Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

26. 05. 2010.

Špageti s umakom od ječma, zobi i heljde (zapečeni i nezapečeni)


Otkada sam u receptu za Zamotuljke otkrila recept za nadjev/umak od ječma i zobi (i pšenice) – stalno ga «recikliram» :D
Nakon zamotuljaka radila sam Lazanje s tim nadjevom/umakom, a na red su došle i špagete, i to u nezapečenoj i zapečenoj varijanti (pojačane sa sirom).


Pšenicu još uvijek nisam kupila, pa umak/nadjev radim samo od ječma i zobi, ili umjesto pšenice dodam heljdu. Naravno, heljda se kuha puno kraće, nego ječam i zob - pa se ona raskuha: meni se to baš sviđa jer je onda smjesa "kašasta" i "kremasta":)


Špageti s umakom od ječma, zobi i heljde

Image and video hosting by TinyPic


Sastojci
po 50 g oljuštenog ječma (tzv. ječmene kaše), oljuštene zobi (tzv. zobene kaše) i heljdine/hajdin(sk)e kaše (ili pšenice)
1 veći crveni luk
2 češnja češnjaka
1 žlica koncentrata rajčice
400 g pelata (rajčice iz limenke)
200 ml voda i kocka za juhu
timijan, peršinovo lišće, bosiljak…
sol, papar, šećer
+
400-500 g špageta



Ječam, zob i heljdu namočite u mlaku vodu i ostavite ih preko noći.
(Žitarice ne morate dan ranije namočiti u vodi - ali onda vodite računa o tome da će ih trebati  duže kuhati i trebat će im dodati više tekućine.)

Sljedeći dan ih ocijedite preko gustog cjedila.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte pa ih popržite na 2 žlice vrućeg ulja. Zatim dodajte ocijeđene žitarice i žlicu koncentrata pa sve kratko popržite.
Tada dodajte narezane pelate zajedno s tekućinom, vodu i razmrvljenu kocku. Kuhajte na laganoj vatri oko pola sata, povremeno promiješajte (pred kraj možete i češće promiješati da smjesa ne zagori).
Kuhana smjesa mora biti gusta, da na dnu lonca više nema tekućine. Na kraju začinite solju, paprom, šećerom i začinskim biljem po želji.

Špagete skuhajte prema uputi s pakiranja, ocijedite ih i odmah poslužite s umakom.



Zapečeni špageti sa žitaricama

Image and video hosting by TinyPic


Pripremite «umak» kako je gore navedeno i pomiješajte ga s kuhanim, ocijeđenim špagetima.

Posudu za pečenje namastite i posipajte krušnim mrvicama pa u nju rasporedite špagete s umakom.
Odozgo posipajte oko 150 g naribanog tvrdog sira i stavite u zagrijanu pećnicu na par minuta da se sir rastopi (zapeče).

Poslužite odmah.



22. 05. 2010.

Mantije (s Interneta)

Ovakve stvarčice se u mojem kraju ne rade, pa ja definitivno nisam kompetentna da prosuđujem recepte koje nalazim po Internetu, u kuharicama…

Dotični recept, po kojem ja radim mantije, našla sam na Internetu prije par godina i svidio mi se zato jer je to «najslojevitija» varijanta (ne sjećam se s koje internetske stranice potječe, a nije mi se sad dalo googlati jer bih morala pročitati svaki recept koji nađem; možda drugi put).


Vidjela sam svakakvih recepata za mantije, a meni se najviše sviđaju varijante u kojima se tijesto zamijesi, pa se podijeli na 20ak dijelova i onda se svaki dio posebno razvalja i slaže na 2-3 hrpe, a između se premazuje margarinom i kad to malo odstoji, svaki dio se posebno razvalja u koru i od svake kore posebno rade se mantije i onda se onu peku…

U ovoj ovom receptu postupak je «isti», ali ima i jedan dodatni korak, koji nisam vidjela u ostalim receptima na koje sam naišla: od 3 hrpe (koje su napravljene od razvaljanih komada tijesta premazanih margarinom) svaka se posebno razvalja, i razvaljane kore stave se jedna na drugu i između se opet premažu margarinom i opet se ostave da kratko odstoje; pa se onda ta jedna hrpa razvalja, rade se mantije i peku. Dakle, zbog tog «dodatnog» slaganja tijesta "jedno na drugo", to je najslojevitija varijanta na koju sam ja naišla (ne znam koliko je taj recept (ne)tradicionalan ili (ne)originalan, ni otkuda potječe; ali meni se sviđa :)


U originalu, to je naravno pita s mesom, ali ja radim vegetarijansku varijantu s nadjevom od sira.


Pečenu pitu odozgo možete prelijati mješavinom vrhnja, jogurta… ja to prelijem onako odokativno, s malo tekućeg jogurta, budući da su ove mantije punjene sirom, nisu «teške», kao one mesnate, pa prelijevanje možete i preskočiti…



Image and video hosting by TinyPic

Tijesto

900 g glatkog brašna

oko 500 ml tople vode

1 čajna žlica soli

2 žlice ulja

+

oko 200 g margarina (rastopljenog i ohlađenog)


Nadjev

500 g svježeg kravljeg sira, ocijeđenog

1 jaje

kiselo vrhnje

sol, papar


Preljev

250 ml kiselog vrhnja

125 g jogurta

sol

češnjak



Brašno prosijajte pa dodajte vodu, ulje i sol pa zamijesite glatko tijesto. Podijelite ga na 24 komada. Uzmite komad tijesta i razvaljajte ga u tanki krug (oko 2 mm debljine) i sasvim tanko ga premažite rastopljenim, ohlađenim margarinom. Na isti način razvaljajte i drugi komad tijesta, stavite ga na tijesto premazano margarinom, pa i taj komad premažite margarinom: na taj način složite tri «hrpe» po 8 razvaljanih kora - jednu na drugu, premazujte ih margarinom; zadnju koru odozgo ne treba premazivati.

Ostavite ih da odstoje pola sata na sobnoj temperaturi.


Zatim svaku od te 3 «hrpe» razvaljate u tanku koru (2-3 mm debljine) i složite jednu na drugu, između premažite ohlađenim margarinom (treću koru odozgo ne treba premazivati). Složenu «hrpu» ostavite da stoji 15 min. na sobnoj temperaturi.


Nakon toga razvaljate tu složenu «hrpu» na pobrašnjenoj podlozi, u koru debelu 2-3 mm.


