Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

27. 04. 2011.

Tjestenina s umakom od kiselice

U ovo vrijeme na livadama može se naći samonikla biljka pod nazivom kiselica, kiselika, kiselka, kiseljak itd., ima i drugih naziva u koje ja nisam upućena (ne znam koji naziv se smatra književnim).
Naravno, postoji barem 20ak (pod)vrsta tog "samoniklog zelja" –  ja se u to apsolutno ne razumijem; a nisu niti sve (pod)vrste jestive (!). Znam da postoje podjele na porodice, (pod)vrste itd., pa (u različitim narječjima/dijalektima) postoje razni nazivi, ali meni je to komplicirano, nemam pojma  koja je razlika između pojedinih biljčica i koji nazivi jesu "istoznačnice", a koji nisu - tj. koji se odnose na neku "sličnu", ali ipak različitu biljku (iz iste porodice, (pod)vrste). 
Recimo, znam da ščavlak nije isto što i kiselica. To su različite biljke, iako slično izgledaju; kiselica je jestiva, ščavlak nije; tj. u mojem kraju to su nazivi za različite biljke; ali moguće je da u nekim krajevima ta dva naziva označavaju potpuno istu biljku (?). A kad se tome dodaju svi drugi nazivi: nemam blage veze što je od toga isto, slično ili različito.

Prije par dana hodala sam vrtom i koliko sam uspjela vidjeti: u našem vrtu (nadomak Zagreba) raste  samo jedna vrsta kiselice/"samoniklog zelja" - nemam pojma koja je to podvrsta: ima jako male listove i treba ih nabrati cijelu hrpetinu da bi ih bilo 100tinjak grama. Negdje sam čitala da kiselica ima okus sličan kiviju; možda se čini glupo, ali i mene taj okus donekle podsjeća na okus kivija. Sjećam se da smo kao djeca na livadi oko škole brali i grickali te sirove listove kiselice; meni to nije bilo fino; ali drugima je bilo fora.


Oni koji su malo češće na ovom blogu znaju da se ne trudim oko fotografija, pa se ne mogu pohvaliti kvalitetnim uradcima, ali evo par fotki da steknete dojam kako izgleda (pod)vrsta kiselice koja raste u našem vrtu u okolici Zagreba. Ok, na fotkama je hrpetina trave/zelenjave: kiselica je ovo što ima «crveni cvijet».











Ako želite pročitati nešto više o kiselici, možete to učiniti na ovim stranicama; iako, tu ima svega i svačega, tj. postoji "puno" (pod)vrsta ove biljke:


:)
Od kiselice koju sam nabrala u vrtu, napravila sam umak za tjesteninu; ova vrsta kiselice je jestiva pa nije bilo nikakvih tegoba ni nuspojava:DDD



Sastojci
oko 50 g kiselice
1 češanj češnjaka
50 g mljevenih oraha (ili pinjola…)
oko 200 ml kiselog vrhnja
oko pola čajne žlice sitno naribane limunove kore
limunov sok
sol, papar
400 g tjestenine


Kiselicu operite, obrišite i narežite na trake, ili ju sitno nasjeckajte. Češnjak očistite i sitno nasjeckajte.
U tavi zagrijte malo ulja pa dodajte kiselicu i češnjak te ih sasvim kratko popržite.

Kiselo vrhnje stavite u lonac zajedno s orasima pa smjesu prokuhajte na laganoj vatri da  se malo zgusne. Začinite solju i paprom. Dodajte limunovu koru i poprženu kiselicu.
Po potrebi možete dodati i limunov sok (ja to ne dodajem).

Tjesteninu skuhajte u posoljenoj vodi, ocijedite i pomiješajte s umakom od kiselice.

Poslužite odmah. Po želji, posipajte parmezanom.



21. 04. 2011.

Preokrenuta pita od brokule i kukuruznog brašna

Recept za ovu «pitu» preuzela sam s Interneta. Nisam se u potpunosti držala originala, moram ja nešto promijeniti – ali sačuvala sam «bit» originalnog recepta:)



Sastojci
1 glavica brokule (500-600 g)
2 jaja
125 g jogurta
200 g svježeg kravljeg sira
1 čajna žlica ulja
80 g kukuruznog brašna
80 g glatkog pšeničnog brašna
1 i pola čajna žlica praška za pecivo (8-10 g)
pola čajne žlice šećera
sol, papar
mljeveni čili (po želji:D
oko 100 g ocijeđenog kukuruza šećerca iz limenke


Brokulu operite i podijelite/narežite na cvjetove/manje komade.
U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte očišćenu brokulu. Kuhajte ju na sasvim laganoj vatri oko 8 min.
Kuhanu brokulu ocijedite i odmah ju uronite u posudu s hladnom vodom. Ostavite ju tako oko minutu pa ju ocijedite i stavite ju u cjedilo da se što bolje ocijedi. 

U jednu posudu stavite jaja, jogurt, izmrvljeni sir i ulje pa sve kratko promiksajte (sir ne treba biti gladak/ispasiran, može biti grudičast).

U drugoj posudi promiješajte suhe sastojke: obje vrste brašna, prašak i začine.
Suhim sastojcima dodajte tekuće i sve sasvim lagano i kratko promiješajte – tek toliko da se sastojci povežu.

Posudu za pečenje (20-22 cm promjera) obložite papirom za pečenje; papir nauljite. Na dno rasporedite dio kukuruza šećerca pa onda brokulu i ostatak kukuruza, sve posolite i popaprite.
Na povrće ravnomjerno rasporedite pripremljenu smjesu.

Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 40 min.

Pečenu pitu ostavite da se hladi 10ak min. Zatim na posudu za pečenje stavite tanjur i sve zajedno okrenite da pita sklizne na tanjur. Dok je vruće, sve izgleda pomalo gnjecavo i mekano, ali dok se hladi «stvrdne» se.

