Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

02. 09. 2010.

Ratatouille lasagne

Naslov ovog recepta preuzela sam iz originalnog recepta s nekakve internetske stranice koju sad ne mogu naći.

Kad sam počela pisati post, napisala sam naslov «prilagodivši» ga hrvatskom jeziku, barem se meni u tom trenutku tako činilo, napisala sam «Ratatouille lazanje». Ali onda sam uključila mozak: a zašto sam «ratatouille» napisala u skladu s francuskim pravopisom, a kad se radi o lazanjama, onda nemam potrebu za talijanskim pravopisom tj. ne pišem «lasagne», nego redovito upotrebljavam kroatiziranu verziju, tj. «lazanje»?


Očito sam lazanje već toliko usvojila da su mi one postale nešto normalno, ali što je s ratatouille-om?


Moram priznati da nemam pojma kako uopće glasi hrvatska riječ za to: ratatuj ili ratatui? Ili nešto treće?


Nisam kompetentna za tu problematiku.


Sad sam se sjetila da (još) nisam kroatizirala tzv. muffine. Engleska riječ je «muffin», u množini «muffins». Ja te kolačiće zovem «muffini», i uporno uvijek pišem «muffini»

Taj moj način baš i nema veze s mozgom. Kad bi se engleska riječ prilagodila hrvatskom jeziku i pravopisu, imali bismo mafin – ali ja nikako da to prihvatim (a kroatizirane lazanje su mi nešto najnormalnije).


A nemojte tek da počnem o cupcake-sima, odnosno kapkejksima.




No da se vratim današnjem receptu…


Mogla sam u potpunosti promijeniti naslov, ionako u receptu mijenjam, sve što mogu… a recept ionako nema baš puno veze ni s (klasičnim) ratatouille-om ni s lasagne-ama.


U originalu, naglasak je stavljen na patlidžane i tikvice koje ja ne volim. Zato ja u svojoj varijanti mijenjam odnose u korist tjestenine: količinu tjestenine praktički udvostručim, a količinu patlidžana i tikvica praktički prepolovim.



Što se samog postupka tiče, ni tu se baš ne držim originala: patlidžane i tikvice treba narezati na ploške, soliti, cijediti,… i onda ih popržiti sa svake strane, u tavi na malo ulja.


Meni je neopisivo dosadno tako pržiti plošku po plošku povrća, pogotovo kad je riječ o većoj količini.

Zato ploške tikvica uglavnom ne pržim, njih samo posolim i kad ispuste vodu, one omekšaju, daju se čak i rolati. Ali činjenica je da su mi donekle ukusnije, kad se poprže, pa se povremeno potrudim pržiti ih…


Patlidžani mi ne valjaju baš ništa ako nisu poprženi, zato njih uvijek obavezno pržim.


Ali ni patlidžane ni tikvice ne običavam pržiti na štednjaku, u tavi; kao što sam rekla: to mi je predosadno i predugotrajno.


Ja posoljene, ocijeđene,… ploške patlidžana (ponekad i tikvica) premažem uljem sa svake strane i složim ih na lim obložen papirom za pečenje: pečem ih na 200 stupnjeva, prvo s jedne pa s druge strane.

Obično u pećnicu uguram po dva lima istodobno, pa onda kombiniram vrijeme pečenja, po potrebi zamijenim mjesta limovima itd.


Rezultat nije posve isti kao kad se te ploške prže na štednjaku, u tavi, ali ja sam zadovoljna ovom varijantom iz pećnice.


Nadalje, u receptu se upotrebljava kupovna tapenada (namaz) od zelenih maslina. Ja nemam običaj kupovati te tapenade jer ne jedem ribu (a tapenade sadrže ribu).

Umjesto tih kupovnih tapenada, ja sameljem masline i dodam im svega i svačega, što mi dođe pod ruku; to onda baš i ne bi prošlo pod «pravu tapenadu», ali meni je dovoljna činjenica da ću upotrijebiti kakav-takav namaz na bazi maslina.


Što se količine i omjera sastojaka za ove «lazanje» tiče, možete ih kombinirati po želji. Potrudila sam se napisati omjere koje sam, igrom slučaja, koristila kad sam zadnji put radila to jelo, ali ja obično omjer sastojaka odredim odokativno.


Cijela mudrost pripreme ovih «lazanja» je u tome da se «na hrpe» naizmjence slažu slojevi kuhanog tijesta, ploški patlidžana, tikvica i rajčica, te namaz od maslina i ajvar. Kako ćete redati slojeve i koliko ćete čega staviti, to je sasvim svejedno, nije to nikakva egzaktna znanost. Ni u originalnom receptu ne inzistira se na nekom strogom redoslijedu kojeg se treba držati.


