Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

27. 11. 2011.

Pizza-špageti i pizza-mlinci

Danas su na repertoaru dva slična recepta. Znam da po Internetu ima masa recepata na temu pizza-špageti, pizza-makaroni itd. Ne mogu se pohvaliti da se držim nekog recepta, ja to radim od oka, jer  tu se ionako ne može fulati. A po istom principu radim i pizza-mlince.

:)

Pizza-špageti (ili makaroni)

Kako to nekima fensi zvuči! A to zapravo nije ništa drugo nego varijacija na temu složenca od tjestenine. Razlika je u tome što bi u ovoj tzv. pizza-varijanti tjestenina trebala biti u tankom sloju i na nju bi trebao biti raspoređen nadjev u relativno  tankom sloju (jer ni na pizzi uglavnom nije tona nadjeva). No, ako te iste sastojke pečete u manjoj posudi, u debljem sloju, i uz tjesteninu dodate hrpetine drugih sastojaka pa sve to još i promiješate – imat ćete obični složenac.

Nadjev, naravno, ovisi o vama. Ipak, da bi to sve skupa iole imalo veze s pizzom, «obavezno» treba upotrijebiti umak od rajčice i tvrdi sir (no, može i Mozzarella), po želji, nekakvu šunku, i eventualno nekakvo povrće.

Špagete ili makarone treba «povezati» smjesom od jaja. Netko upotrebljava samo jaja, a mogu im se dodati mlijeko ili vrhnje, ali i malo brašna. Ja volim dodati brašno u smjesu, jer je meni to inače previše pusto.



Sastojci (za 2-3 osobe)
200 g špageta ili makarona (može bilo kakva tjestenina)
2 jaja
oko 100 g kiselog vrhnja
1 žlica brašna
sol, papar

Moj bezmesni nadjev
1 paprika, očišćena, narezana na rezance
1 (crveni) luk, narezan na kolute
umak od rajčice (kečap)
oko 100 g tvrdog naribanog sira
(suhi) origano
svježi bosiljak


Tjesteninu skuhajte i ocijedite.

Umutite jaja s vrhnjem, brašnom, solju i paprom pa lagano umiješajte ocijeđenu tjesteninu. 

Posudu za pečenje (oko 18 cm x 30 cm) namastite i pobrašnite (možete ju obložiti i papirom za pečenje). Na dno ravnomjerno rasporedite pripremljenu smjesu od tjestenine (u tanjem sloju, oko prst debelo).

Na tjesteninu raspodijelite kečap, složite papriku i luk te posipajte origanom.

Ovisno o tome koju vrstu sira upotrebljavate, možete ga dodati tek na kraju: posudu s tjesteninom i nadjevom bez sira pokrijte aluminijskom folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Pecite oko 25 min. Tada maknite foliju i sve posipajte sirom pa vratite u pećnicu bez folije, na par minuta da se sir rastopi (ili zapeče, ovisno o vrsti sira).

Pečenu pizzu posipajte svježim nasjeckanim bosiljkom i poslužite. 




:)

Pizza-mlinci

Ovo je varijacija na temu prethodnog recepta: umjesto špageta ili makarona: mlinci. Valjda je većina čula za tu vrstu tjestenine, koja se kod nas tradicionalno poslužuje uz puricu ili patku. 
Znam da neki te mlince rade doma. Što se mene tiče: dok god tih mlinaca ima za kupiti ja ih ne namjeravam raditi doma (nikad ih nisam probala napraviti i ta ideja me uopće ne privlači).




Sastojci (za 2-3 osobe)
250 g (kupovnih) mlinaca
2-3 jaja
oko 100 g kiselog vrhnja
sol, papar

Moj bezmesni nadjev
1 paprika, očišćena, narezana na rezance
narezane masline
umak od rajčice (kečap)
oko 100 g tvrdog naribanog sira
(suhi) origano
svježe začinsko bilje


Mlince po potrebi natrgajte na manje komade i pripremite ih prema uputi s pakiranja (prelijte ih kipućom vodom i ocijedite).