Pitu možete poslužiti mlaku, ali meni se više sviđa kad se ohladi:)




18. 04. 2011.

Zebrasta šarlota i Torta s aromom...

Ove dvije torte baš i nemaju puno zajedničkog; ili ipak imaju: kremu. Zebrastu tortu radila sam nedavno, a drugu tortu pofotkala sam još prije 2 godine, i otada čeka da recept bude unesen. Budući da sam za obje torte upotrijebila istu kremu, oba recepta uvrstila sam u ovaj post.


Zebrasta šarlota s čokoladnom kremom
















Za biskvitni obruč
- Svijetli biskvit
2 jaja
2 žlice šećera
2 žlice brašna
na vrhu noža praška za pecivo
- Tamni biskvit
2 jaja
2 žlice šećera
2 žlice brašna
1 žlica kakaa
1 žlica mlijeka
na vrhu noža praška za pecivo
+
pekmez po želji

Krema
4 jaja
2 žumanjka
120 g šećera
500 ml biljnog šlaga
200 g čokolade za kuhanje
150 g mliječne čokolade
+
Sirup
100 g šećera
1 žlica hladne vode



Za svijetli biskvit, u posudu stavite  jaja pa ih miksajte 1 minutu na najvećoj brzini. Zatim nastavite miksati smjesu i polako dodavajte šećer; smjesu miksajte ukupno 2 minute na najvećoj brzini.
Suhe sastojke prosijajte (kroz gusto cjedilo) na smjesu od jaja i sve kratko promiksajte na najmanjoj brzini.

Lim (34 cm x 21 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite pa ravnomjerno rasporedite smjesu. Stavite ju u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 6 min.
Pečeni biskvit istresite na krpu (ili papir za pečenje) posipanu šećerom kristalom (odlijepite papir na kojem se pekao), ostavite da se ohladi.

Na isti način napravite i tamni biskvit.


Sada slijedi opis izrade torte promjera 24 cm, sa stranicama biskvita visokim oko 7 cm. Ovisno o tome koliko visoku tortu želite, možete slagati/rezati/sklapati biskvite na drugi način. Dakle, daljnji tekst ne trebate shvatiti kao čvrsta pravila (kojih se trebate držati kao «pijan plota»), nego kao svojevrsne «smjernice».

Na pladanj (na kojem ćete poslužiti tortu) stavite obruč promjera 24 cm (podložak koji služi kao dno obruča nije potreban, tortu možete raditi na pladnju da ju kasnije ne trebate  seliti s podloška na pladanj).
Obruč iznutra obložite papirom za pečenje.

Kad se biskviti ohlade, stisnu se, moji su tada bili dimenzija, otprilike,  32 cm x  18 cm.

U nekim receptima za ovakve šarlote navodi se da biskvit treba narezati na komade, pa ih složiti jedan do drugog na pladanj – i  staviti ih u zamrzivač na koji sat da se zamrznu, a onda ih premazivati pekmezom i slagati jedan na drugi. Kad se pekmez razmazuje po smrznutim biskvitima: oni se ne mrve, lakše je njima baratati; ali ja nemam običaj zamrzavati ih prije mazanja pekmezom.


Oba biskvita prerežite okomito na pola (s duže strane: 32 cm) da dobijete komade veličine 16 cm x 18 cm).

Image and video hosting by TinyPic


Jedan od tih biskvitnih komada (svejedno koje boje) odozgo sasvim tanko premažite pekmezom i na njega stavite biskvitni komad druge boje.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Taj gornji komad sasvim tanko premažite pekmezom i na njega stavite komad druge boje.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Taj biskvit premažite pekmezom i poklopite preostalim komadom biskvita (vodite računa o tome da se boje pravilno izmjenjuju, npr.  svijetlo-tamno-svijetlo-tamno).

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Gornji biskvitni komad tanko premažite pekmezom.

Tako složene biskvite stavite u hladnjak ili zamrzivač na koji sat.

I kod ovog dijela postupka neki recepti navode da je ovako naslagane i pekmezom slijepljene biskvite najbolje opet staviti u zamrzivač na koji sat – da se smrznu i onda se tako zamrznuti režu: budući da su smrznuti ne drobe se i ne mrve, lakše ih je rezati na tanke šnite.
Ja ne običavam to zamrzavati, ali ovaj put jesam, jer sam bila u stisci s vremenom.



Nakon što se rashladi/namrzne, biskvit za biskvitni obruč izvadite iz hladnjaka/zamrzivača i okomito ih prerežite na pola po sredini (na sredini kraće strane: 16 cm) - da dobijete dva jednaka komada dimenzija 8 cm x 18 cm.

Image and video hosting by TinyPic

 

Svaki od ta dva komada režite okomito, na ploške debljine oko 1 cm – režite ih na užoj strani (ona strana koja je široka oko 8 cm). 





 









Svakoj odrezanoj ploški sa strane možete pažljivo odrezati par milimetara da biste izravnali obje strane – da budu glatke i ravne.

Tako odrezane ploške slažite okomito uz rub kalupa pazite da se boje pravilno izmjenjuju (tamna, svijetla, tamna, itd.).






 






















Na dno kalupa rasporedite preostale ploške i sve one komadiće i mrvice koji su vam ostali prilikom rezanja ploški.

Meni od ove mjere nikad ne ostane dovoljno ploški da bih njima mogla prekriti čitavo dno kalupa (uvijek mi fale 2-3 šnite), ali pokupim baš sve mrvice koje su se zdrobile prilikom lijepljenja biskvita, rezanja ploški itd. i to sve pobacam na dno kalupa.
To bi trebalo biti dovoljno kao «podloga» za tortu. Ako nemate dovoljno ploški i mrvica biskvita možete dodati koju piškotu ili keks malo namočen mlijekom (a možete i posebno ispeći tanki biskvit za dno torte, al´ meni je to u ovom slučaju suvišno).


