Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

26. 10. 2013.

Radionica Torte - dizajn & dekor



5. i. 6. 10. 2013. u Velikoj Gorici održana je 22. radionica Torte - dizajn & dekor pod vodstvom Kristijana Kodriča iz La Torterie, nešto više o radionici možete pročitati ovdje. U nedjelju je i Lada Osredečki održala mini-radionicu na temu izrade figurica. Oba dana na radionici su bili prisutni i predstavnici Dora usluga s Dubravkom Franjom na čelu.
 
Pišem ja ovaj post... već danima. Znam da bih sad trebala diplomatski tvrditi kako sam pretrpana poslom i ništa ne stignem, no istina je da mi se nije dalo. Otkad sam raskrstila s blogom, nekako me to piskaranje ne privlači (bez brige, ne vraćam se pisanju bloga). Ali eto, tražili su me poznanici da negdje saberem misli i par sličica o radionici  da sve bude na jednom mjestu. Pa eto, konačno sam napisala nešto...
 
Nikad  nisam krila koliko je meni fotografiranje (ne samo hrane, nego svega) nezanimljivo i dosadno. To mi je neopisivo išlo na živce dok sam piskarala blog. Ja sam blog pisala zbog recepata, hrane, a ne fotografija. Nikad nisam skužila tu poveznicu između recepata i fotografije koju kuže svi inozemni i tuzemni (food-)blogeri. Jer, ako je meni nešto ukusno, ja ću to jesti koliko god to odurno izgledalo (na fotki); a ako se radi o nečem što se meni ne sviđa, možete vi to jelo ukrasiti zlatnim listićiam i dijamantima (koje ću, naravno,  zadržati!:) ali ja vam to neću jesti, koliko god to lijepo izgledalo (na fotki).
Kad je riječ o food-blogovima, neki smatraju da je fotografiranje nužno zlo. Ja se ne slažem, fotografiranje nije nužno, fotografiranje je jednostavno čisto zlo.


Za usporedbu, u rujnu kad je na Zrinjevcu u Zagrebu bila manifestacija Slatki gušti, od 7 dana koliko se održavala - ja sam čak 4 dana posjećivala štandove, marljivo jela kolače, sladoled, smrznuti jogurt, čak sam probala i palačinke koje ne volim... pratila sam aktivnosti na Electroluxovom štandu... fotografirala nisam baš ništa, ne vidim smisao toga; a tamo je bilo podosta ljudi koji su non stop škljocali mobitelima i aparatima.

Ok, ipak sam u međuvremenu napredovala jer imam nešto fotografija s ove radionice (sad kad vidim koliko ih je, divim se sama sebi!; kad sam sve to uspjela fotografirati s obzirom na totalnu nezainteresiranost za fotkanje).
 
Kao što se vidi iz posta, nemam fotografije "procesa pripreme":  izrade figurica (od gum paste i fondanta), miješenja, bojanja i valjanja fondanta, oblaganja torti, izrade ruža od buttercreama,... jer je meni to bilo nemoguće fotografirati! Bila sam do lakta u biljnoj masti, gustinu ili šećeru u prahu, buttercreamu... Na svakom stolu bile su vlažne maramice, ali meni se fakat nije dalo svako malo čistiti ruke i izvlačiti foto-napravu pa fotkati okolo (ni ostali polaznici nisu fotkali!). To mora fotkati netko tko ne sudjeluje u radionici. I jest, Dubravko iz Dora usluga stavio je fotke na facebook stranica Dora usluga.
 
A ovdje evo, mojih sličica.
 
Subota 
Prvo nas je dočekao prodajni štand Dora usluga. Budući da je to bilo na početku i nisam bila do lakta ni u čemu - imam najviše fotografija tog štanda, uslikano sa svih strana i iz svih kuteva.












A onda je nas 13 uzbuđenih polaznika ušlo u učionicu.



Sa zanimanjem smo pratili nastavu.
Jeli smo i finu čokoladu...



Osim što smo jeli čokoladu, uspjeli smo i nešto napraviti. Radili smo razne vrste cvijeća... (koje nisam fotkala jer sam do lakta bila u biljnoj masti...). Al evo čak jedne fotke...



Nedjelja
Nakon što smo u subotu radili ukrase od gum paste, prešli smo na fondant (ticino) i oblagali dummy torte (od stiropora).



Opet smo jeli finu čokoladu...




Uz jedenje, ipak smo uspjeli nešto i napraviti. Osim ukrašavanja torti, radili smo ruže od buttercreama (nastavkom M124) i još neke varijacije na temu ukrasa od buttercreama.
Već ste skužili – nemam fotke jer.. . bila sam do lakta u buttercreamu.
Imam fotku buttercreama... ima dosta za sve...





Nakon svega toga, izrađivali smo figurice  s Ladom Osredečki. Opet nemam fotki - bila sam do lakta u... šećeru u prahu.

