No dobro, to je stvar osobnog ukusa, jedna te ista torta nekome može biti previše nakinđurena, a nekome možda nije dovoljno ukrašena! U ovom slučaju ja se slažem s onim «manje je više», ali nekad kad radim tortu za neku svečanu priliku, jednostavno svi očekuju da torta bude nakrcana ukrasima, pa ja onda popustim pred tuđim očekivanjima.
Što se samog okusa tiče, čini mi se da su u zadnjih par godina te svadbene (i «kupovne» svečane) torte dotaknule samo dno dna: sve su zamotane u nekakve Wiltonove, ticinove, glukozne, gumene, ovakve, onakve… smjese. I ako se mene pita (a nitko me ne pita) one sve imaju nešto zajedničko: sve su podjednako nejestive!
Probavanjem tih omotanih torti u svečanim prigodama, ustanovila sam da nemaju sve smjese za oblaganje jednak okus, ali zbog mojeg nedostatka iskustva s tim, nisam u stanju spojiti smjesu s njezinim nazivom, tj. proizvođačem (nikad nisam došla na ideju da kupim neku od tih smjesa, pa da onda znam: ta se zove tako i tako i proizvodi ju taj i taj, i da se onda doma «zabavljam» proučavajući ju, i zato se ne mogu baciti na detaljnu analizu konzistencije, okusa…). Ali, to me neće spriječiti da napišem dugačak post :))
Taj «trend» zamatanja torti u ta čuda započeo je u slastičarnicama. Ali točno je ono što se kaže «u narodu»: sve «industrijsko» vrlo brzo nađe svoju varijantu i u kućnoj radinosti.
Kad malo listam po Internetu ježim se od činjenice da je svaka druga torta iz kućne radinosti, koja pretendira na naziv «svečana torta», omotana nekakvom smjesom (kupovnom ili sklepanom kod kuće)! Internet jednostavno obiluje savjetima za izradu svakojakih masa za oblaganje torti.
Ja se fakat nadam da će taj trend ubrzo nestati.
Ni inače ne pratim trendove, pogotovo modne, mene to niti brine niti zanima. Bez problema mogu obući neki odjevni predmet koji je davno izašao iz mode. Sjećam se da sam jedno ljeto obukla suknju koju sam nosila i prethodne godine, a na tramvajskoj stanici srela sam kolegicu koja mi je onda u pola glasa, kao da mi saopčava da imam rak, rekla: «Ali takve suknje ti se ove godine ne nose.».
Ne znam što je ona očekivala, da ću odjuriti doma, i presvući se, ili što? Čak sam došla u napast da ju pitam: «Što bih ja sad trebala učiniti glede svoje suknje?». Ali bilo mi je glupo nastaviti s njom taj razgovor, meni je moda definitivno jedna od najglupljih tema i o njoj ne znam razgovarati. Zato sam samo kratko rekla: «Ne pratim ti ja modu.», a ona me tada pogledala kao da sam rekla da nikad nisam čula za npr. Al-Qaidu ili tzunami (s obzirom na tipove razgovora koje ona običava voditi, nisam sigurna je li ona ikad čula za Bin Ladena ili tzunami).
No dobro, da se vratim modi zamotanih torti…
Radila sam ja već zamotane torte, kako ne. Prije par godina radila sam tortu "Miševi u siru". I ta smjesa na bazi mlijeka u prahu mi se baš sviđala, meni je jako ukusna. Radila sam neke torte na tu foru, ali nikad nisam imala potrebu svaku bogovjetnu tortu zamotati u tu smjesu.
Prije par mjeseci počela sam izrađivati i ukrase od Marshmallow fondanta. Obožavam te pjenaste bombone i ta smjesa mi je prefina, kad radim ukrase pojedem sve one sitne komadiće koji mi ostanu (teško se suzdržavam da ne pojedem i same ukrase). Ali koliko god mi ta smjesa bila fina, nikad nisam došla na ideju da cijelu tortu omotam s tim. Ta smjesa ima svoj okus (po marshmallows, tzv. pjenastim bombonima), i taj okus se baš i ne bi slagao s okusom (svake) torte – to ovisi o vrsti torte.
A baš to je problem i kod svih tih (kupovnih) ticinovih i sličnih smjesa koje imaju užasan okus. Nije problem samo u okusu smjese, nego i u kremi na koju se smjesa stavlja. Čitala sam po Internetu da se takve smjese moraju stavljati na tzv. buter kremu, jer se na ostalim kremama rastapaju; ja nikad nisam radila torte s tim smjesama, pa ne znam kako to funkcionira. Ali znam da meni buter kreme imaju užasan okus. I onda kad je na torti užasna smjesa, ispod nje užasna buter krema – može li torta uopće biti fina?