Za kremu, jaja i žumanjke miksajte oko 1 min. Zatim postupno dodavajte šećer i miksajte (oko 2 min.) da se šećer rastopi.
Smjesu stavite kuhati «na paru» (u dovoljno veliku posudu, zapremnine 2-3 l, što je posuda veća, lakše je miješati smjesu da ne prska okolo). Povremeno miksajući, kuhajte ju da se zgusne (kad prođete žlicom po dnu posude, smjesa bi se trebala «razmaknuti» i trebali biste vidjeti dno).
Na kraju u smjesu dodajte obje vrste nasjeckane čokolade i miješajte kuhačom da se čokolada rastopi.
Kuhanu kremu maknite s vatre.

Za sirup: stavite šećer i vodu u posudu i zagrijte na laganoj vatri, dok se šećer ne rastopi. Kad je rastopljen, pojačajte vatru i kuhajte dok sirup ne dosegne temperaturu od 121°C, odnosno kad se počne «pjeniti», tj. kad se počnu stvarati veliki mjehuri (sirup mora ostati proziran!).

Kad je sirup spreman odmah ga maknite s vatre.
Opet promiksajte toplu smjesu od jaja i zatim vrlo polagano počnite ulijevati sirup u njih, najbolje uz rub posude, a ne u blizinu metlica, kako bi izbjegli prskanje.
Sve miksajte 5 minuta. Ostavite smjesu da se ohladi, povremeno ju promiksajte.

Izmiksajte šlag i umiksajte ga u smjesu od jaja.

Tako izmiksanu kremu rasporedite unutar «biskvitnog obruča», odozgo zagladite.

Tortu stavite u hladnjak na, otprilike, 5 sati, da se krema stvrdne.

Što se kreme tiče, u receptu iz kojeg sam  ju preuzela upotrebljava se slatko vrhnje, te se uz navedene sastojke dodaje i 10 g želatine u prahu. Ja kremu radim s biljnim šlagom: on se da lijepo izmiksati i krema je dovoljno čvrsta i bez želatine. Nemam pojma kako krema funkcionirala sa slatkim vrhnjem, tj. koliko je « gnjecava»  i je li  želatina zaista potrebna.


S rashlađene torte  skinite obruč i odlijepite papir. 

Tortu možete ukrasiti po želji, posipati ju nasjeckanom čokoladom ili prelijati glazurom…
Ja sam tortu ukrasila glazurom, ali ne posve tekućom, nego sam pričekala da se malo stvrdne, da ju mogu «valovito» oblikovati pomoću žlice.

Za glazuru
100 g čokolade za kuhanje
50 g margarina/maslaca
2 žlice ulja
2 žlice vode
2 žlice šećera u prahu

U posudu stavite nasjeckanu čokoladu, na listiće narezan maslac, ulje, vodu i šećer pa sve otopite na pari, na sasvim laganoj vatri da smjesa ne zakuha.

Kad je smjesa glatka, maknite ju s vatre i miješajte par minuta da se ohladi.

Po želji, tekuću mlaku glazuru prelijte po torti, da bude glatka. Ili pričekajte da se glazura ohladi i malo stvrdne, da se može razmazivati kao krema i onda ju «valovito» razmažite odozgo po torti.


Torta s aromom naranče i kuhanog vina















Biskvit
4 jaja
100 g šećera
100 g maslaca ili margarina
1 vanilin šećer
125 ml svježe iscijeđenog narančinog soka (1 veeelika naranča)
sitno naribana kora pola naranče
100 g brašna
pola paketića praška za pecivo
50 g mljevenih badema ili oraha
+
50-100 ml ohlađenog kuhanog vina (može i više:D

Krema
4 jaja
2 žumanjka
120 g šećera
500 ml biljnog šlaga
200 g čokolade za kuhanje
150 g mliječne čokolade
+
Sirup
100 g šećera
1 žlica hladne vode


Za biskvit, odvojite žumanjke od bjelanjaka.
Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte čvrst snijeg pa postupno dodavajte 100 g šećera i miksajte da se šećer rastopi.

Pjenasto izmiksajte mekani margarin s vanilin šećerom, postupno dodavajte žumanjke, prstohvat soli, narančin sok i koru.

U posebnoj posudi pomiješajte brašno s praškom i dodajte mljevene bademe ili orahe i onda toj smjesi dodajte izmiksani snijeg sa šećerom i lagano promiješajte. Dobivenu smjesu ulijte u smjesu od maslaca i sve kratko promiješajte.

Kalup za pečenje 24 cm promjera cm) namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko pola sata – provjerite čačkalicom jeli biskvit pečen.

Ohlađeni biskvit prerežite jednom vodoravno i svaku koru nakapajte kuhanim vinom.
Vino skuhajte sa šećerom, kao što se i inače priprema kuhano vino (koliko slatko ili jako volite,...).


Za kremu, jaja i žumanjke miksajte oko 1 min. Zatim postupno dodavajte šećer i miksajte (oko 2 min.) da se šećer rastopi.
Smjesu stavite kuhati «na paru» (u dovoljno veliku posudu, zapremnine 2-3 l, što je posuda veća, lakše je miješati smjesu da ne prska okolo). Povremeno miksajući, kuhajte ju da se zgusne (kad prođete žlicom po dnu posude, smjesa bi se trebala «razmaknuti» i trebali biste vidjeti dno).
Na kraju u smjesu dodajte obje vrste nasjeckane čokolade i miješajte kuhačom da se čokolada rastopi.
Kuhanu kremu maknite s vatre.

Za sirup: stavite šećer i vodu u posudu i zagrijte na laganoj vatri, dok se šećer ne rastopi. Kad je rastopljen, pojačajte vatru i kuhajte dok sirup ne dosegne temperaturu od 121°C, odnosno kad se počne «pjeniti», tj. kad se počnu stvarati veliki mjehuri (sirup mora ostati proziran!).

