Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

28. 08. 2010.

Kruh koji se ne mijesi


Kolegica mi se požalila da bi htjela ispeći tzv. kruh koji se ne mijesi, ali nema posudu s poklopcem u kojoj bi to mogla peći.
Tijekom godina naslušala sam se priča o tom kruhu, ali ni taj kruh ni njegovu pripremu ne doživljavam kao nešto spektakularno pa sam kolegici jednostavno sugerirala da to peče u dubljem limu za kolače, a odozgo neka taj lim pokrije drugim (plitkim) limom.
Dotična kolegica složila je tako blesavu facu kao da sam joj rekla ne znam što.

Meni to pečenje tipa «lim pokriven limom» nije strano. Kad pečem npr. složenac u posudi koja nema poklopac, a nemam doma folije, a složenac prijeti da će odozgo pocrnjeti - ja to jednostavno pokrijem drugim limom.
Nije mi bila jasna kolegičina zabezeknuta faca.
Istina, jedan «lim za pečenje» prekriven drugim «limom za pečenje» nije vrhunac estetike 21. stoljeća, ali to je nadasve funkcionalna (neumjetnička) instalacija!

I tako sam ja iz inata odlučila ispeći kruh koji se ne mijesi, i to u limu prekrivenom limom.
Viđala sam već recepte za takav kruh, ali moram priznati da se nisam sjećala kako se to peče, tj. da se to stvarno mora peći u posudi s poklopcem.

Potražila sam recepte na Internetu, čini mi se da negdje imam i spremljen nekakav recept(?), ali prije to nađem na Internetu, nego tamo negdje…, gdje sam ja to pospremila.
Proučila sam par receptića, i bilo je jasno da kruh stvarno treba peći u posudi s poklopcem i to na visokoj temperaturi.

Imamo 2 kikirija, veći i manji. Ja te posude zovem kikić, ali ih nikad ne upotrebljavam.
Kikiri je naziv za ovalni, metali pekač s poklopcem, nemam pojma zašto se tako zove.

Imamo i nekih keramičkih posuda za pečenje, ali malih dimenzija, od toga očito ništa.

Imamo i veliku, okruglu, staklenu vatrostalnu posudu s poklopcem, ali u uputama za rukovanje piše da se ni na štednjaku ni u pećnici ne smije zagrijavati, ako je prazna (tj. ako barem nije malo namaštena ili ako u nju nije nalijana tekućina).
Čitala sam na Internetu tvrdnje da neki te posude, unatoč uputama, zagrijavaju, u pećnicu i kad su prazne i nije im ništa - ali ja nisam spremna riskirati, pogotovo ne na visokoj temperaturi. Kad je mama prije 20ak godina kupila tu posudu, platila ju je ko´ suho zlato, pa baš ne bi bilo fora da ju ja «raskomadam» isprobavajući recept koji me ček ni ne zanima.

Imamo i ono famozno Zepterovo suđe koje je meni užasno (nefunkcionalno i komplicirano), iako drugi ne mogu naći dovoljno riječi hvale za njega. Što se ovog slučaja tiče, ručke tog suđa ne podnose temperaturu veću od 200 stupnjeva, pa ni to ne dolazi u obzir.

Imamo i metalnih lonaca, izvana oslikanih cvjetićima, koliku temperaturu oni mogu podnijeti? Nisam sigurna. Ja ih obično uguram u pećnicu na 200 stupnjeva, ali mogu li podnijeti 250?


Logično bi bilo da kruh pečem u kikiću, kad ga već imam.

Odlučila sam da ja kruh neću peći u kikiću, nego ću se držati one svoje seljačke ideje (lim na limu) na koju je moja kolegica blenula.

I tako sam se ja bacila na izradu toga. Obično, kad idem raditi nešto, «posebno», «novo»… proučim i po 30ak recepata, ali ovaj put nisam. Sad sam se zadovoljila s 3-4 pročitana recepta. Negdje sam vidjela i link za filmić na Internetu, ali nisam to pogledala.
Ako imate dojam da sam ja ovom projektu pristupila preopušteno, možda i neozbiljno, u pravu ste: za mene je ovo ipak samo obični kruh, i ne vidim razloga da u to ulažem ekstra trud.


