Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

12.01.2010.

Bakina pita od griza

Ovo je jedan od famoznih recepata iz mamine bilježnice. Da sam unijela post koji pišem već duže vrijeme, a koji se tiče mamine bilježnice i maminih recepata, znali biste zašto je ovo jedan od famoznih recepata. Ali spomenuti post već duže vrijeme čeka među Skicama, i još nije gotov.
Ukratko: nisam na «ti» s receptima iz mamine bilježnice jer mudrost maminih bilježnica mogla bi se sažeti ovako: Sve ono što ne piše (a takvih stvari ima puno), podrazumijeva se samo po sebi, a ono što piše, ionako nije točno.
Tako je i s ovim receptom.

Za ovaj recept u toj famoznoj bilježnici navedeni su samo sastojci, od postupka ni «p». Ne piše ni koliko kora treba ispeći: nakon konzultacija s mamom saznala sam da trebaju biti 4 kore. Ne piše ni kojim redosljedom se redaju kore, pekmez i krema - to mi je mama morala objasniti.
Osim toga, u receptu se nigdje ne spominje koja vrsta pekmeza je potrebna, iako moja mama tvrdi da to mora/treba biti pekmez od marelica. Ali ove godine nemamo pekmeza od marelica, pa je mama rekla da stavim pekmez od višanja.
Nadalje, u tom receptu čokoladna glazura ne spominje se niti jednim slovom, ali «podrazumijeva se» da se na kolač stavlja glazura. Kolač je naime dan i pol bio bez glazure, i moja mama ga je bojkotirala – i onda sam išla stavljati glazuru. Dakle, glazura nije iz maminog/bakinog recepta, tj. nije tradicionalno-originalna (jer u receptu ni ne piše da se na kolač stavlja glazura); upotrijebila sam glazuru koju često stavljam na kolače.

Prema sjećanjima moje mame (koja je ovu pitu zadnji put radila prije otprilike 25 godina), kore bi trebale biti debele, ona ih je pekla u napola manjem limu, nego ja sada, i ta pita je uvijek bila visoka – ja to nisam znala i svojski sam se trudila razvaljati kore da budu što tanje, zato je moja pita, u usporedbi s maminim sjećanjima na pitu, niska.
Moje 4 kore bile su dimenzija, otprilike, 40 cm x 30 cm i pekla sam ih na preokrenutom limu od pećnice.
Ostavljam vam «na dušu» koliko debele/tanke kore želite (kao i broj kora).

U receptu ne piše koliko brašna je potrebno, citirat ću što piše: «malo brašna, spram potrebi». Pogotovo mi je fascinantna ova riječ «malo»: ja sam najprije stavila 400 g brašna, ali smjesa je bila gnjecava, i onda sam nastavila postupno dodavati brašno i na kraju sam ga potrošila više od pola kile. Možda ne bi bilo loše smanjiti količinu mlijeka.
Da ne bi bilo zabune: pitala sam mamu treba li najprije pokušati zamijesiti tijesto bez mlijeka, pa tek onda, prema potrebi, dodati maksimalno 150 ml mlijeka. Mama je to kategorički zanijekala i odgovorno tvrdi: u posudu treba staviti baš sve sastojke i onda dodavati toliko brašna, koliko je porebno da se zamijesi tijesto.

E da, ovo je navodno jako staaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaari recept koji je sredinom prošlog stoljeća bio vrhunska delicija na svadbama i sličnim slavljima u mojem selu. Prije nije bilo današnjih kremastih kolača, najbliže tome bile su Mađarica, Karamel pita, ovakve Pite od griza i eventualno još pokoja «prhka pita». Za svečana slavlja su se uglavnom pekli razni suhonjavo-sitni kolači (kiflice), mramorni kolači, gibanice od dizanog tijesta (orehnjača, makovnjača) i spomenute pite s prhkim korama. Ok, ni danas se za (velika) slavlja ne peku neki jako kremasti kolači jer se javlja problem transporta, "skladištenja" itd.; (jako) kremasti kolači pogodni su jedino za (manja) kućna slavlja.