Kad je sirup spreman odmah ga maknite s vatre.
Opet promiksajte toplu smjesu od jaja i zatim vrlo polagano počnite ulijevati sirup u njih, najbolje uz rub posude, a ne u blizinu metlica, kako bi izbjegli prskanje.
Sve miksajte 5 minuta. Ostavite smjesu da se ohladi, povremeno ju promiksajte.

Izmiksajte šlag i umiksajte ga u smjesu od jaja.


Na jednu biskvitnu koru namažite trećinu kreme, poklopite drugom korom i namašite ju trećinom kremom. Preostalom trećinom kreme tortu omažite sa strane, i eventualno, ukrasite (posipajte nasjeckanom čokoladom).

Tortu stavite u hladnjak na, otprilike, 5 sati, da se krema stvrdne.


Što se kreme tiče, u receptu iz kojeg sam  ju preuzela upotrebljava se slatko vrhnje, te se uz navedene sastojke dodaje i 10 g želatine u prahu. Ja kremu radim s biljnim šlagom: on se da lijepo izmiksati i krema je dovoljno čvrsta i bez želatine. Nemam pojma kako krema funkcionirala sa slatkim vrhnjem, tj. koliko je « gnjecava»  i je li želatina zaista potrebna.

13. 04. 2011.

Divlji luk: u rajčicama, u njokima, u brioš-buhtlama i u savijači

Da ne zaboravim, evo odmah na početku jedno pitanjce: je li tko probao zamrzavati divlji luk (poznat još i kao medvjeđi, pasji luk, srijemuš, itd.)? Bi li bilo dobro blanširati ga ili ne?  Ima li smisla uopće zamrzavati ga, tj. kako to zamrzavanje utječe na njega?

Čitala sam malo po Internetu – a tu ili nema nikakvih informacija ili ima hrpetina neprovjerenih informacija.
U nekom članku pročitala da nema smisla sušiti divlji luk jer kad se osuši izgubi aromu (što je zapravo logično, jer suho začinsko bilje nema aromu kakvu ima svježe), ali zanima me što je sa zamrzavanjem?


No, da prijeđem i na današnju temu, nakon prvog posta o divljem luku, naravno, slijedi drugi:)
U te postove trpam više recepata da ih ne unosim jedan po jedan jer bih to onda rastegnula do jeseni - kad više nema divljeg luka.

Nisam se trudila fotografirati sve što pripremam od divljeg luka (a niti nemam to u planu), a pripremiti se stvarno može svašta. Divlji luk se tijekom pripreme jela «ponaša» slično kao blitva ili špinat: kad gledate npr. 100-200 g  svježeg divljeg luka – ima ga cijela hrpetina, a kad ga skuhat/blanširate/poparite, ima ga 1 šaka.
Pojednostavljeno rečeno, od divljeg luka možete napraviti sve ono što inače radite od blitve ili špinata – razlika je ipak velika: jer divlji luk ima intenzivnu/dominantnu/nametljivu aromu (kao češnjak!), pa bi možda bilo dobro, ovisno o jelu i vašem ukusu, upotrijebiti manju količinu divljeg luka (nego što biste upotrijebili špinata ili blitve; ili ga možete kombinirati s nekim «zelenim povrćem»).

Jedno od najjednostavnijih jela s divljim lukom je npr. sirni namaz: svježi sir pomiješate sa svježim nasjeckanim lukom i začinite po želji (naravno, možete dodati i druge sastojke: masline, suhe rajčice, naribani parmezan, nasjeckane orašaste plodove,…).

Od divljeg luka možete napraviti nadjev za kanelone, raviole, torteline,… Možete ga kombinirati s krumpirom, tjesteninom, itd.  (u zapečenom složencu, povrtnim pitama,…), možete napraviti pesto (po istom receptu kao npr. za posto od bosiljka) ili maslac s divljim lukom (mekanom maslacu dodajte nasjeckani luk, sam ili u kombinaciji s drugim začinskim biljem koje upotrebljavate kad radite «maslac sa začinskim biljem»).

Nebo je granica:DDDD


Od one famozne rolade iz prošlog posta još uvijek nije bilo ništa; radim na tome. 

:)

Rajčice punjene divljim lukom i krumpirom

S ovim receptom imam problema s obzirom na (ne)dostupnost sastojaka: kad u vrtu imam jedno, nemam drugo i obratno.
Krumpir se može kupiti cijele godine. I rajčice i tikvice mogu se kupiti cijele godine (ima ih i usred zime, ok 1 kg košta i po 50 kn; ali ne možete se žaliti da ih nema za kupiti). Jedino divljeg luka nema cijele godine. Njega «nestane» nešto prije, nego u mojem vrtu počnu dozrijevati rajčice i tikvice.  

Zato sam ja do sada «ovakvo» jelo radila «usred ljeta»: sa sastojcima koje tada imam u vrtu: rajčice, tikvice i blitvu (a krumpira ionako uvijek ima za kupiti).

Ipak, potrudila sam se kupiti rajčice i po prvi put napraviti varijantu s divljim lukom. Što se tikvica tiče, ne volim ih pa ni ljeti, dok ih imam u vrtu ne  stavljam ih «u sve» – zato se sada nisam trudila kupovati one neke koje sam vidjela u supermarketu – tikvice su nešto bez čega uvijek mogu.

Varijantu s blitvom možete vidjeti na mojem prvom blogu, a ovo je varijanta ne temu Rajčica punjenih divljim lukom i krumpirom iz njemačkog časopisa «Brigitte».


Sastojci
700 g krumpira
8-10 većih rajčica
150 g listova divljeg luka
(300 g tikvica – može i bez toga)
60 g oguljenih badema
60 g Fete (ali može i neki tvrdi sir)
5 žlica ulja
1 češanj češnjaka
1 manji crveni luk
3 žlice creme fraiche ili kiselog vrhnja
2 žlice margarina/maslaca
muškatni oraščić
sol, papar


Rajčice operite i odrežite im vrh. Čajnom žlicom ih pažljivo izdubite. Koštice, sok koji se iscijedio iz rajčica te polovicu izdubljenog «mesa» rajčica sačuvajte za usitnjavanje s lukom, a drugu polovicu možete zamrznuti i upotrijebiti za nešto drugo.

