Dok sam bila «mala», često sam slušala kako su (kupovne) svadbene (i slične «svečane») torte obično lijepe,
scifrane izvana, ali nisu ukusne («slastičarnice» škrtare na sastojcima, stavljaju nekvalitetne sastojke…). Tada nisam razmišljala o okusu svega toga, a vanjskim izgledom tih torti definitivno nikad nisam bila fascinirana, meni su sve te «svečane» torte bile previše nakinđurene: hrpa cvijeća, jestivog i nejestivog, hrpetine mašni i traka od tila, plastike..., tone perlica u svim mogućim veličinama i bojama, …, nekakve fontane (!) s vodom… (!) :-o - i danas imam dojam da neki ne znaju stati kad jednom počnu stavljati ukrase na tortu.
No dobro, to je stvar osobnog ukusa, jedna te ista torta nekome može biti previše nakinđurena, a nekome možda nije dovoljno ukrašena! U ovom slučaju ja se slažem s onim «manje je više», ali nekad kad radim tortu za neku svečanu priliku, jednostavno svi očekuju da torta bude nakrcana ukrasima, pa ja onda popustim pred tuđim očekivanjima.
Što se samog okusa
tiče, čini mi se da su u zadnjih par godina te svadbene (i «kupovne» svečane) torte dotaknule samo dno dna: sve su zamotane u nekakve Wiltonove, ticinove, glukozne, gumene, ovakve, onakve… smjese. I ako se mene pita (a nitko me ne pita) one sve imaju nešto zajedničko: sve su podjednako nejestive!
Probavanjem tih omotanih torti u svečanim prigodama, ustanovila sam da nemaju sve smjese za oblaganje jednak okus, ali zbog mojeg nedostatka iskustva s tim, nisam u stanju spojiti smjesu s njezinim nazivom, tj. proizvođačem (nikad nisam došla na ideju da kupim neku od tih smjesa, pa da onda znam: ta se zove tako i tako i proizvodi ju taj i taj, i da se onda doma «zabavljam» proučavajući ju, i zato se ne mogu baciti na detaljnu analizu konzistencije, okusa…). Ali, to me neće spriječiti da napišem dugačak post :))
Taj «trend» zamatanja torti u ta čuda započeo je u slastičarnicama. Ali točno je ono što se kaže «u narodu»: sve «industrijsko» vrlo brzo nađe svoju varijantu i u kućnoj radinosti.
Kad malo listam po Internetu ježim se od činjenice da je svaka druga torta iz kućne radinosti, koja pretendira na naziv «svečana torta», omotana nekakvom smjesom (kupovnom ili sklepanom kod kuće)! Internet jednostavno obiluje savjetima za izradu svakojakih masa za oblaganje torti.
Ja se fakat nadam da će taj trend ubrzo nestati.
Ni inače ne pratim trendove, pogotovo modne, mene to niti brine niti zanima. Bez problema mogu obući neki odjevni predmet koji je davno izašao iz mode. Sjećam se da sam jedno ljeto obukla suknju koju sam nosila i prethodne godine, a na tramvajskoj stanici srela sam kolegicu koja mi je onda u pola glasa, kao da mi saopčava da imam rak, rekla: «Ali takve suknje ti se ove godine ne nose.».
Ne znam što je ona očekivala, da ću odjuriti doma, i presvući se, ili što? Čak sam došla u napast da ju pitam: «Što bih ja sad trebala učiniti glede svoje suknje?». Ali bilo mi je glupo nastaviti s njom taj razgovor, meni je moda definitivno jedna od najglupljih tema i o njoj ne znam razgovarati. Zato sam samo kratko rekla: «Ne pratim ti ja modu.», a ona me tada pogledala kao da sam rekla da nikad nisam čula za npr. Al-Qaidu ili tzunami (s obzirom na tipove razgovora koje ona običava voditi, nisam sigurna je li ona ikad čula za Bin Ladena ili tzunami).
No dobro, da se vratim modi zamotanih torti…
Radila sam ja već zamotane torte, kako ne. Prije par godina radila sam tortu
"Miševi u siru". I ta smjesa na bazi mlijeka u prahu mi se baš sviđala, meni je jako ukusna. Radila sam neke torte na tu foru, ali nikad nisam imala potrebu svaku bogovjetnu tortu zamotati u tu smjesu.
