Nagrade

Lilly s bloga Angels, dust and feathers dodijelila mi je nagradu «Me encanta tu blog», iz meksičkih sapunica naučila sam dovoljno španjolskog da znam da to u prijevodu znači «Sviđa mi se tvoj blog»:) Hvala Lilly!

Uz nagradu ide i uvjet, treba odgovoriti na postavljena pitanja (ja sam to učinila na svoj osebujni način, kao što dolje možete vidjeti:DDD

Pitanja su sljedeća:
1. Zašto si stvorila blog?
2. Koju vrstu blogova čitaš?
3. Imaš li omiljenu marku dekorativne kozmetike?
4. A odjeće?
5. Koji proizvod dekorativne kozmetike ti je najbitniji?
6. Koju boju najviše voliš?
7. Tvoj parfem?
8. Koji film najviše voliš?
9. Koje države želiš posjetiti i zašto?


Nagradu dodjeljujem blogovima:

1. Delicious for kids

2. Food for thought

3. Jasnas kitchen creations

4. Kuhinjske čarolije

5. La casa de vainilla

6. Laka kuharica

7. Moja mediteranska kuhinja

8. Moje grne

9. Slano i slatko

10. Zorini recepti

Nije određeno na koliko blogova treba proslijediti nagradu, pa sam ja to zaokružila na 10:)




Dobitnici trebaju preuzeti ovu fotografiju i staviti ju nekamo na svoj blog (možete ju smanjiti). Zatim trebate napisati post u kojem ćete odgovoriti na navedena pitanja i onda trebate dodijeliti nagradu blogovima koji se vama sviđaju (obavijestite dobitnike putem komentara na njihovim blogovima kako bi mogli preuzeti nagradu).



Slijede moji osebujni odgovori na pitanja...

1. Zašto si stvorila blog?

Onako, bez veze. Ne mogu se pohvaliti da me nešto posebno nadahnulo, moglo bi se reći da je to bilo iz «praktičnih razloga». U to vrijeme bila sam u Coolinarika-fazi i tamo sam unijela nešto više od 180 recepata. Onda sam zaključila da više nisam u Coolinarika-fazi pa sam odlučila maknuti svoje recepte s dotične stranice. Budući da sam imala oko 180 recepata, onako lijepo napisanih s pripadajućom fotkom (nekvalitetnom, ali ipak mojom), zapitala sam se: Što sad s tim? I onda sam zaključila da jednostavno ne mogu svijetu uskratiti te recepte! – jasno vam je da se zajebavam:DDD
Ali nekako u to vrijeme (prije, otprilike, 3 godine) otkrila sam gastro blogove na hrvatskom/srpskom jeziku (neki su postojali već par godina, ali ja do tada nisam znala za njih). Zapravo, onda još nije postojalo puno gastro blogova na hrvatskom/srpskom jeziku (čini mi se da ih je u to vrijeme bilo manje od 5).

Meni se baš dopala ideja da svoje recepte s Coolinarike kopi-pejstam na svoj blog. I tako sam kreirala prvi blog. U to vrijeme sam uglavnom keljila spomenute već napisane recepte na blog pa sam mjesečno unosila i preko 50 recepata, ali počela sam unositi i neke recepte koje nisam bila unijela na Coolinariku. I eto…
Moram napomenuti da se ja tada nisam osjećala privučena nikakvoj gurmanskoj zajednici – do prije par tjedana nisam imala pojma da to uopće postoji. Sad kad znam da to postoji i kad sam skužila kako to funkcionira – zaključila sam da tome niti ne želim pripadati. Da je ta nekakva «privučenost gurmanskoj zajednici» bila «kriterij» - za «odluku» hoću li ili neću kreirati svoj blog - ja definitivno nikad ne bih počela s bloganjem.