Kruh koji se ne mijesi

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Sastojci
450 g glatkog pšeničnog brašna (može i neko drugo)
oko 350 ml vode
1 i ¼ čajne žlice soli
¼ čajne žlice suhog kvasca


Dakle, tijesto sam napravila oko 3 poslije podne: u zdjeli sam kuhačom promiješala sve sastojke, zdjelu sam zamotala u plastičnu vrećicu i to je tako stajalo u kuhinji do idućeg dana, do otprilike 10 sati u jutro.
Ovisno o receptu to bi tako trebalo stajati 12-18 sati.
Moja smjesa je očito stajala 19 sati.

Čini mi se da sam nalijala previše vode. U receptima koje sam čitala pisalo je da smjesa treba biti gnjecava, ali čini mi se da je moja bila pregnjecava; više je ličila na tijesto za palačinke (nije bila baš toliko rijetka, ali skoro), nego na «dizano tijesto».

Sutradan je smjesu trebalo staviti na pobrašnjenu podlogu i par puta preklopiti ili premijesiti. Ta moja smjesa je bila tako gnjecava da nije bilo govora o preklapanju: ja sam to istresla na pobrašnjenu podlogu i odozgo sam to pobrašnila, a onda sam to zapravo «promiješala» plastičnom spatulom. Nije mi se dalo gurati ruke u to jer mi se činilo da će mi se to sve zalijepiti za ruke i da ću potrošiti kilu brašna da to skinem s ruku, ili će skoro sve tijesto završiti u sudoperu – kad ću prati ruke.

No dobro, famozno tijesto dodatno sam pobrašnila odozgo i pokrila krpom. Ostavila sam ga da stoji dok se pećnica zagrije.

S ovim «korakom u pripremi» nisam na čisto, jer u receptima piše da tako pripremljeno tijesto treba ostaviti 1-2 sata da diže, a neke osobe koje su radile ta tijesta napominju da one to ne ostavljaju tako dugo da se diže, nego samo par minuta dok čekaju dok se pećnica zagrije.

Zbog uštede vremena, poučena tuđim iskustvima, i ja sam, naravno, odlučila preskočiti dvosatno dizanje.

Igrom slučaja, plitki lim kojim sam namjeravala prekriti duboki lim, nije bio prazan. Nije mi se dalo isprobavati koji od drugih limova bih mogla upotrijebiti kao «poklopac» i zato sam upotrijebila ono što mi je bilo nadohvat ruke: metalni kalup za 12 muffina - savršeno je «sjeo», na duboki lim i to sam tako ugurala u pećnicu da se zagrije. Pećnicu sam uključila na 250 stupnjeva.

Ne znam koliko je lim u kojem sam pekla kruh, dugačak i širok, nisam ga izmjerila, to ionako nije bitno. Znam da je visok oko 8 cm, taj lim inače koristim za pripremu visokih, kremastih kolača (kad na biskvit idu 2-3 kreme) i činilo mi se da je dovoljno visok da u njemu pečem i ovaj kruh.
Umjesto u duboki lim, tijesto bi se malo staviti i na plitki lim (od pećnice) i onda bi tijesto odozgo trebalo pokriti nekim dubokim limom za pečenje, loncem, zdjelom… (koji mogu podnijeti visoku temperaturu).
Ovako je izgledala moja "neumjetnička instalacija":

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Dakle, tijesto se dizalo par minuta dok su se pećnica i limovi grijali. Koliko sam ja vidjela, to tijesto nije niti malo naraslo. Tih «par minuta» je jednostavno premalo s obzirom na malu količinu kvasca, ali budući da oni koji su recept isprobali tvrde da nije potrebno da se tijesto digne, dobro.
Došlo je vrijeme da tijesto spakiram u zagrijani lim, ali bilo je pregnjecavo da ga ručno selim, imala sam osjećaj da će mi curiti kroz prste, pa sam ga prvo prebacila na pobrašnjeni tanjur i onda «izlijala» u lim.

Lim sam ugurala u pećnicu, poklopila sam ga zagrijanim kalupom za muffine i to se tako peklo oko 25 min. na 250 stupnjeva.

Nakon toga izvadila sam «poklopac-kalup za muffine» i kruh se pekao još 10ak min. na malo nižoj temperaturi.

I tako sam ja ispekla taj kruh.