Mantije «zamotuljke» možete raditi na dva načina:

1. tijesto možete rezati na kvadrate pa na svaki staviti malo nadjeva i dijagonalno preklopiti krajeve i slijepiti ih da nadjev ne izlazi – i slagati u namaštenu posudu za pečenje tako da ona strana na kojoj je tijesto slijepljeno bude okrenuta prema dolje.


2. na tijesto možete rasporediti nadjev, i onda rolati tijesto sa svake strane prema sredini, da dobijete 2 «savijače»: kad narolate te savijače jednu do druge, prerežite između njih, po sredini, da ih razdvojite i onda svaku savijaču režite na manje komade i slijepite im krajeve da nadjev ne izlazi pa zamotuljke slažite u namaštenu posudu za pečenje.



Za nadjev, sir zdrobite, dodajte jaje i koju žlicu vrhnja da se sve poveže i glatku smjesu i začinite po ukusu.



Mantije stavite u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva i pecite oko 15 min., zatim smanjite temperaturu na 200 stupnjeva i pecite oko pola sata – da dobiju boju, pazite da ne zagore.


Pomiješajte vrhnje s jogurtom, možete dodati sol i nasjeckani češnjak pa time prelijte pečene mantije i pecite ih još 10ak min. na 200 stupnjeva.


Poslužite toplo.



Image and video hosting by TinyPic

20. 05. 2010.

Kolač/palačinka/tortilja od krumpira i integralnog brašna

Prema originalnom receptu, ovo jelo zove se «kolač», iako, nema nikakve veze s onime što ja smatram kolačem. To jelo donekle podsjeća na palačinke, zapravo, slično je i meksičkim tortiljama, ali nema nikakve veze ni s jednim ni s drugim!

Za razliku od «klasičnih» palačinki od lijevanog tijesta i od «meksičkih» tortilja ove palačinke/tortilje rade se od kuhanog krumpira, integralnog brašna i kvasca, a peku se u pećnici i to samo s jedne strane: gornje – da dobiju zlatasto-narančasto-smeđkastu boju s pokojim crnim mjehurićem; donja strana tijesta ne treba dobiti boju.

Iako se rade na potpuno drugačiji način, imaju drugačiji izgled, okus, a i «konzistenciju», ove palačinke/tortilje od krumpira i integralnog brašna slične su meksičkim tortiljama jer su mekane, savitljive i mogu se narolati, ali ne jedu se nadjevene, tj. jedu se bez ikakvog nadjeva!
Mene ovo podsjeća i na Vašarske tortilje by mamajac (tijesto i priprema su potpuno različiti, ali i jednima i drugima zajednička je «savitljivost» i «mogućnost rolanja»).

Za razliku od drugih «tortilja», ove palačinkice/tortilje, kad se ispeku, ne treba spremati u plastične vrećice ili ih zamatati u foliju, jer ostanu mekane i kad se ohlade; iako, naravno, jedu se dok su tople, al´ nisu za bacit´ ni kad su hladne :)

Kao i za druga tijesta s krumpirom, najbolji je neki brašnasti, suhi krumpir – pa onda ne treba dodavati puno brašna u tijesto.

U originalu, upotrebljava se domaće kiselo vrhnje – pa i ja koristim domaće. Ne znam kako bi to funkcioniralo s «industrijskim», možete probati s nekim masnim vrhnjem ili mileramom.

Upotreba domaćeg vrhnja, a i integralnog pšeničnog brašna, asocira na to da se radi o starinskom «seoskom» receptu – što je točno (recept je navodno švicarski). A tome u prilog ide i veličina ovih palačinki/tortilja, naravno, svatko može raditi «palačinke» željene veličine; ali u originalu ove palačinke/tortilje pekle su se u krušnoj peći: razvaljao se (veći) komad tijesta, obično u krug promjera pola metra i to se tako peklo!

Oni koji me poznaju znaju da i meni nekad idu na živce ona neka rezuckanja i oblikovanja manjih komada – pa ja i u ovom slučaju radim «palačinke» velikih dimenzija, razvaljam oko 5 ogromnih «palačinki» (moje «palačinke» baš i nisu okrugle, recimo da su ovalno-četvrtaste :) i pečem ih na limu od pećnice i gotovo!


Kolač/palačinka/tortilja od krumpira i integralnog brašna

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci
300 g integralnog pšeničnog brašna
oko 160 ml mlake vode
prstohvat soli
pola paketića suhog kvasca (3-4 g, ili oko 1/6 kocke svježeg kvasca)
1 kg krumpira
2 žlice ulja
+
integralno pšenično brašno za doradu
+
40 ml domaćeg kiselog vrhnja


Od integralnog brašna, kvasca, soli i vode zamijesite glatko tijesto. Ostavite ga na toplom da se digne.
Vjerojatno će mu trebati malo više vremena, nego tijestu od «običnog» brašna; ja zdjelu s tijestom pokrijem mokrom krpom i sve stavim u isključenu pećnicu koju sam prethodno zagrijala na 70ak stupnjeva – prema mojim iskustvima treba mu manje od sat vremena da se digne.

Krumpir skuhajte u ljusci, ocijedite ga, zalijte hladnom vodom da se malko ohladi pa ga ogulite i zdrobite drobilicom ili ga naribajte na ribež za jabuke.

Kad se tijesto digne, dodajte mu krumpir i ulje pa sve dobro mijesite rukama da se tijesto i krumpir potpuno povežu u glatku, jednoličnu smjesu. Postupno, dodavajte integralno pšenično brašno da dobijete tijesto koje se ne lijepi; potrebna količina brašna visno o vrsti krumpira (ali nemojte pretjerati s brašnom). Možete dodati i sol.

Tijesto ne treba ostaviti da se diže, nego ga treba podijeliti na nekoliko dijelova, ovisno o tome koliko velike palačinke želite (ja napravim oko 5 velikih palačinki koje pečem u limovima od pećnice).

Svaki dio tijesta sasvim tanko razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi (2-3 mm debljine).

Ja tijesto pečem u limu obloženom papirom za pečenje, (isam probala bez papira); tako mi je najlakše jer papir bacim u smeće, a limove ne moram prati, dovoljno je da ih malo prebrišem.

Na lim stavite razvaljano tijesto, nabockajte ga vilicom i sasvim tanko ga premažite vrhnjem (tijesto treba premazati sa sasvim malo vrhnja, kao da ga premazujete uljem, a ne ga zalijati vrhnjem!).