Kad su te smjese i buter kreme u pitanju, nešto najgore što sam jela bila je Schwarzwald torta, koja je iznutra bila dobra (sve u redu: višnje, šlag, čokolada, tamni biskvit), i onda je torta izvana bila premazana nekakvom buter kremom i zamotna u tu neku smjesu. I naravno, torta je bila vrhunski ukrašena, to uopće ne dovodim u pitanje, ali taj okus, smjese i buter kreme u kombinaciji sa Schwarzwaldicom… bolje da ne pišem dalje jer ću upotrijebiti neprimjerene izraze.
Slično iskustvo doživjela sam s voćnom tortom od jagoda: unutra žuti biskvit, jagode, šlag i sve u redu, a izvana nešto tako užasno, nekakva buter krema u kombinaciji s nekakvom smjesom, to kao da je sve skupa užeglo (drugi su rekli da nije užeglo, ali meni je to jednostavno imalo oduran okus).
Ali eto, nalazim se u «žaba digla nogu»-fazi: proteklih mjeseci radila sam staklene kekse, medovik, ledeni vjetar... i slične stvarčice – a sada su na red došle i zamotane torte.
Prije par mjeseci počela sam se "zabavljati" izradom smjesa za oblaganje, i to onih za koje sastojke mogu nabaviti u «seoskom dućanu». Ima po Internetu onih nekih recepata koji sadrže sastojke za koje ne znam bih li ih tražila u željezariji ili poljoopskrbi, ali do te faze nisam evoluirala (a niti nemam u planu).
Prvo sam radila jednu tortu za po doma, onda jednu za slavlje, onda opet jednu za po doma…
Recept za smjesu potječe, naravno, s Interneta, ima ga na više stranica, imam ga isprintanog, ali ne znam točno otkud, to je onaj recept s 3 kile šećera u prahu…
Kad sam prvi put radila smjesu, radila sam 1/6 mjere: 500 g šećera u prahu, 5 g želatine, 40 g margarina…
Drugi put radila sam trećinu mjere: 1 kg šećera u prahu, 10 g želatine…
I svaki sam put ustanovila da mi treba hrpa šećera u prahu! U onoj varijanti kad sam smjesu napravila od kile šećera, ja sam još za doradu, za valjanje, oblikovanje,…, potrošila još skoro kilu šećera: smjesa je jednostavno bila gnjecava i ljepljiva; što sam drugo mogla? Negdje sam čitala da ju treba staviti u hladnjak, pa onda nije tako ljepljiva. Točno je da je suša i tvrđa kad je neko vrijeme provela u hladnjaku, ali definitivno su potrebne ogromne količine šećera da bi se s tim moglo baratati.
Nemam (puno) iskustva s ukrašavanjem torti na taj način, pa meni nije sve teklo glatko, niti po planu, i bilo je problema… Ali budući da je Internet pun zadovoljnih mušterija, koje glorificiraju tu smjesu i njezinu izradu, neću sada početi kukati što sve meni nije štimalo i koliko sam se natezala sa svim tim.
U toj varijanti koja uključuje kilu šećera, napravila sam, za moje pojmove, ogromnu količinu smjese – a s onim silnim dodavanjem šećera tijekom dorade/oblikovanja, smjese je bivalo sve više i više! Mene to podsjeća na ono «ludo tijesto»: držiš ga u hladnjaku, a ono raste, i ima ga sve više; tako i ova moja smjesa: imala sam ju u hladnjaku, a prilikom oblikovanja/ukrašavanja… otrgla sam komad smjese, dodavala mu šećer da se ne lijepi, i praktički sam udvostručila količinu tog komada i ono što mi je ostalo nakon ukrašavanje torte, ponovno sam vratila u frižider – činilo mi se da sam u frižider vratila više smjese, nego što sam izvadila na početku pripreme!
Ta smjesa od kile šećera (+ onaj silni dodani šećer tijekom dorade) – meni je to bilo dosta za 3-4 okrugle torte (promjera 22-24 cm); naravno to ovisi i o tome koliko kakvih ukrasa radite…
I sada imam dio smjese zamotan u plastičnu vrećicu i spremljen u hladnjak. Ne znam koliko to može stajati. Ja sam takvu smjesu već imala spremljenu 3-4 mjeseca, nije joj ništa bilo.
Smjesa za oblaganje
100 ml vode
80 g svijetlog meda
80 g margarina
10 g želatine + 15 ml hladne vode
1 kg šećera u prahu
pola čajne žlice limunovog soka
+
šećer u prahu za doradu (više od pola kile)
prehrambene boje…
Želatinu prelijte hladnom vodom i ostavite da nabubri.
U lonac stavite vodu, med i margarin pa miješajte da se sastojci rastope i da smjesa zakuha, pa ju maknite s vatre. Dodajte nabubrenu želatinu i sve dobro promiješajte.
Zatim dodajte kilogram šećera u prahu i limunov sok pa sve dobro promiješajte (smjesa je poprilično gnjecava i «rijetka», definitivno ne naliči smjesi koja bi se mogla mijesiti rukama).