Prije par mjeseci počela sam izrađivati i ukrase od Marshmallow fondanta. Obožavam te pjenaste bombone i ta smjesa mi je prefina, kad radim ukrase pojedem sve one sitne komadiće koji mi ostanu (teško se suzdržavam da ne pojedem i same ukrase). Ali koliko god mi ta smjesa bila fina, nikad nisam došla na ideju da cijelu tortu omotam s tim. Ta smjesa ima svoj okus (po marshmallows, tzv. pjenastim bombonima), i taj okus se baš i ne bi slagao s okusom (svake) torte – to ovisi o vrsti torte.
A baš to je problem i kod svih tih (kupovnih) ticinovih i sličnih smjesa koje imaju užasan okus. Nije problem samo u okusu smjese, nego i u kremi na koju se smjesa stavlja. Čitala sam po Internetu da se takve smjese moraju stavljati na tzv. buter kremu, jer se na ostalim kremama rastapaju; ja nikad nisam radila torte s tim smjesama, pa ne znam kako to funkcionira. Ali znam da meni buter kreme imaju užasan okus. I onda kad je na torti užasna smjesa, ispod nje užasna buter krema – može li torta uopće biti fina?
Kad su te smjese i buter kreme u pitanju, nešto najgore što sam jela bila je Schwarzwald torta, koja je iznutra bila dobra (sve u redu: višnje, šlag, čokolada, tamni biskvit), i onda je torta izvana bila premazana nekakvom buter kremom i zamotna u tu neku smjesu. I naravno, torta je bila vrhunski ukrašena, to uopće ne dovodim u pitanje, ali taj okus, smjese i buter kreme u kombinaciji sa Schwarzwaldicom… bolje da ne pišem dalje jer ću upotrijebiti neprimjerene izraze.
Slično iskustvo doživjela sam s voćnom tortom od jagoda: unutra žuti biskvit, jagode, šlag i sve u redu, a izvana nešto tako užasno, nekakva buter krema u kombinaciji s nekakvom smjesom, to kao da je sve skupa užeglo (drugi su rekli da nije užeglo, ali meni je to jednostavno imalo oduran okus).
Ali eto, nalazim se u «žaba digla nogu»-fazi: proteklih mjeseci radila sam staklene kekse, medovik, ledeni vjetar... i slične stvarčice – a sada su na red došle i zamotane torte.
Prije par mjeseci počela sam se "zabavljati" izradom smjesa za oblaganje, i to onih za koje sastojke mogu nabaviti u «seoskom dućanu». Ima po Internetu onih nekih recepata koji sadrže sastojke za koje ne znam bih li ih tražila u željezariji ili poljoopskrbi, ali do te faze nisam evoluirala (a niti nemam u planu).
Prvo sam radila jednu tortu za po doma, onda jednu za slavlje, onda opet jednu za po doma…
Recept za smjesu potječe, naravno, s Interneta, ima ga na više stranica, imam ga isprintanog, ali ne znam točno otkud, to je onaj recept s 3 kile šećera u prahu…
Kad sam prvi put radila smjesu, radila sam 1/6 mjere: 500 g šećera u prahu, 5 g želatine, 40 g margarina…
Drugi put radila sam trećinu mjere: 1 kg šećera u prahu, 10 g želatine…
I svaki sam put ustanovila da mi treba hrpa šećera u prahu! U onoj varijanti kad sam smjesu napravila od kile šećera, ja sam još za doradu, za valjanje, oblikovanje,…, potrošila još skoro kilu šećera: smjesa je jednostavno bila gnjecava i ljepljiva; što sam drugo mogla? Negdje sam čitala da ju treba staviti u hladnjak, pa onda nije tako ljepljiva. Točno je da je suša i tvrđa kad je neko vrijeme provela u hladnjaku, ali definitivno su potrebne ogromne količine šećera da bi se s tim moglo baratati.
Nemam (puno) iskustva s ukrašavanjem torti na taj način, pa meni nije sve teklo glatko, niti po planu, i bilo je problema… Ali budući da je Internet pun
zadovoljnih mušterija, koje glorificiraju tu smjesu i njezinu izradu, neću sada početi kukati što sve meni nije štimalo i koliko sam se natezala sa svim tim.
