Domaći Munchmallow by oklagija

Nisam nikad radila Munchmallow, ni pravi ni krivi. Pod krivim Munchmallowom podrazumijevam biskvitne kolače koji nemaju veze s kupovnom Munchmallow slasticom, ali svejedno nose njeno ime. Moja mama jednom je radila nekakav biskvitni Munchmallow, ali nije nas oborio s nogu pa ga više nije radila.

Kopajući sada po maminoj bilježnici i nekim kuharicama otkrila sam oko šest recepata za biskvitni Munchmallow kolač i svi sadrže ono što ja nazivam univerzalna krema. Ja tako zovem kremu s maslacem: na mlijeku se kuha ili škrob ili brašno ili puding od vanilije i onda se u ohlađenu kremu umiksa maslac. Ima raznih varijacija na temu, omjeri sastojaka se razlikuju, negdje se upotrebljava samo gustin, negdje se on kombinira s brašnom, negdje se stavlja manje a negdje više maslaca itd. Ali fascinira me da se takva krema može namazati na najobičniji biskvit i onda se na taj kolač nakelji seksi naziv neke popularne kupovne slastice s kojom dotični kolač nema veze. Imam više recepata za Kinder pingvi, Manchmallow, Rafaelo kocke, Bounty kolač... svima je zajednička neka varijacija na temu spomenute kreme s maslacem i nekakvog običnog biskvita. I onda je ubačen neki dodatak, koji bi valjda trebao opravdati ime kolača: Kinder pingvi između dva sloja kreme ima sloj rastopljene čokolade, Bounty kolač i Rafaelo kocke, reda radi, odozgo se malo posipaju kokosom da bi imali barem neke veze sa slasticom po kojoj su dobili ime itd.

Ne kažem da ti kolači ne valjaju, ti kolači su sasvim u redu, ali smiješna mi je usporedba takvih biskvitnih kolača s kupovnim slasticama po kojima su dobili ime. Mene takvi kolači ionako ne oduševljavaju jer nisam ljubitelj te kreme s maslacem, iako ju često radim, jer takva krema je u mojoj okolini iznimno popularna.

No, da se vratim na Munchmallow. Našla sam razne varijacije na temu biskvitnog Munchmallow kolača:
1. varijanta: Ispeče se obični smeđi biskvit. Skuha se krema od mlijeka i pudinga od vanilije, u hladnu kremu umiksa se maslac. Na biskvit se namaže krema i to se prelije rastopljenom čokoladom.
2. varijanta: Ispeče se jedan smeđi i jedan žuti biskvit. Skuha se krema od mlijeka i škroba i u hladnu se umiksa maslac. Na jedan biskvit stavi se pola kreme, pa se stavi drugi biskvit, pa opet pola kreme i odozgo rastopljena čokolada.
3. varijanta: Smeđa biskvitna smjesa se ispeče napola i onda se prelije smjesom od bjelanjaka koji su izmiksani sa šećerom i onda se to sve skupa peče.
4. varijanta: Ispeče se biskvit od bjelanjaka. Skuha se krema od mlijeka, žumanjaka i pudinga od vanilije i onda se u ohlađenu kremu umiksa maslac. Biskvit se premaže kremom i odozgo se stavi preljev od čokolade.
Imam još dva recepta, ali oni se svode na varijacije ovih četvero recepata.

Nisam ljubitelj kupovnog Munchmallowa, nisam ga jela više od 15 godina. Kad sam bila mala, kupovali su mi tu slasticu, a ja nisam željela biti neuljudna pa nikad nisam odbijala Muchmallow: D Otkada sam odrasla, nitko mi ga ne kupuje, a ja se sama nikad ne sjetim kupiti ga.
Ali činilo mi se da bi bilo zanimljivo doma napraviti nešto relativno slično kupovnom Munchmallowu.

Budući da moj mikser nije crko nakon što sam radila Mums, Mums tortu i Kokos kolačiće, odlučila sam nastaviti svoje eksperimente s pjenastim kolačićima koji se baziraju na duuuuuugom miksanju.


Imam nekoliko recepata za krem banane, ali otkrila sam da čak imam isprintan i recept za Munchmallow, koji se također bazira na pjenastoj smjesi.

I tako sam odlučila napraviti Domaći Munchmallow.

Keksići

1 žlica kakaa

oko 450 g brašna

100 g šećera

pola čajne žlice soli

¾ čajne žlice praška za pecivo

na vrh noža sode bikarbone

na vrh noža cimeta

220 g margarina

3 jaja

Pjena

120 ml vode

4 pune žlice svijetlog sirupa ili meda

320 g šećera

2 žlice želatine u prahu (ukupno 40 g)

10 žlica hladne vode

4 bjelanjka

½ čajne žlice ekstrakta vanilije

Glazura (by Mignonne)

300 g mliječne čokolade

9 žlica ulja

Za keksiće, na vagu stavite kakao i dodajte toliko brašna da sve skupa teži 450 g. Zatim dodajte sve suhe sastojke i na komadiće narezani margarin pa mijesite rukama ili miksajte mikserom na najmanjoj brzini. Tada dodajte jaja i zamijesite tijesto.

