Blago rečeno, nisam ljubitelj patlidžana, ali ovo je jedan od rijetkih recepata u kojima ih toleriram, i to uglavnom zato što su «skašeni» praktički do neprepoznatljivosti. Moglo bi se reći da se čak 3 puta termički obrađuju: najprije se peku u pećnici, pa se kratko poprže na luku i onda se još peku i kao nadjev u zamotuljcima; valjda mi se zbog svega toga donekle i «sviđaju».
Originalni recept je iz njemačkog časopisa Burda Moden, ožujak, 1988.; u globalu, držim se postupka i sastojaka, iako, ja radim vegetarijansku verziju.
U originalu, na luku se oko 5 min. dinsta 250 g mljevene junetine ili janjetine, onda se doda oko 500 g pečenih patlidžana i to se onda podlije s malo vode i dinsta još oko 5 min., ali nikad nisam probala napraviti tu mesnu varijantu.
Možete upotrijebiti bilo kakav sir; u originalu se navodi tvrdi sir, ali ja sam već dodavala i topive, krem sireve itd.
Što se kupovnih vučenih kora tiče, bilo bi bolje da nisu jako debele, ali ako nemate druge, mogu i debele. I naravno trebale bi biti «svježe» i «nelomljive», a ne one neke koje se već onaj dan kad ih donesem iz dućana samo drobe i truse. Ako vam se dogodi da su kore potrgane i lomljive, možda ipak možete napraviti savijaču s nadjevom od patlidžana: na kore nanesite nadjev i zarolajte ih kao za «običnu» štrudlu od vučenih kora.
Naravno, ne morate se držati navedenih omjera, sve ovisi o tome s koliko patlidžana, vučenog tijesta itd. raspolažete. Ovo je omjer prema kojem sam ovaj put radila:)
I da, u originalu se ne upotrebljavaju ni češnjak ni začinsko bilje, ali ja ih uvijek dodajem:)
Sastojci
oko 700 g patlidžana
1 crveni luk
1 žlica koncentrata rajčice
2 češnja češnjaka
2-3 žlice nasjeckanog svježeg začinskog bilja (peršinovo lišće, bosiljak…)
sol, papar, šećer
50 g tvrdog naribanog sira (može i neki topivi kremasti sir)
+
oko 8 kupovnih, vučenih kora za savijače
rastopljeni maslac ili ulje za premazivanje
oko 700 g patlidžana
1 crveni luk
1 žlica koncentrata rajčice
2 češnja češnjaka
2-3 žlice nasjeckanog svježeg začinskog bilja (peršinovo lišće, bosiljak…)
sol, papar, šećer
50 g tvrdog naribanog sira (može i neki topivi kremasti sir)
+
oko 8 kupovnih, vučenih kora za savijače
rastopljeni maslac ili ulje za premazivanje
Patlidžane prepolovite po dužini. Taj prerezani unutrašnji dio zarežite «rešetkasto», oko 1 cm u dubinu, a s vanjske strane koru nabockajte vilicom.
Lim obložite papirom za pečenje, papir lagano nauljite pa na njega složite patlidžane - stranu s korom okrenite prema dolje.
Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 40-60 min. Tijekom pečenja gornji dio 1-2 puta premažite uljem.
Pečene patlidžane ostavite da se malo ohlade, a onda im žlicom izdubite meso («ljušturu» tj. koru možete baciti).
Meso patlidžana ugrubo nasjeckajte nožem.
Crveni luk oljuštite i nasjeckajte pa ga popržite na malo zagrijanog ulja. Zatim dodajte nasjeckane patlidžane, pasiranu rajčicu, sol, papar i šećer pa pržite na slaboj vatri oko 5 min., po potrebi podlijte vodom.
Pripremljenu smjesu ostavite da se malo ohladi.
Ohlađenoj (mlakoj) smjesi dodajte sir, sitno nasjeckani češnjak i začinsko bilje, te ju po potrebi začinite solju, paprom i šećerom.
Kupovne vučene kore treba narezati na «trake». Dimenzije tih traka ovise o dimenziji kora (to naravno ovisi o proizvođaču), ali i o tome koliko velike «zamotuljke» želite napraviti.
