Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

22. 04. 2009.

Kolač s cimetom (bez jaja)


Opet ja s bezjajnim receptom, ali ovog puta "nezdravim". Ovo nije recept iz neke od kuharica (ili časopisa) sa zdravim receptima. Recept je s Interneta, biskvit ne sadrži masnoće, ali sadrži «nezdrave» sastojke: bijelo brašno i bijeli šećer. Ti sastojci mogli bi se zamijeniti polubijelim brašnom i smeđim šećerom – ali nisam probala tu varijantu, nego sam radila nezdravu. Recept mi se sviđa jer je lišen nekih egzotičnih sastojaka koje inače sadrže recepti za zdrave biskvite, a to su npr. pšenične klice i rogač.
Na kolač se stavlja pekmez i čokoladna glazura – a te stvari ne smatraju se zdravima. Ali, ako hoćete, stavite neki dijetni pekmez, a možete staviti i "čokoladu od suhog voća" (ja ne bih: )))

Da naglasim odmah na početku: nisam načisto s tim kada upotrebljavati prašak za pecivo, a kada sodu. Jednom je neki profesionalni kuhar na tv nešto objašnjavao, a to se svodilo otprilike na ovo: «prije su ljudi upotrebljavali sodu, jer je bila pristupačnija, a danas upotrebljavaju prašak za pecivo; sa sodom tijesta su rahlija, nego s praškom jer je on zadužen za obujam tijesta, u receptu se može istovremeno upotrebljavati i jedno i drugo jer to nije isto».

Nakon tako rječitog objašnjenja mogu dodati jedino da ja obično upotrebljavam jedno umjesto drugog iako to nije isto: )))


Kad sam vidjela recept za Kolač s cimetom u oči mi je upala količina sode koja se stavlja u biskvit: 1 žlica (ne baš na vrh puna) tj. oko 20 g. Odmah sam se zapitala hoće li to biti previše s obzirom na (malu) količinu ostalih sastojaka.

Sada će se početi smijuljiti oni koji ne koriste prašak za pecivo ni sodu «jer ti sastojci u ustima ostavljaju gorak, trpak okus» (!). Ja se s tim apsolutno ne slažem i branim svoje pravo na upotrebu tih sastojaka.

Sad slijedi krležijanski "Moj obračun s njima", pa kome je to dosadno čitati neka se otkotrlja dolje do recepta (ako vas i to uopće zanima: )

Do sada, znam za troje ljudi koji tvrde da ne koriste prašak za pecivo ili sodu zbog navedenih razloga.
Već sam imala natezanja s jednom poduzetnom osobom koja mi je poslala mail vezan uz upotrebu praška za pecivo i sode. Vidjela je da imam nešto recepata za kolače i torte na (prvom) blogu i ustanovila je da praktički u svakom receptu upotrebljavam prašak za pecivo (ili sodu) pa joj nije bilo jasno zar ja nakon tih isprobanih recepata ne znam da biskvit mogu ispeći i bez praška i bez sode. I nikako joj nije bilo jasno kako mogu jesti nešto tako gorko.
Očito ja, moja obitelj, sva moja rodbina, svi moji prijatelji – očito svi imamo zakržljala osjetila (okusne pupoljke) jer još nikad nisam čula da se netko žali da je kolač gorak zbog praška za pecivo ili sode. Očito i milijuni ljudi diljem svijeta koji upotrebljavaju prašak za pecivo i sodu također imaju zakržljala osjetila.

Moguće je da mi se rodbina i prijatelji ne usuđuju to reći (iako sumnjam, jer odmah se žale kad im se nešto ne sviđa). Ako su vam kolači stvarno gorki, onda mi to recite!

Mogu se kolači raditi i bez praška i bez sode: onda sasvim malo narastu i za moj ukus su nekako previše "zbijeni".

Ja stvarno, iskreno, moram priznati da nikad nisam osjetila da je biskvit gorak, trpak zato što sam u njega stavila prašak za pecivo ili sodu. Stvarno ne vidim ništa loše u tome da u smjesu za kolač, ovisno o receptu, stavim 1 paketić praška (oko 12 g), ili pola praška, ili isto toliko sode: jer u recept je ukalkulirana upotreba praška za pecivo ili sode pa se stavlja odgovarajuća količina zaslađivača (šećera). Naravno, da se u kolač ne stavlja šećer - kolač bi bio gorak.
Ali recepti za kolače su tako smišljeni da su količina praška za pecivo/sode te šećera i ostalih sastojaka tako usklađeni da je kolač ukusan.

Sad će me ovi protivnici praška uvjeravati da se šećer stavlja u kolače da se zamaskira gorak okus praška i sode - neovisno o prašku i sodi ja ne bih mogla jesti kolač u kojem nema šećera (tj. zaslađivača). Od čega bi se radili biskvitni kolači da se u njih ne stavlja prašak/soda i šećer: očito od brašna, jaja, mlijeka, maslaca, mljevenih orašastih plodova i to bi bilo to (još su tu limunova kora i rum; a vanilin šećer se također ne bi smio upotrijebiti). To je stvar ukusa, ali ja nemam želju probati biskvitni kolač bez šećera, bez praška/sode.
Ako se u kolač stavlja "puno" praška za pecivo ili sode, onda treba staviti i veću količinu zaslađivača (šećera; ili staviti pekmez) - kao u ovom receptu. Jer inače, naravno, osjećat će se gorčina.

Već sam u prijašnjim receptima naglasila da se ne hranim zdravo pa me ne zabrinjavaju količine sode, praška, šećera... I to ide meni na štetu, a vi koji pazite na to, slobodno; što se mene tiče, nadam se da ćete od te zdrave prehrane živjeti vječno kao što želite.
Ja volim jako slatke kolače - i zato u kreme dodajem puno više šećera, nego što je obično navedeno u receptu. Ali nisam nikad povećavala količinu šećera u biskvitu - očito su recepti koje sam radila dobro smišljeni, pa se ne osjeća gorčina praška za pecivo/sode ili ja, i svi ostali koji su jeli te kolače, - imamo zakržljala osjetila.

Kad sam ovaj kolač radila prvi put, odlučila sam držati se originalnog recepta – makar kolač završio u smeću.
Nisam baš bila oduševljena stavljanjem pekmeza u smjesu, ali ipak sam ga stavila.

Kolač se lijepo ispekao. Naravno, jako je narastao zbog te količine sode, da se smanji količina sode, i kolač bi bio manji.

Ali kolač je stvarno bio ukusan i nije bio gorak.

Drugi put, odlučila sam napraviti kolač bez pekmeza u smjesi. Stavila sam 1 žlicu sode. Kolač se opet lijepo ispekao.

Ali priznajem: bio je malo gorak jer u smjesi nije bilo pekmeza. No, nije se radilo o nekoj strahovitoj gorčini zbog koje bi nakon jednog zalogaja odustali od jedenja kolača. Budući da su na kolaču još i pekmez i čokolada, ta gorčina se nije ni osjećala u svakom zalogaju. Ali ipak, da, bilo je malo gorkasto. Ako ću raditi kolač bez pekmeza u smjesi svakako ću smanjiti količinu sode, možda na pola žlice.

Ali kolač ni s velikom količinom sode definitivno nije nejestiv i nije završio u smeću.
Štoviše, složili smo se da je od 4-5 bezjajanih kolača koje sam radila u zadnjih mjesec dana ovaj definitivno bio najbolji - čak i ova, pomalo gorkasta, varijanta bez pekmeza u smjesi.

I ni prvi ni drugi put nismo se otrovali sodom, nikome nije bilo zlo i nitko nije završio na ispumpavanju želuca.
Ta činjenica da je u drugoj varijanti izrade (bez pekmeza) kolač bio malo gorkast zbog velike količine sode me definitivno nije uvjerila da prestanem upotrebljavati prašak za pecivo i sodu.

Možda ću zvučati zlobno, ali jednostavno ne mogu odoljeti i unaprijed se ispričavam. Oni koji ne upotrebljavaju prašak za pecivo i sodu neka ne kušaju ovaj kolač napravljen s jednom žlicom sode jer ne znam kako će reagirati – ako su im obični kolači pripremljeni s pola paketića ili jednim paketićem praška za pecivo (ili sode) tako gorki da su odustali od upotrebe spomenutih sastojaka – ne mogu ni zamisliti kako bi reagirali na kolač pripremljen s jednom žlicom sode – očito bi doživjeli sodni šok. Ali eto, meni je, očito zbog zakržljalih osjetila, ovaj kolač u varijanti s pekmezom uopće nije gorak, a u varijanti bez pekmeza je tek malko gorak, a kao što sam rekla, kolači pripremljeni s «normalnom» količinom praška ili sode (pola paketića ili cijeli paketić) mi uopće nisu gorki.
Svakako upotrijebite kupovni industrijski pekmez ili, eventualno, domaći pekmez napravljen s mješavinom za želiranje (ja nemam pozitivna iskustva sa upotrebom tzv. zdravih, domaćih pekmeza koji se temelje samo na voću, šećeru i višesatnom kuhanju, tj. kojima nije dodano sredstvo za želiranje).

