Jaffa kolač (bez jaja)

Prije par mjeseci na blog sam stavila recept za bezjajni Kolač s cimetom. I u tom postu sam nadrobila svašta o biskvitnim kolačima s praškom za pecivo, tj. o tome da ima ljudi koji nikad ne koriste prašak za pecivo ni sodu jer oni navodno ostavljaju gorak okus u ustima i ja sam priznala da imam zakržljale sve te neke receptore ili što već, jer još nikad nisam primijetila da je neki biskvit gorak zbog praška ili sode.

U taj bezjajni kolač stavlja se jedna žlica sode (oko 20 g). Budući da je taj biskvit sveden na par sastojaka, uloga sode ja da "stvori" biskvit, tj. da ta biskvitna smjesa naraste, da uopće ima biskvita.
U kolač se stavlja šećer i pekmez i omjeri su tako smišljeni da kolač nije gorak.
Jedna moja kolegica isprobala je recept jer ju je zanimalo zar tako nešto može biti jestivo. I bila je oduševljena. Ok, nije to sad najbolji biskvit svih vremena, ali s obzirom na minimalizam kad su u pitanju sastojci i činjenicu da se u smjesu stavlja žlica sode – kolač je odličan. I ona je rekla da se bojala da će to završiti u smeću zbog sode, nije si mogla zamisliti kakav će to okus imati. Ali uvjerila se da kolač nije gorak, čak je rekla da je odličan, jela ga je cijela njezina obitelj (i djeca) i nitko nije prigovarao da nešto ne valja u kolaču, štoviše, nitko nije ni primijetio da biskvit nema jaja, a da ima puno sode.

Ja u takve biskvitne smjese obavezno stavljam kupovni industrijski pekmez, jer sam s domaćim pekmezima (koji se baziraju samo na voću, šećeru i višesatnom kuhanju, tj. ne sadrže aditive) imala loša iskustva.

Proučavala sam ovaj recept i zapitala sam se što bi se dogodilo da ne upotrijebim pekmez. I odlučila sam to isprobati.

Sve je teklo prema planu, kolač se ispekao, izvadila sam ga iz pećnice, bila sam oduševljena izgledom pečenog kolača. Koliko se sjećam, ta verzija bez pekmeza se izgledom po ničemu nije razlikovala od verzije s pekmezom: kolač je lijepo narastao, bio je visok kao i onaj u pekmezastoj varijanti, odozgo je bio gladak (nije bio hrapav niti je imao udubljenja).
Pečeni kolač premazala sam pekmezom i čekala da se ohladi da gore stavim rastopljenu čokoladu.
Kad se kolač ohladio odlučila sam probati jedna komadić da vidim, kakav je. Odrezala sam si ja jedan ćoškić, izgledao je kao što biskvit izgleda, i onda sam ja zagrizla taj komadić i imala sam sjećaj da ću izbljuvati sve što sam taj dan pojela. To je bilo tako gorko, da se to ne može opisati. To nije bilo «malo gorkasto» kao što obično kažu oni koji ne stavljaju sodu i prašak u kolač upravo zbog te navodne gorčine – to je jednostavno bilo tako gorko da tu gorčinu nije mogao ublažiti ni onaj pekmez kojim sam premazala kolač, a stvar definitivno ne bi popravila ni rastopljena čokolada (koju se više uopće nisam trudila staviti na kolač).

I tako je taj kolač završio u smeću, jer to se uopće nije moglo jesti.

Znam da će sad biti onih protivnika sode i praška koji će likovati i reći da oni zato ni ne upotrebljavaju ni prašak ni sodu. Ja i dalje nemam ništa protiv upotrebe "normalnih količina" praška i sode u biskvitima. Nemam ništa ni protiv upotrebe ogromne količine sode (ili praška) u ovom receptu – sve dok se u biskvitnu smjesu stavlja pekmez!