Divlji luk operite i obrišite ubrusom. Luk ne treba kuhati.
Usitnite ga u multipraktiku (ili pomoću štapnog miksera) zajedno sa sirom, sačuvanim «mesom» rajčica, 4 žlice ulja, bademima i obje vrste luka. Začinite solju i paprom.
Ako je smjesa previše gnjecava, možete dodati malo krušnih mrvica.

Ako upotrebljavate tikvice, odrežite im krajeve i narežite ih na kockice 1 cm x 1 cm. Ispržite ih na 1 žlici ulja i začinite soli i paprom, ostavite ih na papirnatom ubrusu da upije višak masnoće.
Krumpir ogulite i skuhajte u posoljenoj vodi. Zdrobite ga u pire pa mu dodajte creme fraiche i margarin te začinite soli, paprom i muškatnim oraščićem.

Rajčice naizmjenično punite slojevima pire krumpira, kockicama tikvica i smjesom od divljeg luka. Završite pire krumpirom.
Odozgo možete staviti odrezane «poklopac» od rajčice.
Ja sam ovaj put preskočila taj dio.

Posudu za pečenje namastite i u nju složite rajčice. Ako vam je ostalo kockica poprženih tikvica pobacajte ih između rajčica, a možete dodati i preostalu polovicu onog «mesa»  koje ste izdubili iz rajčica.

Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva i pecite 15 min.

Po želji, pred kraj na rajčice rasporedite malo topivog sira – to sam ja ovaj put napravila umjesto stavljanja odrezanih «poklopaca» od rajčica, a prije posluživanja odozgo sam još posipala i malo nasjeckanog divljeg luka.

Pečene rajčice poslužite odmah.


:)

Njoki s divljim lukom i limunom



Njoki
1 kg krumpira
2 jaja
sol
300-350 g brašna
oko 150 g listova divljeg luka

Umak
oko 100 g maslaca
oko 2 čajne žlice sitno naribane limunove kore
oko 2 čajne žlice limunovog soka
sol, papar


Divlji luk operite i obrišite ubrusom. Sitno ga nasjeckajte. Možete ga i «samljeti» u multipraktiku pa će se «intenzivnije» povezati s tijestom, te će tako njoki  biti zeleniji.
Ja sam ovaj put luk samo nasjeckala, pa su njoki «bljeđi», a na/u njima se vide nasjeckani listići luka.

Za njoke, krumpir skuhajte u kori.
U ovom koraku javlja se ono famozno pitanje: krumpir odmah oguliti i zdrobiti i raditi tijesto dok je smjesa vruća ili ostaviti krumpir da se ohladi?
To valjda ovisi o krumpiru.
Prema mojim iskustvima (s krumpirom koji se svake godine sadi u vrtu) potrebno mi je manje brašna kad tijesto radim od ohlađenog krumpira, ali nemam uvijek vremena čekati da se ohladi, pa sam već radila i s vrućim, i toplim, i mlakim,… Ipak, najviše volim raditi s hladnim. A vi, kako god hoćete.

Dakle, kuhani krumpir ogulite (vruć ili hladan) i zdrobite. Dodajte mu jaje, sol i nasjeckani luk te postupno dodavajte brašno da zamijesite glatko tijesto.

Tijesto podijelite na nekoliko dijelova i oblikujte tanke kobasice (promjera oko 2 cm) i režite ih na 2-3 cm velike komade.
Njoke možete «valjati» po vilici ili specijalnoj daščici za njoke da budu «rebrasti».
Ja sam to radila valjda jednom u životu i zaključila da mi je to predosadno i zato nemam u planu više nikad raditi «rebraste» njoke, ja sam potpuno zadovoljna nerebrastima.

U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte dio njoka (ne trebate sve kuhati odjednom, nego u porcijama da njoki mogu slobodno plivati u vodi).
Kad isplivaju na površinu, kuhajte ih 20ak sekundi, a  zatim ih izvadite rupičastom žlicom.

Za umak, u lonac stavite maslac, limunovu koru i sok pa zagrijavajte na laganoj vatri da se maslac rastopi. Začinite solju i paprom.
Zatim dodajte ocijeđene njoke i sve lagano protresite (nemojte ih divljački miješati da ih ne zdrobite) ili stavite njoke u zdjelu/na tanjure pa ih prelijte umakom.
Poslužite odmah.


:) 
Brioš-buhtle s divljim lukom

Brioš je slatki kruh, karakterističnog oblika, koji se peče u kalupu karakterističnom za brioš. Ove brioš-buhtle nemaju veze s pravim briošima jer su: slane, nekarakterističnog oblika, a možete ih peći u čemu god hoćete. Recept sam iskopala negdje na Internetu, baš nije ni ispravno nazivati ovakvo slano pecivo  briošem, ali budući da se tijesto radi na bazi maslaca i jaja, zadržala sam naziv brioš, ali malo sam ga promijenila pa su to kod mene brioš-buhtle.

Ove brioš-buhtle mi se jako sviđaju,  mekane su ko´ spužva.



Sastojci
400 g glatkog brašna
1 suhi kvasac (7 g)
1-2 čajne žlice soli
pola čajne žlice šećera
5 (manjih) jaja
200 g mekanog maslaca narezanog na listiće
oko 100 g opranih, obrisanih, sitno nasjeckanih listova divljeg luka


Svi sastojci trebaju biti sobne temperature.
U posudu stavite sve sastojke i zamijesite tijesto: možete to rukama, ali budući da je tijesto ljepljivo/gnjecavo, ja to radim mikserom (malo nauljenim svrdlastim nastavcima za tijesto). Po potrebi dodajte još koju žlicu brašna, ali nemojte pretjerivati, tijesto treba biti mekano (gnjecavost tijesta ovisi prvenstveno o veličini jaja;  jaja bi trebala biti manja, ako upotrebljavate velika jaja, možda bi bilo dobro staviti samo 4 komada). Zamiješeno tijesto mijesite mikserom ili rukama 5-10 min. (ako se jako lijepi za ruke, probajte ih nauljiti).