Iako sam namjeravala fotografirati sve torte, nisam... zaboravila sam, iako tada nisam bila do lakta ni u čemu i mogla sam fotografirati (znam da većini nije jasno kako sam to mogla zaboraviti, ali oni koji me znaju, ne čude se). Dubravko iz Dora usluga fotografirao je polaznike i torte i gledam ja njega kako on to fotografira – i ni u jednom, ni najudaljenijem zakutku mog mozga nije se pojavila ideja - idem i ja to fotografirati, a baš tada sam potpuno besposleno stajala sa strane. Eto, mene fotografiranje jednostavno niti malo ne zanima i ne mogu si pomoći. No, ne brinite, možete vidjeti fotke na spomenutoj facebook stranici.  
Namjeravala sam kod kuće fotografirati svoju tortu, ali,... što mislite na što je to ličilo - dok sam ja to dovukla doma po autobusima i tramvajima iz Velike Gorice. Da, na tortu je bilo stavljeno "zvono", ali ja sam to sve skupa utrpala u vrećicu, nije bilo šanse da tortu po svim tim autobusima i tramvajima nosam u rukama, (a fondant se ionako nije stigao osušiti), pa je torta oštećena u autobusno-tramvajskom transportu...:(

27. 01. 2012.

Mamina pogača

Način oblikovanja pogače preuzela sam iz ovog recepta, ali nisam se držala tog recepata pri izradi tijesta i nadjeva; to sam radila po svom (ovo je bezmesna varijanta pogače).




Tijesto
oko 600 g glatkog brašna
1 suhi kvasac (7 g)
2 čajne žlice soli
pola čajne žlice šećera
1 jaje
oko 300 ml mlakog mlijeka (može i kombinacija mlijeka i vrhnja ili kiselog mlijeka)

Moji nadjevi
- Nadjev za «vijenac»
200 g tvrdog naribanog sira
3-4 žlice naribanog parmezana
papar
- Nadjev za «pužiće»
80ak g mekanog margarina/maslaca
4 češnja češnjaka
5-6 žlica svježeg, sitno nasjeckanog začinskog bilja (bosiljak, ružmarin, vlasac, timijan, peršinovo lišće,…)
čili papričice po želji
sol, papar


Za premazivanje
1 bjelanjak ili 1 žumanjak umućen s 1 žlicom mlijeka ili vode


Svi sastojci za tijesto trebaju biti sobne temperature.
Za tijesto, u posudu stavite brašno, kvasac sol, šećer i jaje pa dodavajte mlijeko da zamijesite glatko tijesto. Kratko ga premijesite, oblikujte u kuglu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom da se digne.

Nadjev za «pužiće»: štapnim mikserom (ili u mini sjeckalici) «sameljite» sve sastojke da dobijete mazivu zelenu smjesu.
Potrebna količina začinskog bilja, češnjaka, čili papričica, soli i papra ovisi o vašem ukusu.
Možete upotrijebiti kupovni maslac sa začinskim biljem.

Okruglu posudu za pečenje obložite papirom za pečenje.
Ja sam koristila posudu promjera 30 cm.

Dignuto tijesto premijesite pa ga podijelite na dva jednaka komada. Jedan od tih komada podijelite na dva jednaka dijela (trebate imati ukupno tri komada: jedan veći i dva manja). 

 
Najveći dio sasvim tanko razvaljajte na pobrašnjenom stolnjaku u pravokutnik dimenzija oko 70 cm x 35 cm). Tijekom valjanja ostavite tijesto da kratko miruje, lakše ćete ga razvaljati.
Po tijestu rasporedite obje vrste sira i sve popaprite.



Tijesto narolajte počevši s duže strane.
Stavite ga u posudu za pečenje, oblikujte vijenac, krajeve ugurajte jedan u drugi. 
Po potrebi narolano tijesto «nategnite» da možete spojiti krajeve, sve ovisi o tome koliki je promjer posude u kojoj ćete peći pogaču.



Uzmite jedan manji komad tijesta i razvaljajte ga u tanki krug, promjera posude za pečenje (kod mene je to bilo 30ak cm).
Taj krug oštrim nožem uokolo zarežite na 12 mjesta – oko 8 cm od ruba prema sredini, ne treba rezati skroz do sredine.



Tako zarezano tijesto stavite u posudu za pečenje, na vijenac.


 
Preostali komad tijesta razvaljajte u pravokutnik dimenzija oko 35 cm x 20 cm. Na razvaljano tijesto razmažite pripremljeni «zeleni margarin», narolajte počevši s duže strane. 



Dobivenu rolu narežite na jednake komade.
Ja sam narezala 10 komada dužine oko 3,5 cm.



Narezane komade složite okomito, u sredinu pogače.



Svaki od 12 zarezanih komada tijesta malo rastegnite pa ga motajte oko njegove vlastite osi (da izgleda svrdlasto), i onda napravite čvor, položite ga na vijenac.

  
Kad napravite sve čvorove oštrim nožem zarežite vijenac između svakog čvora.



Posudu pokrijte vlažnom krpom i tijesto ostavite na toplom 40ak min.

Zatim tijesto premažite umućenim žumanjkom ili bjelanjkom.



Pogaču stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 40ak min.

Ja sam pogaču pekla na drugoj prečki odozdo uz uključen donji i gornji grijač: čvorovi su brzo potamnjeli, a ostatak pogače je još bio blijed. Zato sam aluminijsku foliju trgala na komadiće i na svaki čvor sam stavila komad folije – to sam tako pekla, dok je i ostatak pogače porumenio.



.