FBI rukavice: Cooks and bakes

U sklopu blogerskog druženja koje je pokrenula Maja, korisničkog imena mamajac, s bloga Cooks and bakes, blogeri su odabrali da u listopadu 2009. «pod istragom» bude upravo blog «Cooks and bakes».

Već sam isprobavala neke recepte s Majinog bloga, ali zbog svog totalnog nedostatka senzibiliteta za fotografiranje, nisam dokumentirala isprobavanje recepata. Ali jednom sam čak nešto fotkala pa na blogu otprije imam post koji svjedoči o isprobavanju recepta koji me oduševio, a to je bio recept za Kosjerićku musaku s Majinog bloga.


Nije bilo lako odabrati koje recepte ću isprobati tijekom listopada, ali nekako sam uspjela: )


Crne projarice

Majin uvod u ovaj recept podsjetio me i na moj problem s dotrajalim, zguljenim kalupima za muffine iz kojih se pečeni muffini ne daju vaditi. Slatke varijante muffina uvijek sam obavezno pekla u papirnatim košaricama (da ne moram prati metalne kalupe), a slane verzije muffina (s prosom, rižom itd.) su problematične ako se peku u papirnatim košaricama: papir se neda odlijepiti od muffina, više muffina bacim s papirom, nego što ga pojedem: (
Znam ljude koji i slatke i slane muffine uvijek peku u papirnatim košaricama – ali oni te papirnate košarice namaste i pobrašne (!). Ja, barem kod slatkih varijanti muffina, koristim papirnate košarice samo zato jer sam lijena mastiti i brašniti kalupiće (a lijena sam i poslije ih prati); a da još mastim i brašnim i te papiriće - nema teorije! (tko me poznaje zna da sam za to definitivno previše lijena).
Jedna moja kolegica te papiriće uvijek masti i brašni jer se njoj «ne sviđa kad se biskvitni muffin zalijepi za papir» (iako uopće nije problem odlijepiti papir s biskvitnog muffina; barem prema mojim iskustvima), jer prema njenoj teoriji «pečeni muffin doslovno mora izletjeti iz papirnate košarice(!)».

Ali eto, nikako da kupim nove kalupe, još se švercam sa svinjskom mašću i krušnim mrvicama. Tijekom svojih eksperimenata zaključila sam da kad bilo kakav kalup namastim svinjskom mašću i posipam krušnim mrvicama, sve se puno lakše vadi iz kalupa (nego kad je namašten uljem ili margarinom ili maslacem i pobrašnjen oštrim brašnom).
Za sada ta varijanta sa svinjskom mašću i krušnim mrvicama šljaka pa nisam imala problema s vađenjem projarica iz kalupa (dovoljno je protresti kalup i projarice ispadaju bez problema).
Projarice sam radila u velikim kalupima, imam kalup za male muffine, ali rijetko ga koristim, (izgleda ko´ nov:))) jer mi je previše pipkavo puniti male kalupe smjesom, imam osjećaj da sam prije gotova kad koristim velike kalupe (zato su i izlizani od prečeste uporabe: )))

Nisam nikad prije radila projarice s integralnim brašnom, i baš su mi se svidjele.



- potrebna je šalica od 100 ml
2,5 šalice kukuruznog brašna
2,5 šalice integralnog pšeničnog brašna
3 šalice mlijeka
1 šalica ulja
2 jaja
1 čajna žlica soli
1 prašak za pecivo

U posudi pomiješajte sve suhe sastojke pa dodajte jaja, mlijeko i ulje. Dobro izmiješajte.
Smjesu ulijte u namaštene i brašnom (ili krušnim mrvicama) posipane kalupe za muffine.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180-200 stupnjeva i pecite 20ak min.