Smjesu ostavite da se ohladi na sobnoj temperaturi, a onda ju stavite u hladnjak na 1-2 sata da se dobro rashladi i stegne.
Rashlađenoj smjesi dodavajte šećer u prahu i mijesite ju da dobijete čvrstu smjesu, kao «tijesto».
Smjesi možete dodavati tekuće boje (arome) ili boje u prahu…
Možete ju razvaljati na površini dobro posutoj šećerom u prahu. Ili ju možete razvaljati između dva komada plastične folije (nju također posipajte šećerom u prahu i stalno pomalo dodavajte šećer da se masa ne zalijepi za foliju).
Ako smjesa jako omekša na sobnoj temperaturi, zamotajte ju u plastičnu vrećicu i stavite u hladnjak; kad je hladna, trebala bi biti čvršća i trebalo bi biti lakše baratati s njom.
Tortu namažite čvrstom kremom/šlagom prije nego ju obložite smjesom.
Ovo je bila prva torta koju sam zamatala tom smjesom…
Dijelu smjese dodala sam voćnu aromu da dobijem ružičastu boju i onda sam ju razvaljala i kalupima rezala cvjetove koje sam lijepila po torti obloženoj bijelom smjesom. Dok se smjesa nije stvrdnula, po njoj se mogu lijepiti ukrasi izrezani kalupima. Ako se smjesa stvrdne, ukrase možete malo navlažiti vodom s donje strane, ali sasvim malo, da se smjesa ne bi rastopila(!) i onda ih zalijepite na tortu.
Ovi mali ružičasti cvjetovi nisu rađeni od smjese kojom je obložena torta, nego sam ih radila od Smjese za cvjetove by Mignonne. Nisam se «pretrgla» od izrade cvjetova, napravila sam par komada «za probu» i sad čuvam tu smjesu i smišljam što ću s njom.
Nemam ja afiniteta za izradu toga. Kad me netko «hvali» i divi se koliko strpljenja imam za npr. izradu tih ukrasa za torte, obično kažem da se i ja sama sebi divim kako sam to napravila, jer je meni to užasno dosadno, pipkavo i uopće me ne veseli. Kad mi trebaju ukrasi za torte, ja ih napravim, ali ne uživam u tome i definitivno to ne bih radila svaki dan, to radim svega par puta godišnje.
Uvijek blesavo blenem kad mi netko pokuša dati kompliment govoreći da sam fulala profesiju i da bih se trebala baviti pečenjem kolača, torti… Koliko god se moje zanimanje meni gadi (nikad to nisam željela «biti» niti me zanimalo), isto tako, nikad nisam željela baviti se pečenjem kolača ili kuhanjem – već sam pisala o svojoj sebičnoj motivaciji u kuhinji, i to definitivno nije nešto čime bih se željela (profesionalno) baviti.
Ovo je bila moja druga torta zamotana u tu smjesu…
Jedan dio smjese obojila sam voćnom aromom da bude ružičasta, a u jedan dio dodala sam plavu boju u prahu, onda sam smjese razvaljala i kalupima rezala cvjetove koje sam lijepila po torti obloženoj bijelom smjesom.
Ruže i cvjetove sa žutim kuglicama u sredini radila sam od Marhsmallow fondanta.
Već sam u nekom receptu napisala taj recept za Fondant od marshmallows bombona (koji je meni tako fin, da bih ga odmah smazala prije nego uopće uspijem napraviti ukrase), i evo ga opet…
Sastojci
60 g marshmallows bombona
125 šećera u prahu + za doradu
1/3 čajne žlice vode (svega par kapi)
(boje po želji)
Bombone rastopite na pari da dobijete gustu glatku smjesu (smjesu nemojte dugo zagrijavati da se ne razvodni, a ne smije ni zakuhati, zapravo, smjesa ne smije biti ni vruća, rastapajte bombone da smjesa bude samo topla).
Maknite s vatre i dodajte polovicu šećera pa miješajte (možete mikserom ili rukama; smjesa je jako ljepljiva).
Postupno dodavajte preostali šećer da dobijete čvrstu smjesu koja se ne lijepi.
Smjesu možete podijeliti na nekoliko dijelova i u svaki dio dodati (umijesiti) neku boju.
Od smjese izrađujte oblike po želji (uz dodatak šećera u prahu), razvaljajte ju na površini posipanoj šećerom u prahu, kalupima izrezujte oblike....
Ako smjesi dodajete boje u prahu pa ona postane presuha, možete dodati malo vode. Ako je pregnjecava, dodajte šećer u prahu.
Smjesu možete zamotati u plastičnu vrećicu i onda ju stavite u hladnjak, pa ju kasnije koristite prema potrebi (ostavite ju na toplom da malo omekša).
