Prženi i pohani rezanci

Ovo je jedini način na koji volim rezance za juhu (barem u pohanoj varijanti:))))

Recept je iz nekog časopisa posvećenog jelima od tjestenine. U originalnom receptu rezanci se, naravno, kuhaju i onda prže na masnoći, sa svake strane, da budu hrskavi, a poslužuju se u slatkoj varijanti: prelijani preljevom od meda i limuna te posipani šarenim šećernim mrvicama.
Kad sam prvi put radila taj recept, bila sam skeptična prema toj slatkoj varijanti jer ne volim pržene slastice (ali zato slana pržena jela obožavam: )
Ti prženi rezanci su, sami po sebi, neutralnog okusa: u vodu u kojoj se kuhaju dodaje se samo malo soli, kao i inače kad se kuha tjestenina; a slatkoću im daje jedino preljev kojim se prelijevaju na kraju. I ja sam odmah u startu zaključila da bi baš bilo zgodno napraviti slanu varijantu i poslužiti ju kao prilog uz neko jelo: rečeno-učinjeno: )))
Ali, reda radi, probala sam taj put i par popečaka nakapati medom i poslužiti ih kao desert.

Ovi popečci koji su bili nakapani medom, nikako mi se nisu svidjeli (to ne čudi jer ne volim pržene slastice (krafne, kroštule, palačinke… :(

Ali, ni slanom verzijom nisam bila naročito oduševljena. Ne volim hrskave namjernice ni hrskava jela.
Nisam obožavatelj pommes fritesa, ali povremeno ga jedem (ali samo kad si ga sama radim).
Kad moja mama peče pommes frites, ona to tako skuri da su rubovi krumpira narančastosmeđi: i onda uz taj krumpir svaki put dobijem servirano objašnjenje da to tako mora biti jer je onda krumpir hrskav. Ako to i mora biti tako, to ne znači da se to meni mora sviđati. Kad ja radim pommes frites pečem ga da ostane posve žut/blijed i da nema nikakve naranđaste rubove, tj. da ostane mekan: meni nije nikakav užitak jesti nešto, ako se stalno moram pitati hoću li polomiti zube.

Iz spomenutih razloga ne volim niti orašaste plodove, donekle ih toleriram, ako su sitno mljeveni (ali nisam baš oduševljena ni njihovim okusom).
Najgore mi ja kad u nekom kolaču (biskvitu) ima nadrobljenih oraha/lješnjaka/badema/pistacija – da su cijeli možda bih ih mogla izvaditi, a ako su, kako se ono lijepo kaže: «krupno narezani» - vaditi to iz pečenog biskvita, to je nemoguća misija.
A još bolje mi je kad netko napravi (finu, kremastu) tortu i uspije se suzdržati da u tortu stavi orašaste plodove, ali ti ljudi se onda nikako ne mogu suzdržati da stranice torte ne naštraje s nasjeckanim bademima, orasima, pistacijama itd.
Ako je krema relativno gnjecava, onda to barem mogu zguliti sa svog komada torte. Ali ako se radi o nekakvoj kremi od maslaca, i ako je uz to torta još i cijelu noć bila u hladnjaku (što domaćica obično ne propusti napomenuti), to je tako tvrdo, da se ta krema posipana tim orašastim plodovima jednostavno neda zguliti s mog komada torte (to sam pokušavala već više puta - bezuspješno).

Jedina hrskava jela koja volim su slani kikiriki, čips od krumpira i čips od banane (tj. sušene banane).
No, opet sam skrenula s teme, ali, evo, vraćam se na pravi put:)

Dakle, slatka varijanta prženih rezanaca nije mi se svidjela zbog svoje slatkoće i hrskavosti, ali ni slana varijanta prženih rezanaca nije mi se svidjela zbog nevjerojatne hrskavosti. Rezanci su, naravno, tanki i kad se peku u masnoći oni se "prepeku" skroz-naskroz i to je tako hrskavo, da se to opisati neda, nikad nisam jela nešto tako hrskavo. Dok žvačem zalogaj toga imam osjećaj da ću oglušiti od buke koja se stvara u mojim ustima. A ako, kad jedem te pržene rezance, do mene sjedi netko i nešto mi priča – nema šanse da ga čujem! (To može biti i pozitivno, ovisno o tome tko sjedi do mene: ))))))))))))

Ipak, ideja, o rezancima koji ne plivaju u vodi (pardon: juhi; ako ste čitali moje postove, znate što mislim o juhama; uglavnom: o njima nemam pozitivno mišljenje) mi se baš svidjela, možda uspijem smisliti jelo u kojem će mi se sviđati rezanci za juhu.

Razmišljala što bih mogla napraviti, da ti rezanci ne budu tako hrskavi. Odlučila sam ih pohati, na standardni način: brašno, jaja, mrvice. I ti popečci su mi se odmah svidjeli, izvana jesu pomalo hrskavi, kao i ostali popečci, ali iznutra su «mekani». Naravno, radila sam slanu varijantu tih pohanih popečaka, ali i njih možete poslužiti u slatkoj varijanti.