Zeljara tj. Blitvara:)

Prije par mjeseci sam se baš s Majom konzultirala što je «zelje». Znam da «zelje» na hrvatskom i na srpskom jeziku nije ista stvar – to su dvije potpuno različite biljke. Znam što je «zelje» na hrvatskom jeziku - to je kupus; u nekim dijalektima, a naročito u kajkavskom narječju za kupus se kaže «zelje»: svježe, kiselo, crveno zelje tj. svježi kiseli, crveni kupus.
U srpskom jeziku «zelje» nema veze s kupusom, nego je to biljka koja je izgledom donekle slična blitvi.
U mojoj obitelji se to «zelje» nikada nije koristilo, ja to nikad nisam vidjela. Moja baka i mama također tvrde da to nikad nisu vidjele, a kamoli jele ili kuhale; ne znam ima li na hrvatskom kakav drugi naziv za tu biljku. Maja mi je pomogla poslavši mi link sa slikom te biljke da vidim kako to uopće izgleda i namjeravala sam potražiti to zelje u Zagrebu, ali još nisam: ( Rijetko idem na zagrebačke tržnice, a i kad idem, šoping obavim ekspresno, na tržnici Kvatrić obično odmarširam direktno do štanda na kojem kupujem ušećereni đumbir, a na Dolcu odmarširam do štanda Leko i kupim neki egzotični začin i želatinu, i eventualno odem do štanda na kojem kupim ušećereni đumbir – nemam naviku obilaziti druge štandove.

I tako sam ja u nedostatku zelja, upotrijebila blitvu, pa eto, ovo nije Zeljara, nego Blitvara: ) Upotrijebila sam samo zeleni dio lista, stabljike nisam koristila, a sve drugo radila sam kao što Maja navodi u receptu.
I jako fino sam se najela : )



- potrebna je šalica od 100 ml
10ak velikih listova blitve
3 šalice kukuruznog brašna
3 šalice pšeničnog brašna
1/2 praška za pecivo
1, 5 čajna žlica soli
5 jaja
2 šalice ulja
1 šalica mlijeka
200 ml kiselog vrhnja
100 g feta sira
sezam za posipanje

Blitvu operite, odrežite stabljike (one se ne upotrebljavaju).
Zeleni dio lista po dužini narežite na 1 cm široke trake (blitva se ne blanšira).

U posudi izmiješajte sve suhe sastojke, pa onda dodajte tekuće sastojke i sve dobro promiješajte kuhačom. Dodajte zdrobljeni sir.
Zatim dodajte i na trake narezanu blitvu pa promiješajte.

Smjesu ulijte u namašteni, pobrašnjeni lim, odozgo posipajte sezamom.
Stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko 40 min., tj. da dobije zlatastu koricu.



Vašarske tortilje

Nisam nikad čula za ovu vrstu tortilja, a kamoli ju vidjela ili jela.
U mojem kraju, na sajmovima, crkvenim proštenjima itd. naglasak je na mesu: ima štandova s kobasicama, tzv. kotlovinom, mesom s roštilja, mesom s ražnja itd. Uz to se nudi obični kupovni kruh, ali kod nas se svi drže one: «Zašto bih jeo kruh, ako ima mesa.».
Jedino što se u mojem kraju prodaje na spomenutim manifestacijama, a donekle sliči spomenutim tortiljama, bile bi tzv. Lepinje, to su tanki, hrskavi, nesavitljivi, veliki (promjera 20ak cm) "popečci"od dizanog tijesta koji se prže u dubokoj masnoći. Te lepinje jedu se bez dodataka, obično kao svojevrstan desert, iako nisu slatke, nego su obično neutralnog okusa, ili eventualno malo slankaste. Mene te lepinje donekle asociraju na ove Vašarske tortilje, iako zapravo i nemaju veze s njima.

Već dugo imam spremljen ovaj recept s Majinog bloga, ali nikako da dođe na red, namjeravala sam ga isprobati jer si zapravo nikako nisam mogla zamisliti kakve su to tortilje.

Nije bilo problema kod izrade tijesta (i inače volim ludo tijesto:) i tortilje su me na kraju oduševile.
Imala sam nekih tehničkih problema, jer se nisam mogla dogovoriti sa svojom tavom i sa svojim štednjakom. Na kraju sam tortilje pekla na najslabijoj vatri, ali nakon svega par sekundi na sredini su se počeli stvarati veliki mjehuri (i brzo su tamnjeli!), a uz rubove su tortilje ostajale bijele. Bojala sam se da će biti sirove iznutra, a tvrde/hrskave izvana. Ali nisu, bile su odlične, tako su mekane i savitljive, nikad nisam radila tako nešto. Moram poraditi na tom pečenju, ali ja sam bila oduševljena tortiljama.