Umutite jaja s vrhnjem, solju i paprom pa dodajte ocijeđene mlince i sve promiješajte (možete dodati i žlicu brašna, no, ja ga ne stavljam u ovu varijantu).

Posudu za pečenje (oko 18 cm x 30 cm) namastite i pobrašnite (možete ju obložiti i papirom za pečenje). Na dno ravnomjerno rasporedite pripremljenu smjesu (u tanjem sloju, oko prst debelo).



Na smjesu stavite kečap, papriku i masline te posipajte origanom.

Ovisno o tome koju vrstu sira upotrebljavate, možete ga dodati tek na kraju: posudu s mlincima i nadjevom bez sira pokrijte aluminijskom folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Pecite oko 25 min. Tada maknite foliju i sve posipajte sirom pa vratite u pećnicu bez folije, na par minuta da se sir rastopi (ili zapeče, ovisno o vrsti sira).

Pečenu pizzu posipajte svježim nasjeckanim biljem i poslužite.




4 komentara:

  1. Sa mlincima je extra ideja!!!

    OdgovoriIzbriši
  2. Sve što miriše na pizzu nama je omiljeno..Prelepa oba jela :)

    OdgovoriIzbriši
  3. vera;
    probaj:)

    Jafi, Jasna;
    Ne mogu se složiti s vama, jer kod mene ne vrijedi to «tko voli pizzu, voli i ovakve stvari». Kad me pitaju volim li pizzu, automatski odgovorim da ju obožavam, ali naučila sam da se moram precizno izražavati: ne volim pravu pizzu, ali zato obožavam «krivu» pizzu. Tj. nikako ne volim ono što se «tradicionalno» smatra pizzom: tanko, mlitavo, mlohavo tijesto. Ja volim prst-dva debelo tijesto (kao za bijeli kruh) – takvu pizzu obožavam! A ove «tradicionalne» pizze kakve nude po pizzerijama i kakve neki rade doma - meni to tanašno tijesto liči na meksičku tortilju nakrcanu nadjevom, a ne na pizzu kakvu ja volim. Zato kažem da ne volim pravu pizzu, nego «krivu» pizzu (već su mi mnogi dali do znanja da pizza "nije prava/dobra", ako je tijesto debelo – no, ja samo takvu volim!).

    Još mi je u glavi katastrofa od prije par mjeseci. Na Coolinariki sam vidjela recept za nekakvo tijesto za pizzu koje su stotine Coolinaričara nahvalile, a i Coolinarika je «blagoslovila» taj recept (tj. isprobali su ga i pofotkali). Nisam ja bila fascinirana time što stotine ljudi kažu da je recept fantastičan niti me impresionirao Coolinarikin «blagoslov», ali baš me zanimalo kakvo je, budući da ga svi hvale i odlučila sam ga isprobati.
    Ja sam bila šokirana napravljenim tijestom, bila sam uvjerena da sam nešto ozbiljno zajebala u postupku, jer to tijesto kakvo sam ja napravila po tom receptu - to je bilo najodurnije tijesto za pizzu koje sam napravila: na rubovima je bilo deblje, ali sredini je bilo tako tanko i mlitavo, ko´ palačinka.

    Još jednom sam išla raditi tijesto po tom istom receptu - ja sam i iz drugog pokušaja opet dobila tanko, mlitavo, mlohavo tijesto.
    Ako tijesto za pizzu tradicionalno mora biti takvo – ja onda definitivno ne volim tradicionalne, talijanske pizze!

    A ovakvim stvarčicama tipa špageti/makaroni-pizza (te famozna tzv. palenta-pizza:( nikako nisam fascinirana. Ne znam tko je uopće došao na ideju da to nazove špageti-pizza, za mene je to najobičniji složenac od tjestenine ili zapečena tjestenina. I ne mogu reći da volim te špageti-pizze, umjesto ovog ja bih radije odabrala pizzu kakvu ja volim: prst-dva debelo dizano tijesto s nadjevom:)

    OdgovoriIzbriši