Jabuke od ludog tijesta

Pokušala sam uvesti malo reda među svoje «skice» ovdje, na Bloggeru. Neki postovi već mjesecima čame započeti i nikao da se maknu s mrtve točke. Zanimljivo mi je da su to skoro sve recepti za slastice, zadnjih mjeseci nisam baš kuhala/pripremala nove slaniše, a i od onih koji sam radila, neki se nisu kvalificirali za unos na blog, neke se nisam potrudila fotografirati… Ovo «potrudila fotografirati» u mojem slučaju ne znači ono što to znači kad je riječ o drugima: «pripremiti  sve asesoare po stolu, sve aranžirati, namjestiti osvjetljenje,  itd.»; u mojem slučaju to znači «dva-tri puta okinuti mobitelom, tek toliko da imam kakvu-takvu fotku; a često i taj minimum minimuma smetnem s uma»).

I tako, do daljnjega, na blogu ću unositi pretežno recepte  za slastice (dok se skuham, ispečem  - a onda i pofotkam, nešto slano).

Recept za Jabuke s bloga La casa de vainilla isprobala sam prije 2-3 mjeseca i tada sam počela pisati ovaj post i nikako da ga dovršim. Znam da je dotični blog u siječnju i veljači predmet inspekcije u sklopu blogerske igre FBI rukavice, ali ja ovaj recept ne unosim na blog kao dio svoje inspekcije, jer ga nisam isprobavala u sklopu te igre, a zapravo se nisam ni držala tog recepta, nego sam pokupila «ideju». Tj. držala sam se postupka «oblikovanja jabuka», ali upotrijebila sam drugačije tijesto (a  to s drugačijom tijestom, nije bilo namjerno, nego slučajno). 

Zbog moje neorganiziranosti recept je, prije nego sam ga konačno isprobala,  duže vrijeme čamio u nekom folderu. Povremeno bih ga se sjetila, pa bih ga zaboravila… A onda sam ga se jedan dan sjetila i odlučila ga konačno isprobati i to zato da bih potrošila «ludo tijesto» koje sam imala u zamrzivaču.

Volim ludo tijesto napravljeno prema Miliczinom receptu. Isprobala sam još 2 recepta pod tim nazivima, ali nisam bila oduševljena finalnim proizvodima. Tim dvama tijestima nije ništa falilo, digla su se, dala su se oblikovati, ali nisu mi bila ni približno onako ukusna kao Miliczina. Čini mi se da ja razlog tome količina ulja: u Miliczinom receptu na 1 kg brašna ide čaša ulja. A u ovim drugim receptima koje sam probala: u jednom na kilu brašna idu (samo) 3 žlice ulja, a u ovom drugom uopće ne ide ulje (niti maslac, niti margarin).

Dakle, kad je ludo tijesto u pitanju, vjerna sam Miliczinom receptu. Obično pripremim tijesto od 1 kg brašna pa ga podijelim na četvrtine i svaki dio posebno zamrznem, i vadim im zamrzivača kad mi treba.

Tako je bilo i ovaj put: iz zamrzivača sam  izvadila pripremljeno tijesto i napravila jabuke od ludog tijesta.  Napravila sam 18 jabuka, moglo bi se razvući i na 20 komada.

Ja radim uglavnom tijesto neutralnog okusa, jer ne znam unaprijed hoće li mi trebati za slane ili slatke varijante. Za ove jabuke  možete zamijesiti tijesto s više šećera, da bude slađe.

Što se peteljki jabuka tiče, u receptu s bloga La casa de vainilla upotrebljavaju se grisini. Naravno da ja nisam doma imala grisina, taj dan kad sam se sjetila pripremati jabuke. Onda sam prekapala po Internetu i našla sličan recept, u kojem se  peteljke rade od štapića cimeta: štapić se nareže na manje komade i prema potrebi stanji. Ja sam doma imala jedna majušni štapić cimeta: očito da mi to nije dovoljno.