Sada kada sam napisala uvod deset puta duži od recepta, mogu konačno krenuti i na sam recept: )))


Potrebna je šalica od 200 ml:
1 šalica šećera
2 šalice brašna
1 jušna žlica sode (oko 20 g) ili praška za pecivo
0,5 – 1 čajna žlica cimeta
1,5 šalica mlijeka
3 žlice kupovnog industrijskog pekmeza (od šljiva...) ili domaćeg pekmeza napravljenog s mješavinom za želiranje
+
pekmez za premaz

Glazura
80 g čokolade za kuhanje
30 g maslaca
1 čajna žlica biljnog ulja


Pomiješajte sve suhe sastojke.
Možete staviti 1 čajnu žlicu cimeta, ali ja ga stavljam manje.

Zagrijte pećnicu na 200 stupnjeva.
Namastite i pobrašnite lim.
Ja sam koristila mali lim (28 cm x 18 cm), ali možete upotrijebiti i veći.

Mlijeko pomiješajte s pekmezom.
U originalu se upotrebljava pekmez od šljiva, ali možete koristiti pekmez kakav hoćete, ovisno o vrsti pekmeza, biskvit može biti svjetliji ili tamniji.

Suhe sastojke pomiješajte s mlijekom i smjesu odmah ulijte u lim (ne ostavljajte smjesu da stoji).


Stavite u zagrijanu pećnicu.
Pecite oko 20 min. (probajte čačkalicom jeli kolač pečen: zabodite čačkalicu i ako je suha, kolač je pečen).


Vrući kolač premažite pekmezom.
Ostavite da se ohladi.

Čokoladu nasjeckajte i otopite ju na pari zajedno s maslacem i uljem, prelijte po ohlađenom kolaču.



Recept je sa stranice:
http://www.chefkoch.de/rezepte/377081123795625/Schokoblechkuchen-mit-Zimt-ohne-Butter-ohne-Eier.html




21. 04. 2009.

Uskršnja slatka jaja



Po uzoru na Minjine Novogodišnje jelkice radila sam uskršnja jaja. Jaja sam radila od iste smjese od koje sam radila i svoje jelke .

Jaja
100 g mljevenih keksa
150 g mljevenih oraha
150 g šećera u prahu
100 ml gaziranog soka od naranče
1 žlica kakaa

Krema
400 ml mlijeka
1 prašak za puding od vanilije
4 žlica šećera
150 g maslaca
prehrambene boje


U odgovarajućoj posudi pomiješajte mljevene kekse, orahe, šećer u prahu i kakao. Prelijte sokom i zamijesite da dobijete kompaktnu smjesu.
Dobivenu smjesu stavite na 15 minuta u hladnjak.

Trgajte komade smjese – možete ih vagati da bi sva jaja bila jednaka (jedno jaje – oko 50 g smjese). Od smjese oblikujte kuglicu, a onda od nje oblikujte «jaje»


Od ove količine napravila sam 10 jaja.

Jaja možete staviti na stalke za jaja.Ako nemate stalke možete se poslužiti nečim drugim. Ja sam koristila staklene bočice koje sam napunila suhim voćem.




Za kremu, 100 ml mlijeka pomiješajte sa šećerom i praškom za puding. Ostalo mlijeko zakuhajte i u njemu skuhajte puding.
U mlaki puding umiksajte maslac koji ste prethodno dobro izmiksali. Po potrebi, dodajte šećer u prahu.
Kremu podijelite u nekoliko posudica i u svaku umiješajte neku prehrambenu boju (ili ekstrakt) da dobijete željenu nijansu.

Ako je krema previše gnjecava, stavite ju nakratko u hladnjak.

Pomoću slastičarske šprice (zvjezdasti nastavak) ukrasite jaja. Spremite ih u hladnjak.




Ako imate strpljenja možete to ukrasiti puno ljepše, nego što sam ja. Ne mogu sve nedostatke ovih jaja svaliti na slastičarsku špricu, ali činjenica je da imam strganu slastičarsku špricu i nemam nastavak s malim otvorom. Ovaj nastavak sa zvjezdastim otvorom nije dobar, htjela sam raditi manje cvjetiće, ali nisam uspjela, kad jednom krene, krema se neda zaustaviti, nego samo ide…
Već duže vrijeme planiram kupiti slastičarsku špricu, ali uvijek se uvjeravam da ova moja dobro funkcionira. Ipak, u ovakvim trenutcima mi je žao što si nisam kupila nekakvu špricu!!!



Najviše mi je išlo na živce što sam prije upotrebe druge boje svaki put prvo morala oprati špricu i nastavak.



Osim jaja radila sam i nešto što bi se moglo nazvati «svemirski cvjetovi» ili «nedorađena ideja». A to je ovo:




To su trebali biti cvjetovi. Radila sam ih na isti način kao i jaja. Ukrašavala sam ih istom kremom, ali nije sve ispalo onako kako sam planirala. Imala sam (tehničkih) poteškoća: strgana slastičarska šprica, neodgovarajući nastavak na slastičarskoj šprici, nedovoljno razrađen koncept, pogreške u nacrtanoj šabloni, pogrešna kalkulacija… Moram za idući Uskrs do kraja razraditi ovu ideju:DDD



FBI rukavice: Minjina kuhinjica

U sklopu blog-druženja koje je pokrenula mamajac s bloga Cooks and bakes u travnju 2009. «pod istragom» je blog Minjina kuhinjica .

Ove Minjine jelkice mi se jako sviđaju :)
Nešto sam zaredala sa zimskim temama, najprije Snježne kocke, a sada Božićne jelke. Ali definitivno ne prizivam zimu, drago mi je da je za sada gotovo s tim: )
Prvi put sam vidjela takve jelke dolaskom Interneta u zagrebačke knjižnice. Sad sam tek svjesna kako je davno to bilo, a ja sam tek sada radila takve jelkice.
Ne sjećam se kada je točno to bilo, ali kada je u zagrebačke knjižnice stigao Internet, svi navalili surfati. Kamo drugi, tu i ja. A što ću drugo gledati na Internetu nego recepte: )
I tako sam prvi jednom od svojih prvih (suhih) surfanja našla nekakvu stranicu s receptima. Zaglavlje te stranice je bilo «ukrašeno» fotografijom kućice od medenjaka, a oko kućice je bio Djed Božićnjak sa sobovskom zapregom i nekakve jelkice. Za Djeda Božićnjaka i sobove je bilo očito da su plastični, čudo da se nije vidjela etiketa «Made in China». Ali jelkice su me fascinirale, kućica je bila od tijesta za medenjake/paprenjake, a i za jelkice sam bila sigurna da su rađene od nečeg jestivog. Ali na toj stranici nije bilo recepta za takve jelkice, bilo je svakakvih recepata za kućicu, ali od čega su jelkice???
I tako sam ja razmišljala da ću napraviti jelkice od neke smjese za kolače bez pečenja, npr, rolada od kokosa, košnice… I tako došao Božić, prošao Božić, došao Božić prošao Božić… i tako prošlo 10ak godina i ja nikako da se bacim na izradu jelkica.

U siječnju ove godine na Internetu sam vidjela Minjin recept za jelke i odmah su me oduševile. Ali već sam imala napečeno brdo kolača, a Božić i Nova godina su ionako bili prošli pa se više nisam upuštala u isprobavanje recepta.

Nije ni sada prigodno vrijeme za jelke, ali eto, bolje ikad, nego nikad: )))
Recimo da je ovo bila generalna proba za Božić: ))) Htjela sam probati napraviti jelke od smjese bez jaja. I ja imam recepte za takve nepečene kolače (Košnice, Planine pod snijegom, Rolada od kokosa…) u koje idu sirova jaja, ali nisam ljubitelj toga i takve kolače radim samo kad znam da će biti pojedini idući dan. Ponekad čak radim samo pola mjere, jer ne volim da mi takvi kolači stoje u hladnjaku 2-3 dana.

Zanimalo me mogu li ove jelke napraviti od smjese bez jaja i onda ih staviti u hladnjak na 2-3 dana pa ih onda, recimo na Badnjak, ukrasiti kremom – da ne moram u te božićne dane kad imam posla preko glave baš sve raditi u zadnji čas. Ja i inače za Božić nikad ne napravim sve ono što planiram. S jedne strane zato što sam totalno nerealna i čini mi se da ću sve stići, a s druge strane zato što neke stvari ne isplaniram dobro.

I tako sam ja napravila ove jelke od malo drugačije smjese i uvjerila sam se da se to može napraviti koji dan ranije. A kremom se mogu ukrasiti i nekoliko dana kasnije: )

Moglo bi se reći da sam isprobala recept za Jelkice , ali i recept za Trio Fantastiko - jer sam od te smjese radila jelkice (držala sam se tog recepta, ali nisam dodavala ekstrakte, nego sam dodala kakao).

Evo recepta po kojem sam to radila:


Evo recepta po kojem sam to radila:


Jelkice

100 g mljevenih keksa
150 g mljevenih oraha
150 g šećera u prahu
100 ml gaziranog soka od naranče
1 žlica kakaa
+
dvostruki čajni kolutići

U odgovarajućoj posudi pomiješajte mljevene kekse, orahe, šećer u prahu i kakao. Prelijte sokom i zamijesite da dobijete kompaktnu smjesu.
Dobivenu smjesu stavite na 15 minuta u hladnjak.