Složene lazanje treba kratko zapeći: svi sastojci su ionako termički obrađeni, ili se mogu jesti sirovi (npr. rajčice).


Prema mojem mišljenu, ove lazanje tijekom pečenja trebaju biti pokrivene da se tijesto ne bi osušilo (budući da nisu okružene umakom, tekućinom…).

U većini recepata u kojima tjesteninu treba na neki način zapeći, nije navedeno da jelo tijekom pečenja treba pokriti. Ja takve stvarčice običavam pokriti poklopcem ili folijom jer je meni tjestenina inače previše suha i tvrda; tek pred kraj skinem poklopac/foliju ako želim da se jelo odozgo jače zapeče.


Alternativa tom načinu pečenja s poklopcem ili folijom je, da se jelo ne pokrije, nego da se na dno pećnice stavi tava/lončić s vodom. Isparavanje vode tijekom pečenja sprječava da se jelo osuši. Nemam naviku petljati s tim lončićima i tavama, ja radije pokrijem jelo koje se peče, poklopcem ili folijom.

Ali to je sve stvar mišljenja, stajališta, ukusa, navika… tko smatra da tjesteninu nije potrebno peći pokrivenu ili uz spomenuto «isparavanje vode», ne mora ju tako peći.



:)


Evo, tko se uspio probiti kroz nebulozni uvod, zasluženo je stigao i do recepta:)



Image and video hosting by TinyPic

Sastojci

800 g patlidžana

500 g tikvica

4 čvrste rajčice

oko 300 g (kupovnog) tijesta za lazanje (otprilike 15 komada, ali to ovisi o tome kolikih su dimenzija, tj. o marki proizvoda i proizvođaču)

oko 100 g ajvara

oko 70 g (kupovne) tapenade od (zelenih) maslina

sol, papar

oko 250 g mozzarelle (ili tvrdog sira)

lišće bosiljka ili peršina za ukras




Patlidžane i tikvice po dužini narežite na ploške debljine oko 5 mm. Posolite ih s jedne i druge strane pa ostavite da stoje u nekoj posudi 20ak min.


Nakon toga, ploške ocijedite, možete ih isprati u hladnoj vodi, ako mislite da će biti previše slane (ja to ne radim).

Ploške posušite papirnatim ubrusima.


Lim od pećnice obložite papirom za pečenje. Ploške patlidžana i tikvica pomoću kista premažite uljem i slažite ih, jednu do druge, na lim.


Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva (ja jedan lim stavim na drugu prečku odozgo, a drugi nešto niže).


Ploške pecite oko 8 min. Onda svaku plošku okrenite i limove ponovno vratite u pećnicu i pecite još oko 7 min. Po potrebi, limovima zamijenite mjesto.


Pečene ploške ostavite da se hlade.


Ako ploške ne želite peći u pećnici, možete ih peći kako se to radi u originalnom receptu: kad posoljene ploške odstoje, tj. kad ih ocijedite i obrišete, popecite ih na štednjaku, u tavi na malo ulja, sa svake strane.


U loncu zakuhajte veću količinu vode, dodajte sol i žlicu ulja i nekoliko listova lazanja (nemojte kuhati sve odjednom - da mogu slobodno plivati).

Pazite da ih ne raskuhate, ali kuhajte ih da potpuno omekšaju, jer se u pećnici neće dugo peći, nego ih samo treba kratko zapeći.


Kuhane listove odmah uronite u hladnu vodu, a onda ih ocijedite.


Rajčice narežite na tanke (oko 5 mm), okrugle ploške.


Dakle, možete koristiti kupovnu tapenadu (namaz) od maslina (mogu i zelene i crne) ili možete sami napraviti «pravu» tapenadu.


Ja u ovakvim prilikama radim neke svoje «varijacije na temu namaza od maslina». Ovaj put, u blenderu sam samljela/izmiksala 70 g otkoštičenih maslina, 20 ml ulja, 50 g topivog krem sira (Zdenka), 2 žlice mljevenih oraha, 1 žlicu kiselog vrhnja, 1 češanj češnjaka, 1 žlicu svježeg peršinovog lišća, limunov sok po potrebi, sol i papar.



Duboki lim lagano nauljite i počnite sa slaganjem lazanjastih hrpica.

Na dno stavite 1 list kuhanog tijesta za lazanje, a gore onda naizmjence šibajte patlidžane, tikvice, rajčice, ajvar, namaz… i slažite takve «hrpe» po limu.

Ja se ne držim nikakvih pravila što se redoslijeda sastojaka tiče, ali moje hrpice se obično sastoje od: lista tijesta premazanog ajvarom, pa ploške patlidžana, pa namaza od maslina, pa ploške tikvice, pa ploški rajčica, pa opet lista tijesta za lazanje, pa opet ajvara, patlidžana, namaza, tikvica, rajčica i onda sve poklopim još jednim listom lazanja.


