Weinheimski motani kruh

"koji se miksa" :)

(Naziv kruha potječe iz njemačkog jezika; dakle piše se "Weinheimski", ali izgovara se: "vajnhajmski".)

Ne, nisam zavoljela domaći kruh. Ali svi oko mene toliko non stop snatre o domaćem kruhu da meni svako malo proradi znatiželja. I zato se povremeno udobrovoljim i bacim na isprobavanje nekog novog recepta – kao bih možda shvatila što je to tako posebno na domaćem kruhu. Ipak - ja nikako da to shvatim. Ovaj kruh napravila sam jednom, pojeli smo ga i bio je u redu, ali ja nemam sad namjeru usvojiti tu naviku pečenja kruha: kad meni treba kruh kupim ga u dućanu. 
Očito imam zakržljale okusne receptore pa meni domaći kruh nije ništa ukusniji od kupovnog. Da budem iskrena, kupovni kruh mi je neusporedivo ukusniji od domaćeg (ako su u kupovni kruh stavljeni kakvi dodaci, svaka čast, odlično su iskombinirani, jer meni domaći kruh nikad nije tako fin kao kupovni).

Ovaj kruh nije kao tzv. Kruh koji se ne mijesi. Ovaj kruh se mijesi, ali ne rukama(!), nego mikserom (svrdlastim nastavcima za tijesta!); moglo bi se reći da je to onda «kruh koji se miksa»:DDD  pa se onda diže 10-12 sati u hladnjaku u zatvorenoj posudi, a onda se više ni ne miksa ni ne mijesi (!), nego se oblikuje, ugura u zagrijanu pećnicu i ispeče.

Taj kruh podsjetio me na Kruh koji se ne mijesi jer «pucketa» dok se hladi, a ima i rupice kao spomenuti Kruh.

Pisala sam već o tome da me famozni i nahvaljeni Kruh koji se ne mijesi nije oduševio (jer kako rekoh, ne oduševljava me domaći kruh), a jedan od razloga zašto mi se nije svidio je i to što je imao jako tvrdu i debelu koru. Ne znam jesam li samo ja imala taj problem, a možda sam nešto i zaribala u postupku… budući da baš nemam iskustva s pečenjem kruha. U nekim tekstovima, komentarima… za Kruh koji se ne mijesi, vidjela sam da drugi spominju  «hrskavu» koru, i na mojem kruhu kora jest bila hrskava -  ali i debela i tvrda.

Na ovom «kruhu koji se miksa»:) kora je bila hrskava, ali tanka, i zato mi se ova verzija kruha «malo više sviđa».  Ipak, to pečenje kruha neće mi prijeći u naviku, dok ima dućana, nema straha da ću ostati bez kruha!

Kruh se radi od bijelog brašna, a posipava se raženim: nemojte me pitati zašto je to tako, jer nemam blage veze (ne razumijem se ja u te cake i finese oko pečenja kruha).

Bitno je da smjesu miksate 10 min. i onda ju stavite u hladnjak ( preko noći) i onda ju drugi dan ne mijesite, nego samo oblikujete i pečete!

U originalu, potrebno je 10 g suhog kvasca. Budući da je «kod nas» suhi kvasac pakiran u paketiće od 7 g, (naravno, ima i većih pakovanja od 100-200-500 g, ali ja ih ne kupujem jer bilo bi mi «komplicirano» svaki put dozirati potrebnu količinu kvasca, trebala bi mi nekakva precizna digitalna vaga!) - ja sam upotrijebila samo taj jedan paketić. Mogla sam otvoriti i drugi paketić pa dodati još oko 1/3, ali smatram da to nije potrebno. Ili sam mogla smanjiti količinu brašna na 400 g, a sukladno tome staviti i manje vode... ali nisam.

Za spremanje tijesta upotrijebila sam staklenu vatrostalnu posudu s poklopcem, mogla sam uzeti i plastične posude, ali ova mi je bila pri ruci. Nemojte me pitati mogu li se upotrijebiti keramičke vatrostalne posude, jer nemam pojma – ja se držim onoga što piše u receptu.

Sastojci

500 g glatkog pšeničnog brašna

10 g suhog kvasca (ja sam stavila 7 g)

300-350 ml hladne vode

1 čajna žlica soli

+

ulje

raženo brašno

U posudu za miksanje stavite brašno, kvasac, sol i vodu (možete prvo staviti 300 ml vode pa potrebi dodati ostatak; ja sam upotrijebila 350 ml vode i nije bilo previše).

Sve miksajte mikserom (svrdlastim lopaticama za tijesto), 10 min. na najvećoj brzini. Ako se tijekom miksanja smjesa lijepi za lopatice miksera, nauljite ih.

Plastičnu posudu s poklopcem (npr. za spremanje hrane) ili staklenu vatrostalnu posudu (s poklopcem) dobro nauljite po dnu i stranicama (vodite računa o tome da posuda bude dovoljno velika kako bi tijesto moglo nesmetano «rasti»).

Izmiksanu smjesu odmah prebacite u posudu, poravnajte i zagladite, pa pokrijte poklopcem. Ako nemate poklopac za posudu, nauljite komad folije pa njime prekrijte tijesto. Posudu stavite u hladnjak na 10-12 sati.

Na početku pripreme…

... nakon 12ak sati.

Na fotkama se baš i ne vidi puno, ali "označila" sam tijesto pa se može vidjeti da se diglo nakon što je u hladnjaku provelo oko 12 sati.

Nakon 10-12 sati uključite pećnicu da se zagrije na 240 stupnjeva.

Lim za pečenje dobro(!) posipajte raženim brašnom (lim možete obložiti papirom za pečenje pa onda njega posipati brašnom).

Posudu izvadite iz hladnjaka te spatulom (a ne rukama!) odvojite dignuto tijesto od rubova i istresite ga, pomoću spatule,  na pobrašnjeni lim, nemojte ga mijesiti(!) i što manje ga dirajte prstima. 

Tijesto odozgo pobrašnite raženim brašnom pa ga spatulom prepolovite na dva jednaka dijela. 

Pobrašnjenim rukama svaki komad dva puta brzo zaokrenite oko njegove vlastite osi: kao da žmičete rublje. Trebate dobiti dva «(s)motana» duguljasta kruščića: zato se kruh zove motani kruh (a možete ih smotati i na neki drugi način; ja se baš i nisam držala uputa iz recepta).

Tako oblikovane kruščiće odmah stavite u zagrijanu pećnicu (nemojte ih ostaviti da se dižu!).

Pecite ih oko 15 min. na 240 stupnjeva, a onda smanjite temperaturu na 200 stupnjeva i pecite ih još 15ak min.

Pečene kruščiće premjestite na pladanj i ostavite da se ohlade.