Trgajte komade smjese – možete ih vagati da bi sve jelkice bile jednake (jedna jelkica visoka oko 10 cm – oko 100 g smjese). Od smjese oblikujte kuglicu, a onda ju izdužite dlanovima i na jednom kraju stanjite.


Ja sam od ove količine smjese napravila 5 jelkica.

Svaku jelkicu stavite na čajni kolutić i spremite ih u hladnjak.
Dok sam kupovala čajne kolutiće nisam razmišljala o onima kakvi su u Minjinom receptu. Ali kad sam došla kući vidjela sam da sam kupila kolutiće pod nazivom Noblice, kakve je koristila i Minja.

Nisam koristila kreme iz recepta. Šlaga nisam htjela staviti, a klasičnu kremu od maslaca ne volimo. Zato sam radila kremu od vanilije i maslaca: skuhala sam puding od vanilije i u ohlađeno sam umiksala maslac.

600 ml mlijeka
2 praška za puding od vanilije
6 žlica šećera
200 g maslaca
zelena boja

100 ml mlijeka pomiješajte sa šećerom i praškom za puding. Ostalo mlijeko zakuhajte i u njemu skuhajte puding.
U mlaki puding umiksajte maslac koji ste prethodno dobro izmiksali. Po potrebi, dodajte šećer u prahu.
Na kraju dodajte i boju da dobijete željenu nijansu.

Ako je krema previše gnjecava, stavite ju nakratko u hladnjak.

Pomoću slastičarske šprice (zvjezdasti nastavak) na jelkice štrcajte «zvjezdice».

Jelkice ukrasite perlicama, bombončićima…

Spremite ih u hladnjak.









1. 5. 2009. - DODATAK

Blog-druženje "FBI rukavice" za travanj 2009. je završeno. Sve radove možete vidjeti na FBI rukavice, 4/2009.

20. 04. 2009.

Juha od krumpira s Emmentalerom



Kad unosim recept za neku juhu/varivo na blog (a takvi recepti su stavrno rijetki kod mene) uvijek ponavljam da ne volim juhe/variva - općenito ne volim hranu koja podrazumijeva da nešto pliva na nekakvoj vodi. Iako, uvijek ima izuzetaka:))) Izuzetak su neke hladne juhe, varivo od graha i neke juhe koje se baziraju na ispasiranom krumpiru, tzv. krem juhe. Ali ne volim kad u takvim krem juhama pliva hrpa raznog povrća - meni je dovoljan samo krumpir:D Ali jako mi se sviđa ova juha i kojoj pliva sir - barem dok se ne rastopi:DDD


1 kg krumpira
2 poriluka
(2 repe)
1 crveni luk
2 žlice maslaca
1, 5 l temeljca (ili voda i kocka za juhu)
3-4 žlice kiselog vrhnja, po potrebi 1 čajna žlica brašna
pola čajne žlice sušenog mažurana
2 žlice svježeg peršinovog lišća
sol, papar
muškatni oraščić
ocat
+
šnite Emmentalera za posluživanje

Krumpir ogulite i narežite na kockice.
Poriluk operite i narežite na kolutiće.
Repu ne morate upotrijebiti (ja ju nikad ne koristim). Ako ju koristite, operite ju, ogulite i narežite na kockice.

Luk očistite i sitno nasjeckajte.

U loncu rastopite maslac i na njemu popržite sitno nasjeckani luk. Zatim dodajte krumpir i poriluk (i repu) i pržite 1-2 min. pa zalijte temeljcem ili dodajte vodu i natrganu kocku za juhu.

Kuhajte oko 30 min. na laganoj vatri.
Sve usitnite štapnim mikserom u glatku smjesu.

Dodajte mažuran i peršinovo lišće.
Ako je potrebno, brašno razmutite u kiselom vrhnju i dodajte u juhu. Ako je juha dosta gusta, ne trebate dodavati brašno, nego samo vrhnje.
A ako je juha previše gusta možete dodati vodu.

Lonac s juhom vratite na štednjak i kad zakuha prokuhajte 1-2 min.

Začinite solju, paprom i muškatnim oraščićem. Prije posluživanja, dodajte malo octa.

U duboke tanjure rasporedite na tanke šnite narezan Emmentaler i prelijte vrućom juhom.
Ako kod kuće nemate odgovarajući alat za rezanje sira, dajte da vam u trgovini prilikom kupnje narežu sir.

Ili možete sir naribati na ribež za jabuke i posipati ga po vrućoj juhi u tanjurima.

Poslužite odmah.


Ja ovakvu juhu volim kad je jaaaaaaaaaaaako guuuuuuuuuuuuuusta. Zato povećam količinu krumpira i dodam 1 čajnu žlicu brašna pa je na kraju moja juha tako gusta da se praktički "ne razlijeva" (kao na ovoj fotki). Ali to nije bit krem juhe, pa nemojte pretjerivati s krumpirom kao ja:DDD (osim ako obožavate krumpir:)

17. 04. 2009.

Šestinski vez


500 kupovnih kora za savijaču
2 kg voća po želji

Smjesa za premazivanje
300 g šećera
200 g maslaca
200 ml jogurta
2 jaja
1 prašak za pecivo
malo cimeta

Preljev
nekoliko žlica kiselog vrhnja


Voće operite, očistite/ogulite i narežite na kockice, ploške…

Odvojite žumanjke od bjelanjaka. Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte čvrst snijeg.

Maslac rastopite i malo ohladite. Izmiješajte ga sa žumanjcima, šećerom, jogurtom, cimetom i praškom za pecivo. Zatim umiješajte snijeg od bjelanjaka.

Lim za pečenje namastite.

Jednu koru, pomoću kista, tanko premažite pripremljenom smjesom pa ju poklopite drugom korom. Tu drugu koru također tanko premažite smjesom i tako složene kore stavite u lim. Po premazanoj kori rasporedite oko šaku voća. Poželji, možete dodavati grožđice.

Ponovno uzmite dvije kore, namažite i jednu i drugu kako je opisano i stavite ih u lim pa na njih rasporedite šaku voća.

Redajte slojeve premazanih kora i voća. Završite s dvije premazane kore. Odozgo premažite smjesom (ako vam je što ostalo) pa premažite kiselim vrhnjem.

Pripremljeni kolač oštrim nožem narežite na kocke i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Pecite da dobije lijepu boju.

Ohladite, narežite na kocke i poslužite.


*Recept je iz kuharice: Top 40 hrvatskih slastica; Šimonović, Semenčić; Kastav, Extrade 2005.


16. 04. 2009.

Snježne kocke (bez jaja)

Za početak: nema zime, nema snijega, došlo je proljeće i moj mačak dane provodi sunčajući se u starim lončanicama.






























Nakon proljetnog mačka, idemo dalje, na zimske Snježne kocke, ali ne pada mi na pamet da prizivam zimu:) I tako, evo mene opet s jednim od onih bezjajnih «jako zdravih» kolača. Recept je ponovno iz onog manjkavog časopisa u izdanju Večernjeg lista: Ljeto za stolom, 2008., Božica Brkan. A u toj knjižici piše da je recept iz kuharice Kolači za zdravlje; Zlata Nanić, Mirjana Neduhal. Iz tog časopisa je i recept koji sam već unijela na blog Dunavski valovi (bez jaja) .


Biskvit za Snježne kocke radila sam kao što piše u originalnom receptu, a kremu sam modificirala, s jedne strane zbog nejasnoća, s druge strane zbog nedostataka, s treće strane zbog lijenosti, s četvrte strane zato što ne upotrebljavam agar agar (sredstvo za zgušnjavanje koje se dobiva od algi). Kolač je jestiv, zdrav, ali takvi kolači su definitivno previše egzotični za moju obitelj, teško se naviknuti na okus zdravih jela.




Biskvit
1 šalica brašna (2/3 šalice T 850 (polubijelo) i 1/3 šalice oštrog brašna)
1 šalica integralnog brašna
1 šalica prženih pšeničnih klica
1 šalica mljevenih oraha
pola šalice fruktoze (voćnog šećera)
pola paketića praška za pecivo
1 žlica mljevenog rogača
1 žlica ulja
malo ruma
mlijeko (sojino, zobeno, kravlje) ili voda

Krema
2 šalice zobenih pahuljica
100 g kokosovog brašna
3 žlice fruktoze
ribana limunova kora
limunov sok
mlijeko (sojino, zobeno, kravlje)
(1 žlica agar agara)
+
kokosovo brašno za posipavanje


Za biskvit, izmiješajte sve suhe sastojke. Dodajte ulje i malo ruma te mlijeko ili vodu – da dobijete tekuću smjesu kao za biskvit. Smjesu nemojte ostavljati da stoji jer će brašno nabubriti i smjesa će se zgusnuti pa će ju trebati razrjeđivati, a to nije dobro jer će se onda promijeniti sastav te smjese. Dakle, pripremljenu smjesu odmah ulijte u namašteni i pobrašnjeni lim.

Biskvit bi trebalo peću u malom limu, otprilike 20 cm x 20 cm jer ga treba jednom vodoravno prerezati. Ja nemam tako mali lim pa sam biskvit pekla u limu veličine 34 cm x 24 cm i onda sam ohlađeni biskvit prerezala jednom okomito, da dobijem dva kvadrata jednake veličine.