U toj varijanti koja uključuje kilu šećera, napravila sam, za moje pojmove, ogromnu količinu smjese – a s onim silnim dodavanjem šećera tijekom dorade/oblikovanja, smjese je bivalo sve više i više! Mene to podsjeća na ono «ludo tijesto»: držiš ga u hladnjaku, a ono raste, i ima ga sve više; tako i ova moja smjesa: imala sam ju u hladnjaku, a prilikom oblikovanja/ukrašavanja… otrgla sam komad smjese, dodavala mu šećer da se ne lijepi, i praktički sam udvostručila količinu tog komada i ono što mi je ostalo nakon ukrašavanje torte, ponovno sam vratila u frižider – činilo mi se da sam u frižider vratila više smjese, nego što sam izvadila na početku pripreme!
Ta smjesa od kile šećera (+ onaj silni dodani šećer tijekom dorade) – meni je to bilo dosta za 3-4 okrugle torte (promjera 22-24 cm); naravno to ovisi i o tome koliko kakvih ukrasa radite…
I sada imam dio smjese zamotan u plastičnu vrećicu i spremljen u hladnjak. Ne znam koliko to može stajati. Ja sam takvu smjesu već imala spremljenu 3-4 mjeseca, nije joj ništa bilo.
Smjesa za oblaganje 100 ml vode
80 g svijetlog meda
80 g margarina
10 g želatine + 15 ml hladne vode
1 kg šećera u prahu
pola čajne žlice limunovog soka
+
šećer u prahu za doradu (više od pola kile)
prehrambene boje…
Želatinu prelijte hladnom vodom i ostavite da nabubri.
U lonac stavite vodu, med i margarin pa miješajte da se sastojci rastope i da smjesa zakuha, pa ju maknite s vatre. Dodajte nabubrenu želatinu i sve dobro promiješajte.
Zatim dodajte kilogram šećera u prahu i limunov sok pa sve dobro promiješajte (smjesa je poprilično gnjecava i «rijetka», definitivno ne naliči smjesi koja bi se mogla mijesiti rukama).
Smjesu ostavite da se ohladi na sobnoj temperaturi, a onda ju stavite u hladnjak na 1-2 sata da se dobro rashladi i stegne.
Rashlađenoj smjesi dodavajte šećer u prahu i mijesite ju da dobijete čvrstu smjesu, kao «tijesto».
Smjesi možete dodavati tekuće boje (arome) ili boje u prahu…
Možete ju razvaljati na površini dobro posutoj šećerom u prahu. Ili ju možete razvaljati između dva komada plastične folije (nju također posipajte šećerom u prahu i stalno pomalo dodavajte šećer da se masa ne zalijepi za foliju).
Ako smjesa jako omekša na sobnoj temperaturi, zamotajte ju u plastičnu vrećicu i stavite u hladnjak; kad je hladna, trebala bi biti čvršća i trebalo bi biti lakše baratati s njom.
Tortu namažite čvrstom kremom/šlagom prije nego ju obložite smjesom.
Ovo je bila prva torta koju sam zamatala tom smjesom…
Dijelu smjese dodala sam voćnu aromu da dobijem ružičastu boju i onda sam ju razvaljala i kalupima rezala cvjetove koje sam lijepila po torti obloženoj bijelom smjesom. Dok se smjesa nije stvrdnula, po njoj se mogu lijepiti ukrasi izrezani kalupima. Ako se smjesa stvrdne, ukrase možete malo navlažiti vodom s donje strane, ali sasvim malo, da se smjesa ne bi rastopila(!) i onda ih zalijepite na tortu.
Ovi mali ružičasti cvjetovi nisu rađeni od smjese kojom je obložena torta, nego sam ih radila od
Smjese za cvjetove by Mignonne. Nisam se «pretrgla» od izrade cvjetova, napravila sam par komada «za probu» i sad čuvam tu smjesu i smišljam što ću s njom.