Najbolji su potpuno bijeli bomboni jer se od njih, dodavanjem boja, mogu napraviti smjese različitih boja. Ako koristite neke bijelo-žuto-ružičasto-zeleno-plave bombone, kad ih rastopite dobit ćete neku bolesno-žućkasto-zelenu nijansu i ako njoj dodajete boje dobivat ćete «čudne» nijanse.
Potpuno bijele bombone baš i nije lako naći. Ja najčešće kupim bijelo-ružičaste (Jojo by Nestle, Češka), pa ih onda režem na dva dijela: bijeli dio otopim posebno i dodam, npr. plavu boju, a ružičasti dio otopim zasebno, pa ga obično ostavim takvog kakav jest ili mu eventualno dodam crvenu boju, kad radim npr. crveno cvijeće.
Obje torte «iznutra» su iste: radila sam crno-bijelu šahovnicu od "biskvita" za Brankin mud cake i šlaga.
Biskvit
1 i pol šalica jake kave
¼ šalice brandyja
150 g čokolade za kuhanje
250 g maslaca
2 šalice šećera
2 šalice brašna
1 čajna žlica sode bikarbone
prstohvat soli
2 jaja, lagano umućena
1 čajna žlica ekstrata od vanilije
Krema
700 ml biljnog šlaga ili slatkog vrhnja
200 g bijele čokolade
10 g želatine
+
100 ml biljnog šlaga za omazivanje torte prije oblaganja smjesom
Za tijesto, kuhanu kavu, brandy, šećer, nasjeckanu čokoladu i maslac stavite u posudu i otopite na pari ili na jako laganoj vatri, da dobijete glatku smjesu, pazite da ne zakuha!
Smjesu ostavite da se hladi desetak minuta i onda ju prelijte u posudu za miksanje.
Prosijajte brašno, sol i sodu te uz lagano miješanje mikserom postupno dodavajte suhe sastojke.
Zatim dodajte umućena jaja i vaniliju te promiješajte.
Smjesu ulijte u kalup (24 cm) obložen papirom za pečenje (papir namastite i pobrašnite).
Kalup stavite u pećnicu zagrijanu na 135 stupnjeva i pecite oko 90 minuta.
Pečeni biskvit ostavite da se malo ohladi u kalupu, a onda ga izvadite i ostavite da se potpuno ohladi.
Da bi se biskvit lakše rezao na obruče za šahovsku tortu, stavite ga u hladnjak da se dobro rashladi.
Za kremu, na laganoj vatri (ili na pari) otopite neizmiksani biljni šlag i nasjeckanu čokoladu, pazite da smjesa ne zakuha.
Smjesu ostavite u hladnjaku na par sati (preko noći) da se dobro rashladi.
Ohlađenu smjesu izmisajte da bude čvrsta (treba ju miksati oko 5 minuta).
Želatinu prelijte hladnom vodom i ostavite da nabubri. Zatim ju otopite na laganoj vatri, pazite da ne zakuha! Uz stalno miksanje dodajte ju izmiksanoj smjesi od šlaga i bijele čokolade. Krenite na slaganje torte prije nego se krema stvrdne!
Nisam se potrudila fotografirati cijeli postupak izrade, jer to ste već mogli vidjeti u receptima za druge šahovske torte koja sam radila, npr.: Crno-bijela šahovska torta s kokosom, Crno-bijela šahovska torta s bananama, Dvije šahovsko-mozaične torte, Crno-bijela mini-šahovska torta s pudingom i Šahovska mums torta.
Biskvit najprije prerežite jednom vodoravno i to tako da odrežete jednu sasvim tanku koru koja će služiti kao podloga.
Ostatak biskvita zatim prerežite jednom vodoravno i to tako da dobijete dvije kore jednake debljine.
Te dvije kore narežite tako da od svake dobijete 4 biskvitna obruča i krug u sredini.
Na pladanj stavite obruč u kojem ste pekli biskvit, obložite ga papirom za pečenje. Na dno stavite tanku koru biskvita koju ste izrezali za podlogu, i tanko ju premažite kremom.
Cijela mudrost slaganja torte je u tome da slažete biskvitne obruče i između njih ostavljate praznine.
1. «šahovski» sloj: Na podlogu premazanu kremom stavite najveći biskvitni «obruč», onda ostavite prazninu pa stavite idući biskvitni obruč, pa opet praznina i onda stavite biskvitni krug. Praznine među njima ispunite kremom (pomoću slastičarske šprice, ili pomoću žlice).
2. «šahovski» sloj: Kod ovog sloja proces je obratan: tamo gdje je u prethodnom sloju biskvit stavljajte kremu, a gdje je u prethodnom sloju krema stavljajte biskvitne obruče. Dakle, uzmite veći od preostala dva obruča i stavite ga tamo gdje je u prethodnom sloju bila krema, isto učinite i s posljednjim obručem. Praznine premažite kremom.
3. «šahovski» sloj: Uzmite najveći obruč i položite ga ne kremu iz prethodnog sloja, ostavite prazninu pa stavite manji obruč, pa opet ostavite prazninu i u sredinu stavite krug. Praznine ispunite kremom.