2. Koju vrstu blogova čitaš?

Pretežno čitam blogove s gastro-tematikom, ali zaletim se i na druge. Iako, u zadnje vrijeme, pojavilo se puno gastro blogova, i to mi je drago, ali jednostavno ih ne stignem redovito pratiti. Zato sam se u zadnje vrijeme više orijentirala na čitanje postova, a manje na pisanje komentara ispod postova. Često dođem na neki blog, pogledam tekst/recept, spremim ga ako me zanima, ali ne pišem komentar, nego samo produžim dalje, na idući blog. Ovim putem poručujem svima, neka se ne ljute što rijetko pišem komentare.

3. Imaš li omiljenu marku dekorativne kozmetike?

Ne.

4. A odjeće?

Ne. Nastojim nositi odjeću što manje poznatih marki (a ni među njima nemam najdražu).

5. Koji proizvod dekorativne kozmetike ti je najbitniji?

Meni su svi ti proizvodi podjednako nebitni.

6. Koju boju najviše voliš?

Crnu. Volim i plavu, i to podjednako i svjetlije i tamnije nijanse plave boje, ali nikako ne volim ono nešto što se obično definira kao plavo-zeleno, tj. tirkizno. To mi je tako odurna boja da smatram da ni jedna žena (može biti kakva god «prekrasna» glumica, manekenka,… ili "Miss čega god hoće") – ne može izgledati dobro u toj odurnoj boji.

7. Tvoj parfem?

Nemam najdraži parfem. Divim se ljudima koji su u stanju miris parfema «raščlaniti» na 20ak različitih sastojaka/mirisa koji čine taj «miris». Ja imam totalno zakržljali njuh, i ne da nisam u stanju odgonetnuti od kojih se sve «nota» sastoji miris, nego ja nisam u stanju izdvojiti niti jedan jedini sastojak.

Nemam naviku upotrebljavati parfeme, nikad si nisam kupila parfem, obično dobijem neki na poklon (uglavnom mi se ne sviđa, ali darovanom konju ne gleda se u zube). Isto tako, ni ja nikad nisam nikome kupila parfem za poklon, jer nemam pojma što bih kome kupila.

Ne razumijem se u parfeme, ali jednom je moja kolegica analizirala što mi se sviđa i došla je do zaključka da je na volim mladenačke i sportske, nego nekakve napadne, intenzivne mirise.

Čini mi se da je kolegica u pravu, jer je mene jednom oduševio muški miris. U parfumeriji sam isprobavala neke parfeme i nisam skužila da sam zalutala do police s muškim mirisima, i među tim mirisima, našla sam jedan tako dobar, da sam ga skoro kupila – i to sebi! Jednostavno mi se sviđao «na meni», nije me zanimalo kako taj miris funkcionira na nekom muškarcu niti sam ga željela kupiti nekom tipu (a niti sam ikad prije, a niti poslije – srela tipa s tim mirisom).

Ali budući da je miris bio muški, bilo mi je blesavo to kupovati sebi.

Je li to možda neki podsvjesni signal da želim biti muško? To nikako nije točno, jer nikad nisam željela biti muško. Pripovijetka Duga, o klinki koja želi proći ispod duge jer će tada navodno postati dječak - mi je uvijek bila bez veze jer mi nije jasno zašto se ta klinka želi kupati s dječacima u onom nekakvom (blatnjavom) potoku i ponašati se kao jedan od onih neotesanih derana.

Ja sam uvijek bila dama:DDD

Al´ ne jedna od onih koje se oblače na kredit, a skidaju za gotovinu:DDD

8. Koji film najviše voliš?

Ima ih više, a među njima ima i jako puno manje poznatih "glupavih" (televizijskih) filmova kojima sam zaboravila ime.

Sviđaju mi se npr. Najbolji od najboljih I, Prljavi plavci, Otporan na metke, Narc, Razbijač (film koji se na eng. zove Walking tall, a ne onaj neki suludi Demolition man), Teorija kaosa, Mou gaan dou I-III, Nepobjediv, Od kolijevke do groba, Kartel,...