Lim stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva. Pecite oko pola sata.

Ohlađeni biskvit prerežite, ovisno kako ste ga pekli – trebate imati dvije jednake kore.


Za kremu su potrebne 2 šalice kuhanih (!) zobenih pahuljica. Nemam blage veze koliko bi ih trebalo kuhati. Imam iskustva s močenjem zobenih pahuljica za pripremu raznih popečaka. Ali nikad nisam kuhala pahuljice.

I tako sam odlučila ove dvije šalice pahuljica prelijati kipućom vodom. Dodala sam oko jednu šalicu vode – koliko su pahuljice mogle uputi. Bile su gnjecavo-sluzave.

Zatim sam dodala kokos, fruktozu i limunovu koru. U ovom trenutku trebalo bi dodati i agar agar, što ja nisam dodala, jer ga ne koristim, namjeravala sam nešto kemijati sa želatinom.
Nakon što sam dodala spomenute sastojke smjesa je bila jako gusta i čvrsta. Počela sam dodavati kravlje mlijeko. U originalnom receptu piše «dodajte toliko tekućice da bude gusto tekuće». Pod tekućicom se valjda misli tekućina. A ovo da smjesa treba biti gusto tekuća tu uopće ne znam što da si pod tim zamislim. Ali to nije sve, zatim kremu treba «staviti na vatru i kuhati oko 15 minuta da bude, čvrsto, ali ne prečvrsto». (!)
Ja sam postupno dodavala mlijeko i ta smjesa je upijala to mlijeko. Dodala sam oko dvije šalice mlijeka i to je ličilo na kuhani griz. Ima li smisla da u to nalijem puno mlijeka i sve razgnjecvaim pa da to onda zgušnjavam pomoću želatine (ili agar agara)? Odlučila sam izbjeći bilo kakvo kuhanje i potpomognuto zgušnjavanje kreme. Jednostavno sam dodala toliko mlijeka da je smjesa bila maziva.

Na jednu koru biskvita treba namazati polovicu kreme, poklopiti ju drugom korom i odozgo premazati ostatkom kreme. Kolač treba posipati kokosovim brašnom.

Koristila sam usitnjene zobene pahuljice, a ne cijele, ali trebalo bi funkcionirati i s cijelima.

U originalnom receptu u kremu se stavlja i limunov sok, ali to sam preskočila. Budući da sam na početku pripreme i ja imala u planu kuhati kremu kao što je navedeno u receptu, nije mi bilo jasno kako će funkcionirati kravlje mlijeko i limunov sok – hoće li se to usiriti?
Zato sam to preskočila, iako, budući da kremu na kraju nisam kuhala, mogla sam dodati i limunov sok.


O pšeničnim klicama možete pročitati u receptu Dunavski valovi (bez jaja) .

15. 04. 2009.

Kolač od višanja i stracciatelle



Biskvit
75 g čokolade za kuhanje (85 % kakaa)
5 jaja
prstohvat soli
175 g šaćera
100 g brašna
75 g gustina
pola praška za pecivo
1 staklenka kompota od višanja

Krema
450 g jogurta od vanilije (npr. Vindija/Freska: Euforija jogurt)
250 ml slatkog vrhnja ili biljnog šlaga
1 paketić bijele želatine u prahu (10 g)
oko 150 g šećera u prahu
100 g čokolade za kuhanje


Za biskvit, čokoladu nasjeckajte na komadiće i otopite na pari.
Ili možete zagrijati pećnicu na otprilike 200 stupnjeva pa staviti nasjeckanu čokoladu na komad papira za pečenje i staviti to na rešetku u isključenu pećnicu i ostaviti par minuta da se čokolada rastopi.

Rastopljenu čokoladu ostavite da se malo ohladi, da bude mlaka.

Odvojite bjelanjke od žumanjaka.
Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte čvrsti snijeg. Postupno dodavajte šećer i miksajte da se rastopi (najlakše je sa šećerom u prahu). Dodajte mlaku čokoladu i žumanjke, lagano promiješajte.
Pomiješajte brašno s gustinom i praškom pa ih lagano umiješajte u gornju smjesu.

Lim za pečenje (35 cm x 25 cm)obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite, ulijte smjesu.
Višnje ocijedite. Uvaljajte ih u brašno i rasporedite ih po biskvitnoj smjesi.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 20ak minuta.

Pečeni biskvit istresite na površinu posipanu kristal šećerom, odlijepite papir za pečenje, ali ga ostavite na biskvitu dok se hladi.
Ohlađeni biskvit stavite u lim u kojem se pekao (ili oko njega stavite podesivi obruč).

Za kremu, čokoladu nasjeckajte.

Želatinu prelijte vodom i ostavite ju da nabubri.

Izmiksajte slatko vrhnje. Dodajte jogurt i sve dobro izmiksajte. Dodajte šećer u prahu i sve izmiksajte.

U originalnom receptu koristi se stracciatella jogurt (slatki mliječni jogurt s komadićima čokolade). Nisam tražila taj jogurt po Zg., nemam pojma ima li ga gdje. Umjesto tog jogurta upotrebljavam jogurt od vanilije.
Budući da je stracciatella jogurt sladak u originalnom receptu u kremu se ne stavlja šećer. Ali meni je ova moja varijanta kreme s jogurtom od vanilije nevjerojatno kisela i zato dodajem šećer. Nemam iskustva s jogurtom od vanilije, ali ovi koje kupujem u Zg. su užasno kiseli. Pa ako koristite jogurt od vanilije preporučam da dodate šećer, ne morate staviti 150 g, može i manje.


Želatinu rastopite lagano ju zagrijavajući, ali pazite da ne zakuha. Rastopljenu želatinu prvo pomiješajte s malo kreme, a onda dodajte i ostatak.
Na kraju u kremu umiješajte nasjeckanu čokoladu.

Kremu «valovito» razmažite po biskvitu i kolač stavite u hladnjak na nekoliko sati.

U originalnom receptu višnje se ne stavljaju u biskvitnu smjesu, nego se stave na ohlađeni biskvit i premažu kremom. Meni se to ne sviđa, jer kad kolač prenoći u hladnjaku, višnje zafarbaju kremu:( Zato ja biskvit pečem s višnjama, ali ne morate tako raditi, višnje možete jednostavno složiti na pečeni biskvit.


Recept se temelji na receptu sa stranice:http://www.brigitte.de/kochen/rezepte/rezeptanzeige/5721

14. 04. 2009.

Lava kolač od rogača (bez jaja)

Još krajem ožujka 2-3 ljudi tražilo me recepte za biskvitne kolače bez jaja. Do sada sam takve recepte trpala u fascikle s namjerom da ih jednom isprobam. Tu i tamo sam nešto isprobala, ali većina recepata ostala je čučati u fasciklu. I sad sam se zapitala: "Pa što čekam s tim?". Neću živjeti vječno, trebala bih se pozabaviti isprobavanjem tih recepata. Ima među tim receptima onih jako zdravih, koji ne sadrže ni jaja, ni mliječne proizvode ni kakao… Ali ima i onih pitomijih, koji sadrže većinu sastojaka koju sadrže i «normalni» kolači.
U većinu onih jako zdravih kolača stavlja se rogač. Ne treba ga puno jer se ne koristi toliko zbog okusa, koliko zbog boje: u te kolače ne stavlja se kakao, nego se dodaju 1-2 žlice mljevenog rogača da bi kolač bio smeđe boje.
A i inače se u nekim "običnim" receptima za slastice navodi da rogač može poslužiti kao zdrava zamjena za kakao tj. čokoladu.

I tako, odlučila sam se konačno malo pozabaviti tim zdravim receptima koje marljivo čuvam. Zadnjih tjedana isprobavala sam neke recepte za zdrave bezjajne kolače pofarbane u smeđu boju pomoću rogača.
Nisu ti kolači nejestivi, ali definitivno se treba naviknuti na taj zdravi okus. Neki recepti su mi se svidjeli više, a neki manje. Neke imam u planu malo preraditi da bih ih prilagodila svojem viđenju kolača (koliko će to biti zdravo, kad ja završim s tim, o tome bi se dalo raspravljati).

Kad je Maja objavila temu za travanj, bilo mi je nevjerojatno kako je zadana tema dobro usklađena s mojim eksperimentalnim procesom pečenja zdravih kolača (koji sadrže rogač:)))))

Razmišljala sam koji od tih zdravih kolača da prijavim za «Ajme…» i na kraju sam se odlučila za ovaj u kojem rogač nema samo ulogu davanja boje smjesi, nego doprinosi i samom okusu kolača: Lava kolač s rogačem.
Inače nisam ljubitelj lava kolača. Nastojim biti otvorena prema takvim stvarima, ali takvi kolači definitivno nisu za mene.

Ovaj recept našla sam surfajući Internetom u potrazi za bezjajnim kolačima: http://vegetationramblings.blogspot.com/2007/10/ooey-gooey-carob-brownies-and-peanut.html. U originalnom receptu kolač se peče u limu. Ja ga nisam pokušala peći u limu jer mi se baš ne čini praktičan za rezanje i posluživanje, budući da je gnjecav (lavast).
Nemam kalupe za sufle, ne radim takve sufleaste stvari pa mi nikad nije imalo smisla da kupim kalupe. Šalice ispunjavaju svrhu: )

Ove šalice koje koristim kad su napunjene do samog vrha imaju zapremninu 200 ml. Trebale bi biti veće, ali u nedostatku drugih dobre su i ove.

