Pita od jabuka s pčelinjim ubodom, Zlevanka s jabukama i Atomska pita

Da ne duljim, sigurno sam već milijun puta pisala da ne volim jabuke. Ali imam ih na raspolaganju, a kako nisam u mogućnosti peći/kuhati samo ono što ja volim, jabuke završe u raznoraznim jelima...

:)

Pita od jabuka s pčelinjim ubodom

Originalni kolač poznat pod nazivom Pčelinji ubod sastoji se od dizanog (eventualno biskvitnog) tijesta koje se peče odozgo premazano smjesom na bazi meda i listića badema; ohlađeno tijesto se prereže jednom vodoravno te nadjene kremom od vanilije (ili slatkim vrhnjem itd.). Ne radim često taj kolač, ali kad ga radim, držim se recepta koji imam naveden na blogu.

Dolje navedeni kolač mene uopće ne asocira na kolač Pčelinji ubod! Ta "pita od jabuka s pčelinjim ubodom" za mene je (ne)obična prhka pita od jabuka! Uz to, u ovom receptu, po kojem ja radim taj kolač, ne upotrebljava se med – pa je meni još veći misterij zašto se ovo uopće zove «pita s pčelinjim ubodom». Valjda je moguće da gornji sloj od listića badema nekoga asocira na originalni Pčelinji ubod; meni je takva logika «prenategnuta» (no, budući da ja nisam niti smišljala recept niti ga krstila, jednostavno ću se držati naziva iz recepta prema kojem sam radila).

Po Internetu ima i «jabučnih pčelinjih uboda» koji osim listića badema sadrže i med, ali budući da ga ja ne volim, ne upotrebljavam ga (kad napravim «pravi» Pčelinji ubod s kremom od vanilije ja ionako ne jedem onaj gornji sloj od badema i meda; to uvijek ostavim na tanjuru).

Većina je vjerojatno čula za tzv. Lijene pite. Pod tim nazivom često je obuhvaćeno sve i svašta. U mojoj obitelji lijena pita podrazumijeva kolač s prhkom korom gore i dolje, a u sredini nadjev od voća – i to se sve zajedno peče. Najčešće se radi o nadjevu od jabuka, pa je to onda «pita od jabuka».

Znam da neki dinstaju jabuke kad rade takve pite, ali u mojoj obitelji se to tako ne radi, pa ni ja nikad nisam osjetila potrebu da izdinstam jabuke: samo ih ogulim i naribam – valjda se to zato i zove «lijena» pita. Da još i dinstam te naribane jabuke, za mene to onda ne bi bila «lijena pita»; previše je to posla da bi se kolač na kraju mogao nazvati «lijenim»!

To dinstanje jabuka praktički zahtijeva onoliko truda koliko ga zahtijeva i «svečanija torta» - meni je to previše posla za obični kolač od jabuka koji ja još k tome ni ne jedem (ne volim jabuke; ali eto… nisam u mogućnosti peći i kuhati samo ono što ja volim).

I za ovaj jabučni pčelinji ubod, naribane jabuke možete izdinstati da tekućina ispari, po potrebi, možete smjesu «povezati» škrobom (Gustinom). S obzirom na sve što sam do sada natrkeljala mislim da je više nego jasno da ja radim po receptu u kojem se jabuke ne dinstaju. Ovisno o tome koliko su jabuke «sočne», razvaljanu koru posipam krušnim mrvicama, a i naribane jabuke pomiješam s kojom žlicom mrvica ili mljevenih keksa i zadovoljna sam takvim načinom pripreme. A ovi koji prigovaraju da je kolač pregnjecav, ako se jabuke ne izdinastaju (da bi višak tekućine ispario) – slobodno nek´ dinstaju te jabuke.

Recept je iz «uputa za rukovanje» nekim prastarim mikserom…

Tijesto
250 g brašna
100 g maslaca/margarina
60 g šećera
prstohvat soli
1 jaje

2-3 žlice kiselog vrhnja ili mlijeka, vode

Nadjev

1,5 kg jabuka

50 g šećera (ili više)

pola čajne žlice cimeta

3 žlice ruma

(50 g grožđica)

+

krušne mrvice

Sloj od badema

100 g maslaca/margarina

100 g šećera

1 vanilin šećer

100 g listića badema

4 žlice mlijeka

Za tijesto, od brašna, listića maslaca, šećera, soli i jajeta zamijesite glatko tijesto, po potrebi dodavajte kiselo vrhnje ili mlijeko/vodu.
Tijesto zamotajte u foliju i stavite ga u hladnjak na pola sata.

