Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

22.4.09.

Kolač s cimetom (bez jaja)


Opet ja s bezjajnim receptom, ali ovog puta "nezdravim". Ovo nije recept iz neke od kuharica (ili časopisa) sa zdravim receptima. Recept je s Interneta, biskvit ne sadrži masnoće, ali sadrži «nezdrave» sastojke: bijelo brašno i bijeli šećer. Ti sastojci mogli bi se zamijeniti polubijelim brašnom i smeđim šećerom – ali nisam probala tu varijantu, nego sam radila nezdravu. Recept mi se sviđa jer je lišen nekih egzotičnih sastojaka koje inače sadrže recepti za zdrave biskvite, a to su npr. pšenične klice i rogač.
Na kolač se stavlja pekmez i čokoladna glazura – a te stvari ne smatraju se zdravima. Ali, ako hoćete, stavite neki dijetni pekmez, a možete staviti i "čokoladu od suhog voća" (ja ne bih: )))

Da naglasim odmah na početku: nisam načisto s tim kada upotrebljavati prašak za pecivo, a kada sodu. Jednom je neki profesionalni kuhar na tv nešto objašnjavao, a to se svodilo otprilike na ovo: «prije su ljudi upotrebljavali sodu, jer je bila pristupačnija, a danas upotrebljavaju prašak za pecivo; sa sodom tijesta su rahlija, nego s praškom jer je on zadužen za obujam tijesta, u receptu se može istovremeno upotrebljavati i jedno i drugo jer to nije isto».

Nakon tako rječitog objašnjenja mogu dodati jedino da ja obično upotrebljavam jedno umjesto drugog iako to nije isto: )))


Kad sam vidjela recept za Kolač s cimetom u oči mi je upala količina sode koja se stavlja u biskvit: 1 žlica (ne baš na vrh puna) tj. oko 20 g. Odmah sam se zapitala hoće li to biti previše s obzirom na (malu) količinu ostalih sastojaka.

Sada će se početi smijuljiti oni koji ne koriste prašak za pecivo ni sodu «jer ti sastojci u ustima ostavljaju gorak, trpak okus» (!). Ja se s tim apsolutno ne slažem i branim svoje pravo na upotrebu tih sastojaka.

Sad slijedi krležijanski "Moj obračun s njima", pa kome je to dosadno čitati neka se otkotrlja dolje do recepta (ako vas i to uopće zanima: )

Do sada, znam za troje ljudi koji tvrde da ne koriste prašak za pecivo ili sodu zbog navedenih razloga.
Već sam imala natezanja s jednom poduzetnom osobom koja mi je poslala mail vezan uz upotrebu praška za pecivo i sode. Vidjela je da imam nešto recepata za kolače i torte na (prvom) blogu i ustanovila je da praktički u svakom receptu upotrebljavam prašak za pecivo (ili sodu) pa joj nije bilo jasno zar ja nakon tih isprobanih recepata ne znam da biskvit mogu ispeći i bez praška i bez sode. I nikako joj nije bilo jasno kako mogu jesti nešto tako gorko.
Očito ja, moja obitelj, sva moja rodbina, svi moji prijatelji – očito svi imamo zakržljala osjetila (okusne pupoljke) jer još nikad nisam čula da se netko žali da je kolač gorak zbog praška za pecivo ili sode. Očito i milijuni ljudi diljem svijeta koji upotrebljavaju prašak za pecivo i sodu također imaju zakržljala osjetila.

Moguće je da mi se rodbina i prijatelji ne usuđuju to reći (iako sumnjam, jer odmah se žale kad im se nešto ne sviđa). Ako su vam kolači stvarno gorki, onda mi to recite!

Mogu se kolači raditi i bez praška i bez sode: onda sasvim malo narastu i za moj ukus su nekako previše "zbijeni".

