati na taj lim, a ne na dno pećnice (lakše je oprati lim za pečenje, nego ribati dno pećnice: )))

Mlaćenicu ili tzv. buttermilk u Zagrebu možete kupiti u većim trgovačkim centrima. Npr. u Super ili Maxi Konzumu možete kupiti mlačenicu proizvođača "Veronika", a prodaje se pod marketinškim nazivom "Stepko" (bijela, plastična, četvrtasta boca od 1 l s crvenim čepom; u boci sa žutim čepom je sirutka; mlaćenica i sirutka nisu ista stvar).

Ove fotke snimane su u više navrata, tj. pri izradi raznih varijanti cobblera, nemam više pojam na kojoj fotki je koja varijanta, ali ipak su poslužile za ovo nešto što po svojoj dužini liči na dizertaciju o cobbleru: )))))))