4. «šahovski» sloj: Preostala dva biskvitna obruča položite tamo gdje je u prethodnom sloju bila krema. Praznine popunite kremom i tortu odozgo tanko premažite kremom.
Tortu stavite u hladnjak.
Kad se krema stvrdne, skinite obruč i pažljivo odlijepite papir.
Tortu omažite izmiksanim šlagom, ukrasite po želji… ne morate ju zamotati u gore navedenu smjesu…
Torta ti lijepo izgleda, ali ja sigurno (nikad ne reci nikad!) neću raditi "omot". Prvo, ne volim ništa sa želatinom (nije li ona životinjskog porijekla, kako na to gledaju vegani?) jer smatram da se čvrstoća kreme može dobiti i na sasvim "prirodan" način. Drugo, domaći "omoti" nikada ne mogu biti tako dobri kao kupovna masa od marcipana koja se najčešće koristi za oblaganje. Naravno, u finoj, vrhunskoj izvedbi, ne slastičarskoj. Tu se slažem s tobom, ne mogu shvatiti sve te ljude što jedu kolače po slastičarnama i još tvrde kako vole fino jesti. Slastičarna i fini kolač danas su kod nas oksimoron. Osobno volim torte Nigelle Lawson: jednostavne, vrhunskih sastojaka, prefine, a izgledaju baš kao da smo ih mi doma napravile. I to je trend. No, eto kad kada nas ponese šarenilo koje se profurava Internetom i torte nam osvanu pune umjetne boje i plastike. Što se ukrasa tiče, najviše volim živo cvijeće ili ništa. Lijepo mi je vidjeti na blogovima slastičarski "nacifrane" kolače, ali, iskreno, to nisam ja. I da, nosim ti je robu i po 30 godina staru (ako stanem u nju), jedino što ne nosim su stvari iz 80-ih. To 10-ljeće bilo je modna, društvena i politička katastrofa malo većih razmjera.
OdgovoriIzbrišiΚάθαρσις; hvala:) Ja obožavam želatinu, već sam i pisala o tome, pomoću nje se čak i voda može stvrdnuti:) zaista ju volim svukud trpati. Ja nisam vegan, prevelik sam hedonist da bih se odrekla, u prvom redu, mliječnih proizvoda (ne mogu zamisliti život bez pravog sira; pojedem ja tofu, ali to nema veze s onim "pravim" masnim sirevima). Ne volim jesti jaja, ni kuhana ni pečena, ali ona su sastavni dio kolača kakve radim i volim, dakle, ne bih odustala ni od jaja. A kako rekoh, i želatinu obožavam, a nisam se odrekla ni svile, filmova za fotoaparat:) i još ponekih stvarčica životinjskog podrijetla; nikada od mene vegan! neke stvari jednostavno previše volim B-)
OdgovoriIzbrišiNemam ništa protiv torti omotanih marcipanim (iako ne treba biti baš na svakoj torti!), ali zadnjih par godina, ne znam kada sam zadnji put vidjela neku svadbenu (ili svečanu, rođendansku itd.) tortu obloženu marcipanom - slastičarnice su prešle na jeftiniju varijantu i sve zamataju u te nkakve kupovne wiltonovsko-ticinovske mase - a u usporedbi s tim čudima, meni se okus ovoga što sam ja "proizvela" u kućnoj radinosti čak i sviđa.
Nemam iskustva s Nigellinim tortama, nisam još došla do toga :)
Ja ne volim živo cvijeće na tortama, znam da se na torte stavlja sve i svašta umjetno, plastično... ali čak mi je i to draže od pravog cvijeća, ne volim cvijeće.
Da, ni ja nemam ništa protiv stare odjeće.
trend oblaganja torti u nekakvu secernu masu stigao je, vjerujem, sa zapada u hrvatsku i isto tako vjerujem da je to nesto novo tamo i pomalo pogresno shvaceno. gledajuci slike takvih torti i citajuci recepte i komentare vidim da svi prave istu gresku - ocekuju da je taj omotac torte ukusan! on svakako mora biti jestiv ali ukusan i ne bas. ovdje se takve torte najvise prave za vjencanja i gosti gotovo nikad ne jedu taj omotac. on sluzi za ukras a jede se samo torta ispod. najcesce su to mudcakes i fruitcakes a ako i imaju kremu onda je to buttercream ili jos bolje mock buttercream i to cisto iz razloga jer mogu stajati dugo i bez hladnjaka. to je vazno zato jer se onaj secerni omotac torte i ukrasi napravljeni od njega "oznoje" u hladnjaku pa se te torte ne drze u njemu iz tog razloga.:) na slikama koje dolaze iz podrucja exyu vidim da se te torte drze u hladnjaku sto meni govori da se radi o tortama s nasim kremema od kilo maslaca i nebrojeno jaja... ne kazem da je to nuzno lose ali je malo nespojivo s tortom omotanom secernom masom. ovdje se torte prije oblaganja premazuju gustim dzemom (najcesce od marelice) kako bi se popunile eventualne nepravilnosti i rupice na povrsini kolaca/torte a zatim se cijela povrsina oblaze marcipanom na koji se onda polaze secerna masa pazeci da svi mjerhurici zraka izadu. takve torte nisu jefitne i ne narucuje se na stotine komada za jedno vjencanje kao kod nas kuci. naruci se jedna velika super ukrasena torta koja kosta cijelo malo bogastvo (sama mlada izabere njen izgled kojim se boje torte slazu s bojama haljina djeverusa i ukrasa na stolovima) i svak dobije po komadic koji se sluzi uz neki drugi dezert (ili uz domace kolace ako se radi o nasim ljudima).:)
OdgovoriIzbrišiMeni nije jasna jedna stvar; a to je: zašto se sve te smjese uopće stavljaju na torte, ako se zna da «baš i nisu ukusne» (a nitko ni ne očekuje da budu ukusne)? Naravno, nitko nikoga ne sili da ih jede, i ja to uglavnom ostavim na tanjuru.