U originalni recept ne stavlja se čokolade, nego nešto što bi se moglo nazvati čokolada od rogača. Rogač se koristi kao zamjena za kakao i onda se proizvodi nekakva zdrava rogač-čokolada (ja bih ju nazvala: rogalada:))))))))))))). Nisam gledala ima li u zagrebačkim trgovinama zdrave hrane takvih slatkiša od rogača.

Lava kolači koji se rade s jajima mi se uopće ne sviđaju. A ove bez jaja, donekle toleriram: ti kolači trebali bi biti "tekući" u sredini, ali meni se više sviđaju kad se peku malo duže, pa ne cure na sve strane.  Ali da bi opravdao naziv lava kolač, kolač mora biti gnjecav, odnosno tekuć pa sam eksperimentirala i s tim.


Dakle, ovo je moj doprinos blog-druženju , koje je pokrenula Monsoon s bloga Dalmacija down under. Domaćica za travanj 2009. je Maja s bloga La Dalmatia Gourmande, a za temu je odabrala rogač.





Biskvit
120 g brašna
100 g šećera
1 prašak za pecivo
2 čajne žlice mljevenog rogača
na vrhu noža soli
2 čajne žlice biljnog ulja
1 čajna žlica ekstrakta vanilije
3 žlice nasjeckane čokolade za kuhanje
180 ml mlijeka (zobeno, sojino, kravlje)

Umak
35 g mljevenog rogača
135 g smeđeg šećera
360 ml vode


Za biskvit, u posudi pomiješajte sve suhe sastojke te ulje i vanilijin ekstrakt. Dodajte mlijeko i izmiješajte u glatku smjesu.
Ne morate dodati sve mlijeko, u originalnom receptu piše da možete dodati oko 150 ml, pa onda dodajte ostatak "ako je potrebno" - ja uvijek dodam sve mlijeko.
Na kraju umiješajte i nasjeckanu čokoladu za kuhanje (ili, ako imate tzv. čokoladu od rogača).
Smjesu rasporedite u 8 namaštenih i pobrašnjenih šalica (zapremnine 200 ml). Šalice bi trebalo ovom smjesom napuniti otprilike do pola, smjesa će narasti za vrijeme pečenja.

Za umak, u posudi pomiješajte rogač sa šećerom. Zakuhajte vodu i njome prelijte suhe sastojke. Dobro promiješajte da se šećer rastopi.

Vruću smjesu nalijte na sirovu smjesu u šalicama, ali nemojte miješati.
Šalice bi sada trebale biti napunjene otprilike do 2/3 visine (ili malo više).
A ne bi bilo ni loše da šalice stavite na lim za pečenje (a ne samo na rešetku pećnice) i onda u pećnicu pa ako će smjesa za vrijeme pečenja toliko narasti da curi niz stijenke šalice, barem neće kapati po pećnici.

Šalice stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva. Pecite 25 minuta. Ako pečete duže, smjesa neće biti jako gnjecava, a ako pečete kraće – za moj ukus je to previše gnjecavo.

U originalu se kolač poslužuje hladan, ali onda nije jako gnjecav (meni se to i sviđa pa ga poslužujem hladnog). Ali možete ga poslužiti i gnjecavo-toplog.
Po želji, posipajte ga šećerom u prahu.




1. 5. 2009. - DODATAK
Blog druženje "Ajme, koliko nas je" za travanj 2009., je završeno. Sve radove možete vidjeti na Majinom blogu .

13. 04. 2009.

Torta od čokolade



Biskvit
7 jaja
250 g šećera (u prahu)
60 g maslaca
150 g brašna
50 g gustina
50 g kakaa
pola praška za pecivo

Preljev
2 žlice vode
2 žlice šećera
3 žlice ruma (ili nekog likera)

Krema
250 ml slatkog vrhnja ili biljnog šlaga
200 g čokolade za kuhanje
200 g mliječne čokolade
+
3 žlice ruma (ili nekog likera)

Glazura
150 g čokolade za kuhanje
60 g maslaca
1 čajna žlica ulja


Za biskvit, odvojite bjelanjke od žumanjaka.

U velikoj posudi izmiksajte malo posoljene bjelanjke u čvrst snijeg. Postupno dodavajte 125 g šećera, stalno miksajući, da se šećer rastopi (možete upotrijebiti šećer u prahu, brže će se rastopiti:)

Žumanjke miksajte s ostatkom šećera, oko 3 minute. Dodajte listiće maslaca sobne temperature i dobro izmiksajte.

U jednoj posudi pomiješajte brašno s gustinom, kakaom i praškom. Postupno prosijajte tu mješavinu u smjesu od žumanjaka i lagano ju umiksajte u žumanjke naizmjence s izmiksanim bjelanjcima.

Kalup promjera 24 cm namastite i pobrašnite. U njega ulijte smjesu.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva, pecite nešto više od pola sata. Pomoću čačkalice probajte je li biskvit pečen: zabodite čačkalicu u sredinu, ako je čačkalica suha i čista, biskvit je pečen.

Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.

Za preljev, u lončić stavite vodu i šećer pa zagrijavajte i miješajte da se šećer rastopi. Kad zakuha maknite s vatre i umiješajte rum.

Za kremu, u lonac stavite neizmikasano slatko vrhnje i zagrijte ga. Maknite ga s vatre i dodajte mu nasjeckanu čokoladu za kuhanje i mliječnu čokoladu. Miješajte nekolik minuta da se sva čokolada potpuno rastopi. Smjesu stavite u hladnjak na par sati, najbolje preko noći.

Sutradan miksajte smjesu par minuta da bude pjenasta i postupno joj dodavajte žlicu po žlicu ruma.

Biskvit prerežite dva puta vodoravno.
Jednu koru stavite na pladanj i natopite ju trećinom preljeva. Premažite ju dijelom kreme i poklopite drugom korom. Nju natopite trećinom preljeva i premažite dijelom kreme. Poklopite zadnjom korom i natopite ju ostatkom preljeva, odozgo tanko namažite kremom.

Za glazuru, na pari otopite nasjeckanu čokoladu zajedno s maslacem i uljem.
Tortu prelijte odozgo i sa strane.

Tortu ukrasite po želji i stavite u hladnjak da se rashladi.
Čokoladne strugotine možete napraviti tako da rastopite čokoladu za kuhanje s malo maslaca i ulja, vruću smjesu u sasvim tankom sloju namažete na pladanj ili lim za pečenje, i kad se čokolada dovoljno stvrdne slastičarskom spatulom (ili nožem) «stružite» strugotine.



Slični recepti

11. 04. 2009.

Pita od poriluka i krumpira


Tijesto
225 g brašna
prstohvat soli
150 g maslaca
50 g sitno nasjeckanih ili mljevenih oraha
1 žumanjak
3 žlice hladne vode

Nadjev
450 g poriluka
450 g velikih krumpira
300 ml kiselog vrhnja
3 jaja
175 g naribanog tvrdog sira (Gauda)
3 žlice gustina ili brašna
sol, papar
muškatni oraščić
1 čajna žlica suhog kumina

Za tijesto, od brašna maslaca narezanog na listiće i soli zamijesite smjesu koja liči na mrvice. Dodajte orahe.
Žumanjak pomiješajte s 3 žlice vode i dodajte ga pripremljenim mrvicama. Zamijesite glatko tijesto. Tijesto malo premijesite na pobrašnjenoj podlozi, a onda ga zamotajte u foliju i stavite u hladnjak na 20 minuta.
U originalnom receptu stavljaju se sitno nasjeckani orasi. Meni se to neda sjeckati pa stavljam mljevene.

Okrugli kalup za tortu (s obručem koji se skida) promjera 24 cm namastite i pobrašnite.
Razvaljajte tijesto i stavite ga u kalup tako da su i stranice kalupa obložene tijestom. Stavite kalup s tijestom u hladnjak na 30 min.

Krumpir ogulite. Skuhajte ga posoljenoj vodi, nemojte ga raskuhati, može ostati malo tvrd. Ocijedite ga, prelijte hladnom vodom i ostavite da se ohladi. Ohlađeni krumpir ocijedite. Narežite ga na deblje okrugle ploške.

Poriluk dobro operite i narežite na tanke kolutiće.
U loncu zakuhajte vodu pa dodajte malo soli i narezan poriluk. Prokuhajte ga 2 minute, a onda ga ocijedite, isplahnite hladnom vodom i dobro ga ocijedite.

Kiselo vrhnje umutite s jajima. Dodajte naribani sir, narezani krumpir, poriluk, gustin, muškatni oraščić, kumin, sol i papar. Dobro promiješajte.
Smjesu ulijte u kalup, pritišćite ju žlicom da bude «zbijena», odozgo zagladite. Odrežite višak tijesta.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 20 min. Nakon toga smanjite temperaturu na 190 stupnjeva i pecite oko 40 minuta.

Pitu poslužite mlaku ili hladnu.