Dobiveno tijesto oblikujte u kuglu, pokrijte ga vlažnom krpom i ostavite na toplom 20ak min.

Zatim tijesto premijesite i podijelite na 15ak komada/loptica. Tijesto je jako masno, mekano, rastezljivo ko´ žvakaća guma, ali ne bi trebalo biti previše ljepljivo.

Loptice složite u namašteni lim za pečenje (oko 36 cm x 24 cm). Ostavite ih na toplom 20ak min. pa ih stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva.
Pecite oko 25 min., da buhtle lijepo porumene.



:)

Savijača od sira i divljeg luka

Kad radim ovakve savijače ne držim se nikakvog recepta, tj. omjera sastojaka, kod mene je to sve «odokativno». Divljeg luka možete staviti koliko hoćete, ovisno o tome koliko volite njegovu intenzivnu aromu. 


Sastojci
500 g kupovnih vučenih kora za savijaču
svježi kravlji sir
jaje
malo kiselog vrhnja
listovi divljeg luka (količina po želji)
sol, papar
+
ulje za premazivanje kora
+
kiselo vrhnje ili rastopljeni maslac za premazivanje savijača


Divlji luk operite, obrišite i narežite na trake, komadiće ili kako god hoćete.
Sir zdrobite pa mu dodajte jaje, nasjeckani divlji luk, sol papar i par žlica vrhnja. Sve dobro promiješajte.

Jednu koru premažite uljem, pokrijte drugom korom (ja stavljam i po tri kore jednu na drugu). Na koru rasporedite dio nadjeva (može i na cijelu koru ili samo na dio kore) i narolajte Savijaču stavite u namašteni lim.
Na isti način napravite ostale savijače.

Savijače premažite kiselim vrhnjem ili ohlađenim rastopljenim maslacem. Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 35 min.

Prije posluživanja, ostavite ih da se malo ohlade.



10. 04. 2011.

Medeni pužići s narančama

Jedini pekmez koji ja «kuham» i dalje je onaj u medenim pužićima:D

Nakon što sam u časopisu Lisa: Čarolija okusa otkrila recept za varijantu s jagodama, uslijedila je moja varijanta s rabarbarom, pa s lubenicom, pa sa šljivama, pa s bazginim bobicama, pa s bananama, ali i malinama, zatim s dunjama, te s bundevom.

Dosta dugo nisam pekla pužiće s pekmezom. Zanimalo me kako bi stvar funkcionirala sa samom narančom, tj. s pekmezom od naranče…

Stvar funkcionira, iako ova varijanta je «pipkava» kao i prva koju sam radila: ona s jagodama. Naranče su, kao i jagode, ispustile puno soka kad sam ih posipala šećerom, pa je «sokić» curio na sve strane dok sam rezala pužiće – ali to sam i očekivala pa nije bilo iznenađenja (kad sam pužiće složila u lim, sokić sam dlanom nagrnula na pužiće u limu i gotovo:)

Naranče nisam filetirala tj. nisam  odstranjivala sve opne, končiće itd. Ipak, dok sam gulila koru, trudila sam se što «deblje» ih guliti da odstranim vanjski bijeli sloj. 
Nisam ih niti jako usitnila, ugrubo sam ih narezala nožem (da sam ih jako usitnjavala, ispustile bi još više soka).


Kao i uvijek kad radim ove pužiće, upotrijebila sam Dr Oetker želirni šećer (pakiran je u paket od 500 g).
U prijašnjim receptima za ove «pužiće» pisala sam o «šećeru za želiranje»: to je smjesa za želiranje kojoj je već dodan šećer, koristi se za brzo ukuhavanje voća, tj. kuhanje pekmeza i želea. Postoji i «mješavina za želiranje» kojoj nije dodan šećer.

Ako nemate mješavinu želirnog šećera, nego samo smjesu za želiranje bez šećera: najbolje bi bilo da u posudi dobro promiješate 500 g šećera kristala i taj paketić od (otprilike) 25 g smjese za želiranje – i onda upotrijebite 7 žlica te smjese  kao želirni šećer za ukuhavanje voća; ostatak pripremljene smjese možete spremiti u posudu s poklopcem ili u plastičnu vrećicu  i ubuduće upotrebljavati ili za kuhanje pekmeza/želea ili ovakve pužiće.

Osim želirnog šećera, dodala sam i šećer kristal, jer bi meni to inače bilo previše gorko i previše kiselo.














Tijesto
500 g glatkog brašna
1 suhi kvasac: 7 g (ili pola kocke svježeg: 15ak g)
prstohvat soli
250 ml mlakog mlijeka
80 g margarina
50 g svijetlog meda

Nadjev
3 naranče
7 žlica želirnog šećera za ukuhavanje voća (npr. Dr Oetker)
5 žlica šećera kristala
50 g margarina, narezanog na komadiće
cimet, vanilin šećer/aroma


Od navedenih sastojaka zamijesite tijesto, pokrijte ga i ostavite na toplom 20 min. Zatim ga premijesite na pobrašnjenoj podlozi pa ga opet vratite u posudu, pokrijte i ostavite na toplom oko 40 min.

Naranče debelo ogulite, prepolovite ih i očistite im sredinu. Nožem ih narežite na komade veličine 1-2 cm.
Ja ih nisam filetirala, tj. nisam odstranjivala prozirne opne između kriški niti vadila sve one sitne bijele končiće, meni je to ubitačan posao…


Okrugli lim promjera oko 28 cm obložite papirom za pečenje.