Onda sam se sjetila recepta za Williams krumpire u kojem se kao peteljka upotrebljava klinčić. I to mi se učinilo kao najbolje (jedino raspoloživo) rješenje. U igri su još bili i drveni štapići za ražnjiće, razmišljala sam kako da ih narežem, nemam u kuhinji tako oštrih noževa, morala bih ići u garažu tražit´ nekakve škare (za živicu?) ili u drvarnu po sjekiru – al´ to sve mi je bilo prekomplicirano pa sam se držala klinčića:)

Klinčić baš i nije idealno rješenje. Na ovim jabukama od tijesta treba napraviti udubinu (inače će narasti «klobuk» ko´ na maffinu) – a klinčići su kratki, «izgube» se u toj udubini – pa ih nisam stavljala u samu udubinu, nego sam ih zapiknula sa strane, malo pokraj same udubine. Nisam bila sigurna hoće li to dobro izgledati, tj. hoće li te peteljke onda na pečenoj «jabuci» biti negdje sa strane. Srećom, nije bilo problema, jabuke su izgledale «normalno». Ako se baš dogodi da na pečenoj jabuci peteljka baš i nije u sredini, možete ju iščupati i zapiknuti kamo treba.

Nisam probala, ali jabuke bi se mogle peći i bez ikakvih peteljki: onda na pečene jabuke samo popikate peteljke (svejedno jel´ od grisina, cimeta, klinčića ili drevnih štapića za ražnjiće:)

Moram se pohvaliti da sam zadovoljna ovim jabukama izrađenim od ludog tijesta, ni jedna nije pukla, ni deformirala se, nadjev nije izašao, sve su bile lijepe:)

Ako se potrudim u veljači napraviti kompletan originalni recept (s pripadajućim tijestom), možda se potrudim i napisati post za FBI, no vidjet ćemo što će biti s mojim silnim, nadobudnim planovima…

Jabuke od ludog tijesta

(Ludo) tijesto (za oko 18 jabuka)

500 g glatkog brašna

1 čaša jogurta ili kiselog vrhnja

pola čaše (od jogurta) ulja

pola čaše (od jogurta) mlijeka

1 jaje

pola paketića suhog kvasca (3-4 g)

pola paketića praška za pecivo (oko 6 g)

1 žlica šećera

pola čajne žlice soli

Nadjev

3 veće jabuke

1 čajna žlica margarina/maslaca

2-3 žlice šećera

prstohvat cimeta

prstohvat muškatnog oraščića

malo arome vanilije ili vanilin šećer

malo sitno naribane limunove kore

Ostalo

1-2 jajeta za premazivanje

papirnati kalupi za muffine

cijeli klinčići, grisini, štapići cimeta… za «peteljke»

Za tijesto, u posudu stavite sve sastojke i zamijesite glatko tijesto. Pokrijte ga krpom i ostavite na toplom da se digne.

Za nadjev, jabuke ogulite i naribajte.

U loncu rastopite maslac i dodajte naribane jabuke i šećer. Sve pržite miješajući, par minuta na laganoj vatri, da tekućina ispari. Jabuke se ne trebaju potpuno raspasti/raskašiti, smiju ostati (zrnati) komadići, ali tekućina treba ispariti.

Ovisno o tome koliko su jabuke slatke, možete staviti više šećera.

Izdinstane jabuke začinite cimetom, muškatnim oraščićem, vanilijom, limunovom korom…  

Nadjev ostavite da se ohladi.

U nekom receptu na Internetu vidjela sam da se u nadjev za ove jabuke dodaju i grožđice, ali ja ih ne volim, pa ih ni ne upotrebljavam.

Dignuto tijesto premijesite i podijelite ga na (oko) 18 jednakih dijelova (loptica).

Svaku lopticu lagano spljoštite i stanjite među dlanovima (nigdje ne bi smjela biti tanja od 5 mm). Na sredinu tijesta stavite oko 1 čajnu žlicu ohlađenog nadjeva pa pažljivo skupite krajeve i zamotajte nadjev u lopticu. Pazite  da svuda oko nadjeva bude jednaka količina tijesta tj. da ga ne stanjite previše (ne smije biti tanko kao «paučina» jer bi tijekom pečenja moglo popucati).

Svaku lopticu stavite u papirnati kalup za muffin (mjesto gdje ste skupili krajeve tijesta oko nadjeva okrenite prema dolje).

Na sredini svake loptice napravite udubljenje (skoro do dna kuglice, ali pazite da ju ne poderete/probušite).

Loptice ostavite oko pola sata na sobnoj temperaturi da se dižu.

Prije pečenja gornji dio tijesta premažite umućenim jajetom. U sredinu (ili malo u stranu) zapiknite, u mojem slučaju klinčić, ali može i komadiće grisina, ili na komadiće narezane/stanjene štapiće cimeta, drvenog štapića…

Tijesto stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 15ak min.

Pečene jabuke ostavite da se ohlade.