Taj pekmez u toj smjesi baš i nema neki utjecaj na samu konzistenciju biskvita. Prije nego što sam bacila taj (neuspjeli) biskvit rezuckala sam ga i analizirala: on izgleda kao i svaki drugi biskvit, ima normalnu konzistenciju, nisam mogla zaključiti razlikuje li se taj kolač u ičemu od onog biskvita u kojem je pekmez (osim, naravno u okusu). Koliko me sjećanje služi, meni su ti biskviti po teksturi potpuno isti, razlika (i to ogromna) je jedino u okusu.

Dakle, onaj pekmez koji se stavlja u biskvit skriva gorčinu sode i čini biskvit jestivim. Nikud bez pekmeza!

Kao što rekoh, meni ta gorka varijanta biskvita nije ogadila ni sodu ni prašak za pecivo, a ni ovaj biskvit/kolač/kruh: DDDD

I evo, opet sam radila kolač i ovaj put, stavila sam pekmez u smjesu, kao što treba: )
Sada nisam upotrijebila kupovni industrijski pekmez, ali niti domaći pekmez bez aditiva, nego domaći pekmez, s aditivima, tj. pekmez pripremljen s mješavinom za želiranje (npr. Želin). Znam da taj Želin sadrži svašta, pa me zanimalo sadrži li prave kemikalije koje će omogućiti da biskvit uspije (pisala sam već o neuspjelom biskvitu s domaćim pekmezom bez aditiva).
I biskvit je uspio, dakle mješavina za želiranje očito sadrži prave kemikalije; biskvit je imao odličnu teksturu, i uopće se nije osjećala gorčina.

Ovaj put nisam upotrijebila sodu jer ju nisam imala, ali stavila sam dva paketića praška za pecivo.
I biskvit je odličan.

Odlučila sam se za malo drugačiju varijantu kolača. Vrući kolač nisam premazala pekmezom, nego sam ohlađeni kolač premazala vrućim želeom, i onda sam ohlađeni žele prelijala rastopljenom čokoladom (po uzoru na Jaffa kolač).



Potrebna je šalica od 200 ml:
1 šalica šećera
2 šalice brašna
1 jušna žlica sode (oko 20 g) ili 2 paketića praška za pecivo
0,5 – 1 čajna žlica cimeta
1,5 šalica mlijeka
3 žlice kupovnog industrijskog pekmeza (od marelica, šljiva...) ili domaćeg pekmeza naprevljenog s mješavinom za želiranje:)

Žele
400 ml vode
4 žlice šećera
2 praška za puding od vanilije
100 ml voćnog sirupa (soka za slaganje s vodom) od naranče, ili maline ili višnje…

Glazura
100 g čokolade za kuhanje
60 g margarina
pola čajne žlice ulja


Za biskvit, pomiješajte sve suhe sastojke.
Možete staviti 1 čajnu žlicu cimeta, ali ja ga stavljam manje.

Zagrijte pećnicu na 200 stupnjeva.
Namastite i pobrašnite lim.
Ja sam koristila mali lim (28 cm x 18 cm), ali možete upotrijebiti i veći.

Mlijeko pomiješajte s pekmezom.
U originalu se upotrebljava pekmez od šljiva, ali možete koristiti pekmez kakav hoćete, ovisno o vrsti pekmeza, biskvit može biti svjetliji ili tamniji.

Suhe sastojke pomiješajte s mlijekom i smjesu odmah ulijte u lim (ne ostavljajte smjesu da stoji).
Stavite u zagrijanu pećnicu.

Pecite oko 20 min. (probajte čačkalicom jeli kolač pečen: zabodite čačkalicu i ako je suha, kolač je pečen).


Za žele, u 100 ml vode razmutite prašak za puding i šećer. Zakuhajte 300 ml vode i skuhajte puding na toj vodi.
Maknite s vatre pa odmah, brzo umiješjte sirup.

Biskvit premažite vrućim želeom i ostavite da se ohladi.

Na pari otopite nasjeckanu čokoladu zajedno s margarinom i uljem. Prelijte glazuru po ohlađenom kolaču, ostavite da se ohladi.

Dok se glazura nije potpuno stvrdnula nožem ju narežite na kocke (da kasnije ne puca).