Ja se svaki put prilagođavam korama koje sam kupila: kad vidim kojih su dimenzija, odlučim kakve zamotuljke ću raditi.
Ovaj put, svaku koru sam narezala na 5 traka, dimenzija oko 8-9 cm x 35 cm. Ukupno sam potrošila 8 kora: narezala sam ih na ukupno 40 traka od kojih sam napravila 40 nadjevenih «trokuta».
Kore možete rezati nožem ili škarama da budu željenih dimenzija.
Na početak jedne kraće strane izrezane trake tijesta stavite oko 1 čajnu žlicu nadjeva i preklopite jedan kraj tijesta preko nadjeva, tako da izgleda kao trokut (možete preklopiti ili s desna na lijevo ili s lijeva na desno, svejedno je) – preklopljenu stranu kore poravnajte da bude ravna sa stranom na koju ste ju preklopili.
I onda nastavite «preklapati» taj trokutasti paketić s jedne strane na drugu i uvijek ga poravnajte s tom stranom na koju ste ga preklopili – da oblikujete trokut. Praktički ne možete pogriješiti jer oblik izrezane trake tijesta zapravo "diktira" kako preklapati tu traku – da dobijete trokutasti zamotuljak koji je zatvoren sa svih strana.
Ako negdje strši kraj (višak) kore preklopite ga ispod zamotuljka i zamotuljak tako položite na lim obložen papirom za pečenje.
Prije pečenja zamotuljke premažite otopljenim ohlađenim maslacem ili uljem i stavite ih u pećnicu zagrijanu na 175 stupnjeva. Pecite ih oko 25 min.
Poslužite ih tople ili hladne, uz salatu, kao predjelo.
Pojam food snapper na googlu jednostavno ne postoji, pa se pitam....? Na Cooli svašta zna pisati, ali ne znači da je to zbilja tako. Meni je fotkanje hrane određeni izazov, ali kako nemam potrebnu opremu (bez alata nema zanata), nisam previše opterećena rezultatima. Koji puta i ja zaboravim slikati, ha, ha! To što ljudi objavljuju fotke onoga što su negdje jeli ili vidjeli - koga to zanima, osim ako nije nešto posebno (kandirani mravi ili skakavci, na primjer). Ovo tvoje fotkanje s mobitelom je dobro, a ovi zamotuljci su prekrasni. I slažem se, često je, kod recepta, samo slika ono najbolje! Baš mi se dogodilo jučer: kolač izgleda mrak, a kad ono, ni'š posebno. No, vizualizaciju hrane ne treba potcijeniti jer je i ona sastavni dio te iste hrane.
OdgovoriIzbrišiΚάθαρσις;
OdgovoriIzbrišiTi si vrijedna! Ja još prčkam uređujući ovaj post, a ti već napisala komentar.
Ispričavam se svima na izgledu posta: zadnjih tjedna dana nikako se dogovoriti s fontovima na Bloggeru: svaka rečenica se prikazuje u drugom Fontu i nikako to ne mogu urediti. A najbolja stvar je što post izgleda potpuno drugačije (Font, veličina slova, razmak među odlomcima, tj. totalni nedostatak razmaka!!!...) kad se otvori početna stranica mojeg bloga, a skroz drugačije izgleda kad se klikne da se otvori baš taj post.
Što se snappera tiče - kad sam čula za te food snappere meni je prvo na pamet pao red snapper (vrsta ribe:))) - na Coolinariki ima svačega, to je točno, ali nedavno mi je netko pričao o nekakvoj "snaps" stranici s fotkama hrane - s obzirom na moj nedostatak interesa za fotkanje hrane nisam se trudila gledati što o tome ima na netu.
Ja nikako da prihvatim tu nekakvu vizualnu komponentu hrane. Naravno, ima stvari koje su "ljepše" i onih koje su "ružnije", ali da mi to bude nekakav kriterij?!
Super mi je ovo s traženjem recepata preko slika :))Inace kad tražim nešto na Google-u znam prvo pogledati slike (ako imaju neke sheme), ali sada cu i recepte tako tražiti.
