Zimska torta

Ovaj "uvod" nema veze s receptom, pa ga možete preskočiti.

Dakle, famozni uvod: nedavno sam, na svoje veliko čuđenje, saznala da postoji nekakva «gurmanska blogerska zajednica»?!

Nikad prije nisam čula za to. Ne znam podrazumijeva li se da svaki blog s receptima i njegov vlasnik spadaju u to? Zapravo, jesam li ja sve ovo vrijeme pripadala tome, iako nisam imala pojma da takvo nešto postoji?

Kako to uopće funkcionira? Koliko sam shvatila, preduvjet je da mi se moraju sviđati sve namirnice i sva jela koja se sviđaju i svima drugima, isto tako, moraju mi se ne sviđati sve namirnice i jela koja se ne sviđaju svim drugim članovima te zajednice.

Nikako mi nije jasno zašto su neki stekli dojam da se ja osjećam privučena toj nekoj zajednici – pa uopće nisam znala da to postoji! A sad kad sam saznala za to, i kad počinjem shvaćati kako to funkcionira, očito je da mene ama baš ništa ne privlači toj zajednici.

Zašto bih ja morala upotrebljavati i voljeti sve namirnice koje vole i svi drugi, ili pripremati i voljeti sva jela koja pripremaju drugi, i još ta jela pripremati onako kako ih pripremaju svi drugi?

Kao da se jela ne mogu pripremati i od «drugih namirnica», u ovom slučaju te «druge namirnice» su one, koje se, koliko vidim, sviđaju samo meni, u redu, ja ću od njih pripremati jela, a drugi neka koriste što god žele Je li pogrešno što na svoj blog unosim recepte s namirnicama koje se meni sviđaju?

Nitko nije prisiljen čitati recepte na mojem blogu, a još manje isprobavati ih ili upotrebljavati namirnice koje ne želi.

Zar je ta nekakva zajednica mjerodavna za recepte/postove na blogovima svih blogera?! Mora li svaki internetski blog s receptima djelovati u sklopu te neke gurmanske zajednice?

Je li možda ta nekakva zajednica donijela nekakvo pravilo da bloger ne može na svoj blog unositi recepte kakve želi, od namirnica kakve upotrebljava… ili možda čak ne smije imati blog s receptima, ako ne voli one iste namirnice koje vole svi drugi blogeri? Ako takvo pravilo postoji, meni nije dostavljen dopis o tome.

Famozna mi je ta nekakva podjela na tzv. crnu i bijelu listu, tj. na namirnice koje se moraju voljeti i koje se nikako ne smiju voljeti; mene za to nije briga.

Zapravo, fantastična mi je činjenica da postoje namirnice koje se sviđaju baš svima osim meni, te da se meni sviđaju one namirnice koje se baš nikome ne sviđaju. Čak se osjećam i pomalo ponosno što sam drugačija od drugih i nemam ama baš nikakvu namjeru početi «voljeti» neke namirnice i jela zato što ih vole ama baš svi drugi, ili zato da bih se «prikrpala» toj nekakvoj zajednici za koju do prije par dana nisam ni čula.

Ovo piskaram zato što želim da svima bude jasno da oba moja bloga funkcioniraju izvan te nekakve zajednice i potpuno neovisno o njoj i ne želim da se moji blogovi ikako povezuju s tom zajednicom.

Mala preporuka onima koji žele biti dio te nekakve zajednice: ni za živu glavu nemojte na svojem blogu napisati popis namirnica ili jela koje ne volite – isticanje namirnica i jela koje ne volite dopušteno je jedino ako se radi o jelima i namirnicama koje ne vole i ama baš svi ostali članovi te zajednice (tj. popis morate koordinirati s popisom članova(?!) zajednice)!

Dosta o tome.

A sada...

Zimska torta

Već 2-3 godine mjerkam recept za Zimsku tortu s letka trgovačkog centra Metro (recept je osvanuo na letku u sklopu promidžbe Oetkerovih proizvoda). Znam da tog recepta ima u časopisima i na Internetu, npr. na srpskoj Oetkerovoj stranici, i to pod nazivom «Zimska noć» torta . Ja se držim «naziva» recepta s letka.

Naravno, da se nisam držala originalnog recepta, ja to jednostavno nisam u stanju.

Kao prvo, nikako mi se ne sviđaju suhe jabuke, iliti tzv. čips (!) od jabuke. Već sam u više navrata spomenula da imam noćne more od T-comove reklame sa sušenim jabukama. Znam da su ukusi različiti, ali kad vidim kako ona vrtićka djeca i njihove mame u reklami proždiru te suhe jabuke, sva se naježim.

Nisam ljubitelj suhog voća, ali toleriram npr. šljive i banane; ali suhe jabuke i suhi listići kokosa meni su među najgorim namjernicama koje postoje. Te suhe jabuke liče na malo deblji papir i uopće nisu slatke! Naravno da je takva hrana zdrava, ali meni to ima tako užasan okus da to ne mogu riječima izraziti.