Nemam ja afiniteta za izradu toga. Kad me netko «hvali» i divi se koliko strpljenja imam za npr. izradu tih ukrasa za torte, obično kažem da se i ja sama sebi divim kako sam to napravila, jer je meni to užasno dosadno, pipkavo i uopće me ne veseli. Kad mi trebaju ukrasi za torte, ja ih napravim, ali ne uživam u tome i definitivno to ne bih radila svaki dan, to radim svega par puta godišnje.
Uvijek blesavo blenem kad mi netko pokuša dati kompliment govoreći da sam fulala profesiju i da bih se trebala baviti pečenjem kolača, torti… Koliko god se moje zanimanje meni gadi (nikad to nisam željela «biti» niti me zanimalo), isto tako, nikad nisam željela baviti se pečenjem kolača ili kuhanjem – već sam pisala o svojoj sebičnoj motivaciji u kuhinji, i to definitivno nije nešto čime bih se željela (profesionalno) baviti.
Ovo je bila moja druga torta zamotana u tu smjesu…
Jedan dio smjese obojila sam voćnom aromom da bude ružičasta, a u jedan dio dodala sam plavu boju u prahu, onda sam smjese razvaljala i kalupima rezala cvjetove koje sam lijepila po torti obloženoj bijelom smjesom.
Ruže i cvjetove sa žutim kuglicama u sredini radila sam od Marhsmallow fondanta.
Već sam u nekom receptu napisala taj recept za Fondant od marshmallows bombona (koji je meni tako fin, da bih ga odmah smazala prije nego uopće uspijem napraviti ukrase), i evo ga opet…
Sastojci
60 g marshmallows bombona
125 šećera u prahu + za doradu
1/3 čajne žlice vode (svega par kapi)
(boje po želji)
Bombone rastopite na pari da dobijete gustu glatku smjesu (smjesu nemojte dugo zagrijavati da se ne razvodni, a ne smije ni zakuhati, zapravo, smjesa ne smije biti ni vruća, rastapajte bombone da smjesa bude samo topla).
Maknite s vatre i dodajte polovicu šećera pa miješajte (možete mikserom ili rukama; smjesa je jako ljepljiva).
Postupno dodavajte preostali šećer da dobijete čvrstu smjesu koja se ne lijepi.
Smjesu možete podijeliti na nekoliko dijelova i u svaki dio dodati (umijesiti) neku boju.
Od smjese izrađujte oblike po želji (uz dodatak šećera u prahu), razvaljajte ju na površini posipanoj šećerom u prahu, kalupima izrezujte oblike....
Ako smjesi dodajete boje u prahu pa ona postane presuha, možete dodati malo vode. Ako je pregnjecava, dodajte šećer u prahu.
Smjesu možete zamotati u plastičnu vrećicu i onda ju stavite u hladnjak, pa ju kasnije koristite prema potrebi (ostavite ju na toplom da malo omekša).
Najbolji su potpuno bijeli bomboni jer se od njih, dodavanjem boja, mogu napraviti smjese različitih boja. Ako koristite neke bijelo-žuto-ružičasto-zeleno-plave bombone, kad ih rastopite dobit ćete neku bolesno-žućkasto-zelenu nijansu i ako njoj dodajete boje dobivat ćete «čudne» nijanse.
Potpuno bijele bombone baš i nije lako naći. Ja najčešće kupim bijelo-ružičaste (Jojo by Nestle, Češka), pa ih onda režem na dva dijela: bijeli dio otopim posebno i dodam, npr. plavu boju, a ružičasti dio otopim zasebno, pa ga obično ostavim takvog kakav jest ili mu eventualno dodam crvenu boju, kad radim npr. crveno cvijeće.
Obje torte «iznutra» su iste: radila sam crno-bijelu šahovnicu od "biskvita" za
Brankin mud cake i šlaga.
Biskvit
1 i pol šalica jake kave
¼ šalice brandyja
150 g čokolade za kuhanje
250 g maslaca
2 šalice šećera
2 šalice brašna
1 čajna žlica sode bikarbone
prstohvat soli
2 jaja, lagano umućena
1 čajna žlica ekstrata od vanilije
Krema
700 ml biljnog šlaga ili slatkog vrhnja
200 g bijele čokolade
10 g želatine
+
100 ml biljnog šlaga za omazivanje torte prije oblaganja smjesom
Za tijesto, kuhanu kavu, brandy, šećer, nasjeckanu čokoladu i maslac stavite u posudu i otopite na pari ili na jako laganoj vatri, da dobijete glatku smjesu, pazite da ne zakuha!