Odozgo možete posložiti ploške rajčica te složiti ploške sira (ili ga možete naribati).


Ako vam ostane povrća ili kuhanog tijesta možete to narezati na rezančiće i razbacati među «hrpice lazanja».


Lim pokrijte folijom ili poklopcem. Ja ove lazanje pečem u dubokom limu od pećnice koji pokrijem plitkim limom od pećnice.


Lazanje stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 15ak min. Na kraju možete skinuti poklopac/foliju da se jelo odozgo jače zapeče.


Pečene lazanje ukrasite nasjeckanim peršinovim lišćem ili bosiljkom i poslužite.


«Hrpice» servirajte na tanjure pomoću lopatice za palačinke.



Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



4 komentara:

  1. Koliko znam, u hrvatskom se strane riječi pišu izvorno, osim onih koje su toliko uobičajene da su kroatizirane (lazanja, kompjutor). Slažem se, neke stvari nisu sasvim jasne za nas obične smrtnike. Mene oduvijek muči č i ć jer sam kajkavka, pa idem po tvorbi, dakle ne po sluhu, već gramatici, ali dogodi se da se zeznem. Ostalo ne griješim, osim namjerno (stilski) i nikako ne koristim riječi koje zovem tuđmanice: zrakoplov, tijek, postaja i slične gluposti. Polazim od toga da jezik koji je bio dobar Krleži i Matošu, dobar je i meni.
    Ove povrtne lasagne su jako fine, moram se i ja odlučiti pripremiti ih na ovaj način.

    OdgovoriIzbriši
  2. Da, i ja mislim da se kod nas piše onak kak se piše , osim riječi koje su se ustalile u hrvatskom jeziku. Ma to i onako nije bitno, bitan je okus :)

    Ratatouille mi vuče na neku vrstu đuveđa ili sataraša.. Meni isto osobno ne paše patlidžan, sve drugo provrće mi je odlično :))..

    Lazanje u ovakvoj varijanti za mene uvijek :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Evo, ja mogu riješiti jednu tvoju nedoumicu, ratatouille se čita ratatuj :D Oduševile su me ove lazaje jer i sama obožavam ratatouille :D

    OdgovoriIzbriši
  4. Κάθαρσις;
    Da, znam, to je jedno od milijardu pravopisno-gramatičkih pravila-iznimki u hrvatskom jeziku. Riječ se piše onako kako se piše u stranom jeziku, osim ako se već ustalila u hrvatskom jeziku i «prihvatila» hrvatski pravopis. Jedini problem je što je teško odrediti granicu: koje riječi su već toliko «pohrvaćene» da se pišu prema hrvatskom pravopisu, a koje (još) nisu.

    Pa tako imamo «lazanje», kao nešto normalno u hrv. jeziku, isto kao i npr. tortilja itd.
    Jednom sam u nekim hrvatskim novinama (Jutarnji? Večernji?...) vidjela da u članku piše mafin. U prvi tren mi uopće nije bilo jasno o čemu se radi, a onda sam si to prevela na «svoj hrvatski», pa to je muffin;D

    Već duže vrijeme me zanima i jesmo li u hrv. jeziku napredovali i do čizkejka (ili još ne)? S obzirom na to koliko su svi oko mene ludi za tim (američkim) sirastim kolačima, rekla bih da smo već odavno «udomili» taj čizkejk, štoviše, imam dojam da smo ga i prešišali u jezičnom smislu i izdigli se na neku novu razinu, možda na sirotortu?

    I što je onda sad s tim ratatouille-om? Jel´ to još uvijek ratatouille, ili je (već) na neki način «pohrvaćeno»?

    Ja ne pazim ni na pravopis ni na gramatiku u privatnom životu, i to zato što sam u ne-privatnom životu praktički prisiljena paziti na to (druga je stvar koliko ja to zaista uspijevam provesti u djelo). I tako si ja privatno guštam i često namjerno napišem nešto za što znam da nikako ne može biti točno u hrvatskom jeziku. Moji blogovi obiluju takvim primjerima, baš volim napisati nešto što je totalno pogrješno.


    Shangri La Food;
    Slobodno smanji količinu patlidžana, i primijeni što ti se ne sviđa:)

    Ebba;
    Znam, i prema toj logici, to bi na hrvatskom trebao biti «ratatuj», ali s obzirom na milijarde pravila-iznimki u hrvatskom jeziku, ne znam koje pravilo ili koja iznimka vrijede u ovom slučaju:(

    OdgovoriIzbriši