Moja mama je ovaj recept naslijedila od svoje mame (moje bake), nemam pojma tko je recept izmislio ni koliko je star. U originalu, koristio se putar, ja koristim margarin, maslac ne volim. Spominjala sam već u nekim postovima da mi se nikada nije dogodilo da bi mi neki kolač bio presladak i obično u kreme dodam duplo više šećera, nego se u receptu navodi. U ovom receptu, meni su one 3 žlice šećera smiješne, meni krema nije dovoljno slatka.
U kremu, navodno, ide malo šećera, zato što se svaka kora premazuje pekmezom: budući da sam prvi put radila ovaj kolač nisam povećavala količinu šećera u kremi - i svi koji su ga probali tvrde da je dovoljno sladak.
Ja očito imam zakržljale okusne pupoljke; i da ponovno radim ovu kremu, svakako bih odmah u startu stavila više šećera, ili bih barem na kraju u nju umiksala šećer u prahu. Iako, kako rekoh, svi tvrde da je taj kolač dovoljno sladak, a i moja mama ističe da ni ona ni baka nikad nisu povećavale količinu šećera u kremi.

Inače, ne volim takve slojevite pite i zato ih rijetko radim. Baš škicam ovomjesečnu temu Kuvarijacija, i to definitivno nije kolač po mojem ukusu, uopće me ne mami na isprobavanje. Možda bi bilo dobro da ga probam napraviti jer u mojoj okolini takve slojevite pite dobro kotiraju. Ali brine me krema od vrhnja: jednom sam radila tortu za koju su se kore premazivale kiselim vrhnjem pomiješanim sa šećerom – teško je opisati taj okus: ne znam jeli to bilo bolje gorko, kiselo ili bljutavo (i nikoga nije oduševilo). No, o tom potom.

Meni se ti kolači (Karamel pita, Griz pita, Mađarica, Medena pita…i slične pite) ionako svode na isto: probaš jednu takvu pitu, probao si sve (iako su neke mekše, neke tvrđe, neke suše – ali nema sad tu neke, ne znam kakve, razlike da bih ja svaki put iznova morala probati Mađaricu: probala sam ju prije 15ak godina, znam kakvog je okusa i nemam potrebu jesti takve kolače).

Zato mi ide na živce kad me, prilikom posjeta rodbini, svim silama nastoje natjerati da probam Mađaricu. Pritom su im najčešći argumenti: «Ali mekana ti je!», «I taaaaaaaaaaaako je prhkaaaaaaaaaaaaaaaa!». Valjda polaze od pretpostavke da imam neka negativna iskustva sa suhim i tvrdim Mađaricama, ali meni se ti kolači ne sviđaju ni kad su mekani. Prema tome, uopće me ne zanima koliko je dotična Mađarica meeeeeeeeeeeekana i prhkaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.

Kad smo već kod toga, ja nemam pojma koja je razlika između Mađarice i Karamel pite. Navodno se kreme za obje pite baziraju na karameliziranom šećeru – i koja je onda razlika?
Iako, ja sam vidjela i puno krivih Mađarica s kremama od brašna/gustina… I u mojoj obitelji se od pamtivijeka radi kriva Mađarica: baka nikad nije karamelizirala šećer, pa to ne radi ni moja mama, a ni ja to nisam radila (onih par puta kada sam radila Mađaricu - a to mogu nabrojiti na prste jedne ruke).
Sjećam se da mi je na blogu ispod recepta za tu Mađaricu netko napomenuo da moja baka baš i nije bila neka kuharica jer nije karamelizirala šećer za kremu. Nemam potrebu braniti bakinu kuharsku čast, a u Mađarice se ionako ne razumijem (meni su to sve kolači na istu foru; probaš jedan, probao si sve) pa se definitivno nisam uvrijedila na taj komentar.

Nakon ovog mojeg unutarnjeg monologa, uspješno sam stigla i do Bakine griz pite, ne ulazim u to kakva je moja baka kuharica: )


Varijanta s 4 kore i pekemezom od višanja
Image and video hosting by TinyPic

Varijanta sa 6 kora i pekmezom od marelica
Image and video hosting by TinyPic

Kore
250 g margarina
150 ml mlijeka
1 prašak za pecivo
3 žlice šećera
brašno po potrebi (500-600 g)

Krema
1 l mlijeka
8 žlica pšenične krupice (griza)
3 žlice šećera
1 vanilin šećer
250 g margarina
+
pekmez (od marelica)

Glazura
120 g čokolade za kuhanje
70 g margarina/maslaca
2 žlice ulja
2 žlice vode
2 žlice šećera u prahu


Za kore, od svih sastojaka zamijesite tijesto. Tijesto podijelite na 4 dijela (ili više).

