Danas su na repertoaru dva slična recepta. Znam da po Internetu ima masa recepata na temu pizza-špageti, pizza-makaroni itd. Ne mogu se pohvaliti da se držim nekog recepta, ja to radim od oka, jer tu se ionako ne može fulati. A po istom principu radim i pizza-mlince.
:)
Kako to nekima fensi zvuči! A to zapravo nije ništa drugo nego varijacija na temu složenca od tjestenine. Razlika je u tome što bi u ovoj tzv. pizza-varijanti tjestenina trebala biti u tankom sloju i na nju bi trebao biti raspoređen nadjev u relativno tankom sloju (jer ni na pizzi uglavnom nije tona nadjeva). No, ako te iste sastojke pečete u manjoj posudi, u debljem sloju, i uz tjesteninu dodate hrpetine drugih sastojaka pa sve to još i promiješate – imat ćete obični složenac.
:)
Pizza-špageti (ili makaroni)
Kako to nekima fensi zvuči! A to zapravo nije ništa drugo nego varijacija na temu složenca od tjestenine. Razlika je u tome što bi u ovoj tzv. pizza-varijanti tjestenina trebala biti u tankom sloju i na nju bi trebao biti raspoređen nadjev u relativno tankom sloju (jer ni na pizzi uglavnom nije tona nadjeva). No, ako te iste sastojke pečete u manjoj posudi, u debljem sloju, i uz tjesteninu dodate hrpetine drugih sastojaka pa sve to još i promiješate – imat ćete obični složenac.
Nadjev, naravno, ovisi o vama. Ipak, da bi to sve skupa iole imalo veze s pizzom, «obavezno» treba upotrijebiti umak od rajčice i tvrdi sir (no, može i Mozzarella), po želji, nekakvu šunku, i eventualno nekakvo povrće.
Špagete ili makarone treba «povezati» smjesom od jaja. Netko upotrebljava samo jaja, a mogu im se dodati mlijeko ili vrhnje, ali i malo brašna. Ja volim dodati brašno u smjesu, jer je meni to inače previše pusto.
Sastojci (za 2-3 osobe)
200 g špageta ili makarona (može bilo kakva tjestenina)
2 jaja
oko 100 g kiselog vrhnja
1 žlica brašna
sol, papar
Moj bezmesni nadjev
1 paprika, očišćena, narezana na rezance
1 (crveni) luk, narezan na kolute
umak od rajčice (kečap)
oko 100 g tvrdog naribanog sira
(suhi) origano
svježi bosiljak
Tjesteninu skuhajte i ocijedite.
Umutite jaja s vrhnjem, brašnom, solju i paprom pa lagano umiješajte ocijeđenu tjesteninu.
Posudu za pečenje (oko 18 cm x 30 cm) namastite i pobrašnite (možete ju obložiti i papirom za pečenje). Na dno ravnomjerno rasporedite pripremljenu smjesu od tjestenine (u tanjem sloju, oko prst debelo).
Posudu za pečenje (oko 18 cm x 30 cm) namastite i pobrašnite (možete ju obložiti i papirom za pečenje). Na dno ravnomjerno rasporedite pripremljenu smjesu od tjestenine (u tanjem sloju, oko prst debelo).
Na tjesteninu raspodijelite kečap, složite papriku i luk te posipajte origanom.
Ovisno o tome koju vrstu sira upotrebljavate, možete ga dodati tek na kraju: posudu s tjesteninom i nadjevom bez sira pokrijte aluminijskom folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Pecite oko 25 min. Tada maknite foliju i sve posipajte sirom pa vratite u pećnicu bez folije, na par minuta da se sir rastopi (ili zapeče, ovisno o vrsti sira).
Pečenu pizzu posipajte svježim nasjeckanim bosiljkom i poslužite.
:)
Pizza-mlinci
Ovo je varijacija na temu prethodnog recepta: umjesto špageta ili makarona: mlinci. Valjda je većina čula za tu vrstu tjestenine, koja se kod nas tradicionalno poslužuje uz puricu ili patku.
Znam da neki te mlince rade doma. Što se mene tiče: dok god tih mlinaca ima za kupiti ja ih ne namjeravam raditi doma (nikad ih nisam probala napraviti i ta ideja me uopće ne privlači).