Ako niste stavili dovoljno soli u tijesto, možete sada odozgo posoliti (ja najčešće tako radim, iako se u originalu to ne radi).

Postoje razne varijante pečenja, ja sam kemijala s temperaturama, visinom prečke i funkcijom pećnice: isprobavala sam temperature od 200 do 250 stupnjeva, nižu-višu prečku, oba grijača, gornji grijač, infra grijač (žar)…

Zaključila sam da stvar najbolje funkcionira kad uključim funkciju infra grijač na stropu pećnice (žar) i pećnicu zagrijem na 250 stupnjeva pa lim s tijestom stavim na prvu prečku odozgo (tik ispod infra grijača).

Image and video hosting by TinyPic

Tijekom pečenja, na tijestu se trebaju stvarati mjehurići koji pocrne (i poslije splasnu), a palačinku/tortilju treba peći da odozgo cijela bude zlatasto-narančasta; odozdo ne treba dobiti boju.
Nemojte ih peći predugo, pazite da ne pocrne odozgo, jer onda neće biti mekane i savitljive, nego suhe i tvrde.

Ja to pečem odokativno; svaki put drugačije (moja pećnica je na struju i nekad je struja jača, a nekad slabija, i to fakat utječe na dužinu pečenja); čini mi se da to pečem, u prosjeku, oko 5 minuta.

Ipak, kad su u pitanju vrijeme pečenja, funkcija pećnice i temperaturu pečenja – u svakom slučaju trebate se prilagoditi vlastitoj pećnici (pogotovo, ako radite palačinke/tortilje malih dimenzija; ne znam koliko bi njima trebalo).

Palačinke/tortilje poslužite tople, uz pivo ili vino. Dobre su i kad se ohlade, ostanu mekane i savitljive; ne treba ih zamatati u foliju.

Nisam ih nikad probala puniti nadjevom i posluživati kao «taco»/»burrito»; ali moglo bi se i to… (iako, postoji šansa da me netko optuži da oskvrnjujem tradicionalni recept :)

Image and video hosting by TinyPic

15. 05. 2010.

Lazanje s ječmom, zobi i heljdom



Kao što sam "obećala", napravila sam lazanje s nadjevom od žitarica iz recepta za Zamotuljke od kelja sa zobi i ječmom.

Još nisam kupila pšenicu, ali imam heljdine kaše, pa sam ju uklopila u ovaj nadjev umjesto pšenice (ili možete povećati količinu ječma i zobi). Heljda se kuha puno kraće, nego  ječam i zob, zato se ona u ovom nadjevu raskuha; meni se to baš sviđa jer je onda nadjev "kašast":)  Nisam ništa mijenjala u izradi nadjeva, sve je isto kao u receptu za zamotuljke i meni se baš sviđa :) Već sam nadjev upotrijebila i kao umak za špagete, moram napisati post i o tome:)


Ako upotrijebite tijesto za lazanje bez jaja, recept je pogodan i za one koji ne konzumiraju jaja:)


Image and video hosting by TinyPic

Sastojci
tijesto za lazanje koje ne treba kuhati

Nadjev
po 50 g oljuštenog ječma (tzv. ječmene kaše), oljuštene zobi (tzv. zobene kaše) i heljdine (hajdine, heljdinske) kaše
1 veći luk
2 češnja češnjaka
1 žlica koncentrata rajčice
400 g pelata (rajčice iz limenke)
200 ml voda i kocka za juhu
timijan
sol, papar, šećer
+
150 g naribanog tvrdog sira (Gauda, Emmentaler,…)

Bešamel umak
700 ml mlijeka
3 žlice brašna
3 žlice margarina/maslaca
sol, papar
muškatni oraščić


Za nadjev, ječam, zob i heljdu namočite u mlaku vodu i ostavite ih preko noći (namakanje žitarica nije obavezno, ali ako ih ne namočite dan ranije - vodite računa o tome da ih trebate duže kuhati i da im treba više tekućine).

Sljedeći dan ih ocijedite preko gustog cjedila.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte pa ih popržite na 2 žlice vrućeg ulja. Zatim dodajte ocijeđene žitarice i žlicu koncentrata pa sve kratko popržite.
Tada dodajte narezane pelate zajedno s tekućinom, vodu i razmrvljenu kocku. Kuhajte na laganoj vatri oko pola sata, povremeno promiješajte (pred kraj možete i češće promiješati da smjesa ne zagori).
Kuhana smjesa mora biti gusta, da na dnu lonca više nema tekućine. Na kraju začinite solju, paprom, šećerom i timijanom (ili nekim drugim začinskim biljem).
Smjesu ostavite da se malo ohladi.


Za umak, u loncu rastopite margarin, dodajte brašno i kratko popržite. Zalijte mlijekom stalno miješajući pjenjačom da se ne naprave grudice. Kuhajte na laganoj vatri da se umak malo zgusne.
Maknite s vatre i začinite solju, paprom i muškatnim oraščićem.


Posudu za pečenje namastite i na dno razmažite malo bešamela. Zatim stavite listove tijesta za lazanje, njih premažite s malo bešamela, pa na njega rasporedite malo nadjeva, posipajte s malo sira, prekrijte listovima tijesta za lazanje, njih premažite bešamelom, pa nadjevom, pa posipajte sirom… i tako redajte slojeve. Završite slojem listova lazanja koje odozgo premažite ostatkom bešamela.

Odozgo posložite 20ak g maslaca narezanog na listiće.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko 40 min.

Pečene lazanje ostavite da se hlade 20ak min., a onda ih poslužite.




11. 05. 2010.

Pikantni biskvit od bjelanjaka i luka


Image and video hosting by TinyPic

Recept se temelji na receptu za Slani biskvit od bjelanjaka koji me uvijek oduševi.

Ovaj put imala sam samo 4 bjelanjka pa sam odokativno smanjila količinu ostalih sastojaka. A da to ne bi bilo «pusto» dodala sam prženi luk, jer volim pecivo s prženim lukom :

Sastojci
(mjerna jedinica je čaša od jogurta)
4 bjelanjka
3/4 čaše jogurta
3/4 čaše ulja
2 i pol čaše oštrog brašna
1 prašak za pecivo
sol, papar
pola čajne žlice kumina
+
1-2 glavice crvenog luka



Crveni luk narežite na tanke ploške i popržite ga na vrućem ulju da sasvim lagano posmeđi. Ostavite ga da se ohladi.

Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte čvrst snijeg.

U drugu posudu stavite brašno, prašak, kumin, sol i papar pa dodajte jogurt i ulje te izmiksajte da se sastojci povežu. Zatim lagano umiješajte snijeg od bjelanjaka.

Smjesi dodajte i ohlađeni luk pa lagano promiješajte.

Posudu za pečenje (četvrtasti ili okrugli kalup, ili kalup za kuglof…) namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu, odozgo zagladite.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko pola sata.
Probajte čačkalicom je li biskvit pečen i provjerite jeli se pri vrhu odvojio od kalupa.

Pečeni biskvit ostavite da se 5 min. hladi u kalupu, a onda ga možete istresti i ostaviti da se potpuno ohladi.




08. 05. 2010.

Kiseli kupus s prepečenim grahom i Gablec marenda s rižom i parmezanom by Laka kuharica

Obožavam grah, ali samo grah; ostale mahunarke, npr. grašak i mahune, ne mogu smisliti! Ovaj recept me privukao, radim nešto donekle slično uz dodatak tvrdog sira, ali ova verzija s kukuruznim brašnom bila mi je zanimljiva. Nisam imala kisele repe, ali imala sam kiselo zelje koje se durilo već duže vrijeme i trebalo ga je potrošiti. Ovaj recept mi je baš dobro došao :) .


Kiseli kupus s prepečenim grahom


Image and video hosting by TinyPic


Za kupus (ili repu)
450g kiselog kupusa (ili repe)

1 žlica ulja

1 češanj češnjaka

pola čajne žlice mljevene crvene paprike (slatke ili ljute)

sol, papar


Za prepečeni grah

2 žlice ulja

1 crveni luk

450 g graha (skuhanog i ocijeđenog, ili iz konzerve, ocijeđenog i dobro ispranog)

sol

1 žlica kukuruznog brašna


Priprema kiselog kupusa ili repe: zagrijte ulje i dodajte sitno nasjeckani češnjak pa ga lagano popržite. Dodajte papriku i promiješajte pa maknite posudu s vatre da češnjak i paprika ne zagore. Zatim dodajte kiselo zelje ili repu te prelijte s oko 900 ml vode. Po želji možete dodati malo kumina, ja ga volim dodavati u ovakve kombinacije.


Lonac vratite na vatru, kad zakuha, smanjite vatru i lagano kuhajte oko 30 min., tj. da sve omekša. Začinite solju i paprom.


Priprema prepečenog graha: u tavi debelog dna zagrijte ulje pa dodajte krupno sjeckani luk i pržite ga dok počne poprimati smeđu boju. Zatim dodajte grah, sol i brašno i uz stalno miješanje pržite oko 5 min., tj. da grah bude prepečen.


Kuhani kupus (ili repu) i preprženi grah poslužiti u dubokim tanjurima


:)



Imala sam kuhane riže i graška, i baš mi se činilo zgodno da ih utrpam u ovu pitu. Nisam imala arborio rižu, nego običnu, a grašak sam stavila umjesto tikve, a i sa sirevima sam kemijala: pokupila sam ono što sam imala u hladnjaku.



Gablec marenda s rižom i parmezanom


Image and video hosting by TinyPic


Sastojci
200 g riže
2 češnja češnjaka
1 tikvica tanko narezana na ploške, 150 g kuhanog graška (može iz limenke) ili tikve
4 jaja
trećina šalice milerama
2 žlice svježeg bosiljka
2 žlice peršinovog lišća
pola šalice suhe rajčice
pola šalice ribanog parmezana
pola šalice sira ricotta, izmrvljenog


Rižu skuhajte i ocijedite, stavite ju u veću posudu i ostavite da se ohladi.


Zatim dodajte sitno nasjeckani češnjak, na tanke ploške narezanu tikvicu, ocijeđeni grašak, umućena jaja, mileram, nasjeckani bosiljak i peršinovo lišće, nasjeckanu rajčicu i 1/3 šalice parmezana. Sve dobro izmiješajte.

Posudu za pečenje (promjera 22 cm) obložite papirom, papir namastite i pobrašnite pa rasporedite pripremljenu smjesu i posipajte ricottom i ostatkom parmezana.


Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 40 min.


Pečenu pitu ostavite da se hladi.


Narežite ju na šnite i poslužite sa salatom.





06. 05. 2010.

Torta s kuglicama od kokosa

Ovu tortu radila sam onaj vikend kad sam radila i onu «zamotanu» svečanu tortu za slavlje (o tome sam pisala u prethodnom postu). Budući da sam onu tortu nosila na slavlje, trebao mi nekakav kolač «za po doma», meni vikend bez kolača nije vikend (znam da je to samo glupa navika, ali eto…). Uz cijelu onu proceduru izrade i ukrašavanja «svečane» torte, te uz sve druge obaveze, nisam imala vremena još i za po doma raditi neki komplicirano-zahtjevni kolač. Dok sam izrađivala ukrase za svečanu tortu, razmišljala sam, kakav kolač da napravim za po doma?


Zaželjela sam se kokosa! I onda sam se sjetila Muffina sa srcem od kokosa. Vidjela sam da tog recepta ima na hrvatskom jeziku na raznim gastro stranicama i forumima; ja sam prije par godina isprintala recept na njemačkom jeziku sa stranice Chefkoch i stalno radim po tom receptu (zadovoljna sam varijantom koju imam i nisam uspoređivala je li potpuno isti kao onaj na hrvatskim stranicama, ali svodi se na isto).


Budući da je bio vikend, nisam bila «raspoložena» za muffine, pa je nastala torta! Sve sam radila kao i kad radim muffine, jedino u smjesu nisam stavila sodu, nego, samo prašak za pecivo. Kuglice sam samo pobacala po dijelu smjese, nisam se trudila da ih nekako pravilno rasporedim (zato je u nekoj odrezanoj šniti torte samo jedna kuglica, a u nekima po tri na hrpi :) .


U tamnu smjesu uvijek stavljam obični kristal šećer, i stavim ga više, nego se navodi u receptu jer meni to inače nije dovoljno slatko (pisala sam već o tome da u sve stavljam puno više šećera, nego se u receptima navodi). Ovaj put sam to smetnula s uma i meni biskvit, sam po sebi, nije sladak.