Jedan dio tijesta tanko razvaljajte i pomoću valjka premjestite koru na obrnutu stranu velikog lima (od pećnice); možete koristiti papiru za pečenje.
Koru stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 7 min., tj. da rubovi počnu lagano tamnjeti.

Na isti način ispecite ostale kore, stavljajte ih jednu na drugu i ostavite ih da se ohlade.

Za kremu, 300 ml mlijeka pomiješajte s grizom i obje vrste šećera. Ostatak mlijeka zakuhajte i dodajte smjesu od griza, kuhajte na laganoj vatri stalno miješajući, kad zakuha, prokuhajte koju minutu i maknite s vatre. Smjesu ostavite da se ohladi.

Mekani margarin kremasto izmiksajte pa mu, žlicu po žlicu, dodajte mlaki griz, stalno miksajući da dobijete glatku kremu.

Na pladanj stavite jednu ohlađenu koru i sasvim tanko premažite ju pekmezom.
Uzmite drugu koru i na posebnom pladnju premažite ju trećinom kreme. Sada tu koru s kremom pažljivo stavite na koru premazanu pekmezom; stranu s kremom okrenite prema dolje: na pekmez i lagano pritisnite. Tu koru odozgo tanko premažite pekmezom.
Uzmite treću koru i na posebnom pladnju premažite ju trećinom kreme. Tu koru s kremom pažljivo stavite na koru premazanu pekmezom; stranu s kremom okrenite prema dolje: na pekmez. Po toj kori odozgo tanko razmažite pekmez.
Uzmite četvrtu koru i na posebnom pladnju premažite ju ostatkom kreme i položite ju na prethodnu koru premazanu pekmezom: krema prema dolje i lagano pritisnite.
Tj. kolač se sastoji od ovih slojeva:
1. kora – pekmez – krema – 2. kora – pekmez- krema – 3. kora – pekmez – krema – 4. kora.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Kolač odozgo opteretite i ostavite ga preko noći na sobnoj temperaturi (ne baš kraj peći ili radijatora: )))

Umjesto premezivanja kora kremom i okretanja te strane premazane kremom na pekmez, možete probati razmazivati kremu po pekmezu: to ovisi o tome kakav pekmez koristite, tj. koliko je čvrst.


Sutradan, kada su kore omekšale, kolač stavite u hladnjak, po želji, prelijte ga glazurom (kakvom želite).


Za glazuru, u posudu stavite nasjeckanu čokoladu, na listiće narezan maslac, ulje, vodu i šećer pa sve otopite na pari, na sasvim laganoj vatri da smjesa ne zakuha.
Kad je smjesa glatka, maknite ju s vatre i miješajte par minuta da se ohladi, a onda ju prelijte po kolaču.

Broj komentara: 14:

  1. Beskajno šarmantan uvod :) kao i uvek, uostalom! a kolač ćemo probati, nekom prilikom kad malo zaboravimo novogodišnje čarolije ;)

    OdgovoriIzbriši
  2. Što se mađarice tiče apsolutno se slažem s tobom. Meni je to tako dosadan i precijenjen kolač da to ne mogu opisati. Jednom sam ga radila i to sa kupovnim korama jer ga toliko ne volim da mi se nije dalo maltretirati s korama. :D :D
    Inače druge kolače na tu foru volim, ne znam zašto. :) Posebno volim ako su neki s limun kremom pa budu i osvježavajući. :)
    Ni ovaj mi ne zvuči loše, mislim da ga pekmez sigurno podigne i zaokruži.
    U svakom slučaju lijepo izgleda. :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Moja mama piše recepte slično kao tvoja: sastojci su još koliko-toliko svi navedeni i navedene su i mjere, ali od postupka, skoro pa ništa. Sve se nekako podrazumijeva. Dobro je što ju mogu zovnuti, pa mi onda objasni, a ja se samo moram sjetiti odmah zapisati. Ustvari, to je bio pravi razlog da počnem pisati blog: da moja kćer ima potpunu knjigu recepata koji će biti jasni i relativno laki za napraviti. Ovakva e-bilježnica ima samo jednu manu: nema rukopisa.