Dignuto tijesto razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi u pravokutnik, debljine oko 5 mm.
Na njega ravnomjerno rasporedite nasjeckane naranče, posipajte ih želirnim šećerom pomiješanim s kristal šećerom, cimetom i vanilin šećerom.
Ja nisam na tijesto izlijala sok koji su naranče ispustile, jer mi se činilo da će to sve biti pregnjecavo.

Tijesto narolajte počevši s duže strane. Dobivenu «roladu» narežite na 10ak jednakih komada (ja sam ovaj put narezala 14 komada). Narezane «pužiće» složite u lim, prerezana strana okrenuta je prema gore, odnosno dolje. Ako komadi naranče, šećer ili «sokić» cure tijekom rezanja, jednostavno sve nagrnite na dlan i sve posipajte po pužićima u limu:)
Mekani margarin narežite na listiće i odozgo ga rasporedite po pužićima.

Pužiće stavite u pećnicu zagrijanu na 180° C i pecite oko 40 min. Ako pužići odozgo prebrzo potamne, pokrijte ih aluminijskom folijom.


Pečene pužiće ostavite da se ohlade. Po želji, posipajte ih šećerom u prahu.



08. 04. 2011.

Sarmice i pužići od poriluka




Za izradu sarmica potreban je ogroman poriluk, stvarno ogroman: da ima široke listove od kojih možete raditi sarmice!
Poriluk koji sam ovaj put kupila težio je 658 g. Bilo bi dobro da je otprilike te težine, tj. da je velik.
Vanjske listove treba pažljivo odvojiti da budu cijeli. Prema «unutrašnjosti» listovi su sve manji, pa nećete sve moći upotrijebiti za sarme, od nekih listova možete napraviti pužiće. A ostatke koji nisu ni za sarmice ni za pužiće, možete popržiti za nadjev (ja to ne običavam raditi, jer meni je dosta i poriluk izvana,  ne treba mi još i u nadjevu; te ostatke nastojim upotrijebiti za nešto drugo).

Poriluk je naravno, vlaknast (ima «konce»); zato ga ni ne volim, meni je to «žilavo»: zbog toga ja ovo jelo poslužujem kao prilog, nikako kao glavno jelo (uz taj poriluk moram imati nešto «konkretno» i fino:)

Za nadjev možete upotrijebiti što god hoćete. 100 g riže je dovoljno za jedan poriluk od 600 g, meni nadjeva uvijek i ostane; to sve ovisi o tome koliko lijepih listova uspijete skinuti s jednog poriluka.



Za sarmice i pužiće
1 ogromni poriluk (600-700 g)
(ako radite samo pužiće, može i manji poriluk)

Nadjev
100 g riža
pola mrkve, mali crveni luk
1 češanj češnjaka
50 g tvrdog naribanog sira
sol, papar
(po želji, mali bjelanjak, ali nije obavezno)
po potrebi, krušne mrvice

Ostalo
tvrdi sir za posipavanje i kiselo vrhnje


Poriluku odrežite oko 0,5 cm odozdo (končiće od korijena).
Pažljivo skidajte list po list: svaki oprezno prerežite na strani gdje je «spojen» (pazite da ne zarežete idući sloj listova!).
Odvojene listove nemojte širiti jer će «puknuti» tamo gdje su «presavinuti».
Odrežite gornji, zeleni «sasušeni» dio lista.














Listovi bi trebali biti dovoljno dugački da ih prerežete na pola kako bi dobili dva podjednaka komada: i od donjeg (bijelog) i od gornjeg (zelenog) dijela možete napraviti po jednu sarmicu. Ovisno  o dužini listova, moguće ih je prerezati i na tri jednaka komada – za tri sarmice.

Moj stav prema pečenim sarmicama, tj. listovima poriluka je: na pečenim sarmicama donji, bijeli dio «lista» poriluka je mekši i nije tako žilav, a zeleni dio lista je fakat debeo i žilav – zato bih ja radije upotrijebila samo bijeli dio lista za izradu sarmica, ali kad već imam i taj zeleni, od svega napravim sarmice i pužiće.



Prema sredini su listovi sve manji, od njih više nećete moći raditi sarmice, ali mogu poslužiti za pužiće (ako želite raditi samo pužiće, možete upotrijebiti i manji poriluk).
A onaj središnji, tanki dio poriluka, koji nije pogodan ni za izradu pužića – njega možete upotrijebiti za nadjev ili za nešto drugo…

Sve listove pažljivo operite pod mlazom vode.

U širokom loncu zakuhajte vodu, posolite ju pa smanjite vatru. U vodu koja lagano vrije stavite 1-2 lista (nema veze što su «presavinuti», to je njihov «prirodni» položaj). Kuhajte ih oko 60 sekundi – ja to radim «od oka» (a pretežno zelene dijelove lista kuham malo duže).

Kuhane listove pažljivo izvadite iz vode i odmah ih uronite u posudu s hladnom vodom, ostavite ih par sekundi da se ohlade. Zatim ih izvadite i stavite na odgovarajući pladanj: sada ih možete raširiti jer se omekšali. Možete stavljati jedan na drugi, neće im ništa biti.














Na isti način skuhajte sve listove (i za sarmice i za pužiće) pa svaki odmah stavite u hladnu vodu (kad voda u posudi postane mlaka, ulijte novu hladnu vodu).


Za nadjev, u posoljenoj vodi skuhajte rižu (nemojte ju raskuhati), ocijedite ju, po potrebi, isplahnite ju hladnom vodom.
Mrkvu i obje vrste luka očistite, sitno nasjeckajte i pržite na malo ulja da omekšaju (po potrebi, dolijte malo vode).