Planirala sam tortu prelijati čokoladnom glazurom i ukrasiti nasjeckanom čokoladom i kokosom. Ali, budući da sam taj vikend do grla bila u šećernoj smjesi za oblaganje torti iz prethodnog posta, došla sam na ideju da i tortu «za po doma» obložim tom smjesom. U dio smjese umijesila sam kakao i time sam prekrila toru (premazanu šlagom), a od bijele smjese izrezala sam cvjetiće i zakeljila ih odozgo.


I na kraju sam zaključila da taj slatki šećerni omotač lijepo nadopunjava ovaj tamni biskvit koji meni nije dovoljno sladak. Prvi put mi se okus torte zamotane u šećernu smjesu stvarno svidio B-) .


Ali, nemam u planu svaku tortu koju napravim, zamatati u tu smjesu.



Image and video hosting by TinyPic

Biskvit

275 g brašna

1 prašak za pecivo

4 žlice kakaa

80 g mekanog maslaca

130 g (smeđeg) šećera

1 jaje

300 ml mlaćenice ili jogurta


Kuglice od kokosa

100 g kokosovog brašna

100 g svježeg kravljeg sira

2 žlice šećera u prahu

(1 Podravkin Dolcela rum šećer; ili vanilin šećer)


Ukrašavanje

glazura od čokolade, po želji

kokosovo brašno za posipanje

nasjeckana čokolada ili čokoladne mrvice



Za biskvit, prosijajte brašno pa mu dodajte kakao i prašak za pecivo.

U drugoj posudi miksajte maslac sa šećerom pa dodajte jaje i mlaćenicu. Lagano umiješajte mješavinu suhih sastojaka.


Za kuglice, u posudu stavite sir, kokos, šećer u prahu i rum-šećer pa miksajte oko 5 minuta. Od smjese oblikujte kuglice željene veličine (recimo, veličine krupnih višanja).


Kalup za tortu (promjera 22 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite. Najprije ulijte dio biskvitne smjese, a onda naizmjence dodavajte kuglice od kokosa i ostatak smjese (završite slojem biskvitne smjese).

Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 35 min., čačkalicom provjerite je li biskvit pečen (ako je čačkalica suha i čista, biskvit je pečen).


Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.


Ohlađeni biskvit ukrasite po želji; prelijte ga željenom čokoladnom glazurom, ili ga premažite čokoladnom kremom…, i posipajte kokosovim brašnom, nasjeckanom čokoladom…


Bez brige, ne morate tortu zamatati u šećernu smjesu za oblaganje :)) ni meni to sigurno neće prijeći u naviku :) .





04. 05. 2010.

Dvije «zamotane» šahovske torte

Dok sam bila «mala», često sam slušala kako su (kupovne) svadbene (i slične «svečane») torte obično lijepe, scifrane izvana, ali nisu ukusne («slastičarnice» škrtare na sastojcima, stavljaju nekvalitetne sastojke…). Tada nisam razmišljala o okusu svega toga, a vanjskim izgledom tih torti definitivno nikad nisam bila fascinirana, meni su sve te «svečane» torte bile previše nakinđurene: hrpa cvijeća, jestivog i nejestivog, hrpetine mašni i traka od tila, plastike..., tone perlica u svim mogućim veličinama i bojama, …, nekakve fontane (!) s vodom… (!) :-o - i danas imam dojam da neki ne znaju stati kad jednom počnu stavljati ukrase na tortu.
No dobro, to je stvar osobnog ukusa, jedna te ista torta nekome može biti previše nakinđurena, a nekome možda nije dovoljno ukrašena! U ovom slučaju ja se slažem s onim «manje je više», ali nekad kad radim tortu za neku svečanu priliku, jednostavno svi očekuju da torta bude nakrcana ukrasima, pa ja onda popustim pred tuđim očekivanjima.

Što se samog okusa tiče, čini mi se da su u zadnjih par godina te svadbene (i «kupovne» svečane) torte dotaknule samo dno dna: sve su zamotane u nekakve Wiltonove, ticinove, glukozne, gumene, ovakve, onakve… smjese. I ako se mene pita (a nitko me ne pita) one sve imaju nešto zajedničko: sve su podjednako nejestive!

Probavanjem tih omotanih torti u svečanim prigodama, ustanovila sam da nemaju sve smjese za oblaganje jednak okus, ali zbog mojeg nedostatka iskustva s tim, nisam u stanju spojiti smjesu s njezinim nazivom, tj. proizvođačem (nikad nisam došla na ideju da kupim neku od tih smjesa, pa da onda znam: ta se zove tako i tako i proizvodi ju taj i taj, i da se onda doma «zabavljam» proučavajući ju, i zato se ne mogu baciti na detaljnu analizu konzistencije, okusa…). Ali, to me neće spriječiti da napišem dugačak post :))

Taj «trend» zamatanja torti u ta čuda započeo je u slastičarnicama. Ali točno je ono što se kaže «u narodu»: sve «industrijsko» vrlo brzo nađe svoju varijantu i u kućnoj radinosti.

Kad malo listam po Internetu ježim se od činjenice da je svaka druga torta iz kućne radinosti, koja pretendira na naziv «svečana torta», omotana nekakvom smjesom (kupovnom ili sklepanom kod kuće)! Internet jednostavno obiluje savjetima za izradu svakojakih masa za oblaganje torti.
Ja se fakat nadam da će taj trend ubrzo nestati.


Ni inače ne pratim trendove, pogotovo modne, mene to niti brine niti zanima. Bez problema mogu obući neki odjevni predmet koji je davno izašao iz mode. Sjećam se da sam jedno ljeto obukla suknju koju sam nosila i prethodne godine, a na tramvajskoj stanici srela sam kolegicu koja mi je onda u pola glasa, kao da mi saopčava da imam rak, rekla: «Ali takve suknje ti se ove godine ne nose.».
Ne znam što je ona očekivala, da ću odjuriti doma, i presvući se, ili što? Čak sam došla u napast da ju pitam: «Što bih ja sad trebala učiniti glede svoje suknje?». Ali bilo mi je glupo nastaviti s njom taj razgovor, meni je moda definitivno jedna od najglupljih tema i o njoj ne znam razgovarati. Zato sam samo kratko rekla: «Ne pratim ti ja modu.», a ona me tada pogledala kao da sam rekla da nikad nisam čula za npr. Al-Qaidu ili tzunami (s obzirom na tipove razgovora koje ona običava voditi, nisam sigurna je li ona ikad čula za Bin Ladena ili tzunami).
No dobro, da se vratim modi zamotanih torti…

Radila sam ja već zamotane torte, kako ne. Prije par godina radila sam tortu "Miševi u siru". I ta smjesa na bazi mlijeka u prahu mi se baš sviđala, meni je jako ukusna. Radila sam neke torte na tu foru, ali nikad nisam imala potrebu svaku bogovjetnu tortu zamotati u tu smjesu.