Da spomenem i "problem" rezanaca. Za ova jela potrebni su kupovni rezanci koji su namotani kao «gnijezda».


A tih rezanaca ima svakakvih, tanjih, debljih, dužih, kraćih, neki se kuhaju duže, neki kraće, a problem je i što se neka «gnijezda» lakše raspadaju, a neka teže. Nemam iskustava s kuhanjem juhe s rezancima, ali moja mama je više puta rekla da joj idu ne živce neki rezanci koji su tako namotani u gnijezda, jer se ta «gnijezda» uopće ne raspadaju za vrijeme kuhanja, rezanci se drže tako namotani i dobro ih treba miješati kuhačom da ne bi ostali tako smotani. A opet, ima tih «gnijezda» koja se automatski raspadnu u kontaktu s vrućom vodom.

Za ova jela, naravno, bolja bi bila «gnijezda» koja se ne raspadaju, tj. koja zadrže oblik. Ali ako se dogodi da su se «gnijezda» raspala, izvadite rezance šupljikavom žlicom iz vode i slažite ih na ubrus oblikujući (okruglaste) hrpice (pomognite si vilicama). Kad se ohlade, rezanci će se «slijepiti» i rezultat će biti donekle isti, kao da se gnijezda i nisu raspala.

Za početak, evo recepta iz časopisa, ali u mojoj, slanoj verziji:


Prženi slani rezanci



Sastojci
kupovni rezanci pakirani kao «gnijezda»
masnoća za prženje
sol, papar

Zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte «gnijezda». Kuhajte ih na slaboj vatri, pazite da se zbog «ključanja» vode «gnijezda» ne raspadnu. Kuhajte ih koliko piše na pakovanju.
Količinu «gnijezda» odredite sami, tj. koliko ih želite, trebate…

Kuhane rezance pažljivo vadite (da zadrže oblik «gnijezda») rupičastom žlicom i stavljajte ih na ubrus. Ako se »raspadnu» ili deformiraju, pomoću vilice ih «skupite» na hrpu.

Ostavite ih da se potpuno ohlade (stavite ih u hladnjak).

U tavi zagrijte masnoću i u nju pažljivo stavljajte hladna «gnijezda» (ako se jako «rašire» vilicom ih skupite na «hrpu»).
Pržite ih na niskoj temperaturi, oko 8 min. sa svake strane (ali to ovisi i o vrsti i debljini rezanaca, ali i o debljini i obliku «gnijezda» koja pržite).

Pržene rezance-popečke posolite i popaprite i odmah poslužite, kao prilog.


A evo i moje pohane slane varijante koja mi se sviđa, jer nije jako hrskava:


Pohani slani rezanci



Sastojci
kupovni rezanci pakirani kao «gnijezda»
maslac za prženje
sol, papar
jaja
brašno
krušne mrvice

Zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte «gnijezda». Kuhajte ih na slaboj vatri, pazite da se zbog «ključanja» vode «gnijezda» ne raspadnu. Kuhajte ih koliko piše na pakovanju.
Količinu «gnijezda» odredite sami, tj. koliko ih želite, trebate…

Kuhane rezance pažljivo vadite (da zadrže oblik «gnijezda») rupičastom žlicom i stavljajte ih na ubrus. Ako se »raspadnu» ili deformiraju pomoću vilice ih «skupite» na hrpu.

Ostavite ih da se potpuno ohlade (stavite ih u hladnjak).

Kad se rezanci ohlade, «slijepljeni» su (kao što je i inače slučaj s ohlađenom tjesteninom). Zato i nije problem uvaljati ih u brašno, umućena jaja i krušne mrvice: malo se raspadaju i «razilaze», ali možete ih «oblikovati» rukama i stavljati i zagrijanu masnoću (ako se jako rašire na masnoći, možete ih vilicom «nagrnuti» na hrpu).

Pržite ih sa svake strane na niskoj temperaturi da dobiju boju.

Pečene popečke posolite i poparite i odmah ih poslužite.



Slatka verzija

I ove pržene i ove pohane rezance možete raditi u slatkoj verziji, koja mene nije oduševila, ali možda se nekome svidi.

Procedura pripreme rezanaca je ista: možete ih ili pržiti ili pohati.

Još vama trebaju jedino:
med
iscijeđeni limunov sok
šarene šećerne mrvice


Med pomiješajte s limunovim sokom: odredite koliko sladak, tj. kiseo preljev želite.

Vruće pržene ili pohane popečke nakapajte preljevom, posipajte mrvicama i odmah poslužite.

Ovo je neka stara fotka pohane slatke varijante. Bila sam uvjerena da imam fotku i pržene slatke varijante, ali ne mogu ju naći.



Na ovoj fotki med je ružičast: koristila sam nekakav med kojem je dodano nekakvo bobičasto voće.