Kuhanu ružu pomiješajte s povrćem i naribanim sirom pa sve začinite. U smjesu možete dodati 1 bjelanjak (ili samo pola bjelanjka, budući da je riže malo) da bi nadjev bio «povezaniji» i čvršći. Ako je nadjev gnjecav, možete dodati malo krušnih mrvica.

Listove poriluka možete malo posušiti papirnatim ubrusom.














 Na početak lista stavite oko žlicu nadjeva. 














List narolajte počevši s kraće strane, pa krajeve gurnite unutra (kao na sarmi od kiselog kupusa). 

 














Budući da je na narolanoj sarmici list u više slojeva: ne trebate sve te slojeve koji vire sa strane nagurati unutra; možete samo lagano prstom dio tih slojeva gurnuti prema nadjevu.














Bijeli dio je mekši, pa je njega lakše nagurati u sarmicu, zeleni dio listova je čvršći/žilaviji.

Ako ne želite, ne morate gurati te krajeve unutra, listove možete samo narolati, i rolice polegnuti u posudu za pečenje (izgledat će kao kaneloni).

Meni obično ostane listova koje sam malo poderala ili su premali: možete staviti dva takva lista, jedan do drugog, da se malo preklapaju, pa pažljivo napraviti sarmicu poput prethodnih.













 
















Od listova koji su preuski da od njih napravite sarmice, možete raditi pužiće. Po listu nanesite nadjev u tankom sloju i narolajte ga. 














 «Pužić» stavite da uspravno stoji.














 

 Naravno, listovi poriluka su različitih veličina i širina, pa će neki pužići biti manji, neki veći… Ako je neki pužić jako «visok» možete ga prerezati na dva dijela.








Namastite posudu za pečenje.

















Ako vam je ostalo nadjeva možete ga rasporediti na dno posude za pečenje (ili oko sarmica)…

Sarmice složite jednu do druge, mjesto gdje je slobodni kraj lista okrenite prema dolje.

Pužiće slažite jedan do drugog tako da slobodni dio lista bude naslonjen na rub posude za pečenje (da se ne razmata).















Na sarmice i pužiće složite 20 g maslaca narezanog na listiće pa posudu pokrijte aluminijskom folijom.
Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko pola sata.

Zatim skinite foliju, pužiće (po želji) prelijte kiselim vrhnjem (možete mu dodati pola čajne žlice brašna) i posipajte naribanim tvrdim sirom te sve kratko zapecite.



06. 04. 2011.

Pogača od vrhnja i suhog voća

U originalu, ova pogača radi se od suhih marelica. Ne obožavam baš suho voće (pogotovo ne volim suhe marelice, smokve i grožđice), ali neke vrste toleriram pa ovu pogaču napravim s voćem koje mi se barem koliko-toliko sviđa. 
Najčešće upotrebljavam suhe šljive ili višnje (na fotografijama je varijanta sa suhim višnjama). U tu varijantu sa suhim višnjama stavljam više šećera i u tijesto i u nadjev jer je meni to inače prekiselo (u originalu se stavlja po 50 g, ja stavljam oko 80 g). 













  













Sastojci
400 g glatkog brašna
1 suhi kvasac (7 g)
50 – 80 g šećera
prstohvat soli
50 g mekanog margarina/maslaca
oko 250 ml mlake mlaćenice (može i kiselo mlijeko, jogurt…)

Nadjev
2 jaja
400 g kiselog vrhnja
50 – 80 g šećera
200 g nasjeckanog suhog voća (jedne vrste, ali može i pomiješano)
(sitno naribana kora pola limuna)
vanilin šećer ili rum šećer


Svi sastojci za tijesto, ali i za nadjev (!) trebaju biti sobne temperature.

Od brašna, kvasca, šećera, soli, margarina i mlaćenice zamijesite mekano glatko tijesto, mijesite ga 5-10 min. (u originalnom receptu tijesto se «mijesi» mikserom, svrdlastim nastavcima za tijesta, ali možete i ručno).
Tijesto oblikujte u kuglu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom da se digne.

Za nadjev, pjenjačom/vilicom umutite jaja pa dodajte kiselo vrhnje i šećer (i limunovu koru; ja ju ne volim pa ju ne stavljam), sve dobro promiješajte. Na kraju umiješajte i nasjeckano suho voće.
U ovu varijantu s višnjama ja dodajem rum šećer, ali možete staviti i vanilin šećer – a može i bez toga.

Posudu za pečenje (okruglu, promjera oko 28 cm) obložite papirom za pečenje (!).

Dignuto tijesto premijesite rukama, pa ga stanjite (dlanovima ili valjkom) u pravokutnik debljine 1,5-2 cm. Pobrašnjenim nožem, tijesto narežite na «trake/štapiće» širine 1,5-2 cm.



Narezane trake tijesta slažite u lim (obložen papirom) – kao da oblikujete «puža», ali između traka ostavite 1-2 cm praznog prostora kako bi između tijesta došao nadjev.
Ako složite tog «puža», a ostane vam koja traka tijesta «viška», negdje ju ugurajte, na pečenoj pogači se taj «narolani oblik» tijesta ionako ne vidi.



Pripremljeni nadjev nalijte na pogaču, malo ga poravnajte žlicom da svugdje bude jednake debljine.


Po želji, dio suhog voća nemojte pomiješati s jajima i vrhnjem nego ga ugurajte u prazan prostor između tijesta (prije nego na tijesto nalijete nadjev); ja to tako ne radim jer mi se neda slagati to voće, ja sve veće stavim u nadjev i nalijem u lim.


Nadjevenu pogaču ostavite na sobnoj temperaturi dok se pećnica grije.

Pećnicu zagrijte na 200 stupnjeva i pogaču pecite oko 40 min., ovisno o tome koliko zapečenu pogaču želite (možete ju ostaviti da bude «svjetlija» nego što je ova moja).

Pečenu pogaču ostavite da se malo ohladi pa ju pomoću papira izvadite iz lima. Poslužite mlaku ili hladnu.