Burek by mamamaja

koje je pokrenula mamajac s bloga Cooks and bakes se nastavljaju. U svibnju 2009. trebalo je isprobati

Burek

Sastojci
500 g brašna
sol
voda
ulje i mast u omjeru 1:1
sir (+sol)


Zamijesite tijesto od brašna, vode i soli.
Podijelite tijesto na 5 kugli. Svaku kuglu razvaljajte u krug promjera 15ak cm.

U odgovarajuću posudu (u koju stanu razvaljani krugovi tijesta) stavite mješavinu ulja i masti u odnosu 1:1 i u nju potopite sve razvaljane krugove tijesta.
Ostavite da odstoje oko pola sata.

Nakon toga razvaljane krugove jedan po jedan vadite iz masnoće i stavljajte na radnu površinu.

Rukama razvucite tijesto. Krajeve razvucite podižući ih u vis.

Po razvučenoj kori posipajte sir i preklopite sve krajeve preko sredine. Koru odložite sa strane. Zatim razvucite iduću koru, posipajte ju sirom i na sredinu stavite prvu preklopljenu koru, preko nje preklopite krajeve razvučene kore.

Isti postupak ponoviti s ostale 3 kore.

Tako pripremljene kore prebacite u posudu za pečenje. Pecite na 200 stupnjeva da dobije zlatnu boju.

Obožavam ovakve tipove slanih pita pa već imam iskustva s njima. Ipak, takve stvari ne radim baš često jer kod mene nisu oduševljeni «slanim pitama» pa ih uglavnom samo ja jedem (što meni ne pada teško jer ih obožavam:) Moja obitelj je iz Prigorja (okolica Zagreba), za naš kraj nisu karakteristične pite poput bureka, ali kod nas tradiciju imaju savijače, tj. štrudle od vučenog tijesta i kuhani štrukli. Najpopularnija je naravno savijača od jabuka. Ali ne zaostaje ni savijača od sira – ali sa slatkim nadjevom od sira.
Moja baka uvijek je radila slatku savijaču od sira, a ja se još dan danas ne uspijevam načuditi tim savijačama u kojima se u sir stavlja šećer, a ne sol. Dok sam bila jako mala tolerirala sam bakinu slatku savijaču, ali nisam ju baš previše obožavala. A onda sam, kad sam imala oko 8 godina, negdje slučajno jela nešto, ne znam je li to bila nekakva slana savijača sa sirom, ili sirnica (ili ono što u Zg. zovu burek sa sirom:), ali u glavnom, nadjev od sira bio je slan. I to mi se tako svidjelo da mi više nikad nije palo na pamet jesti slatku savijaču od sira. I otada je baka uvijek za mene jedan list tijesta radila sa slanim nadjevom od sira, a sve druge je radila slatke. I nisam se morala bojati da će mi netko pojesti tu moju slanu savijaču, jer nitko nije dijelio moje oduševljenje slanom štrudlom od sira.

Obožavam slani nadjev od sira. Ali samo od sira. Postoji i varijanta u kojoj se u nadjev dodaju naribane tikvice, to je nešto kao bućnica sa sirom – ali to nikad nisam voljela. Po mojoj logici u taj nadjev od sira i tikvica trebala bi se stavljati sol. Ali ne u mojoj obitelji! U mojoj obitelji se u bućnicu sa sirom stavlja šećer! To nikad nisam uspjela shvatiti.

Spomenula sam da su u mojem kraju rade savijače (štrudle) od vučenog tijesta, ali ne mojoj obitelji! U mojoj obitelji to tijesto nije «vučeno», nego jednostavno «razvaljano». Moja baka nikad nije razvlačila tijesto kad je radila savijaču (ili štrukle). Ona je tijesto jednostavno razvaljala valjkom, koliko se dalo, i to je bilo to. Tijesto je, naravno, bilo debelo, ali to je u mojoj obitelji praktički tradicija.
Kad sam prvi put negdje u časopisu ili kuharici vidjela razvučenu koru, tanku kao papir, koja visi preko rubova stola… to me oduševilo. Iako, nisam imala pojma što je to, ni kako to napraviti. Onda sam malo istraživala i nalazila recepte za npr. štrudlu od jabuka, štrukle itd. U tim receptima tijesto se pripremalo kao što ga radi moja baka – sve do one točke u kojoj je u spomenutim receptima pisalo da koru treba premazati uljem i onda razvući da bude prozirna (tu prestaje svaka sličnost s bakinim tijestom, jer kao što sam rekla, moja baka i mama nikad nisu razvlačile kore za savijaču, samo su ih razvaljale valjkom).
Ali ja sam odlučila pod svaku cijenu uistinu razvući koru.

Ne znam kako to sve oko razvlačenja kore funkcionira u obiteljima u kojima pite poput bureka, sirnice itd. imaju tradiciju, tj. u obiteljima u kojima su stariji ženski članovi (bake, mame…) pravi maheri za razvlačenje kora. Moguće da mlađe članice obitelji osjećaju pritisak okoline kad trebaju razvlačiti kore, to je valjda, kao neki ispit za mlade domaćice. Možda takve mlade domaćice unaprijed osjećaju nervozu, osjećaju se nedorasle zadaći ili smatraju da neće zadovoljiti kriterije drugih članova obitelji.

U mojoj obitelji nitko nikad nije razvlačio kore i nitko ne zna to raditi, pa ja nikad nisam osjećala pritisak. Ja sam jednom zamijesila tijesto i odlučila razvući koru, pa što bude! Ako neće valjati, završit će u smeću.

Odabrala sam neki recept u kojem se kore premazuju uljem, pa onda odstoje i onda se razvlače. I sve je išlo prema planu. Pomalo sam to razvlačila i rezultat me na kraju oduševio! Bila sam naprosto oduševljena svojim korama! Mojim ukućanima koji su navikli na debele (bakine) kore, moje kore bile su jednako dobre; zapravo, nisu ni obraćali pažnju na to jesu li kore tanke ili debele, njima je to svejedno.
Ali meni se svidjelo to razvlačenje kora i otada ih uvijek razvlačim kad imam vremena. Ako nemam vremena, zadovoljim se kupovnim korama :(
Dobro da nemam zahtjevne ukućane kad su te kore u pitanju:)

Kad sam svladala te naše štrudle i štrukle, odvažila sam se i na izradu bureka, sirnica i sličnih pita koje nisu karakteristične za moj kraj. I volim ih raditi i uvijek im se vraćam:)

Nisam ja stručnjak za razvlačenje kora. Nikad mi to nitko nije pokazao, pa sam samouka, ali zadovoljna sam načinom na koji to radim. Iako, naravno, ne mogu se mjeriti s nekim tko je od bake i mame učio razvlačiti kore. Moje kore tu i tamo puknu, ima koja rupica. Ali ja ne dramim oko toga, što je tu je.

Takve pite od vučenih kora sa slanim nadjevom od sira mogla bih jesti svaki dan:)