    OdgovoriIzbriši
  4. Opet si me uveselila postom. Obožavam te recepte tipa to se “to se podzazumjeva” “brašna po potrebi da se zamijesi tijesto” Ko to nikad nije vidio nema šansi da ga napravi, a ko je vidio podrazumjeva se da zna o čemu se radi, pa mu onda samo ostaje da iz 10 pokušaja dođe do željenog rezultata.
    Ja Mađaricu, onu pravu volim, ako ja uopće znam šta je prava hrvatska Mađarica. I ja sam na Coolinariki vidjela bezbroj recepata za krivu Mađaricu bez da se šećer karamelizira, a slavljene autorice poberu same pohvale do neba... (možda je to bio i jedan od tvojih recepata, ali znam čiji je sirurno krivi ali neću komentarisati).Razlika između ove u kojoj se za kremu karamelizira šećer i one instant je po meni ogromna u okusu.
    Po meni je razlika između Mađarice i Karamel pite u tome što je Karamel pita bez čokolade u kremi... dalje ja volim kada su te kore mekane, a ne moraju nužno biti prhke da mi se ne mrve, a pošto ih jedem iz ruke trebale bi biti malene, dva-tri zalogajčića.
    Upute tvoje mame su mi simpatične obavezno ide slatki džem od marelice koji se može zamijeniti kiselim od višanja...
    Ne volim neukusne kreme, ali ni preslatke. Normalno mi je da kolač bude sladak jer mi je inače bljutav, a zašto bih uopšte jela nešto što mi ne bi bilo ukusno samo zato što je trendi smanjiti količinu šećera ili maslaca u kolaču?

    OdgovoriIzbriši
  5. I za mene su ove Mađarice totalno neutralni kolači. Moja mama nikada je nije pravila pa sam se s njom upoznala tek dolaskom u Knin. Nije me fascinirala tako da je ja do sada nisam pravila. Od tih slojevitih kolača draže su mi Žerbo kocke, Bijela pita ili Boemi npr.
    Uvod kao i do sada drag i zanimljiv.
    Uvijek se sjetim kada sam ja tek počela kuhati kako su mi smetali recepti na žlice, šake, šalice i sl. jer sam i po izboru zvanja i inače vrlo precizna i točna. Sjećam se kada je bilo recepata na fildžane a u mene u kući fildžani svi različiti. Vremenom shvatiš: ne treba uvijek biti tako precizan.

    OdgovoriIzbriši
  6. Obozavam da citam tvoje price koje su kao neki uvod, svaki kolac ima svoju pricu... a kolaci uvek predivni...

    OdgovoriIzbriši
  7. Divan post, podsetila si me ne na moju majku ili baku nego na mene! Tako i ja imam recepte čiji se delovi podrazumevaju, kao da pišem stenogram a ne recept. U svakom slučaju čista petica!

    OdgovoriIzbriši
  8. emo_serpica - hvala:) da, razvila sam svoj prepoznatljivi osebujni stil; pomalo grub, - ali ja sam nebrušeni dijamant:))))))))))))))))

    Jafi - hvala:)

    Andrea - oko toga se slažemo. Nisma nikad radila takve pite s kupovnim korama, jer je to za moju okolinu nezamislivo. A takve stvari ionako rijetko radim, jer ih ne volim.
    Drago mi je da ti se sviđa:)

    Κάθαρσις - to mi dobro poznato. Meni to nije bio razlog za pisanje bloga. Ali baš razmišljam da bih mamine recepte trebala prepisati kako spada - sada dok se još mogu konzultirati s mamom. Što ću kad mame ne bude? - Organizirati spritističke seanse da bih pitala mamu koliko kora treba ispeći za neki pitu i "podrazumijeva" li se da se na kolač stavlja glazura:)))))))))))))))))