S mlake pite skinite obruč i narežite ju i poslužite.
Ja nemam običaj ovu pitu peći u kalupi s obručem na skidanje (ovaj put je izuzetak:) Obično ju pečem u dubljem metalnom limu i poslužim dok je praktički vruća – sir je rastopljen i razvlači se, a i cijela pita je gnjecava i ne može se rezati – grabimo ju žlicom. Ako ju želite rezati, morate pričekati da se ohladi i stvrdne, onda se lijepo reže.


*Recept je iz kuharice: Vegetarijanska jela, Večernji list, Zrinski d.d., Čakovec, 2004.

10. 04. 2009.

Kocke od povrća


750 g krumpira
200 g graška
100 g mrkve
2 crvena luka
3 češnja češnjaka
10 jaja
200 ml mlijeka
sol, papar
kumin
peršinovo lišće


Krumpir ogulite i narežite ga na kockice veličine 2 cm.
Zakuhajte vodu pa u nju dodajte sol i krumpir i kuhajte 5 min. Krumpir ne treba baš do kraja omekšati.
Krumpir ocijedite i zalijte ga hladnom vodom i ostavite da se ohladi. Ohlađeni krumpir ocijedite.

U originalnom receptu upotrebljava se 300 g boba koji treba kratko blanširati u posoljenoj vodi.
Nisam imala boba pa sam kombinirala grašak s mrkvom. Mrkvu sam narezala na kockice kao i krumpir i onda sam ju skuhala. I grašak sam skuhala. I jedno i drugo sam ocijedila, isplahnula hladnom vodom i ocijedila.


Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte pa ih popržite na malo maslaca (možete dodati 150 g slanine).
Maknite luk s vatre i primiješajte mu ocijeđeno povrće pa sve rasporedite u namaštenu posudu za pečenje (30 cm x 22 cm).

Jaja umutite s mlijekom, začinite solju i paprom, po želji dodajte malo suhog kumina i nasjeckano peršinovo lišće (ili neko drugo bilje). Pripremljenu smjesu prelijte po povrću.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko 40 minuta, da se jaja stegnu tj. ispeku i da smjesa bude čvrsta.

Ostavite da se ohladi pa ohlađeno narežite na kocke.


*Recept je iz časopisa Lisa – Čarolija okusa, br. 3, 19. 2. 2009.

09. 04. 2009.

Dunavski valovi (bez jaja)



Više puta me netko pitao za recepte bezjajnih kolača, tj. bezjajnih «biskvita». I nisam bila od pomoći. Naravno, imam i ja nekakav recept za Crnca bez jaja, ali taj recept mi se nikad nije sviđao. Prije koju godinu je Crnac opet došao u modu pa sam isprobala još 2-3 recepta, ali to jednostavno nije po mom ukusu.
Tijekom godina, radila sam neke bezjajne kolače po receptima iz veganskih i makrobiotičkih i «zdravih» kuharica, ali mene takvi kolači nimalo ne oduševljavaju. Blesavo mi je nekome davati recept za nešto što se ni meni ne sviđa. Iako, kad gledam svoje blogove: ima na njima puno toga što se meni ne sviđa, ali ta jela se jedu u mojoj obitelji i moja rodbina, prijetelji... vole to jesti i ja to pripremam i tako to sve završi na mojem blogu. Ukusi su, blago rečeno, različiti.

Bezjajni kolači nisu tradicija u mojoj obitelji i mi se definitivno «ne možemo» naviknuti na njih. Ali oni koji slijede pravila veganske, makrobiotičke i zdrave prehrane jedu takve stvari i njima je to valjda nešto najnormalnije. Recepti koje sam ja tijekom godina isprobala, nisu me oduševili, ali ti kolači nisu bili nejestivi i naravno, nitko se nije otrovao.

Nedavno sam radila Dunavske valove po receptu iz nekakve knjižice (časopisa) u izdanju Večernjeg lista: Ljeto za stolom, 2008., Božica Brkan. A u toj knjižici piše da je recept iz kuharice Kolači za zdravlje; Zlata Nanić, Mirjana Neduhal.
Susrela sam se u knjižnici s tom kuharicom, ali nije me impresionirala pa ju nisam posudila. To je kuharica o zdravoj prehrani i sadrži recepte bez sastojaka životinjskog podrijetla, bez «bijelog» šećera itd.

Moram napomenuti da je taj časopis ili ta knjižica, što god to bilo, prepun pogrješaka. I to ne tipfelera, nego "semantičkih" pogrješaka: npr. iz naslova recepta se vidi da je to kolač od jednog voća, a među sastojcima i u uputama za pripremu navodi se sasvim drugo voće, ili npr. iz naslova je vidljivo da u kolač ide voće, ali nigdje među sastojcima nije navedeno da treba voće ni koliko tog voća treba itd. – to se ne odnosi samo na «zdrave» recepte, nego i na sve druge recepta u časopisu.


Kad sam prvi put radila ove Dunavske valove, strogo sam se držala recepta i dobila sam kolač prema receptu, ali kolač nije imao veze s fotkom kolača u časopisu. Ali dobro, barem sam znala u čemu griješim i išla sam ponovno raditi kolač. Ovaj puta sam radila tako da kolač više nalikuje onom s fotke iz časopisa:

Tamno tijesto
1 šalica brašna T 850 (polubijelo)
1 šalica pšeničnog integralnog brašna
1 šalica oštrog brašna
1 šalica smeđeg šećera (od trske)
1 šalica mljevenih oraha
1 šalica pšeničnih klica
1 čajna žlica praška za pecivo (pola paketića)
2 žlice biljnog ulja (može suncokretovo)
1 žlica mljevenog rogača
mlijeko (sojino, zobeno…) ili voda

Naprosto obožavam recepte sa šalicama! Fakat nema ništa ljepše, nego kad ne znam koju šalicu da upotrijebim! U receptima s «naših» područja obično se misli na šalice od 200 ml, u američkim receptima obično se misli na šalice od 250 ml, ali ima milijun iznimaka, a iznimke opet potvrđuju pravila - i sad da se ja tu snađem:(
Ja sam u ovom receptu koristila šalicu od 170 ml. Nemam baš neko logično objašnjenje. Činilo mi se da ću, ako kolač ne uspije i završi u smeću, imati osjećaj da sam barem potrošila "malo" sastojaka.

Izmiješajte sve sastojke. Prelijte ih mlijekom (ili vodom) da dobijete tekuću biskvitnu smjesu koju možete izlijati u lim.

Kad napravite smjesu odmah ju izlijte u namašteni i pobrašnjeni lim (34 cm x 20 cm).
Nemojte ju ostavljati da stoji jer će brašno stajanjem nabubriti i smjesa će se zgusnuti i više neće biti dovoljno tekuća. A ako naknadno dodajete još tekućine, promijenit će se sastav smjese tj. biskvita – nisam kemičar pa ne znam to objasniti, u svakom slučaju: kad jednom napravite dovoljno tekuću smjesu da ju možete izlijati u lim, nemojte ju ostaviti da stoji i nemojte ju naknadno razrijeđivati.

Naravno, u receptu se ne navodi koliko je tekućine potrebno. Ja sam to dodavala postupno. Najprije sam dodala dvije šalice, a onda postupno još jednu, tako da sam potrošila oko 3 šalice mlijeka.

Budući da je to taj «zdravi» recept koristi se sojino ili zobeno mlijeko, ali ja nisam "prehrambeno" osviještena, pa sam koristila kravlje mlijeko. U receptu piše da može i voda, ali činilo mi se da će to s vodom biti previše «jadno».

Lim stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 10-15 minuta.

Pšenične klice mogu se kupiti u trgovinama zdrave hrane i trgovačkim centrima. Postoje pržene i nepržene, imam recepata u koje idu nepržene (kao ovaj recept), a imam i varijanti s prženim klicama – nemam pojma kako ta prženost ili neprženost utječe na strukturu biskvita. Više o klicama možete pročitati na kraju ovog posta.

Razmišljala sam što bih mogla upotrijebiti umjesto tih klica, ali nisam ništa smislila. Ja i inače kupujem te klice i upotrebljavam ih u pripremi hrane, pa mi nije bio problem staviti ih u kolač. Ako ne možete nabaviti klice, pokušajte povećati količinu polubijelog ili integralnog brašna. Ne bih preporučila da povećavate količinu oštrog brašna, jer u nekim receptima za "bezjajne" biskvite piše da oštro brašno treba pažljivo dozirati jer ono rahli smjesu. Ne znam je li to stvarno tako… Ali možda bi se moglo dogoditi da se biskvit previše drobi, ako stavite više oštrog brašna.


Svijetlo tijesto
1 šalica brašna T 850 (polubijelo)
1 šalica pšeničnog integralnog brašna
1 šalica oštrog brašna
pola šalice fruktoze (voćni šećer)
1 čajna žlica praška za pecivo (pola paketića)
3 žlice biljnog ulja (može suncokretovo)
na vrh noža kurkume
ribana kora neprskanog limuna
mlijeko (sojino, zobeno…) ili voda
+
staklenka kompota od višanja


Višnje ocijedite, sok sačuvajte.

Pomiješajte sve sastojke osim ulja i mlijeka.