Možda da pojasnim kakve filmove volim: volim relativno glupave (američke) akcijske i kriminalističke filmove sa specijalnim efektima. To su oni filmovi u kojima su glavni likovi npr. dva policajca, oni rješavaju nekakav slučaj, a pritom se veći dio vremena preseravaju i demoliraju sve što se demolirati može. Obožavam scene u kojima autom jure kroz stakla, može i kroz cijelu zgradu, ruše i uništavaju sve pred sobom, autom «skaču» s krova na krov itd. Nisam ovisnik o adrenalinu i nemam želju probati takvo nešto, nego mi je zanimljivo kako je to sve snimljeno (znam da se većina toga danas radi kompjuterski) i kako «spektakularno» djeluje na ekranu. Te filmove obožavam i zato što su glupi: simpatično mi je kako nikad nitko nije (teže) ozlijeđen usred silne akcije, a i radnja im nije zahtjevna pa mogu pustiti mozak na pašu (to mi je važno kod filmova, ne volim one neke «dubokoumne» priče kod kojih moram razmišljati o tome što gledam). Naravno, ne sviđa mi se ama baš svaki od glupavih film.

Uglavnom, tih glupavih filmova ima na tone, a ja slabo pamtim nazive (a brzo ih zaboravim), pa ne mogu sada navesti veći broj onih koji mi se sviđaju.

Ali za divno čudo, uvijek uspijem zapatiti imena filmova koje ne volim – to su uglavnom popularni i razvikani filmovi – pa sam čak i ja zapamtila kako se zovu.

Moram napomenuti da kad su ti specijalni efekti u pitanju, volim samo te akcijsko-kriminalističko-policijske (američke) filmove. Ne volim one neke filmove koje ja nazivam «svemirskima», «vanzemaljskim» «čarobnjačkim» (npr. Ratovi zvijezda, Zvjezdane staze… - nekakvi svemirski brodovi lete naokolo ili se neka dva tipa mlate nekakvim svijetlećim mačevima) ili one neka čudesa tipa Harry Poter, Matrix, Gospodar prstenova itd.

Meni su filmovi o Poteru tako imbecilni da ja to riječima ne mogu izraziti: kad onaj klinac s naočalama u "togi/halji" (kakve kod nas obično nose diplomirani studenti na promocijama), leti na metli – meni je to tako blesavo da se čak tome ne mogu niti smijati, to je jednostavno krajnje glupo! Pokušala sam gledati prvi dio iz serije tih filmova, ali meni je to sve bilo tako idiotski da sam brzo odustala.

A tek Matrix! Meni je to tako dosadan i glup film da to ne mogu opisati (vidjela sam prvi dio, ostale ne bih gledala ni pod prisilom).

O Gospodaru prstenova uopće ne znam što bih rekla, znam da je tamo onaj neki lik s velikim ušima… - meni je to sve krajnje suludo.

Dakle, volim filmove prilikom čijeg gledanja mogu pustiti mozak na pašu, ali ne volim komedije (često mi nije jasno čemu se uopće svi ti ljudi smiju) i one neke crtiće (npr. Šrek; ajme koja je to idiotarija!).

Horore ne volim, ali ne zato što su mi strašni, nego zato što su mi glupi. Ali ipak, oni na mene djeluju utješno, jer znam da nema šanse da će mene ikad u životu ganjati neki pomahnitali ubojica, oni ganjaju mlade djevojke manekenskog izgleda koje su obavezno obučene u vruće (traper) hlačice i gornji dio majušnog bikinija, i većinom okolo hodaju bose (npr. kroz šumu). Budući da ja nikad ne hodam okolo tako obučena, a ni ne običavam hodati bosa kroz šumu – nemam se čega bojati!