OdgovoriIzbrišiOva šećerna smjesa koju sam radila, do sada se našla na 4 moje torte: i to samo zato što sam nakon prve torte zaključila da ta smjesa i nije tako loša za jelo (nema čudne (gorkaste) okuse, mirise…). Da se meni nakon te prve torte smjesa zgadila, svi oni ostaci smjese koje sam natrpala u frižider, završili bi u smeću i nikad više ne bih došla na ideju da to stavim na tortu.
Par dana nakon te prve torte radila sam još jednu tortu, i to za slavlje. Budući da vidim da je običaj te «svečane torte» zamatati u te smjese i ja sam svoju omotala u spomenutu šećernu smjesu jer smatram da je okus smjese u redu - da mi se smjesa ne sviđa, nikad torta s tom smjesom ne bi izašla iz moje kuhinje. Ali ne bih mogla reći da mene okus te smjese tako oduševljava da ubuduće neću jesti ništa drugo i hranit ću se samo tom smjesom!
Smjesa, je u redu, ali ja nemam potrebu ubuduće svaku bogovjetnu tortu zamotati u to.
A što se tiče onih nekih kupovnih (Wiltonovskih, ticinovskih, barvadovskih…) smjesa, koje imaju užasan okus, meni je fakat misterij zašto ljudi to uporno stavljaju na torte. Kad sam krenula u tu avanturu «Saneline zamotane torte» skupljala sam materijal po Inetrnetu, kao da pišem disertacju. Najbolji su mi forumi, čega tamo sve ima! Na forumima na hrvatskom jeziku, ali i na stranim jezicima, našla sam da oni koji imaju iskustva s tim kupovnim smjesama, ali i s izradom različitih smjesa u kućnoj radinosti – dijele savjete, i to je u redu. Mene pritom fasciniraju napomene koje većina tih ljudi daje, neću navoditi citate, jer će onda još biti i uvrijeđenih, ali evo parafrazirat ću primjere: …ja tu smjesu stavljam na svaku tortu, i baš je lijepa, i krasna i sve se dive torti… ali ja tu smjesu nikad ne jedem, ostavljam ju na tanjuru, a to savjetujem i svojim gostima.
Nakon čitanja takvih izjava, malo mi je falilo da se registriram na te neke forume i postavim očito pitanje: «Ako ta smjesa ni tebi samoj ne valja, zašto ju stavljaš na svaku svoju tortu?».
Baš bih voljela da mi netko da jasan odgovor na to pitanje.
Očito je problem u meni, možda sporo kopčam ili je stvar u tome što sam ja seljačko dijete, pa ne kužim zašto za izradu slastica upotrebljavati nešto što teoretski jest jestivo, ali zapravo i nije jestivo jer se nikome ne sviđa kakav okus to ima, pa onda s vremenom više nitko ni ne očekuje da bude jestivo, i svi to ostavljaju na tanjuru – ali to se i dalje stavlja na torte.
Snježana, na ovo s usklađivanjem boja torte, haljina, stolnjaka… - na to se uvijek trgam od smijeha :)) Kada gledam neki (američki) film na temu «ikonskih (američkih) djeveruša» ja ne mogu doći k sebi! Meni je nevjerojatna ta opsjednutost planiranjem vjenčanja, a najbolje mi je kad u nekom filmu neka živčana mlada kuka da ona od svoje pete godine planira svoje vjenčanje i čak ima neki svojevrstan «album» sa skupljenim materijalima, uzorcima tkanina, fotkama svakojakih haljina, primjerima svadbenih menija… A u nekom filmu čak je neka mlada izjavila: «Otkada znam za sebe planiram svoje savršeno vjenčanje, jer moj životni san je: Udati se!». Ne sjećam se koji je to film, i jasno mi je da je to samo film, ali koliko takvih primjera se u može naći u stvarnom životu…
Ja s pet godina definitivno nisam razmišljala o svojem vjenčanju, a ne mogu se pohvaliti ni da sam se nakon pete godine bavila planiranjem svojeg eventualnog vjenčanja.