Smeđi biskvit se mora peći 10-15 min. da se zapeče. Ja sam ga pekla 15 minuta.
Izvadite biskvit iz pećnice i po njemu rasporedite ocijeđene višnje – biskvit se treba dovoljno zapeći da višnje ne potonu.
Nisam stavila sve višnje jer mi se činilo da će biti previše.

Suhim sastojcima dodajte ulje i mlijeko (ili vodu) pa promiješajte, smjesa treba biti tekuća kao smjesa za biskvit. Odmah prelijte po višnjama. Stvar je ista kao i sa smeđim dijelom - smjesa ne smije stajati da se ne zgusne i ne smije se naknadno razrijeđivati.

Naravno da se u receptu ne navodi koliko je tekućine potrebno. Ja sam to dodavala postupno, stavila sam oko 2 šalice mlijeka.

Vratite lim u pećnicu i pecite oko 60 minuta na 180 stupnjeva.
Čačkalicom provjerite je li biskvit pečen (zapiknite čačkalicu u biskvit, ako je čačkalica suha biskvit je pečen).
Ja sam kolač pekla 1 sat i bilo je dovoljno.

Kolač ostavite da se ohladi.


Kurkuma je začin, ali nije isto što i curry. Curry je mješavina začina, a jedan iz te mješavine začina je i kurkuma, a to su još i korijander, piskavica, đumbir, kumin, jod, kuhinjska sol, kajenski papar i škrobno brašno.
Kurkumu možete kupiti u većim trgovačkim centrima (proizvođač Kotanyi – staklene bočice sa zelenim poklopcem).

Fruktoza ili voćni šećer obično se upotrebljava u prehrani dijabetičara. Može se kupiti u bolje opskrbljenim trgovinama.



Ohlađeni kolač prelijte s par žlica soka iz kompota, po potrebi, nabockajte ga vilicom.


Budući da je to «zdravi» kolač, na njega se naravno ne stavlja rastopljena čokolada, nego nešto što se zove Čokolada od suhog voća. To nema apsolutno nikakve veze s pravom čokoladom i nemam blage veze zašto se tako zove; to bi se eventualno moglo zvati:

Krema od suhog voća
1 šalica grožđica
1 šalica suhih marelica
pola šalice suhih šljiva bez koštica
1 žlica rogača u prahu
2 žlice agar-agara

Voće operite i stavite ga u lonac debelog dna, zalijte ga hladnom vodom da ona u potpunosti prekriva voće.
Kuhajte voće da se rastvori.

I to je sve o početnim koracima pripreme. A meni ništa jasno. Koliko dugo to treba kuhati???

U receptu nije pisalo, ali ja sam marelice i šljive nasjeckala na veličinu grožđica – po mojoj logici to će se prije i lakše rastvoriti, ako je sve voće iste veličine.
I tako ja to stavila kuhati na slabu vatru. Voda je jako brzo isparila. I što sad? Voće je još čitavo i prijeti da će zagorjeti, iako ga stalno miješam kuhačom. Nadolijem ja još vode. I to se kuha, voda se isparava, a voće još uvijek tvrdo… Opet ja miješam i dolijem vodu. Na sredini tog procesa morala sam izaći iz kuhinje i ostavila sam to voće na najslabijoj vatri, vratila sam se za minutu (pustila sam mačku van), a voda isparila i voće zagorjelo. Nisam se dala smesti i prebacila sam to u drugi lonac debelog dna i zalijala vodom i dalje kuhala na najslabijoj vatri.
I tako sam to i dalje miješala i podlijevala vodom...
Nakon sat vremena, voće je bilo relativno «mekano», ali koliko to zapravo treba biti mekano??? Nisam nikad tako nešto kuhala i nemam blage veze kako to treba izgledati. Sveukupno sam u to dolijala više od pola litre vode. U receptu nema spomena o dolijevanju vodu. Ali što sam trebala, kad je unatoč miješanju to prijetilo da će zagorjeti (a kad me nije bilo u kuhinji onda i jest zagorjelo).

Ali nakon otprilike 75 minuta, meni je to dojadilo i ja sam to maknula s vatre i ostavila voće da se ohladi kako i piše u receptu. Voće se naravno nije raskuhalo, za to bi ga trebalo valjda kuhati cijeli dan. A da sam tek ostavila cijele marelice i šljive, nemam pojma kako bi to izgledalo.

I nemam pojam jesam li ovo kuhala previše ili premalo, jesam li trebala dodavati vodu ili ne…

I onda, u receptu piše da to ohlađeno voće treba samljeti zajedno s tekućinom u kojoj se kuhalo. A u kojoj to tekućini???
Ja sam to voće stalno podlijevala vodom i kad sam to nakon 75 min. kuhanja maknula s vatre voće nije plivalo u tekućini. Moje kuhano voće izgledalo je kao poprilično gusta smjesa, imalo je ono u sebi vlage, ali nije oko njega bilo tekućine u kojoj se kuhalo.

Ali dobro, ja sam tu ohlađenu smjesu zdrobila štapnim mikserom: treba dobiti glatku, kremastu smjesu. I to treba zdrobiti pomiješano s agar-agarom i rogačem.
Rogač sam dodala prilikom tog miksanja.
Ali nisam namjeravala staviti agar-agar jer ga ne koristim. Htjela sam na kraju dodati želatinu.

Voće je očito bilo dovoljno kuhano i to se štapnim mikserom lijepo dalo usitniti: dobivena smjesa bila je glatka.

I sada tu smjesu treba vratiti u lonac i kuhati ju 15 minuta - budući da u smjesi treba biti agar-agar on će kuhanjem zgusnuti tu smjesu. Nakon toga treba provjeriti je li smjesa dovoljno gusta: na tanjurić treba staviti malo smjese i ako se ne razlijeva, znači da je kuhana.
Ako nije dovoljno čvrsta treba dodati još malo agara razmućenog u malo vode i kuhati još 5-10 min.
I ja sam stavila svoju smjesu kuhati, iako nisam dodala agar-agar: htjela sam ju ugrijati da mogu dodati nabubrenu želatinu koja bi se rastopila u vrućoj smjesi.
Kuham ja smjesu i onda probam ja ovu svoju smjesu staviti na tanjurić, čisto da vidim kako to izgleda, – to je tako gusto da ne ide nikamo. A još nisam stavila želatinu!!!
Namjeravala sam prelijati želatinu vodom i kad nabubri dodati ju u ovu smjesu nakon što sam ju kuhala 15 minuta. I onda bi se želatina u tome rastopila i to bi bilo to. Iako, nisam bila načisto s tim koliko želatine bih stavila. Treba je staviti toliko da krema očvrsne da se može mazati kad se ohladi, tj. da se ne razlijeva, ali ne bih je smjela staviti toliko da s krema stvrdne kao npr. parfe krema i da se više neda mazati. Čak sam razmišljala da umjesto želatine u hladnu smjesu umiksam kremfix, nemam pojma kako bi to funkcioniralo u ovakvoj smjesi.

Ali ova moja smjesa bila je gusta i bez želatine. Odlučila sam to ostaviti takvo kakvo je i ostavila sam to da se ohladi.
Nisam više imala vremena ni živaca pa sam nastavak postupka odlučila prebaciti na idući dan.

Sutradan sam ohlađenu smjesu premazala po kolaču. I po njoj sam vilicom povukla dekorativne crte kakve su u originalnom receptu – budući da se linije vide, tj. krema se ne razlijeva očito je dovoljno gusta. Stavila sam kolač u hladnjak i ta krema se još malo stvrdnula.

Ne znam kako mi je uspjelo da bude tako gusta i bez dodavanja agara-agara (želatine). Jesam li predugo kuhala voće? Nemam pojma…

Bojom i konzistencijom je ova moja krema izgledala kao i ona na fotki u časopisu. Ali je li to stvarno «uspjelo»? Ne znam.

Ta smjesa je slatka, osjeća se rogač. A od suhog voća osjećam jedino šljive.
Ali sve u svemu: okus toga mi se uopće ne sviđa. Čini mi se da je okus najsličniji pekmezu od šljiva (koji ja ne volim).
Ne volim suhe marelice ni grožđice pa mi je i drago da ih nisam osjetila. Volim suhe šljive (možda je to čudno jer svježe šljive uopće ne volim), ali u ovoj kremi su ti okusi tako čudni, na to se stvarno treba naviknuti.
Da slikovito objasnim: da imam zdjelicu rastopljene čokolade bila bih u stanju sve polizati i ne bih imala što staviti na kolač, da imam zdjelicu ovoga, uopće mi ne bi palo na pamet da to idem jesti.

Agar-agar je sredstvo za zgušnjavanje, dobiva se od algi. Može se kupiti u trgovinama zdrave hrane.


Kolač je jestiv. Na kolaču je i ova krema od suhog voća u redu, jer nije u prvom planu, ne osjeća se previše. Treba se naviknuti na okus zdravih kolača:)

Ipak, ja bih i na ovu zdravu varijantu kolača definitivno stavila rastopljenu čokoladu, tako je kolač, naravno, ukusniji: ) I u receptu u časopisu sugerirano je da se odozgo može staviti rastopljena čokolada za kuhanje (ali onda to nije zdrava varijanta kolača).