Prije par mjeseci počela sam izrađivati i ukrase od Marshmallow fondanta. Obožavam te pjenaste bombone i ta smjesa mi je prefina, kad radim ukrase pojedem sve one sitne komadiće koji mi ostanu (teško se suzdržavam da ne pojedem i same ukrase). Ali koliko god mi ta smjesa bila fina, nikad nisam došla na ideju da cijelu tortu omotam s tim. Ta smjesa ima svoj okus (po marshmallows, tzv. pjenastim bombonima), i taj okus se baš i ne bi slagao s okusom (svake) torte – to ovisi o vrsti torte.

A baš to je problem i kod svih tih (kupovnih) ticinovih i sličnih smjesa koje imaju užasan okus. Nije problem samo u okusu smjese, nego i u kremi na koju se smjesa stavlja. Čitala sam po Internetu da se takve smjese moraju stavljati na tzv. buter kremu, jer se na ostalim kremama rastapaju; ja nikad nisam radila torte s tim smjesama, pa ne znam kako to funkcionira. Ali znam da meni buter kreme imaju užasan okus. I onda kad je na torti užasna smjesa, ispod nje užasna buter krema – može li torta uopće biti fina?

Kad su te smjese i buter kreme u pitanju, nešto najgore što sam jela bila je Schwarzwald torta, koja je iznutra bila dobra (sve u redu: višnje, šlag, čokolada, tamni biskvit), i onda je torta izvana bila premazana nekakvom buter kremom i zamotna u tu neku smjesu. I naravno, torta je bila vrhunski ukrašena, to uopće ne dovodim u pitanje, ali taj okus, smjese i buter kreme u kombinaciji sa Schwarzwaldicom… bolje da ne pišem dalje jer ću upotrijebiti neprimjerene izraze.

Slično iskustvo doživjela sam s voćnom tortom od jagoda: unutra žuti biskvit, jagode, šlag i sve u redu, a izvana nešto tako užasno, nekakva buter krema u kombinaciji s nekakvom smjesom, to kao da je sve skupa užeglo (drugi su rekli da nije užeglo, ali meni je to jednostavno imalo oduran okus).


Ali eto, nalazim se u «žaba digla nogu»-fazi: proteklih mjeseci radila sam staklene kekse, medovik, ledeni vjetar... i slične stvarčice – a sada su na red došle i zamotane torte.

Prije par mjeseci počela sam se "zabavljati" izradom smjesa za oblaganje, i to onih za koje sastojke mogu nabaviti u «seoskom dućanu». Ima po Internetu onih nekih recepata koji sadrže sastojke za koje ne znam bih li ih tražila u željezariji ili poljoopskrbi, ali do te faze nisam evoluirala (a niti nemam u planu).

Prvo sam radila jednu tortu za po doma, onda jednu za slavlje, onda opet jednu za po doma…

Recept za smjesu potječe, naravno, s Interneta, ima ga na više stranica, imam ga isprintanog, ali ne znam točno otkud, to je onaj recept s 3 kile šećera u prahu…

Kad sam prvi put radila smjesu, radila sam 1/6 mjere: 500 g šećera u prahu, 5 g želatine, 40 g margarina…

Drugi put radila sam trećinu mjere: 1 kg šećera u prahu, 10 g želatine…

I svaki sam put ustanovila da mi treba hrpa šećera u prahu! U onoj varijanti kad sam smjesu napravila od kile šećera, ja sam još za doradu, za valjanje, oblikovanje,…, potrošila još skoro kilu šećera: smjesa je jednostavno bila gnjecava i ljepljiva; što sam drugo mogla? Negdje sam čitala da ju treba staviti u hladnjak, pa onda nije tako ljepljiva. Točno je da je suša i tvrđa kad je neko vrijeme provela u hladnjaku, ali definitivno su potrebne ogromne količine šećera da bi se s tim moglo baratati.

Nemam (puno) iskustva s ukrašavanjem torti na taj način, pa meni nije sve teklo glatko, niti po planu, i bilo je problema… Ali budući da je Internet pun zadovoljnih mušterija, koje glorificiraju tu smjesu i njezinu izradu, neću sada početi kukati što sve meni nije štimalo i koliko sam se natezala sa svim tim.

U toj varijanti koja uključuje kilu šećera, napravila sam, za moje pojmove, ogromnu količinu smjese – a s onim silnim dodavanjem šećera tijekom dorade/oblikovanja, smjese je bivalo sve više i više! Mene to podsjeća na ono «ludo tijesto»: držiš ga u hladnjaku, a ono raste, i ima ga sve više; tako i ova moja smjesa: imala sam ju u hladnjaku, a prilikom oblikovanja/ukrašavanja… otrgla sam komad smjese, dodavala mu šećer da se ne lijepi, i praktički sam udvostručila količinu tog komada i ono što mi je ostalo nakon ukrašavanje torte, ponovno sam vratila u frižider – činilo mi se da sam u frižider vratila više smjese, nego što sam izvadila na početku pripreme!

Ta smjesa od kile šećera (+ onaj silni dodani šećer tijekom dorade) – meni je to bilo dosta za 3-4 okrugle torte (promjera 22-24 cm); naravno to ovisi i o tome koliko kakvih ukrasa radite…
I sada imam dio smjese zamotan u plastičnu vrećicu i spremljen u hladnjak. Ne znam koliko to može stajati. Ja sam takvu smjesu već imala spremljenu 3-4 mjeseca, nije joj ništa bilo.

Smjesa za oblaganje
100 ml vode
80 g svijetlog meda
80 g margarina
10 g želatine + 15 ml hladne vode
1 kg šećera u prahu
pola čajne žlice limunovog soka
+
šećer u prahu za doradu (više od pola kile)
prehrambene boje…


Želatinu prelijte hladnom vodom i ostavite da nabubri.

U lonac stavite vodu, med i margarin pa miješajte da se sastojci rastope i da smjesa zakuha, pa ju maknite s vatre. Dodajte nabubrenu želatinu i sve dobro promiješajte.

