Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

27. 04. 2011.

Tjestenina s umakom od kiselice

U ovo vrijeme na livadama može se naći samonikla biljka pod nazivom kiselica, kiselika, kiselka, kiseljak itd., ima i drugih naziva u koje ja nisam upućena (ne znam koji naziv se smatra književnim).
Naravno, postoji barem 20ak (pod)vrsta tog "samoniklog zelja" –  ja se u to apsolutno ne razumijem; a nisu niti sve (pod)vrste jestive (!). Znam da postoje podjele na porodice, (pod)vrste itd., pa (u različitim narječjima/dijalektima) postoje razni nazivi, ali meni je to komplicirano, nemam pojma  koja je razlika između pojedinih biljčica i koji nazivi jesu "istoznačnice", a koji nisu - tj. koji se odnose na neku "sličnu", ali ipak različitu biljku (iz iste porodice, (pod)vrste). 
Recimo, znam da ščavlak nije isto što i kiselica. To su različite biljke, iako slično izgledaju; kiselica je jestiva, ščavlak nije; tj. u mojem kraju to su nazivi za različite biljke; ali moguće je da u nekim krajevima ta dva naziva označavaju potpuno istu biljku (?). A kad se tome dodaju svi drugi nazivi: nemam blage veze što je od toga isto, slično ili različito.

Prije par dana hodala sam vrtom i koliko sam uspjela vidjeti: u našem vrtu (nadomak Zagreba) raste  samo jedna vrsta kiselice/"samoniklog zelja" - nemam pojma koja je to podvrsta: ima jako male listove i treba ih nabrati cijelu hrpetinu da bi ih bilo 100tinjak grama. Negdje sam čitala da kiselica ima okus sličan kiviju; možda se čini glupo, ali i mene taj okus donekle podsjeća na okus kivija. Sjećam se da smo kao djeca na livadi oko škole brali i grickali te sirove listove kiselice; meni to nije bilo fino; ali drugima je bilo fora.


Oni koji su malo češće na ovom blogu znaju da se ne trudim oko fotografija, pa se ne mogu pohvaliti kvalitetnim uradcima, ali evo par fotki da steknete dojam kako izgleda (pod)vrsta kiselice koja raste u našem vrtu u okolici Zagreba. Ok, na fotkama je hrpetina trave/zelenjave: kiselica je ovo što ima «crveni cvijet».











Ako želite pročitati nešto više o kiselici, možete to učiniti na ovim stranicama; iako, tu ima svega i svačega, tj. postoji "puno" (pod)vrsta ove biljke:


:)
Od kiselice koju sam nabrala u vrtu, napravila sam umak za tjesteninu; ova vrsta kiselice je jestiva pa nije bilo nikakvih tegoba ni nuspojava:DDD



Sastojci
oko 50 g kiselice
1 češanj češnjaka
50 g mljevenih oraha (ili pinjola…)
oko 200 ml kiselog vrhnja
oko pola čajne žlice sitno naribane limunove kore
limunov sok
sol, papar
400 g tjestenine


Kiselicu operite, obrišite i narežite na trake, ili ju sitno nasjeckajte. Češnjak očistite i sitno nasjeckajte.
U tavi zagrijte malo ulja pa dodajte kiselicu i češnjak te ih sasvim kratko popržite.

Kiselo vrhnje stavite u lonac zajedno s orasima pa smjesu prokuhajte na laganoj vatri da  se malo zgusne. Začinite solju i paprom. Dodajte limunovu koru i poprženu kiselicu.
Po potrebi možete dodati i limunov sok (ja to ne dodajem).

Tjesteninu skuhajte u posoljenoj vodi, ocijedite i pomiješajte s umakom od kiselice.

Poslužite odmah. Po želji, posipajte parmezanom.