Sastojci (za 2-3 osobe)
250 g (kupovnih) mlinaca
2-3 jaja
oko 100 g kiselog vrhnja
sol, papar
Moj bezmesni nadjev
1 paprika, očišćena, narezana na rezance
narezane masline
umak od rajčice (kečap)
oko 100 g tvrdog naribanog sira
(suhi) origano
svježe začinsko bilje
Mlince po potrebi natrgajte na manje komade i pripremite ih prema uputi s pakiranja (prelijte ih kipućom vodom i ocijedite).
Umutite jaja s vrhnjem, solju i paprom pa dodajte ocijeđene mlince i sve promiješajte (možete dodati i žlicu brašna, no, ja ga ne stavljam u ovu varijantu).
Posudu za pečenje (oko 18 cm x 30 cm) namastite i pobrašnite (možete ju obložiti i papirom za pečenje). Na dno ravnomjerno rasporedite pripremljenu smjesu (u tanjem sloju, oko prst debelo).
Na smjesu stavite kečap, papriku i masline te posipajte origanom.
Ovisno o tome koju vrstu sira upotrebljavate, možete ga dodati tek na kraju: posudu s mlincima i nadjevom bez sira pokrijte aluminijskom folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Pecite oko 25 min. Tada maknite foliju i sve posipajte sirom pa vratite u pećnicu bez folije, na par minuta da se sir rastopi (ili zapeče, ovisno o vrsti sira).
Pečenu pizzu posipajte svježim nasjeckanim biljem i poslužite.
Sa mlincima je extra ideja!!!
OdgovoriIzbrišiSve što miriše na pizzu nama je omiljeno..Prelepa oba jela :)
OdgovoriIzbrišiSasvim prihvatljivo za pizzoljupce!
OdgovoriIzbrišivera;
OdgovoriIzbrišiprobaj:)
Jafi, Jasna;
Ne mogu se složiti s vama, jer kod mene ne vrijedi to «tko voli pizzu, voli i ovakve stvari». Kad me pitaju volim li pizzu, automatski odgovorim da ju obožavam, ali naučila sam da se moram precizno izražavati: ne volim pravu pizzu, ali zato obožavam «krivu» pizzu. Tj. nikako ne volim ono što se «tradicionalno» smatra pizzom: tanko, mlitavo, mlohavo tijesto. Ja volim prst-dva debelo tijesto (kao za bijeli kruh) – takvu pizzu obožavam! A ove «tradicionalne» pizze kakve nude po pizzerijama i kakve neki rade doma - meni to tanašno tijesto liči na meksičku tortilju nakrcanu nadjevom, a ne na pizzu kakvu ja volim. Zato kažem da ne volim pravu pizzu, nego «krivu» pizzu (već su mi mnogi dali do znanja da pizza "nije prava/dobra", ako je tijesto debelo – no, ja samo takvu volim!).
Još mi je u glavi katastrofa od prije par mjeseci. Na Coolinariki sam vidjela recept za nekakvo tijesto za pizzu koje su stotine Coolinaričara nahvalile, a i Coolinarika je «blagoslovila» taj recept (tj. isprobali su ga i pofotkali). Nisam ja bila fascinirana time što stotine ljudi kažu da je recept fantastičan niti me impresionirao Coolinarikin «blagoslov», ali baš me zanimalo kakvo je, budući da ga svi hvale i odlučila sam ga isprobati.
Ja sam bila šokirana napravljenim tijestom, bila sam uvjerena da sam nešto ozbiljno zajebala u postupku, jer to tijesto kakvo sam ja napravila po tom receptu - to je bilo najodurnije tijesto za pizzu koje sam napravila: na rubovima je bilo deblje, ali sredini je bilo tako tanko i mlitavo, ko´ palačinka.
Još jednom sam išla raditi tijesto po tom istom receptu - ja sam i iz drugog pokušaja opet dobila tanko, mlitavo, mlohavo tijesto.
Ako tijesto za pizzu tradicionalno mora biti takvo – ja onda definitivno ne volim tradicionalne, talijanske pizze!
A ovakvim stvarčicama tipa špageti/makaroni-pizza (te famozna tzv. palenta-pizza:( nikako nisam fascinirana. Ne znam tko je uopće došao na ideju da to nazove špageti-pizza, za mene je to najobičniji složenac od tjestenine ili zapečena tjestenina. I ne mogu reći da volim te špageti-pizze, umjesto ovog ja bih radije odabrala pizzu kakvu ja volim: prst-dva debelo dizano tijesto s nadjevom:)