Tijesto zamotajte u foliju/plastičnu vrečicu i stavite ga u hladnjak na najmanje 1 sat, najduže 3 dana.

Radnu površinu posipajte brašnom i razvaljate tijesto, po potrebi dodavajte brašno i tijesto razvaljajte sasvim tanko.

Okruglim kalupom izrežite krugove i stavite ih na lim obložen papirom za pečenje.

Ostatke tijesta ponovno zamijesite, razvaljajte, režite kalupom… postupak ponavljajte dok imate tijesta.

Lim stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva i pecite 10ak min.

Pečene keksiće ostavite da se ohlade.

Za pjenu, u lonac stavite vodu, med i šećer pa zagrijavajte na najjačoj temperaturi miješajući da se šećer rastopi. Kad smjesa zakuha, ostavite da vrije oko 5 min. na laganoj vatri. Zatim smjesu maknite s vatre i dodajte želatinu koju ste prethodno prelijali vodom (10 žlica) i ostavili da nabubri. Promiješajte da se želatina rastopi i ostavite sve da se malo ohladi.

Bjelanjcima dodajte prstohvat soli i izmiksajte ih u čvrstu smjesu. Polako im dodavajte mlačni sirup, stalno miksajući. Na kraju dodajte ekstrakt vanilije i miksajte da dobijete smjesu gustu kao šlag.

Smjesom napunite slastičarsku špricu i istisnite ju na keksiće (najbolje je početi istiskivati smjesu na sredinu keksića da se pjena širi uokolo po keksiću).

Složene kolačiće ostavite barem 2 sata na sobnoj temperaturi da se stvrdnu.

Za glazuru, na laganoj vatri rastopite čokoladu s uljem.

Kolačiće prelijte glazurom, ili ih umačite u glazuru, ostavite ih da se glazura stvrdne.

Možda će vam biti potrebno više glazure.

Činilo mi se da će tih kolačića biti jako puno. A nikad unaprijed ne znam kakva će biti potrošnja gotove robe: ) pa sam odlučila raditi pola smjese.

Krugove sam rezala kalupom promjera 5 cm i dobila sam nešto više od 60 kolačića (nakon šezdesetog prestala sam brojiti: ) Recept za pjenu također sam prepolovila i imala sam je taman dovoljno.

Nisam bila sigurna koliko čokolade da rastopim, ako prepolovim mjeru, hoće li mi biti premalo? Na kraju sam rastopila 200 g mliječne čokolade i 50 g čokolade za kuhanje (kupila sam 300 g mliječne čokolade, ali netko mi ju je pojeo!) sa 7 žlica ulja. I nisam je imala previše, ostalo mi je oko 2 žlice.

Imala sam tehničkih problema s istiskivanjem smjese na kolačiće jer mi je slastičarska šprica strgana pa sad kolačići nisu odozgo obli kako bi trebali biti, nego su čupavi. Ali trudim se to ignorirati.




Kad usporedim ovu Munchmallow smjesu sa smjesom za Mums ili smjesom za krem banane koje su u mojoj režiji postale Kokos kolačići, ova smjesa je žilavija. Nije onako pjensta kao Mums ili Kokos kolačići. Ta Munchmallow smjesa podsjeća me na smjesu za Spužvaste kolačiće.

Ne kažem da ta Munchmallow smjesa ne valja, ti kolačići su se kod mene jeli, kako se ono kaže, ko´ bomboni, jedan za drugim, i brzo su nestali: )
To je stvar ukusa, meni se više sviđaju prve dvije spomenute smjese, jer su pjenastije, rastapaju se u ustima, a ovu Munchmalow smjesu treba žvakati (ja sam malo lijena za to žvakanje:DDDD Imam u planu napraviti Munchmallow sa pjenastom smjesom za Mums.

Da dotična smjesa nije onako krhka, pjenasta, tj. da je pomalo žilava dokazuje i činjenica da se ovi kolačići mogu prelijevati vrućom rastopljenom čokoladom i pjenasta smjesa se uopće ne otapa.
Kad se pjenasta smjesa stvrdnula odmah sam degustirala kolačiće i vidjela sam da je žilavija nego što sam očekivala i kad sam rastopila čokoladu, odlučila sam testirati izdržljivost spomenute smjese: odmah sam u čokoladu uronila jedan kolačić i uopće se nije rastopio (a rastopljena čokolada je bila tako vruća da nisam mogla držati prst u njoj).

U receptima za krem banane obično piše da se pjenasta smjesa mora preliti mlakom rastopljenom čokoladom, jer će se inače bananice rastopiti. Tako je pisalo i u receptu za krem banane koje su kod mene postale Kokos kolačići (pa ih nisam prelijevala čokoladom), a čini mi se da bi se to pravilo trebalo primijeniti i na smjesu za Mums; a kod ove Munchmallow smjese, zbog njezine žilavosti/čvrstoće, to nije nužno.


Od ove tri isprobane pjenaste smjese, najviše mi se sviđa Mums smjesa jer ju je najlakše napraviti: ne treba kuhati šećerni sirup, nego se sve stavi u posudu i miksa.
Moj stari mikser se i dalje junački drži:)