Kad smo već kod horora, a i drugih filmova, ja nisam u stanju uživjeti se u film. Moja mama se npr. pokriva po glavi kad gleda neki strašni film. Ja se ne pokrivam po glavi, zašto bih?. Ako neki tip sjecka neku curu na ekranu, dobro – to nije nešto što bih željela proživjeti, niti bih to poželjela nekome drugome, niti bih ja željela nekoga tako sasjeckati - to se događa na ekranu, i ja to gledam, ali ne vidim razlog da se uživljavam u to. Zar bi mene trebalo biti strah toga što vidim na ekranu?

Svi su valjda čuli za frazu, «kroz jedno uho unutra, kroz drugo van». Kod mene je stvar slična s gledanjem filmova, možda bi se za moje gledanje filmova moglo reći «kroz jedno oko unutra, kroz drugo van» - ok, to glupo zvuči, jer ne može nešto izaći kroz oko, ali ja film pogledam i ne razmišljam o tome, brzo zaboravim što sam vidjela, ne vežem se ni uz sadržaj ni uz likove. Zato i volim gledati te «glupave» filmove: pustim mozak na pašu i ne moram razmišljati.

Povremeno pogledam i neki ozbiljniji kriminalistički film, eventualno (psihološki) triler, ali za gledanje toga moram biti odmorna i usredotočena (ne mogu pustiti mozak na pašu).

Kako rekoh, ne volim dubokoumne filmove, te tzv. ljubavne, romantične, emocionalne,... Takvi filmovi često osvajaju Oscare ili barem nakupe hrpetine nominacija. Ja od tih filmova bježim glavom bez obzira!

U svojem životu vidjela sam dovoljno Oscarom nagrađenih filmova – da mogu zaključiti kakvi to filmovi dobivaju Oscare – to su filmovi kakvi se meni uopće ne sviđaju. Zato sada znam: ako je neki film nominiran za Oscara, prema mojim "kriterijima" - to najvjerojatnije nije film koji bi se meni sviđao. Vidim da je broj osvojenih Oscara ili nominacija većini ljudi preporuka za gledanje filma – kod mene Oscari imaju potpuno suprotni učinak. Ne kažem da više uopće ne gledam filmove koji osvajaju Oscare, pogledam neki, ako me zanima priča. Iako, poučena svojim iskustvima s filmovima koji su dobili Oscara, često se riktam po onome «što je veći broj Oscara film osvojio, manje su šanse da će mi se svidjeti».

Kad je o Oscarima riječ, ne izbjegavam samo one filmove koji su osvajali Oscare kao «najbolji filmovi», izbjegavam sve filmove koji su dobivali Oscare u bilo kojoj kategoriji i koji su bili nominirani u kojoj god kategoriji (glavni i sporedni glumci/glumice, redatelji, producenti, scenarij,…).

Među najglupljim i najdosadnijim filmovima koje sam gledala, a koji su osvajali Oscare u kojekakvim kategorijama su: Engleski pacijent, Pijanist, Titanic, Chikago, Forest Gump, Sati, Bolje ne može, Vrtlog života, Život je lijep, Čudovište, Miris žene, Erin Brokovich, Mala miss Amerike, Genijalni um, Monster's Ball, Studengora,… dalo bi ih se nabrojiti još par, ali «starijeg godišta», jer zadnjih par godina, gledanje filmova koji su dobivali Oscare - zaista sam svela na minimum minimuma.

Neki od «Oscarskih» filmova koje ja nikad ne namjeravam pogledati su: Avatar (ne znam je li mi gluplje to što je to nekakvo animirano čudo, ili zato što je to čudo stvarno osvajalo Oscare!), Slumdog Millionaire, Capote, Milk, The Blind Side, La Vie En Rose, The Reader,…

Kad sam već kod dubokoumnih filmova, kad se tek sjetim onih silnih europskih filmova – mrak mi pada na oči! A oni neki filmovi Woddyja Allena su slučaj za sebe – meni je to sve skroz glupo i nebulozno.

9. Koje države želiš posjetiti i zašto?

Ne volim putovati. Prije sam maštala o tome koja mjesta bih posjetila, ali sada bih bila zadovoljna da nikamo ne putujem.