Zato sam ja za ovu tortu upotrijebila samo suhe šljive. Orahe također nisam upotrijebila jer ih ne volim.

Što se voćnog čaja tiče, možete upotrijebiti kakav god hoćete. Ja sam 2 kesice čaja prelijala s 250 ml vode, ali dovoljna je i 1 kesica jer se taj čaj ionako na kraju ne osjeti.

U originalu, torta se ukrašava na način da ju cijelu treba posipati mljevenim lješnjacima. Ne volim orašaste plodove pa me takav način ukrašavanja ne privlači. Ne privlači me ni onih 100 g mljevenih lješnjaka u biskvitu, ali stavila sam ih, da vidim kakav će biti taj biskvit: mene nije oduševio. Drugi put probat će s nekim biskvitom bez orašastih plodova.

Ja sam cijelu tortu posipala sitno ribanom čokoladom, ali onda mi nije malo smisla još raditi i zvjezdice od rastopljene čokolade, pa sam od toga odustala.

Biskvit
6 jaja
80 g šećera u prahu
naribana kora jedne naranče
malo cimeta
100 g šećera
1 vanilin šećer
180 g glatkog brašna
1 prašak za pecivo
100 g mljevenih lješnjaka
80 g otopljenog margarina/maslaca

Nadjev
150 g suhih šljiva (ili 125 g suhih jabuka i 5 suhih šljiva)
50 g kandirane narančine kore (i nekoliko grubo nasjeckanih oraha)
100 g šećera
125 ml crnog vina
125 ml negaziranog soka od naranče
125 ml ruma
250 ml hladnog voćnog čaja
malo cimeta
2 čajne žlice začina za medenjake
10 g želatine u prahu (ili 7 listova bijele želatine)

Krema
250 ml vrhnja za šlag
1 čajna žlica kakaa (ja sam stavila više)
1 kremfix
šećer u prahu

Za premazivanje i posipanje
250 ml vrhnja za šlag
1 kremfix
šećer u prahu
oko 50 g sitno naribane čokolade (ili nekoliko mljevenih lješnjaka + ukrasi od rastopljene čokolade)

Dan ranije…
Za nadjev, sitno nasjeckajte šljive (jabuke) i kandiranu naranču. Dodajte sve sastojke osim želatine, promiješajte, poklopite i ostavite da odstoji preko noći (najbolje je koristiti posudu s poklopcem, ili posudu pokrijte folijom).

Sutradan…
Za biskvit, odvojite žumanjke od bjelanjaka. Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte snijeg. Postupno dodavajte šećer u prahu i miksajte da dobijete glatku smjesu.

Žumanjke izmiksajte sa šećerom, vanilin šećerom, cimetom i naribanom korom. Dodajte snijeg i lagano ga umiješajte.

Pomiješajte brašno i prašak pa smjesu prosijajte i naizmjence s lješnjacima i rastopljenim maslacem umiješajte u smjesu od jaja.

Kalup (promjera 24 – 26 cm) obložite papirom, papir namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko pola sata.

Pečeni biskvit izvadite iz kalupa i ostavite da se ohladi.

Za nadjev, želatinu u prahu prelijte vodom i ostavite da nabubri.

Nadjev koji je odstajao preko noći stavite na štednjak i zakuhajte, prokuhajte ga oko 3 min. Maknite nadjev s vatre, ostavite da se hladi 2-3 min. pa umiješajte nabubrenu želatinu, miješajte da se rastopi. Ostavite smjesu na hladnom da se hladi, tj. da se počne zgušnjavati.

Ohlađeni biskvit prerežite tri puta vodoravno, da dobijete četiri kore.

Jednu koru stavite na dno kalupa s obručem na skidanje.

Prije nego se nadjev potpuno stvrdne polovicu razmažite po kori u limu, prekrijte drugom korom pa na nju razmažite ostatak nadjeva i prekrijte trećom korom.

Stavite u hladnjak na sat vremena.

Za kremu, izmiksajte šlag, dodajte mu kakao, te po potrebi kremfix i šećer u prahu.

Po trećoj kori torte razmažite svu kremu, i to u obliku kupole (da u sredini bude više i zaobljeno). Prekrijte trećom korom, pritisnite ju tako, da slijedi oblik kupole (da u sredini bude viša).

Ja sam natapala kore narančinim sokom, iako se u originalnom receptu kore ne natapaju.

Tortu nakratko stavite u hladnjak.

Za premazivanje, izmiksajte šlag, po potrebi dodajte šećer u prahu i kremfix.

Skinite obruč s torte pa ju omažite šlagom.

Posipajte ju naribanom čokoladom (ili lješnjacima i ukrasite ukrasima od rastopljene čokolade – kao u originalu).