OdgovoriIzbrišiOdličan mi je Vaš blog:)))
Baš mi se sviđaju ovi smotuljci, a jako volim patliđane u svim verzijama.
OdgovoriIzbrišiA što se tiče fotografija, mogu biti, a i ne moraju. Nekad su stare kuharice bile bez fotografija, a i te kako smo znali iz njih dobre recepte pronaći. Meni je dovoljno pročitati sastav, da mi je odmah jasno da li ću to pravit, ili ne. Drugo je što su neki opterećeni fotkanjem, kao na primjer ja. To mi je osesija i strast. Koji puta napravim neki odličan recept, ali rezultat nije "fotogeničan", i ja to ne objavim. Nimalo se ne čudim onima koji fotografiju ni ne primjećuju, takvi su, i sigurno im je život olakšan. Ja ne idem nikud bez aparata, a nije neki mali, mini, nego je to mrcina sa dodatnim objektivima. A što me to privlači fotografiji, ono što ljudsko oko ne može uočiti zbog svoje manjkavosti. Moja strast za fotografijom traje već 60 godina, pa si ti sad misli koliko ja imam godina?
Dosta priče, idem radit tvoje smotuljke, bila sam na placu, kupila sve što treba i fotkala kumicu. Šalim se, ovaj put nisam.
volim lijepe fotke, no sama ne radim baš neke najbolje fotografije no trudim se, a i imam u planu kupnju boljeg aparata... no kod recepta bitno mi je i sastav i sve ostalo, ne ocjenjujem recept prema slici
OdgovoriIzbrišina googlu pretražujem po slikama samo onda ako nisam sigurna kako je ime nekom receptu tad mi je lakše naći prema slici, no ako znam točno ime onda mi slika nije potrebna i ne pretražujem prema tome
ovi smotuljci su odlični, i ja na isti način smotavam trokute
ja sam jedna od onih koje u pregledavanju foodgawkera otvaraju stranice koje imaju bolju fotografiju jela. ali ja volim fotografiju. mislim da je to bit svega. ako volis fotografiju i estetiku koja ona pruza, onda ces ju vjerojatno i primjeniti u kuhinji.ako ne - a nisi neka fancy smancy teta koja radio ono sto je in - neces. ja ne volim cipele na visoku petu, i sa zaljenjem gledam tete koje nabadaju po uzarenom asfaltu. al ono...kuzim da im je to bitno/ugodno/zavodljivo/potrebno da bi bile ispunjene. ja vjerojatno nikad u zivotu necu kupiti stiklu od 9 cm, kao sto ti vjerojatno nikad neces potrositi 30 minuta na rasvjetu, ne bi li ti torta izgledala ko iz casopisa...mada...nikad ne reci nikad ;-)...no htjedoh reci da je najbitnije da se dobro jede!!!!
OdgovoriIzbrišiHvala svima na komentarima:)
OdgovoriIzbrišiSlažem se s većinom toga što ste napisale.
Što se kupovanja "boljeg" aparata tiče, u to se apsolutno ne razumijem i da "moram" kupiti aparat nemam pojma što bih kupila, ali slažem se da je za dobre fotke potreban "bolji aparat". Iako smatram da samo do dobrog aparata niakve koristi - nije dovoljno samo naciljati i okinuti, treba se posvetit namještanju ovoga, onoga: svjetlu, odabiru suđa, tj. serviranju hrane, nadopunjavanju "ugođaja" asesoarima, figuricama, cvijećem...koji nemaju ama baš nikakve veze s jelom...
Samo dok sam to sve nabrojila izgubila sam volja da to ikad radim. Pa čak i ako ja nekad kupim nekakav fotić, nerealno bi bilo očekivati da će moje fotke biti bolje. tj. da ću se ja željeti posvetiti svemu onome što je potrebno da bi se napravila dobra fotka. Čini mi de da bih se ja i s nekim boljim fotićem držala svoje "devize" kad su fotke u pitanju: okini 2-3 puta fotićem po jelu i gotovo; bez ikakvog namještanja detalja.
Ali nikad ne reci nikad. Možda se već idući tjedna zaljibim u fotografiju. Ili barem u fotografa:) pa možda će to pozitivno utjecati i na moju ljubav prema fotografiji:DDD