Image and video hosting by TinyPic


Zaključak: kruhu ništa ne fali, ali meni on nije ništa posebno; kruh ko´ kruh. Niti vidim razlog, niti osjećam potrebu da ga opet radim. Kad se zaželim najobičnijeg kruha, kupim ga u pekari.


Ali dokazala sam poantu: kruh se može peći i u limu pokrivenom drugim limom (čak i kalupom za muffine).

Konzultirala sam se s 3-4 internetska recepta, ima ih i na Coolinariki, ali recimo da sam se držala onog famoznog recepta iz New York Timesa.




Broj komentara: 10:

  1. Joj Sanela u dosta toga se slažem s tobom, a posebno o onoj "mekan ko duša". Pa ko je pobogu to smislio, ni ja ne bi komentirala koje asocijacije taj izraz budi u meni ali nije ni malo kulinarske prirode. :D :D

    Inače ja volim praviti i mjesiti kruh, to mi dođe ko terapija, a iskreno ga gotovo ni ne jedem. :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Niti kod nas kruh nije nešto oko čega se vrti kulinarski život. No, ja volim raditi kruh u breadmakeru prvenstveno stoga jer znam koji sastojci idu u njega i što radim s raznim dodacima (upravo sam "pristavila" od inegralnog brašna s ružmarinom). Kupovni kruh je u Hrvatskoj, bez rezerve, očajan. Uopće nema hrskavu koricu jer braća pekari štede na vremenu pečenja (a na bijedi od kruha zarađuju extra profite). Osim toga, higijena je na 0 (štakori, gamad, prljave ruke, sve). Do sada mi se najviše sviđa korenina iz Mercatora jer je kruh šupljikav i ima hrskavu koricu. A posebnost domaćeg kruha (kao nekad kod moje bake) ležala je u debeloj, raspucanoj kori koja se dobije jedino pečenjem u običnoj peči na drva ili u krušnoj peći. Inače, nisi morala pretjerano tražiti ovaj recept, nedavno (juli) ga je objavila naša Parfe Dunja. Njezin kruh izgleda fenomenalno upravo zbog krušne peči. Ali, šalu na stranu, ovaj tvoj je jednako super, a ideja s poklopcem (kalup za muffine) je odlična. Sve je, iskreno, za 5+.

    OdgovoriIzbriši
  3. Kruh ti je odlican !!
    Ja koristim sto imam i ne filozofiram puno po tom pitanju...pravim kruh jer mi je jeftinije iako ga bas puno ne jedemo,no djeca nose sendvice u skolu i ujutro hoce da jedu samo ako je domaci ,kazu da im se okus razlikuje ,a i kriske kada se sjeku isto ..ne znam ,imam vremena,jedemo kruh ,pa ga zato i pravim.

    OdgovoriIzbriši
  4. Pravila sam razne vrste hleba, pa i ovaj koji se ne mesi..Sledila sva uputstva, pekla u emajliranoj serpi s poklomcem, i zauvek upropastila serpu :( Ako kazem da mi je zao serpe, znacete da mi se nije svideo..
    Jeste bio supljikav, ali ta tvrda korica me je nervirala pri secenju..Sve je prstalo, a lomiti hleb nismo mogli..Bio je tvrd, drugog dana sasvim obican..Vise volim kombinaciju raznih vrsta brasna, poneki dodatak u vidu masnoce i semenki i pecenje u limu za hleb :)))

    OdgovoriIzbriši
  5. Draga Sanela, vratila sam se sa puta i škicnula šta ima nova na blogovima i vidjela da se spominje moj blog u vezi s kruhom. Sve sam pročitala što si napisala, i zapravo imaš pravo. Radi se o tome kakva su nam očekivanja od komadića kruha kojeg pojedemo samostalnog ili uz neki obrok. I baš je ljepota tog našeg "druženja", što se svatko može izraziti na svoj način i otvorenog srca predočiti svima naj recept ili način na koji nešto u kuhinjama "kemijamo".
    Jednostavno, kruh je nekom važan, a nekome nije. Nekad sam i ja mislila kao i ti, zapravo do onog trenutka kad sam se pitala što to zapravo jedem kad kupim kruh u pekari. Reskirala sam nešto truda i vremena i nešto novaca. Privatno sam dala na analizu neke vrste kruha, recimo bolje.
    Zaključak... katastrofa.
    Mene interesiraju peciva i kruh od cijelovite pšenice i raži, takozvani crni kruh. Na analizi se pokazalo da nema ništa od cjelovitog, osim boje, samljevenog izgorenog kruha i još koječega što ne bi trebalo biti nigdje a kamoli u kruhu. Nakon tog saznanja, nikad više, a da o cijeni ne govorim.
    Krušćić od 700 g me dođe 3,5 kune. Odem jednom mjesečno na mlin gdje mi izmelju na granulaciju koja me zanima i pečem kruh svaki drugi dan. Radujem se tome, a raduju se i moji ukučani. Nema te vručine ili umora koji bi me u tome omeo.