    OdgovoriIzbriši
  9. cosmo2503 - drago mi je da su moji postovi zabavni:)
    Da, imam iskustava s takvim receptima:)))
    Ja nemam pojma što je prava hrvatska Mađarica, probala sam i suhe i meke i tvrde - i svatko za svoju tvrdi da je "ona prava".
    A budući da ju ne volim, nikad nisma došla na ideju da isprobavam sve te recepte kojih ima u kuharicama, po Internetu... Mađaricu sam radila oko 4 puta u životu, i to uvijek po onom "krivom" obiteljskom receptu.
    Vidjela sam različite recepte na Coolinariki, ja nikad tamo nisam bila unijela recept za spomenutu "krivu" Mađaricu (imam ga samo na blogu), ali na Coolinarici ima sličnih recepata.

    Za ovaj "problem" oko pekmeza natezala sma se s mamom: ni meni nije jasno zašto je rekla da stavim onaj od višanja. Nemamo pekmeza od marelica i ja sam htjela staviti onaj od breskve,a razmišljala sam i o pekmezu od šljiva. Ali moja mama je ustvrdila da je "pekemz od marelica kiselkast,a od onoga što imamo doma, tome je najbliži pekmez od višanja". Ne volim pekmeze i nisam kompetentna za njihovo prisuđivanje, pa se nisam upuštala u raspravu oko toga jeli pekmez od marelica kiseo (iako ja ne smatram da je), išla sma linijom manjeg otpora i upotrijebila pekmez od višnje (kako mi je rečeno).
    :)

    Snježa - u mojem kraju su takvi kolači popularni. Moja mama ih voli, ali izgubila je interes za pečenje kolača, a ja ih ne pečem jer ih ne volim.
    Da, moji uvodi su posebni:)))
    I dan danas muku mučim s tim mjerama i nikad ne znam koju šalicu da upotrijebim. A prije, dok kućanstva nisu imala vage, sve s emjerilo na žlice i šalice.

    Jelena - hvala:) drago mi je da se nekome sviđaju moje nebuloze:)))

    Aleksandra1234 - :) hvala:)drago mi je da ti se sviđa:)
    Dobro je dok imam mamu da mi dešifrira svoje "stenograme":)))

    OdgovoriIzbriši
  10. Od srca sam se nasmijala! Al madjaricu radila nisam nikad!

    OdgovoriIzbriši
  11. Drage sve, što se Mađarice tiće, najbolji recept, i to pravi, možete nači u knjizi "Domaći kolači" ili "Slastice u Hrvata" autorica Ivanke Biluš, Cirile Rode, pa još jedne Ivanke. Te dvije knjige su zaista fantastične, u njima su pravi, fini, "gospodski" kolači, sve provjereno i dobro opisano. To su jedine "kuharice" za kolače koje sam ikada imala i po kojima sam pekla. Poklonila sam ih nebrojeno puta i svi su bili više nego zadovoljni kada su pekli po njima. Ja kupim gotove Podravkine kore za Mađaricu, a kremu napravim prema receptu iz te knjige. Mađarica je najbolja drugi dan, mora malo odstajati. Ja je ne volim, ali ju zato moja kćer obožava.

    OdgovoriIzbriši
  12. lusitania - nisi ništa propustila:)))

    OdgovoriIzbriši
  13. Κάθαρσις - Moja mama ima tu knjigu Domaći kolači. Kod nas se uvijek radi «kriva» «nekaramelizirana» Mađarica, ali mama je jednom radila Mađaricu prema receptu iz te kuharice i nije bila zadovoljna, rekla je da su «omjeri suludi». Zbog moje totalne nezinteresiranosti za taj kolač, nisam mami postavljala potpitanja – još mi samo treba da ona razveže o nečemu što mene uopće ne zanima, i zato ne znam što se njoj nije sviđalo. Ja sama nisam nikad došla na ideju da isprobam taj recept i ne znam kakav je, a ni te mamine Mađarice se ne sjećam, vjerojatno ju nisam probala.
    Sjećam se da sam radila 1-2 kolača prema receptima iz te kuharice, ali uglavnom to nisu recepti po mojem ukusu, pa ju već dugo nisam imala u rukama.

    OdgovoriIzbriši