Za nadjev, jabuke ogulite i naribajte. Pomiješajte ih sa šećerom, cimetom i rumom.

Po potrebi dodajte krušne mrvice.

Možete dodati i grožđice, ali ja to ne upotrebljavam.

Po želji, jabuke možete izdinstati da višak tekućine ispari; krušne mrvice onda, valjda, nisu ni potrebne (?); ne znam nikad nisam dinstala jabuke za prhku pitu.  

Ako ih dinstate, jabuke ostavite da se ohlade prije nego ih stavite na tijesto.

U originalu, ovaj kolač peče se u okrugloj posudu promjera 28 cm, koja ima rub visine oko cm (za vrijeme pečenja kolač «naraste», tj. sloj s jabukama se «napuhne», ali «splasne» kad se kolač ohladi). Ja nemam takvu posudu, imam kalup za torte promjera 24 cm i visine oko 7 cm – bio bi dovoljno visok, ali nadjev bi bio u debelom sloju; čini mi se da je bolje to peći i većoj posudi. Zato je to pečem u četvrtastom pekaču dimenzija 30 cm x 22 cm (a od tijesta oblikujem rub visine 3-4 cm).

Rashlađeno tijesto podijelite na dva dijela.

Jedan dio tijesta razvaljajte (na 3-4 mm debljine) i stavite ga na dno namaštene posude za pečenje. Ostatak tijesta oblikujte u dugi, tanki valjak i položite ga uz rub posude: pritisnite prstima da oblikujete rub visine 3-4 cm (ovisno o tome u koliko velikoj posudi pečete kolač). Dobro pritisnite prstima i na mjestu gdje se spaja donja razvaljana kora i oblikovani rub: kako bi se tijesto svugdje slijepilo, tj. kako bi posuda bila obložena po dnu i stranicama..

Po potrebi, tijesto posipajte krušnim mrvicama. Na njega ravnomjerno rasporedite jabuke.

Kolač stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva i pecite oko 50 min.

Za sloj od badema, u lonac stavite sve sastojke i miješajte na laganoj vatri da se šećer rastopi i da smjesa zakuha. Ostavite smjesu da se ohladi 2-3 min., izvadite kolač iz pećnice (nakon što se pekao oko 50 min.) i po njemu ravnomjerno rasporedite smjesu s bademima. Sve vratite u pećnicu i pecite još oko 20 min. da se gornji sloj zarumeni.

Pečeni kolač ostavite da se dobro ohladi.

Kolač možete raditi u pekaču s obručem na skidanje – da ga možete skinuti s toplog kolača, kako se karamelizirana smjesa ne bi zalijepila za rubove dok se hladi. Ja to ne pečem u takvom obruču; ako je tijesto uz rub posude dovoljno visoko, karamel ionako ne može iscuriti sa strane.

:)

Dakle, kad ima jabuka, treba ih nekamo utrpati…

Zlevanka s jabukama (Jabolčna pita)

Ovakvu slasticu inače radim «odokativno» i ne zovem ju «zlevanka». Zapravo ne zovem to nikako, kod mene to nema imena, nego nosi opisni (kilometarski) «naziv»: «znaš, one pečene jabuke iz pećnice, prelijane tijestom ko´ za palačinke».

Ovaj put sam se ipak potrudila držati se  recepta s bloga Cooketa.

Sastojci
30 g maslaca
400–450 g jabuka
120 g brašna
prstohvat cimeta
prstohvat soli
50 g šećera
1 jaje

280 ml mlijeka
20 g šećera u prahu

 

Jabuke ogulite i narežite na krupne komade (veličine 2-3 cm).

Pećnicu zagrijte na 220 stupnjeva.

U posudu za pečenje (25 cm x 35 cm) stavite maslac narezan na listiće pa posudu stavite u zagrijanu pećnicu da se maslac rastopi.

Na vrući rastopljeni maslac ravnomjerno rasporedite narezane jabuke i stavite ih u zagrijanu pećnicu. Pecite ih 10ak min. da omekšaju.

U odgovarajuću posudu stavite brašno, cimet, sol i šećer pa ih promiješajte. U sredini napravite udubinu pa  dodajte jaje i postupno ulijevajte mlijeko – stalno miješajte pjenjačom.

Smjesu prelijte preko pečenih jabuka i sve vratite u pećnicu na, otprilike, pola sata.

Pečenu zlevanku posipajte šećerom u prahu i poslužite.

:)

 Našlo se još jabuka koje je trebalo nekamo utrpati...