Zatim dodajte kilogram šećera u prahu i limunov sok pa sve dobro promiješajte (smjesa je poprilično gnjecava i «rijetka», definitivno ne naliči smjesi koja bi se mogla mijesiti rukama).

Smjesu ostavite da se ohladi na sobnoj temperaturi, a onda ju stavite u hladnjak na 1-2 sata da se dobro rashladi i stegne.

Rashlađenoj smjesi dodavajte šećer u prahu i mijesite ju da dobijete čvrstu smjesu, kao «tijesto».

Smjesi možete dodavati tekuće boje (arome) ili boje u prahu…

Možete ju razvaljati na površini dobro posutoj šećerom u prahu. Ili ju možete razvaljati između dva komada plastične folije (nju također posipajte šećerom u prahu i stalno pomalo dodavajte šećer da se masa ne zalijepi za foliju).
Ako smjesa jako omekša na sobnoj temperaturi, zamotajte ju u plastičnu vrećicu i stavite u hladnjak; kad je hladna, trebala bi biti čvršća i trebalo bi biti lakše baratati s njom.

Tortu namažite čvrstom kremom/šlagom prije nego ju obložite smjesom.


Ovo je bila prva torta koju sam zamatala tom smjesom…

Image and video hosting by TinyPic

Dijelu smjese dodala sam voćnu aromu da dobijem ružičastu boju i onda sam ju razvaljala i kalupima rezala cvjetove koje sam lijepila po torti obloženoj bijelom smjesom. Dok se smjesa nije stvrdnula, po njoj se mogu lijepiti ukrasi izrezani kalupima. Ako se smjesa stvrdne, ukrase možete malo navlažiti vodom s donje strane, ali sasvim malo, da se smjesa ne bi rastopila(!) i onda ih zalijepite na tortu.

Ovi mali ružičasti cvjetovi nisu rađeni od smjese kojom je obložena torta, nego sam ih radila od Smjese za cvjetove by Mignonne. Nisam se «pretrgla» od izrade cvjetova, napravila sam par komada «za probu» i sad čuvam tu smjesu i smišljam što ću s njom.

Nemam ja afiniteta za izradu toga. Kad me netko «hvali» i divi se koliko strpljenja imam za npr. izradu tih ukrasa za torte, obično kažem da se i ja sama sebi divim kako sam to napravila, jer je meni to užasno dosadno, pipkavo i uopće me ne veseli. Kad mi trebaju ukrasi za torte, ja ih napravim, ali ne uživam u tome i definitivno to ne bih radila svaki dan, to radim svega par puta godišnje.
Uvijek blesavo blenem kad mi netko pokuša dati kompliment govoreći da sam fulala profesiju i da bih se trebala baviti pečenjem kolača, torti… Koliko god se moje zanimanje meni gadi (nikad to nisam željela «biti» niti me zanimalo), isto tako, nikad nisam željela baviti se pečenjem kolača ili kuhanjem – već sam pisala o svojoj sebičnoj motivaciji u kuhinji, i to definitivno nije nešto čime bih se željela (profesionalno) baviti.



Ovo je bila moja druga torta zamotana u tu smjesu…

Image and video hosting by TinyPic

Jedan dio smjese obojila sam voćnom aromom da bude ružičasta, a u jedan dio dodala sam plavu boju u prahu, onda sam smjese razvaljala i kalupima rezala cvjetove koje sam lijepila po torti obloženoj bijelom smjesom.
Ruže i cvjetove sa žutim kuglicama u sredini radila sam od Marhsmallow fondanta.

Već sam u nekom receptu napisala taj recept za Fondant od marshmallows bombona (koji je meni tako fin, da bih ga odmah smazala prije nego uopće uspijem napraviti ukrase), i evo ga opet…
Sastojci
60 g marshmallows bombona
125 šećera u prahu + za doradu
1/3 čajne žlice vode (svega par kapi)
(boje po želji)

Bombone rastopite na pari da dobijete gustu glatku smjesu (smjesu nemojte dugo zagrijavati da se ne razvodni, a ne smije ni zakuhati, zapravo, smjesa ne smije biti ni vruća, rastapajte bombone da smjesa bude samo topla).
Maknite s vatre i dodajte polovicu šećera pa miješajte (možete mikserom ili rukama; smjesa je jako ljepljiva).

Postupno dodavajte preostali šećer da dobijete čvrstu smjesu koja se ne lijepi.

Smjesu možete podijeliti na nekoliko dijelova i u svaki dio dodati (umijesiti) neku boju.

Od smjese izrađujte oblike po želji (uz dodatak šećera u prahu), razvaljajte ju na površini posipanoj šećerom u prahu, kalupima izrezujte oblike....
Ako smjesi dodajete boje u prahu pa ona postane presuha, možete dodati malo vode. Ako je pregnjecava, dodajte šećer u prahu.

Smjesu možete zamotati u plastičnu vrećicu i onda ju stavite u hladnjak, pa ju kasnije koristite prema potrebi (ostavite ju na toplom da malo omekša).

Najbolji su potpuno bijeli bomboni jer se od njih, dodavanjem boja, mogu napraviti smjese različitih boja. Ako koristite neke bijelo-žuto-ružičasto-zeleno-plave bombone, kad ih rastopite dobit ćete neku bolesno-žućkasto-zelenu nijansu i ako njoj dodajete boje dobivat ćete «čudne» nijanse.
Potpuno bijele bombone baš i nije lako naći. Ja najčešće kupim bijelo-ružičaste (Jojo by Nestle, Češka), pa ih onda režem na dva dijela: bijeli dio otopim posebno i dodam, npr. plavu boju, a ružičasti dio otopim zasebno, pa ga obično ostavim takvog kakav jest ili mu eventualno dodam crvenu boju, kad radim npr. crveno cvijeće.



Obje torte «iznutra» su iste: radila sam crno-bijelu šahovnicu od "biskvita" za Brankin mud cake i šlaga.

Biskvit
1 i pol šalica jake kave
¼ šalice brandyja
150 g čokolade za kuhanje
250 g maslaca
2 šalice šećera
2 šalice brašna
1 čajna žlica sode bikarbone
prstohvat soli
2 jaja, lagano umućena
1 čajna žlica ekstrata od vanilije

Krema
700 ml biljnog šlaga ili slatkog vrhnja
200 g bijele čokolade
10 g želatine
+
100 ml biljnog šlaga za omazivanje torte prije oblaganja smjesom


Za tijesto, kuhanu kavu, brandy, šećer, nasjeckanu čokoladu i maslac stavite u posudu i otopite na pari ili na jako laganoj vatri, da dobijete glatku smjesu, pazite da ne zakuha!
Smjesu ostavite da se hladi desetak minuta i onda ju prelijte u posudu za miksanje.