Ja stvarno, iskreno, moram priznati da nikad nisam osjetila da je biskvit gorak, trpak zato što sam u njega stavila prašak za pecivo ili sodu. Stvarno ne vidim ništa loše u tome da u smjesu za kolač, ovisno o receptu, stavim 1 paketić praška (oko 12 g), ili pola praška, ili isto toliko sode: jer u recept je ukalkulirana upotreba praška za pecivo ili sode pa se stavlja odgovarajuća količina zaslađivača (šećera). Naravno, da se u kolač ne stavlja šećer - kolač bi bio gorak.
Ali recepti za kolače su tako smišljeni da su količina praška za pecivo/sode te šećera i ostalih sastojaka tako usklađeni da je kolač ukusan.

Sad će me ovi protivnici praška uvjeravati da se šećer stavlja u kolače da se zamaskira gorak okus praška i sode - neovisno o prašku i sodi ja ne bih mogla jesti kolač u kojem nema šećera (tj. zaslađivača). Od čega bi se radili biskvitni kolači da se u njih ne stavlja prašak/soda i šećer: očito od brašna, jaja, mlijeka, maslaca, mljevenih orašastih plodova i to bi bilo to (još su tu limunova kora i rum; a vanilin šećer se također ne bi smio upotrijebiti). To je stvar ukusa, ali ja nemam želju probati biskvitni kolač bez šećera, bez praška/sode.
Ako se u kolač stavlja "puno" praška za pecivo ili sode, onda treba staviti i veću količinu zaslađivača (šećera; ili staviti pekmez) - kao u ovom receptu. Jer inače, naravno, osjećat će se gorčina.

Već sam u prijašnjim receptima naglasila da se ne hranim zdravo pa me ne zabrinjavaju količine sode, praška, šećera... I to ide meni na štetu, a vi koji pazite na to, slobodno; što se mene tiče, nadam se da ćete od te zdrave prehrane živjeti vječno kao što želite.
Ja volim jako slatke kolače - i zato u kreme dodajem puno više šećera, nego što je obično navedeno u receptu. Ali nisam nikad povećavala količinu šećera u biskvitu - očito su recepti koje sam radila dobro smišljeni, pa se ne osjeća gorčina praška za pecivo/sode ili ja, i svi ostali koji su jeli te kolače, - imamo zakržljala osjetila.

Kad sam ovaj kolač radila prvi put, odlučila sam držati se originalnog recepta – makar kolač završio u smeću.
Nisam baš bila oduševljena stavljanjem pekmeza u smjesu, ali ipak sam ga stavila.

Kolač se lijepo ispekao. Naravno, jako je narastao zbog te količine sode, da se smanji količina sode, i kolač bi bio manji.

Ali kolač je stvarno bio ukusan i nije bio gorak.

Drugi put, odlučila sam napraviti kolač bez pekmeza u smjesi. Stavila sam 1 žlicu sode. Kolač se opet lijepo ispekao.

Ali priznajem: bio je malo gorak jer u smjesi nije bilo pekmeza. No, nije se radilo o nekoj strahovitoj gorčini zbog koje bi nakon jednog zalogaja odustali od jedenja kolača. Budući da su na kolaču još i pekmez i čokolada, ta gorčina se nije ni osjećala u svakom zalogaju. Ali ipak, da, bilo je malo gorkasto. Ako ću raditi kolač bez pekmeza u smjesi svakako ću smanjiti količinu sode, možda na pola žlice.

Ali kolač ni s velikom količinom sode definitivno nije nejestiv i nije završio u smeću.
Štoviše, složili smo se da je od 4-5 bezjajanih kolača koje sam radila u zadnjih mjesec dana ovaj definitivno bio najbolji - čak i ova, pomalo gorkasta, varijanta bez pekmeza u smjesi.

I ni prvi ni drugi put nismo se otrovali sodom, nikome nije bilo zlo i nitko nije završio na ispumpavanju želuca.
Ta činjenica da je u drugoj varijanti izrade (bez pekmeza) kolač bio malo gorkast zbog velike količine sode me definitivno nije uvjerila da prestanem upotrebljavati prašak za pecivo i sodu.