Ako nekoga zanimaju pšenične klice može pogledati na stranici http://www.zdravlje.hr/clanak.php?id=12965& , a ja ovamo kopiram dio članka:

«KLICE:Kao što smo već naveli, osim vanjskog dijela (omotača) i unutrašnjeg dijela (endosperma) dakle zrno svake žitarice je sastavljeno i od klice. Klica je izvor života i reprodukcije, u njoj su koncentrirani svi najvažniji sastojci zrna (bjelančevine, masti, vitamini). U procesu klijanja, kad zrno izložimo određenoj vlazi i toplini, pokrenu se životni procesi. Ustanovljeno je, da zrno u početnom stupnju klijanja sadržava mnogo više vitamina nego dok miruje. Stvara se vitamin C kojega klice pojedinih biljaka u stanju mirovanja uopće nemaju. Klice žitarica i grahorica ubrajaju se u najbogatiju hranu za stanice ljudskog organizma. Pšenične klice predstavljaju za čovjeka izvor energije, bogate su vitaminima grupe B, vitaminom E (vitamin plodnosti) te karotenom (provitamin A).
KAKO SE DOBIVAJU KLICE
Kad se zrno stavi u određene uvjete (vlaga i toplina), klica proklije te se taj izdanak opet naziva klica.Ova dva oblika klice u prehrambenom pogledu sasvim su različiti. Danas industrija izdvaja klice primjerice pšenice, u neproklijanom obliku i prodaje ih pod komercijalnim nazivom klice. Znači to su mehanički izdvojene klice iz zrna. Sad ćemo vam opisati način za dobivanje klica pšenice.Manju šalicu čiste, probrane i oprane pšenice istresite u veću staklenku od 2 litre i do polovice prelijte običnom vodom. Otvor prekrijte čistom gazom i učvrstite je gumicom. Staklenku ostavite na mračnom mjestu na sobnoj temperaturi (optimalna temp.10- 15 stupnjeva C). Sutradan staklenku promućkajte, odcijedite vodu kroz gazu, dodajte svježu vodu i opet promućkajte i odmah je odcijedite.Isprane sjemenke istresite na običan plitki tanjur te ih ravnomjerno raširite po dnu u tanki sloj. Dva do tri puta dnevno poprskajte zrnja vodom i pokrijte vlažnom krpom. Poslije otprilike 70 sati klice će narasti od 0,5 – 1,5 cm i tada su najbolje za upotrebu. Zadnji dan izložite tanjur sa klicama suncu da pozeleni. Nakon toga klice možete spremiti u hladnjak kao svako drugo svježe povrće. Hladnoća ne zaustaviti rast, a klice će zadržati svježinu nekoliko dana. No ipak najbolje ih je odmah potrošiti. Ako ste početnici u pripremanju klica i ako vam od prve ne uspiju, nemojte se razočarati i odustati od sljedećih pokušaja.

UPOTREBA KLICA
Pšenične klice mogu se jesti svježe u salatama. Mogu se samljeti i upotrijebiti kao dodatak juhama, povrću , namazima i omletima kao i obrocima sa mlijekom i mliječnim proizvodima.- Sve su žitarice visokovrijedne prirodne namirnice i svaka ima svoje prednosti, te ih treba jednakomjerno upotrebljavati u redovitoj prehrani.- Upotrebljavajte cijelo zrno žitarica kad god je to moguće, jer jedino cijelo zrno osigurava maksimalno iskorištavanje prirodnog prehrambenog potencijala žitarice. Da bi to mogli, svakako nam je važan neki stroj za mljevenje ili usitnjavanje što može biti i običan mlinac za kavu.- U nedostatku brašna od cjelovitog zrna upotrebljavajte barem bio mekinje. Umiješajte ih u vaša omiljena jela, te ih na taj način oplemenite sa mineralima i vitaminima.- Važno je da vaš dnevni jelovnik bude sastavljen s namirnicama koje imaju dovoljno takozvanih balastnih tvari, koje su vrlo važne za rad probavnih organa i za izlučivanje štetnih tvari iz organizma. Hrana bogata biljnim vlaknima sprečava debljanje, a cijelo, neoljušteno zrno svih žitarica najbogatiji je i najkvalitetniji izvor biljnih vlakana.»


08. 04. 2009.

Keksi s čokoladom i narančom

Evo, opet je došlo vrijeme pečenja tih suho-sitnih kolača. Naravno, mogu se oni peći tijekom cijele godine. Ali ja to ne radim, jedva se prisilim za Božić i Uskrs: ))) Oni koji prate moje blogove znaju da ne volim takve kolače: zašto bih jela nešto tako suho i tvrdo, ako mogu jesti biskvitni kolač s barem tri krema, glazurom od čokolade, svježim voćem… Ne smijem dalje pisati jer mi već cure sline na kremaste kolače, a još ih nisam ni počela raditi. Ali znam da ima ljudi koji više vole te suho-sitne kolače, imam i ja takvih osoba oko sebe:)

I tako sam se ja cijeli vikend bavila tim sitnim kolačima i već su mi izlazili na uši, pa nisam sve dovršila. Uglavnom sam sve ispekla, pa sad to treba dekorirati, spajati pekmezom, kremama...
Danas sam konačno dovršila tj. ukrasila Uskršnje košarice . Ovaj put sam stavljala puno kreme i bombona jer se svi uvijek žale da u tim košarama treba biti puuuuuuuuno M&M bombona, zato su sad košare prenatrpane, ali barem su degustatori zadovoljni:DDD




Sada sam se natjerala da prepišem najkraći recept za jedan od tih suho-sitnih kolača kako bih imala što zakeljiti na blog, pa evo ga:


Keksi s čokoladom i narančom


300 g brašna
200 g margarina
100 g šećera
1 vanilin šećer
naribana kora 1 neprskane naranče
naribana kora pola neprskanog limuna
1 bjelanjak
100 g čokolade za kuhanje

Sve sastojke osim čokolade miješajte rukom da zamijesite glatko tijesto. Dodajte sitno nasjeckanu čokoladu i još jednom premijesite tijesto.
Tijesto razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi i kalupima izrežite razne oblike. Poslažite ih na pobrašnjeni lim i pecite u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva da ostanu svijetli.

Pečene kekse ostavite da se ohlade, po želji, uvaljajte ih u šećer u prahu.

Recept je iz kuharice Kolači - Čarolija užitaka, urednik Nada Ćuk, Zagreb, Gospodarski list, 1998.



07. 04. 2009.

Torta od cimeta i marelica



Biskvit
4 jaja
250 g šećera
250 g maslaca
pola žlice cimeta
1 vanilin šećer
2 žlice ruma
1 prašak za pecivo
250 g brašna
100 g (oguljenih) mljevenih badema (mogu i orasi)

Krema
500 ml slatkog vrhnja
180 ml kiselog vrhnja
1,5 žlica cimeta
2 žlice ruma
1-2 kremfixa
šećer u prahu
+
1 limenka kompota od marelica
+
12 žlica likera od marelica (ili sok iz kompota)
+
3 žlice marmelade s komadićima marelice


Za biskvit, dobro izmiksajte šećer s maslacem sobne temperature. Dodajte jedno po jedno jaje, nakon dodavanja svakog jajeta miksajte oko pola minute. Zatim dodajte vanilin šećer, cimet i rum, polako umiješajte sastojke.
Brašno prosijajte zajedno s praškom za pecivo u smjesu od jaja i lagano promiješajte. Na kraju umiješajte mljevene bademe ili orahe.

Kalup promjera 24 cm namastite i pobrašnite pa u njega ulijte smjesu.
Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i ispecite biskvit (probajte čačkalicom je li biskvit pečen).

Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.


Za kremu, izmiksajte slatko vrhnje pa mu dodajte kiselo vrhnje, cimet i rum pa sve dobro izmiksajte. Po potrebi dodajte dodajte šećer u prahu; možete staviti i više cimeta, ali pazite da krema ne bude gorka.
Na kraju u kremu dodajte 1-2 kremfixa – da krema bude čvrsta.

Marelice ocijedite (po potrebi sačuvajte sok). Polovicu marelica narežite na kockice.

Ohlađeni biskvit prerežite dva puta vodoravno.

Na pladanj stavite jednu koru i natopite ju s 4 žlice likera (ili soka iz kompota).
U originalnom receptu biskvit treba natopiti s likerom od marelice. Za bezalkoholnu varijantu možete upotrijebiti sok iz kompota.
Ja sam napravila alkoholnu varijantu: nisam imala liker od marelice, ali sam 8 žlica soka iz kompota pomiješala s 4 žlice ruma.


Natopljenu koru premažite pekmezom od marelice.
U originalnom receptu upotrebljava se pekmez s velikim komadima marelica. Ja sam imala obični glatki pekmez.

Koru premazanu pekmezom poklopite drugom korom, nju natopite s 4 žlice likera ili soka…

Tu koru bogato premažite kremom i na nju složite marelice narezane na kockice, a po njima premažite nekoliko žlica kreme. Poklopite trećom korom, a nju natopite s 4 žlice likera ili soka…

Tortu izvana i odozgo omažite kremom. Ukrasite ju puslicama kreme i polovicama marelica ili marelicama narezanim na ploške te ju stavite u hladnjak na nekoliko sati.


*Recept je iz časopisa Kuhinja, br. 3., 2003.