    Još na kraju mali osvrt na "kruh kao svetinja" ili kult kruh. Treba se sjetiti povijesti kruha, pekli su ga još stari Egipćani, stari Grci su 70% energije dobivali iz žitarica, a Hipokrat je već tada upozoravao da treba posvetiti pažnju na to što jedemo, a crkvena liturgija do danas priprema hostiju (kruh) za euharistiju, od tuda "svetinja". A strahopoštovanje proizlazi iz činjenice da su zarobljenici u logorima dobivali dnevno samo komad kruha i vode i godinama preživljavali. I konačno jad i bijeda koja je zahvatila jadan narod u ratovima, pa i ovom zadnjem (ne ponovilo se nikad) i koji su osjetili istinsku glad, kažu da su sanjali miris svježeg pečenog kruha. Oni ga ne bacaju.
    Evo, nadam se da te nisam zagnjavila, oprosti što sam bila tako dugačka.

    OdgovoriIzbriši
  6. vidjela sam stvarno hrpu recepata za ovaj kruh koji se ne mijesi, ali iskreno nisam nikad dobila želju da ga napravim
    ne konzumiram baš pretjerano kruh ili pekarske proizvode, no ponekad volim zamijesiti domaći kruh, volim dok miriše onako friško pećen, podsjeća na djetinjstvo, moja baka je davno pekla kruh (danas ga i ona kupuje) i u ono vrijeme nije mi bilo boljeg od friško pećenog kruha...

    OdgovoriIzbriši
  7. Draga Sanela, ma imaš pravo, ja isto ne robujem "bio hrani", nitko mi ne garantira gdje je i kako uzgojeno, no ja jednostavno VOLIM kruh od cijelovitog brašna, on mi je nezamjenjiva namirnica, a jako volim i mjesiti kruh. Dakle na kraju, ugađam sebi. Svi imamo slobodu izbora i mišljenja, jel tak.

    OdgovoriIzbriši
  8. Draga Sanela,
    Bas sam se nasmijala citajuci ovaj Vas post! Jako mi je zabavno bilo, tocno sam si predocila kak' ste istresli tu smjesu, ruke pune brasna... presmijesnoooooo! A kruh Vam je suuuper, sjajno izgleda. Ma kako god, vazna je volja, a svaki ispadne jestiv! Ja volim peci kruh, uglavnom jer sam svjesna sto sve proizvodjaci kruha i peciva stavljaju u njih. Kruh je vazna namjernica i zato se trudim proizvesti svoj. I ja ga ne mijesim, osim ponekad ako sam bas raspolozena i imam vremena. Ali, ipak, priznajte, domaci je bolji ;)

    OdgovoriIzbriši
  9. Gospođo/gospođice Sanela,

    svatko ima pravo na svoje mišljenje,možete Vi više voljeti kupovne, tvorničke namirinice, ali Vi ste stvarno jedna čudna osoba.Pročitala sam nekoliko Vaših recepata kao i "uvodnih riječi" prije recepata.Iz Vaših riječi izbija neka ogorčenost, iskompleksiranost pa čak i zločestoća. Uopće mi se ne sviđa način na koji pišete i zato neću više posjećivati ovaj Vaš blog. Eto, to je moje mišljenje..

    OdgovoriIzbriši
  10. Evo trazila sam recept za ovaj 'no knead bread'...Pravim ga danas!
    Naletim na KOMENTARE i iznenadim se???
    Nevjerovatno je sta neke osobe sve dozvole sebi (pitam se samo je li zaista 'anonimna'); Sanela 100% si u pravu...a kome se ne svidja - zna se....

    OdgovoriIzbriši