Broj komentara: 7:

  1. Joj kiselica je zakon.... no nikad nisam došla na ovu ideju.Super post.

    OdgovoriIzbriši
  2. Super recept!Vratila si me u djetinjstvo,kada su umjesto hrpe kuča bile livade na kojima smo se igrali,i brali sve i svašta....Mi smo je zvali kiseljak i žvakali je do besvijesti,cuclali sok iz cvijeta divlje koprive...Ah,to su bila vremena...

    OdgovoriIzbriši
  3. Znam za kiselicu, ali moram ti priznati da nisam znala da se upotrebljava u jelima, ima toliko bilja oko nas a da nismo ni svjesni kako ih možemo konzumirati. Ovo mi se jako sviđa, djeluje interesantno i sa zadovoljstvom bih probala. Volim tjesteninu s bilo čime, uvijek kažem kako mi se čini da bih mogla živjeti na njoj :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Rena;
    probaj:)

    Nina;
    Živim na selu – i to nikako nije moj izbor! To je selendra ko´ ona zabit Ivice Kičmanovića iz romana U registraturi.
    Da, sjećam se da dok sam bila «mala» - sve je bilo puno livada, polja, oranica – osjećala sam se kao da rastem «usred ničega», totalno izolirana od civilizacije»! Drago mi je da su danas na livadama nikle kuće – grad se širi i konačno civilizacija dolazi i u ovu selendru iz koje se ja nikako ne uspijevam maknuti. No još uvijek ima tih nekih kretenskih «zelenih zona» na – tj. zaraslih, zapuštenih livada na kojima nije dozvoljena gradnja –– zašto??? Bilo bi vrijeme da se ta selendra konačno urbanizira!!!
    Volim grad, ali ne fascinira me «blještavilo» (moda, trendovi, odjeća s potpisom, šminka itd.) - to valjda govori neurbanizirana/blatna seljančica u meni koju očito ne uspijevam zatući; ali nisam «u doticaju» s tom seljančicom kad je riječ o životu na selu: volim «civilizaciju i urbanost» koju grad predstavlja – ove izolirane, «pitome», tzv. pitoreskne selendre me ubijaju u pojam! Ne žalim za vremenima kad je oko mene bilo sve puno «ničega» (tj. nenaseljneno).
    Prisiljena sam živjeti na selu, ali ja vam nisam jedan od onih «pitomih», dosadnih i «seloljubljivih» likova iz Kozarčevih Mrtvih kapitala! Ja stojim na strani, seljančugama suprotstavljenih, «gradskih» likova – iako, besmisleno je o tome raspravljati jer u tom djelu sve je ili samo crno ili samo bijelo: «grad je užasan ko´ pakao, a selo je savršeno ko´ raj» – smatram, da ima i tzv. «sivih» područja! Ali Kozarac, naravno, «tjera vodu na svoj mlin» pa je napisao imbecilno djelo (namijenjeno ispiranju mozga) koje je čak postalo dio školske lektire!

    Tamara;
    da, kiselica se može upotrebljavati u jelima, vidjela sam da se najčešće trpa u tzv. zlevanke (zajedno s drugim samoniklim biljem) i juhe; a kod mene je evo s tjesteninom:)

    OdgovoriIzbriši
  5. da to je kiseljak, kao klinci smo ga nalazili na livadama i žvakali :) no već dugo ga nisam nigdje vidjela, kao ni livade ustvari :(
    ne bi mi palo na pamet da od njega nešto spremam, ali ako naiđem ikad više na njega budem se sjetila ovoga, moglo bi biti odlično

    p.s. ako toliko ne voliš život na selu, tko te prisiljava da i dalje tu boraviš, mislim da si odrasla osoba, možeš birati što želiš!

    OdgovoriIzbriši
  6. Činilo mi se da nije potrebno dodatno pojašnjavati zašto sam tu gdje jesam: moja životno-financijska situacija je takva da si ne mogu priuštiti ni podstanarsku sobu u gradu. Vjeruj mi, da imam novaca, davno bih se pokupila iz ove vukojebine.

    OdgovoriIzbriši