Atomska pita

Ovaj recept dovukla sam odnekud na komadu papira. Pretpostavljam da ga je osoba, koja mi ga je dala, skinula s Interneta pa sam baš pogledala, gdje ga sve ima: i ima ga posvuda. Ima i nekih razlika među svim tim receptima, ali ja nisam sad uspoređivala s koje točno stranice potječe varijanta koju imam na komadu papira, to nek´ uspoređuju oni koji nemaju pametnijeg posla.

Oni koji me znaju, znaju do ovo, najblaže rečeno, nikako nije kolač po mojem ukusu. Možda se pitate: «Zašto si ga onda uopće radila?», odgovorit ću vam protupitanjem: «A vi uvijek pripremate samo onu hranu koju baš vi volite?». - Ako je tako, onda vam zavidim. Jer ja često pripremam stvari koje uopće ne jedem, ne kuham samo za sebe i ne mogu izbjeći pripremanje onoga što mi se ne sviđa.

A ako vam nije jasno, zašto sam na blog stavila recept koji mi se ne sviđa, objasnit ću vam: kraj mora internetskih stranica na kojima se ovaj recept hvali, ne vidim ništa loše da se nađe i jedna stranica na kojoj se taj recept ne hvali. Ionako si ne umišljam da je moje mišljenje uopće nekome bitno, ljudi imaju dovoljno mozga (barem se nadam) da sami mogu donijeti zaključak sviđa li im se nešto ili ne. Fascinantna sam sama sebi jer ima osjećaj da se jedino meni - od 6 milijardi ljudi na svijetu - ovaj kolač ne sviđa.

Znam da su ukusi različiti, ali kad se ama baš svima oko mene nešto toliko sviđa da ne mogu začepiti o tome, onda se stvarno počinjem pitati što je na tom kolaču tako posebno.

Nisam toliko glupa da ću ako od nekoga čujem da je recept odličan i ja «prihvatiti» da recept i meni «mora» biti odličan i odmah ga isprobati (ne bolujem od sindroma carevog novog ruha). Štoviše, kad mi netko hvali neki recept, dobro razmislim hoću li ga isprobati je sam primijetila da ljudi nekad preporučuju recept bez razloga, imaju potrebu nešto ili nekoga hvaliti pa eto tako, bez veze, počnu hvaliti neki recept koji im padne pod ruku (a moguće da ga uopće nisu ni isprobali).

Osim što mi se ne sviđa okus ovog kolača, meni se nikako ne sviđa ni postupak pripreme: a s kim god raspravljam o ovom kolaču, kao «prednost» ističe da se kolač «lako napravi».

Promotrimo postupak: u lim se ravnomjerno(!) trebaju redati suhi sastojci, naribane  jabuke i tekuća smjesa i onda na kraju treba bušiti mjehure kako bi suhi sastojci upili tekuće. Ja ne mogu opisati kolika je to meni bila gnjavaža! Jednostavnije bi bilo da sam u posudu stavila sve suhe i mokre sastojke i to izmiješala i ulijala u lim. Smatram da bi tako sastojci bili daleko ravnomjernije raspoređeni i kolač bi bilo puno jednostavnije napraviti.

Onda mi još netko kaže i da se kolač «jako brzo» napravi(?). Nemojte da počnem o gnjavaži oko guljenja preko dvije kile  jabuka. Ili samo ja  imam problem s tim? Očito svi drugi te jabuke ogule i naribaju u sekundi, a ja se gnjavim s tim više od pola sata (i to čak kad jabuke ribam u  multipraktiku, što bi tek bilo da ih ribam ručno?).

Oni koji ističu: «ne treba ti mikser», ushićeno dodaju: «ne treba ti ni vaga». Famozno mi je to mjerenje sastojaka u decilitrima. Kako li se ta idiotarija održala do danas? Znam da «prije» nije po kućama bilo kućnih vaga, sastojci su se mjerili na žlice, čaše, šalice, a onda kasnije i mjericama na decilitre itd. Ali danas smo u 21. stoljeću, tko je vidio šećer i brašno mjeriti u decilitrima?

Naravno da dan danas oko nas ima ljudi koji su "zatucani", ali moramo li se svi praviti da još uvijek živimo u Srednjem vijeku?

Dakle, uopće nisam shvatila taj štos s laganom(?) pripremom ovog kolača...

A kako je tek kolač gnjecav! Meni se čini da bi u to trebalo staviti više brašna ili griza; ne znam koliko, jer nisam na čisto s mjerenjem suhih sastojaka u decilitrima.

Pretpostavljam da se ovaj kolač nikako ne sviđa onima koji prigovaraju na neizdinstane jabuke u pitama od jabuka (poput one u prvom receptu) - ako im je prhka pita od jabuka gnjecava, za ovaj kolač će valjda tvrditi da je tekuć!