Možda ću zvučati zlobno, ali jednostavno ne mogu odoljeti i unaprijed se ispričavam. Oni koji ne upotrebljavaju prašak za pecivo i sodu neka ne kušaju ovaj kolač napravljen s jednom žlicom sode jer ne znam kako će reagirati – ako su im obični kolači pripremljeni s pola paketića ili jednim paketićem praška za pecivo (ili sode) tako gorki da su odustali od upotrebe spomenutih sastojaka – ne mogu ni zamisliti kako bi reagirali na kolač pripremljen s jednom žlicom sode – očito bi doživjeli sodni šok. Ali eto, meni je, očito zbog zakržljalih osjetila, ovaj kolač u varijanti s pekmezom uopće nije gorak, a u varijanti bez pekmeza je tek malko gorak, a kao što sam rekla, kolači pripremljeni s «normalnom» količinom praška ili sode (pola paketića ili cijeli paketić) mi uopće nisu gorki.
Svakako upotrijebite kupovni industrijski pekmez ili, eventualno, domaći pekmez napravljen s mješavinom za želiranje (ja nemam pozitivna iskustva sa upotrebom tzv. zdravih, domaćih pekmeza koji se temelje samo na voću, šećeru i višesatnom kuhanju, tj. kojima nije dodano sredstvo za želiranje).

Sada kada sam napisala uvod deset puta duži od recepta, mogu konačno krenuti i na sam recept: )))


Potrebna je šalica od 200 ml:
1 šalica šećera
2 šalice brašna
1 jušna žlica sode (oko 20 g) ili praška za pecivo
0,5 – 1 čajna žlica cimeta
1,5 šalica mlijeka
3 žlice kupovnog industrijskog pekmeza (od šljiva...) ili domaćeg pekmeza napravljenog s mješavinom za želiranje
+
pekmez za premaz

Glazura
80 g čokolade za kuhanje
30 g maslaca
1 čajna žlica biljnog ulja


Pomiješajte sve suhe sastojke.
Možete staviti 1 čajnu žlicu cimeta, ali ja ga stavljam manje.

Zagrijte pećnicu na 200 stupnjeva.
Namastite i pobrašnite lim.
Ja sam koristila mali lim (28 cm x 18 cm), ali možete upotrijebiti i veći.

Mlijeko pomiješajte s pekmezom.
U originalu se upotrebljava pekmez od šljiva, ali možete koristiti pekmez kakav hoćete, ovisno o vrsti pekmeza, biskvit može biti svjetliji ili tamniji.

Suhe sastojke pomiješajte s mlijekom i smjesu odmah ulijte u lim (ne ostavljajte smjesu da stoji).


Stavite u zagrijanu pećnicu.
Pecite oko 20 min. (probajte čačkalicom jeli kolač pečen: zabodite čačkalicu i ako je suha, kolač je pečen).


Vrući kolač premažite pekmezom.
Ostavite da se ohladi.

Čokoladu nasjeckajte i otopite ju na pari zajedno s maslacem i uljem, prelijte po ohlađenom kolaču.



Recept je sa stranice:
http://www.chefkoch.de/rezepte/377081123795625/Schokoblechkuchen-mit-Zimt-ohne-Butter-ohne-Eier.html




Broj komentara: 15:

  1. Volim biskvite i bez i s jajima. Ovaj kolač izgleda slasno!

    OdgovoriIzbriši
  2. biskvit izgleda fantasticno! ja upotrebljava i p.p. i sodu, u keksicima obicno kombiniram oboje, dok u biskvitima prevladava p.p.,nikad nisam osjetila nikakvu gorcinu niti nista sto bi me navelo da izbacim jedan od sastojaka...zapravo, ne bi mi palo na pamet:)