Auuuuu! :)
OdgovoriIzbrišiČega tu sve nema!
Sanela, prihvati, koliko god to i meni nevjerojatno zvučalo da nekim ženama doista jest životni san, ostvarenje svih snova i ambicija, udati se! I ne treba ih pritom osuđivati, treba im samo poželjeti da i odžive svoju bajku, bez ikakvih stresnih buđenja, što mislim da se rijetkima doista i dogodi. Niti je život, niti su brakovi u tim životima, bajkoviti snovi. Ali one imaju pravo na svoje snove, uključiv tonski usklađene haljine i torte.
Torte.....ja ne volim te smjese. Ako to kinđurenje mogu postiči čokoladom, šlagom, voćem, orašastim plodovima ili nečim sličnim, što se po teku slaže ili je i samo sastojak torte svakako, iako zagovaram teoriju manje je više, ali bih isto tako lagala kad bih rekla da se ne oduševim pojedinim tortama ukrašenim smjesama, kremama, volančekima i sl. To što to zapravo više ulazi u sferu modelarstva, a manje slastičarstva i kuhinje je druga priča.
I ja volim da mi je većina stvari, ako ne sve koje stavim na tanjur, jestiva i ukusna, ali mi nije baš sasvim jasno zašto bi ti netko svoju potrebu da ima ukrašenu tortu do savršenstva, pa čak i pod cijenu nejestivosti omota morao objašnjavati.
Držiš li ti da moraš svakome tko se zgraža nad biljnim šlagom (meni osobno je to vrhunski pojam nečeg nejestivog u kuhinji, ali ostavljam svakom pravo da jede što želi) kojeg ti UVIJEK koristiš u kolačima, a isto tako većini ljudi nema okusom nikakve veze s onim što bi i kakvi bi šlag ili vrhnje trebali biti, morala objašnjavati zašto to činiš? To je jednostavno stvar tvog ukusa i izbora! :)
Tadeja, prihvatila sam to i nemam nikakav problem s tim, poznajem takve žene i nikad nisam riječ rekla o tim njihovim svadbenim planovima, neka im je sa srećom, i to ozbiljno mislim. Ali kad gledam neku «američku svadbenu komediju», onda se trgam od smijeha, iako takve filmove zapravo rijetko gledam. Obično počnem gledati film, i tijekom radnje mlada sve više i više histerizira i onda na sredini filma je nekakav vrhunac tipa: dostavili su stolnjake nijansu svjetlije/tamnije, nego što je prvotno planirano ili su čaše previsoke/preširoke… – mlada je na rubu samoubojstva, a meni u tom trenu film već postane tako glup, da mi više nije ni smiješan pa takve filmove ne odgledam do kraja.
OdgovoriIzbrišiŠto se zamotanih torti tiče, ne kažem da mi netko duguje objašnjenje zašto radi takve torte. Ali mene to zanima, znam da je znatiželja ubila mačku :)) Fascinantno mi je kad npr. neka žena piše da radi «svečane» torte za svoju obitelj i te torte omata kupovnim ili domaćim masama za oblaganje, pa se onda još pohvali na forumu s par fotki omotanih torti koje je radila za sinov rođendan, kćerkinu pričest, svoju godišnjice braka, mužev rođendan… I onda, nakon svega, naglasi da ona te mase na tortama nikad ne jede jer joj ne valjaju, a i svojim gostima savjetuje da to slobodno ostave na tanjuru!
Zašto onda stavlja te mase na torte?
Druga stvar je ako netko, tko stavlja te mase na torte, tvrdi da su mu/joj te smjese prefine i preukusne pa ih voli jesti na svojim tortama. Ili ako netko takve zamotane torte radi po narudžbi nekih «trećih osoba» - tj. ljudi plate da im se torte zamataju u takve smjese (a većina tvrdi da ne voli jesti te smjese za oblaganje na tortama, pa meni sad opet nije jasno zašto uopće naručuju takve torte; al´ dobro).
Ne smatram da dugujem nekome objašnjenja glede biljnog šlaga, iako to nije nikakva tajna i ja sam to već više puta objasnila na blogu. Okus slatkog vrhnja mi se ne sviđa, zato ga ne upotrebljavam, okus biljnog šlaga mi se sviđa i zato ga upotrebljavam. Ne znam bi li taj odgovor zadovoljio nekoga tko mi postavi pitanje; ali odgovor je logičan sam po sebi – na tortu stavljam ono što mi je ukusno. Zato mene fakat zanima zašto oni koji «priznaju» da ne jede smjese kojima oblažu tortu jer im te smjese nisu ukusne – zašto onda to uporno stavljaju na torte? To bi bilo kao da ja stavljam slatko vrhnje u torte – a priznajem da mi ne valja.