Inače obožavam meksičke tortilje, ali ja te meksičke tortilje uvijek punim s malo nadjeva, jer volim baš to samo tijesto, samu tu "tortilju". Ako ima previše nadjeva, tj. ako ne «osjetim» tijesto u ustima, ja uzmem još jednu praznu tortilju koju grickam uz ovu nadjevenu ili nadjevenu tortilju omotam još jednom praznom (a ljudi me onda obično jako čudno gledaju).
Već sam si razmišljala da nije dobro što su te meksičke tortilje tako tanke, naravno, ne moraju se razvaljati da budu tanke, ali onda nisu ukusne, ta meksička tortilja baš mora biti tanka.
Mene su ove vašarske tortilje oduševile zbog svoje bucmastosti: )))
Ovih dana namjeravam napraviti neke meksičke nadjeve kojima inače punim meksičke tortilje, ali ovaj put radim vašarske tortilje: )

Sastojci
1 kg glatkog brašna
1 prašak za pecivo
3 čajne žlice soli
1 svježi kvasac (kocka od 40 g)
1 čajna žlica šećera
2 žlice masti
200 ml kiselog vrhnja
2 jaja
500 ml mlijeka
1,5 žlica octa

Kvasac natrgajte i pomiješajte s malo toplog mlijeka i s malo šećera.

U posudu stavite brašno, prašak i sol pa promiješajte i onda dodajte smjesu od kvasca, mast, vrhnje, jaja, toplo mlijeko i ocat.

Sve dobro izmiješajte kuhačom da dobijete glatku smjesu, ostavite da naraste.

Ako tijesto nećete odmah upotrebljavati, spremite ga u plastičnu vrećicu, ili ga omotajte folijom; držite ga u hladnjaku.

Prije upotrebe tijesto premijesite; ono treba biti glatko, malo ljepljivo, treba se rastezati kao žvakaća guma.

Žlicom zagrabite komad tijesta veličine loptice za golf (za presijecanje tijesta upotrijebite drugu žlicu jer tijesto se dosta rasteže).
Tu lopticu tijesta spustite na radnu površinu posipanu brašnom i odozgo ju posipajte brašnom. Malo ju rastanjite rukama, a onda valjkom razvucite što tanju tortilju, debljine 2-3 mm.

Nemojte rukama pipati tijesto prije nego ga pobrašnite jer je ljepljivo.

Tortilju pecite 1-2 min. sa svake strane u suhoj zagrijanoj teflonskoj tavi, na temperaturi nižoj od maksimalne.

Pečene tortilje trebaju biti blago rumene, prozračne, mekane i savitljive.

Ako tortilja za vrijeme pečenja brzo dobije puno crnih točaka, temperatura je previsoka,

Pečene vruće tortilje spremajte u posudu s poklopcem ili plastičnu vrećicu – da bi ostale mekane i savitljive (inače će se osušiti i stvrdnuti).



Peciva s češnjakom

Volim i bijeli luk, pa nemam što prigovoriti, recept me oduševio: )



500 g brašna
300 ml mlake vode
3-4 žlice masti
1/2 kocke svježeg kvasca
sol
1 žumanjak
malo mlijeka
češnjak u granulama (ili sitno nasjeckani svježi češnjak)

Kvasac natrgajte u 1-2 žlice mlake vode i promiješajte.

U posudu prosijajte brašno i dodajte oko 1 čajnu žlicu soli, razmućeni kvasac, mlaku vodu i mast pa zamijesite glatko tijesto. Ostavite ga na toplom barem 45 min., da naraste.

Tijesto podijelite na 24 loptice i poredajte ih na lim (40 cm x 30 cm) obložen papirom za pečenje.
Loptice premažite žumanjkom umućenim s mlijekom i posipajte sušenim granulama češnjaka ili sitno nasjeckanim svježim češnjakom (ja sam koristila svježi češnjak).

Pecite 12-13 min. u pećnici s ventilatorom (na 250 stupnjeva). Ako pećnica nema ventilator potrebno je malo više bremena – pecite kao što pečete i druga peciva.