Recept se temelji na receptu za Slani biskvit od bjelanjaka koji me uvijek oduševi.
Ovaj put imala sam samo 4 bjelanjka pa sam odokativno smanjila količinu ostalih sastojaka. A da to ne bi bilo «pusto» dodala sam prženi luk, jer volim pecivo s prženim lukom :
Sastojci
(mjerna jedinica je čaša od jogurta)
4 bjelanjka
3/4 čaše jogurta
3/4 čaše ulja
2 i pol čaše oštrog brašna
1 prašak za pecivo
sol, papar
(mjerna jedinica je čaša od jogurta)
4 bjelanjka
3/4 čaše jogurta
3/4 čaše ulja
2 i pol čaše oštrog brašna
1 prašak za pecivo
sol, papar
pola čajne žlice kumina
+
1-2 glavice crvenog luka
+
1-2 glavice crvenog luka
Crveni luk narežite na tanke ploške i popržite ga na vrućem ulju da sasvim lagano posmeđi. Ostavite ga da se ohladi.
Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte čvrst snijeg.
U drugu posudu stavite brašno, prašak, kumin, sol i papar pa dodajte jogurt i ulje te izmiksajte da se sastojci povežu. Zatim lagano umiješajte snijeg od bjelanjaka.
Smjesi dodajte i ohlađeni luk pa lagano promiješajte.
Posudu za pečenje (četvrtasti ili okrugli kalup, ili kalup za kuglof…) namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu, odozgo zagladite.
Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko pola sata.
Probajte čačkalicom je li biskvit pečen i provjerite jeli se pri vrhu odvojio od kalupa.
Pečeni biskvit ostavite da se 5 min. hladi u kalupu, a onda ga možete istresti i ostaviti da se potpuno ohladi.
Pečeni biskvit ostavite da se 5 min. hladi u kalupu, a onda ga možete istresti i ostaviti da se potpuno ohladi.
Ha, i ja sam se pitala zašto je 2 program HRT-a sportski (zar nije?). Na žalost, živimo u zemlji priglupih žena (sapunice) i još glupljih muškaraca (sport). Ili nekome jako paše ova podjela, pa ju forsira. Uostalom, zašto se uporno ništa ne poduzima protiv divljanja na nogometu? Pušta se da se raja ispuše na stadionu da slučajno ne bi to isto probala na ulici (mo'š mislit Hrvate na ulicama kako protestiraju, a ne žderu grah?!). Sport se ovdje tretira kao ispušni ventil nezadovoljne mase, potiče se da to bude kako se blentavi ne bi dosjetili jadu. Ali, baviti se nekom vrstom sporta jako je lijepo, ipak se fizičkom aktivnošću oslobađa adrenalin i dopamin i ljudi uživaju u tome. No, kao što veliš, svakome njegovo zadovoljstvo, a najbolje je sve umjereno.
OdgovoriIzbrišiBilo mi je zanimljivo pročitati tvoj tekst i temu koju namećeš. Evo, poći ću od sebe. Ja sam se kao mala stalno kretala i igrala, plesala, skijala i uglavnom se bavila idividualnim sportom, tim nije bio za mene. Ostala sam niska pa se ni u pubertetu nisam mogla uključiti u neki od timskih sportova, a odbojku sam veoma voljela (na fizičkom/tjelesnom). U neko doba sam postala manijakalni vježbač. Uopšte nisam uživala i nisam bila nabrijana i puna energije, više sam bila kao ispuhana guma na biciklu (vožnja bicikla je jedna sportska aktivnost u kojoj skoro ne osjetiš napor, a dobro se rekreiraš, pade mi na pamet)...Bavila sam se i to pretjerano fizičkom aktivnošću jer sam se na taj način održavbala u formi, tj. Mršavom. Onda mi je u neka doba došlo da mi je lakše gladovati nego se rastezati, trčati, skakati, plesati. I tako sam zapala u anoreksiju, jer sam jako voljela biti mršava i najmršavija u gradu...
OdgovoriIzbrišiŠto se tiče sporta ne TV, svakako da zaslužuje svoje mjesto i u prnosima i na dnevniku. Ljudi gledaju dnevnik da bi upratili vijesti, pa pošto nemaju vremena da vijesti traže kojekuda, onda im je dnevnik prilika da ih čuju. Čak mi je sasvim OK da vijesti da su Kostelići ili Blanka osvojili svjetsku medalju budu udarne, odnosno da budu prva vijest u dnevniku.
I ja sam imala fizičko/tjelesni na faksu. Išli smo na bazen i meni je to bila rekreacija, premda sam gubila pola dana subotom da dođem do bazena. Da sam imal mogućnost izbora sportske aktivnosti na faksu opet bi odabrala plivanje. Da bismo dobili potpis o pohađanju nastave nije bilo dovoljno ići na plivanje svake sedmice već smo se morali pješice popeti na vrh Trebevića, to je otprilike dva sata hoda po planinarskim stazama. Za ocjenu su nam mjerili parametre brzine, okretnosti, snage i elastičnosti, ali nisu bili tako strogi pa su svima malo dodali i na kraju nije bilo pet studenata sa ocjenom manjom od 9, ostali su imali desetke.
Na kraju sport ne volim da mogu reći da ga obožavam ili da uživam u njemu, volim neku laganicu, vožnju biciklom ili badmington, skakati u ovim godinama više ne mogu, trčati još manje, ali se uvijek mogu i želim kretati i rekreirati.