Smjesu ostavite da se hladi desetak minuta i onda ju prelijte u posudu za miksanje.
Prosijajte brašno, sol i sodu te uz lagano miješanje mikserom postupno dodavajte suhe sastojke.
Zatim dodajte umućena jaja i vaniliju te promiješajte.
Smjesu ulijte u kalup (24 cm) obložen papirom za pečenje (papir namastite i pobrašnite).
Kalup stavite u pećnicu zagrijanu na 135 stupnjeva i pecite oko 90 minuta.
Pečeni biskvit ostavite da se malo ohladi u kalupu, a onda ga izvadite i ostavite da se potpuno ohladi.
Da bi se biskvit lakše rezao na obruče za šahovsku tortu, stavite ga u hladnjak da se dobro rashladi.
Za kremu, na laganoj vatri (ili na pari) otopite neizmiksani biljni šlag i nasjeckanu čokoladu, pazite da smjesa ne zakuha.
Smjesu ostavite u hladnjaku na par sati (preko noći) da se dobro rashladi.
Ohlađenu smjesu izmisajte da bude čvrsta (treba ju miksati oko 5 minuta).
Želatinu prelijte hladnom vodom i ostavite da nabubri. Zatim ju otopite na laganoj vatri, pazite da ne zakuha! Uz stalno miksanje dodajte ju izmiksanoj smjesi od šlaga i bijele čokolade. Krenite na slaganje torte prije nego se krema stvrdne!
Nisam se potrudila fotografirati cijeli postupak izrade, jer to ste već mogli vidjeti u receptima za druge šahovske torte koja sam radila, npr.:
Crno-bijela šahovska torta s kokosom,
Crno-bijela šahovska torta s bananama,
Dvije šahovsko-mozaične torte,
Crno-bijela mini-šahovska torta s pudingom i
Šahovska mums torta.
Biskvit najprije prerežite jednom vodoravno i to tako da odrežete jednu sasvim tanku koru koja će služiti kao podloga.
Ostatak biskvita zatim prerežite jednom vodoravno i to tako da dobijete dvije kore jednake debljine.
Te dvije kore narežite tako da od svake dobijete 4 biskvitna obruča i krug u sredini.
Na pladanj stavite obruč u kojem ste pekli biskvit, obložite ga papirom za pečenje. Na dno stavite tanku koru biskvita koju ste izrezali za podlogu, i tanko ju premažite kremom.
Cijela mudrost slaganja torte je u tome da slažete biskvitne obruče i između njih ostavljate praznine.
1. «šahovski» sloj: Na podlogu premazanu kremom stavite najveći biskvitni «obruč», onda ostavite prazninu pa stavite idući biskvitni obruč, pa opet praznina i onda stavite biskvitni krug. Praznine među njima ispunite kremom (pomoću slastičarske šprice, ili pomoću žlice).
2. «šahovski» sloj: Kod ovog sloja proces je obratan: tamo gdje je u prethodnom sloju biskvit stavljajte kremu, a gdje je u prethodnom sloju krema stavljajte biskvitne obruče. Dakle, uzmite veći od preostala dva obruča i stavite ga tamo gdje je u prethodnom sloju bila krema, isto učinite i s posljednjim obručem. Praznine premažite kremom.
3. «šahovski» sloj: Uzmite najveći obruč i položite ga ne kremu iz prethodnog sloja, ostavite prazninu pa stavite manji obruč, pa opet ostavite prazninu i u sredinu stavite krug. Praznine ispunite kremom.
4. «šahovski» sloj: Preostala dva biskvitna obruča položite tamo gdje je u prethodnom sloju bila krema. Praznine popunite kremom i tortu odozgo tanko premažite kremom.
Tortu stavite u hladnjak.
Kad se krema stvrdne, skinite obruč i pažljivo odlijepite papir.
Tortu omažite izmiksanim šlagom, ukrasite po želji… ne morate ju zamotati u gore navedenu smjesu…