    OdgovoriIzbriši
  3. kolač zvuči zanimljivo:) ja nikad nisam imala problema sa dodavanjem praška za pecivo ili sode u biskvit, u principu držim se količine koja je zadana u receptu i to je to i nikad nisam osjetila da mi je kolač gorak zbog spomenutih sastojaka.
    ili? da nemam i ja možda zakržljala osjetila? :P LOL

    OdgovoriIzbriši
  4. Hmm ja imam dosta problema sa želučanom kiselinom pa kad se u sred noći probudim u bolovima, a nemam rupurt ili gastal posegnem za sodom bikarbonom. Ona čak ni u tom sirovom izdanju nije gorka, više je trpko-kisela i odvratna ali mi nije gorka.
    Naravno da u kolačima koristim i p.p. i sodu i vanilin šećer i sve ostalo navedeno. Volim isprobati i nove stvari poput ovog recepta ali se u principu uvijek vraćam klasičnom biskvitu s jajima praškom za pecivo i naravno šećerom. Mislim ako počnemo izbacivat šećer iz kolača onda kolače više i ne moramo jesti. Radije ću onda pojesti sirovu voćku, tako je i zdravija i ukusnija.

    OdgovoriIzbriši
  5. Uvijek u kolace ili keksice stavim pp ili sodu, osim ako recept kaze drugacije.
    Ja obicno smanjim secer u desertima jer ne volimo puno slatko i nikada nisam osjetila nikakvu gorcinu.
    Kolac mi se svida i bisvit je lijepo narastao.

    OdgovoriIzbriši
  6. Baš mi je zanimljivo ovo. Ja svakog vraga osjetim i nanjušim, ali mi ni pzp, a ni soda baš nikada nisu smetali! Moja prijateljica osjeti pzp (kaže da joj ima metalni okus) pa koristi onaj alnatura iz dm-a. Taj ne osjeti. Ja sam za pzp, za sodu, za šećer, za čokoladu i za sve druge nezdrave stvari! :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Pročitala sam cijeli post i to dva puta. Što se tiče upotreba praška za pecivo, kada tako stoji u receptu, ne stoji badava i ja ga koristim u propisanoj količini. Malo me ja zbunio recept. Ono što sam ja doživljavala kao pravilo je da se u tijesta sa kiselim tekućim sastojcima (jogurt, mlaćenica) stavlja soda, a u tijesta sa neutralnim sastojcima samo prašak za pecivo (jer navodno soda reaguje u kiselkastoj sredini). Kako vidim kod tebe je soda odradila posao i u neutralnoj sredini, jer očito pekmez od šljiva nije kiseo već vrlo sladak (kada bi bio pekmez od kiselih jabuka bez dodataka šećera, ostavila bih opciju da je kisela sredina, ovako nemam pojma). Nakon što sam "primila k znaju" gore navedeno nisam dovodila u pitanje zašto i kako, sada bih baš i mogla provjeriti.
    Bezjajasti kolač se ne bi ni digao bez nekog aktivnog sastojka, bila to soda ili prašak, a kolač mi se sviđa. Kada bih se strogo svega pridržavala ne bih ni jela kolače, jer šećer smeđi ili bijeli nisu zdrava namirnica, vještački zaslađivači su opasni, a med i pekmez, opet sadrže šećere. kako ne mislim živjeti vječno uživam u životu, jedući sve što mi se sviđa, ali u ekstremno malim količinama (kod mene su sve porcije minijature).

    OdgovoriIzbriši
  8. ja sam sada glaaaaaaaadnaaaaaaaaaa kolačaaaaa

    OdgovoriIzbriši
  9. Probala i ukusan je....predivan:)

    OdgovoriIzbriši
  10. ovo ću sigurno probati lijepo obrazloženo hvala

    OdgovoriIzbriši
  11. Anonimno;
    probajte, nadam se da će Vam se svidjeti:)

    OdgovoriIzbriši