Prosijajte brašno, sol i sodu te uz lagano miješanje mikserom postupno dodavajte suhe sastojke.

Zatim dodajte umućena jaja i vaniliju te promiješajte.

Smjesu ulijte u kalup (24 cm) obložen papirom za pečenje (papir namastite i pobrašnite).

Kalup stavite u pećnicu zagrijanu na 135 stupnjeva i pecite oko 90 minuta.
Pečeni biskvit ostavite da se malo ohladi u kalupu, a onda ga izvadite i ostavite da se potpuno ohladi.

Da bi se biskvit lakše rezao na obruče za šahovsku tortu, stavite ga u hladnjak da se dobro rashladi.

Za kremu, na laganoj vatri (ili na pari) otopite neizmiksani biljni šlag i nasjeckanu čokoladu, pazite da smjesa ne zakuha.

Smjesu ostavite u hladnjaku na par sati (preko noći) da se dobro rashladi.

Ohlađenu smjesu izmisajte da bude čvrsta (treba ju miksati oko 5 minuta).

Želatinu prelijte hladnom vodom i ostavite da nabubri. Zatim ju otopite na laganoj vatri, pazite da ne zakuha! Uz stalno miksanje dodajte ju izmiksanoj smjesi od šlaga i bijele čokolade. Krenite na slaganje torte prije nego se krema stvrdne!


Nisam se potrudila fotografirati cijeli postupak izrade, jer to ste već mogli vidjeti u receptima za druge šahovske torte koja sam radila, npr.: Crno-bijela šahovska torta s kokosom, Crno-bijela šahovska torta s bananama, Dvije šahovsko-mozaične torte, Crno-bijela mini-šahovska torta s pudingom i Šahovska mums torta.


Biskvit najprije prerežite jednom vodoravno i to tako da odrežete jednu sasvim tanku koru koja će služiti kao podloga.

Ostatak biskvita zatim prerežite jednom vodoravno i to tako da dobijete dvije kore jednake debljine.

Te dvije kore narežite tako da od svake dobijete 4 biskvitna obruča i krug u sredini.

Na pladanj stavite obruč u kojem ste pekli biskvit, obložite ga papirom za pečenje. Na dno stavite tanku koru biskvita koju ste izrezali za podlogu, i tanko ju premažite kremom.

Cijela mudrost slaganja torte je u tome da slažete biskvitne obruče i između njih ostavljate praznine.

1. «šahovski» sloj: Na podlogu premazanu kremom stavite najveći biskvitni «obruč», onda ostavite prazninu pa stavite idući biskvitni obruč, pa opet praznina i onda stavite biskvitni krug. Praznine među njima ispunite kremom (pomoću slastičarske šprice, ili pomoću žlice).

2. «šahovski» sloj: Kod ovog sloja proces je obratan: tamo gdje je u prethodnom sloju biskvit stavljajte kremu, a gdje je u prethodnom sloju krema stavljajte biskvitne obruče. Dakle, uzmite veći od preostala dva obruča i stavite ga tamo gdje je u prethodnom sloju bila krema, isto učinite i s posljednjim obručem. Praznine premažite kremom.
Image and video hosting by TinyPic

3. «šahovski» sloj: Uzmite najveći obruč i položite ga ne kremu iz prethodnog sloja, ostavite prazninu pa stavite manji obruč, pa opet ostavite prazninu i u sredinu stavite krug. Praznine ispunite kremom.
Image and video hosting by TinyPic

4. «šahovski» sloj: Preostala dva biskvitna obruča položite tamo gdje je u prethodnom sloju bila krema. Praznine popunite kremom i tortu odozgo tanko premažite kremom.

Tortu stavite u hladnjak.

Kad se krema stvrdne, skinite obruč i pažljivo odlijepite papir.

Tortu omažite izmiksanim šlagom, ukrasite po želji… ne morate ju zamotati u gore navedenu smjesu…

01. 05. 2010.

Pitki by Pavloska

Poznato je da ne mogu odoljeti slanom dizanom tijestu (koje u mojoj varijanti najčešće dobije i pikantnu notu). Veselim se svakom novom receptu koji se razlikuje od svega što sam do sada radila, a Pitki by Pavloska su upravo takvi :) .

Image and video hosting by TinyPic

Nadjev
70 g mekanog maslaca
2-3 češnja češnjaka
1 čajna žlica kopra
2 žlice svježeg nasjeckanog peršinovog lišća
sol, papar
nasjeckani/mljeveni čili


Tijesto
1 i pol paketić suhog kvasca (ukupno oko 10 g)
50 ml mlakog mlijeka
1 žlica meda
3 žlice maslinovog ulja
1 čajna žlica soli
250 ml kiselog mlijeka (ili mlaćenice, jogurta…)
oko 500 g brašna
+
jaje za premazivanje


Najprije kremasto izmiksajte mekani maslac za nadjev, pomiješajte ga s nasjeckanim češnjakom, koprom i peršinovim lišćem. Začinite solju i paprom; možete dodati i čili, a i neko drugo začinsko bilje (ja volim dodati svega i svačega).
Od smjese oblikujte kobasicu i stavite ju u zamrzivač.

Za tijesto, kvasac pomiješajte s medom i mlijekom pa ostavite smjesu 15ak min. na toplom da nabubri.

Zatim dodajte ulje, kiselo mlijeko, sol i postupno dodavajte brašno da zamijesite mekano tijesto koje se ne lijepi.

Pokrijte ga i ostavite ga na toplom oko pola sata.

Dignuto tijesto podijelite na 12 loptica i složite ih u namaštenu posudu za pečenje. Ostavite da odstoje, pokrivene, oko pola sata.

Izvadite maslac iz zamrzivača i narežite ga na 12 dijelova. Svaki dio duboko utisnite u sredinu svake loptice tijesta.
Image and video hosting by TinyPic

Odozgo premažite umućenim jajetom pa stavite u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva i pecite 15ak min. (ja to pečem i duže, ako odozgo nije dobilo boju).

Pečene pitke pokrijte krpom i ostavite da se ohlade.