Ponajviše od svega šokiralo me kolika je to ogromna mrcina od kolača! Da, tog recepta ima na više mjesta, ali nigdje ne piše u kojem limu ga treba peći. Ja sam ga pekla u limu 36 cm x 24 cm i nekako mi se činilo da će se to, kao i obični biskvit,  nekamo stisnuti, smanjiti kad se ohladi. Ma kakvi, kolač je ogroman, pet dana se povlačio po hladnjaku! Čini mi se da ta činjenica dokazuje da se kolač nikome u mojoj okolini nije pretjerano svidio, zaključeno je da je jestiv, ali nije nastala nikakva euforija niti je itko osjetio potrebu da ga cijelog smaže. Zato je meni fascinantno kako baš svi oko mene tvrde da ga njihove obitelji proždru u sekundi pa ga moraju peći i po dva puta na dan!
No dobro, ionako ne vjerujem u sve što mi neki ljudi pričaju...

Ipak, da sam znala da je kolač taaaaaaaaako oooooooooogroman, radila bih pola mjere!

Netko mi je rekao da bi trebalo smanjiti količinu šećera jer je kolač presladak. Nemam potrebu slušati sve što mi drugi kažu pa nisam smanjila količinu šećera: i dobro da nisam, jer meni kolač ionako nije bio dovoljno sladak.

Zaključak: kolač je koliko-toliko jestiv kad provede noć u hladnjaku, dok je topao praktički je nejestiv.

Ono što meni definitivno fali u tom kolaču je: krema!

Kolegica mi kaže «pa jabuke su sočne, krema nije potrebna». Meni te raskašeno-gnjecave jabuke pomiješane s biskvitom nisu isto što i krema. Te raskašene jabuke jesu nekakav «nadjev»,  ali ja pod kremom podrazumijevam nešto sasvim drugo.

Razmišljam da ponovo napravim kolač (imam još jabuka koje treba nekamo utrpati), ali gore moram barem staviti puding i šlag, možda bi to onda bilo barem koliko-toliko ukusno.

Sastojci

3 dl brašna

3 dl pšeničnog griza

3 dl šećera

1 prašak za pecivo

1,5 kg oguljenih, naribanih jabuka

2 vanilin šećera

na vrhu noža cimeta i muškatnog oraščića

sitno naribana limunova kora

2 jaja

2 dl ulja

2,5 dl mlijeka

Jabuke izvažite kad ih ogulite, očistite i naribate – onda ih mora biti 1,5 kg. Nemojte ih cijediti! Važno je da su jabuke sočne, tj. da ispuste dovoljno tekućine tijekom pečenja kako bi se suhi sastojci «namočili».

Naribane jabuke pomiješajte s vanilin šećerom, naribanom limunovom korom, cimetom i muškatnim oraščićem.

Ako jabuke nisu dovoljno sočne možete ih pomiješati s malo nekog  voćnog soka, ili ih možete posipati šećerom i ostaviti da odstoje – kako bi ispustile sok.

Ja nisam imala problema s nedovoljno sočnim jabukama: meni je taj kolač na kraju bio taaaaaaaako gnjecav da mi se čini da bi trebalo povećati količinu suhih sastojaka…

U jednoj posudi promiješajte suhe sastojke: brašno, griz, šećer i prašak za pecivo.

U drugoj posudi pomiješajte tekuće sastojke: umutite jaja s mlijekom i uljem.

Lim za pečenje (36 cm x 24 cm) namastite margarinom/maslacem pa na dno ravnomjerno nasipajte 1/3 suhe smjese (3 dl). Na to ravnomjerno rasporedite polovicu jabuka pa na njih ravnomjerno rasporedite 1/3 suhih sastojaka. Zatim rasporedite ostatak jabuka i ravnomjerno ih posipajte preostalom 1/3 suhih sastojaka.

Sve prelijte tekućom smjesom. Nožem lagano nabockajte smjesu kako bi suhi sastojci upili većinu tekuće smjese.

Kolač stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite ga oko 45 min.

Pečeni kolač ostavite da se ohladi, najbolje preko noći.

Kolač odozgo možete posipati šećerom u prahu. 

Ja takve «gnjecave» kolače ne posipavam šećerom jer taj šećer onda izvuče vlagu iz kolača i sav se rastopi (pogotovo kad se kolač 5 dana duri u hladnjaku).

Ipak, budući da mi kolač nije bio dovoljno sladak, ja sam komad na svojem tanjuru obilno posipala šećerom kao bi mi to bilo barem malo jestivije, nisam doma imala nikakvih drugih kolača, pa sam bila «osuđena« na ovaj:(