Sorry Tadeja, ja sporo kopčam i meni je to s tim masama za oblaganje, pravi misterij.
Jedino objašnjenje kojeg se mogu sjetiti je «digla žaba nogu».
Zato što hrana ima i svoju vizualnu komponentu. Zato što jedemo i očima. Zato što je mnogim ljudima vizualni dojam kad je hrana u pitanju vrlo važan.
OdgovoriIzbrišiZato što im činjenica da torta koju su iznijeli na stol, osim funkcije hranjenja ljudi za stolom, predstavlja i ukras tog istog stola, a ako je pritom i njihovih ruku djelu, onda i demonstraciju njihove vještine i uloženog truda.
Ja se slažem da je okus hrane važniji od ambalaže, ali postoje trenuci u kojima bih pojedine od tako ukrašenih torti, jer neke znaju doista biti, uprkos neukusnom omotu, vrlo decentno i elegantno ukrašene, voljela i ja vidjeti na svom stolu. Jer da to ukrašavanje nema višestruku funkciju, ne bi ljudi hranu dekorirali i ukrašavali već dugi niz stoljeća. Ukusno dekorirana hrana isto tako doprinosi ugođaju, svečanosti ili ljepoti trenutka za stolom.
O tome što tko drži lijepim, nećemo, jer je relativno, ali nema tu puno filozofije.
Ljudima koji tako ukrašavaju baš svaku tortu, pogled na nju, divljenje koje ona izazove, pa i samo to ukrašavanje, ako to čine sami, pruža zadovoljstvo i ono apsolutno nije umanjeno činjenicom da se taj omot neće pojesti. Pa čak ni time da će neke od tih obloga u doticaju sa pravim sadržajem torte, torti djelomično promijeniti okus.
Jednako kao što uživanje u prvoklasnim belgijskim ili švicarskim čokoladnim pralinama neće biti umanjeno činjenicom da smo s njih prethodno skinuli sjajni omot. Naprotiv i on nas je privukao i bio određena garancija fine unutrašnjosti.
Pitanje bismo li posegnuli za njima da su u običnom papirnatom škrniclu.
cuj, ne znam koliko su americki filmovi blizu istine kad se radi o tamosnjim vjencanjima ali ovdje se jako puno paznje i truda polaze na organizaciju i izgled vjenacanja pocevsi od izgleda malade pa do izgleda sale u kojoj se slavi. nisu svi takvi i neki su jako lezerni i nije ih briga kako sve skupa izgleda. neki pobjegnu pa se vjencaju bez ikoga, sami i sretni a neki planiraju i sanjaju godinama o savrsenom vjencanju. meni je to strano ali se ne smijem i ne osudujem. nekog to cini jako sretnim i torta s uskladenim bojama mu jaaako vazan detalj. ja osobno ne bih nikad dala tolike novce na jednu obicnu tortu ali ako bi moja kcer to zeljela ja bih joj udovoljila zelji. te torte su meni jedno malo umjetnicko djelo i ja se divim vjestini ruku i talentiranosti ljudi koji ih izraduju i mozda bih upravo zbog njihove ljepote htjela kupiti jednu takvu tortu jednom pa makar ne pojela niti jedan cvjetic s nje:)
OdgovoriIzbrišiTadeja; ne znam jel´ to zbog moje zatucanosti ili nečeg drugog, ali ne razumijem zašto sve treba biti podređeno estetici. Torte nakinđurene nejstivim, ili jestivo-nejestivim ukrasima me ne fasciniraju, ne osporavam da mogu biti lijepo ukrašene, ali "ne kužim foru".
OdgovoriIzbrišiOd belgijskih i sličnih čokolada sam davno odustala, znam da trećina cijene takvih stvarčica otpada na ambalažu, a ono što je ispod nije nužno nešto vrhunsko. I pravilu, kupujem one stavri koje su najjadnije zamotane, jer nema nikakvih iznenađenja, što vidiš, to dobiješ. :)
Snježana; znam da su ti likovi u filmovima iskarikirani. Ali kad se sjetim nekih mladenki iz svoje okoline - one po svojme ponašanju ne zaostaju baš puno za ovim "američkim filmskim". I nek´ im je sa srećom, u takvim situacijama svoje mišljenje zadržala sam za sebe. Naravno da nitko ne treba moje dopuštenej da u nečemu uživa, makar to bile i nejestivo-ukrašene torte :)
Prekrasno izgledaju tvoje torte. :)
OdgovoriIzbrišiNa svadbama su uglavnom torte loše, preslatke su pa to baš onda nije jestivo :(
Ivana;
OdgovoriIzbrišiHvala:)
Meni torta još nikad nije bila preslatka.
Slažem se da su svadbene torte loše - ali meni se ne sviđaju zato što su uglavnom zamotane u svakave jedva jestive smjese:(