Pužići i pletenica s nadjevom od luka i paprike

Mala opaska, neki su me pitali - kad radim dizane pužiće/ružice» - zašto ih ne stavljam na lim da budu udaljeni jedna od drugog, nego ih «zguram» u manju posudu za pečenje pa onda doslovno «srastu» za vrijeme pečenja?

Moja iskustva s dizanim tijestom govore mi da dizana tijesta imaju vlastitu volju i rastu u svim mogućim smjerovima, tj. nikad ne znam kako i u kojem smjeru će rasti i kako će «finalni proizvod» izgledati – ali sigurna sam u jedno: tijesto neće rasti u smjeru u kojem bih ja htjela! Probala sam raditi neke vrste (nadjevenih) pužića/ružica (i slična peciva ) tako da ih poslažem u lim, udaljene jedan od drugog… - ajmeeeeeeeeeeeeee! Ti pužići su se širili u svim mogućim smjerovima, na kraju su bili nenormalno «deformirani», i tako su se raširili da su ličili na palačinke!

Zato sam odustala od toga da ih slažem na lim udaljene jedan od drugog.

Vidjela sam na tv, kad u nekoj reklami reklamira kvasac onda se rade peciva (pužići, ružice…) od dizanog tijesta i sva peciva su potpuno ista: istog oblika, iste veličine… - meni to s dizanim tijestom ne uspijeva.

Jednom sam na tv vidjela u nekoj kuharskoj emisiji da je neki kuhar radio neke dizane pužiće/ružice: tijesto je narolao, narezao ga na komade/pužiće i onda je te pužiće okomito složio na lim - u metalne obruče! Ti pužići su se pekli u tim obručima i naravno da su svi bili iste veličine i istog oblika!

Gledala sam u trgovinama, ali nisam nigdje vidjela takve obruče. Budući da nemam potrebnu «opremu» ja se niti ne trudim raditi «pužiće/ružice» - ja sve složim u lim za pečenje i to sve lijepo sraste zajedno i onda pužiće odvajam/režem nožem!

Nadjev

400 g crvenog luka

oko 250 g crvene paprike (svježe ili pečene)

2 žlice koncentrata rajčice

1-2 žlice svježeg nasjeckanog začinskog bilja (po želji)

pola čajne žlice kumina

sol, papar

slatka crvena mljevena paprika

100 g tvrdog naribanog sira (Gauda…)

Tijesto

375 g glatkog brašna

1 paketić Dr Oetker Garant kvasca (ili oko pola paketića običnog suhog kvasca)

1 čajna žlica soli

2 žlice ulja

2 žlice koncentrata rajčice

oko 170 ml vode

Za nadjev, luk i svježu papriku očistite i nasjeckajte na sitnije kockice.

U tavi zagrijte žlicu ulja pa dodajte luk i papriku i kratko ih popržite. Zatim dodajte kumin i koncentrat rajčice pa sve pržite na srednjoj temperaturi oko 10 min. (da tekućima ispari i da povrće omekša, ali pazite da se ne raskaši – vrijeme prženja ovisi o tome na koliko velike kocke ste ga narezali). Zatim dodajte začinsko bilje te pikantno začinite slatkom paprikom, solju i paprom. Ostavite nadjev da se ohladi.

Ohlađeni nadjev podijelite na dva dijela i u jedna dio umiješajte sitno narezanu suhu rajčicu i natrganu Mozzarellu, a u drugi dio sitno narezane masline i narezanu Fetu.

U originalu, upotrebljava se svježa paprika, ja je sad nemam pa upotrebljavam pečenu papriku. Luk sam pržila sam, a pečenu narezanu papriku dodala sam tek na kraju da se zagrije. Naravno, upotrijebila sam kupovnu pečenu papriku (zar vam ja ličim na nekoga tko sam sprema zimnicu?; malo sutra!).

Za tijesto s Garant kvascem, u posudu stavite brašno, Garant kvasac, sol, ulje, koncentrat rajčice i hladnu vodu. Mikserom ili rukama zamijesite tijesto, po potrebi dodajte još vode, mijesite ga oko 2 min.

Odmah ga razvaljajte u pravokutnik veličine 50 cm x 25 cm.

Ravnomjerno rasporedite nadjev i posipajte ga naribanim sirom. Tijesto narolajte s duže strane i dobivenu rolu narežite na komade debljine oko 2 cm. Pužiće okomito (prerezana strana okrenuta prema gore, tj. dolje) poslažite u lim obložen papirom za pečenje.

Ostavite ih da odstoje 15 min. na sobnoj temperaturi, a onda ih stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko pola sata.

Ako upotrebljavate obični svježi ili suhi kvasca, kad zamijesite tijesto, ostavite ga da se digne, pa tek tada krenite na nadijevanje tijesta i izradu pužića.

A sada, praktički ista stvar na drugi način...

Pikantna pletenica s nadjevom od luka i paprike

Prije par mjeseci sam u kulinarskom časopisu Lisa: Čarolija okusa vidjela recept za dizanu pletenicu sa nadjevom od mljevenog mesa. Taj nadjev nije me nimalo privlačio, ali svidjela mi se ideja o nadjevenoj pikantnoj pletenici. Ne znam u kojem broju Lise je bio taj recept i nije mi se dalo tražiti ga, ali sjećam se principa izrade i sjećam se da se u nadjevu kombiniraju Feta sir, Mozzarella, masline, suhe rajčice… Nakon što sam par puta radila pužiće prema maloprije navedenom receptu, ovaj put odlučila sam napraviti pikantnu pletenicu s nadjevom od luka i paprike.

U dotičnom receptu u Lisi se, koliko se sjećam, ne radi tijesto s Garant kvascem, ali radi se nekakvo dizano tijesto – pa vi možete napraviti kakvo god hoćete! Ja sam i ovo tijesto radila s Garant kvascem jer mi se sviđa.

Nadjev

400 g crvenog luka

oko 250 g crvene paprike (svježe ili pečene)

2 žlice koncentrata rajčice

1-2 žlice svježeg nasjeckanog začinskog bilja (po želji)

pola čajne žlice kumina

sol, papar

slatka crvena mljevena paprika

+

50 g sušenih rajčica

100 g Mozzarelle

50 g maslina

100 g Feta sira

Tijesto

500 g glatkog brašna

1 i pol paketić Dr Oetker Garant kvasca (ili 1 paketić običnog suhog kvasca)

1 čajna žlica soli

3 žlice ulja

oko 250 ml vode

Za nadjev, luk i svježu papriku očistite i nasjeckajte na sitnije kockice.

U tavi zagrijte žlicu ulja pa dodajte luk i papriku i kratko ih popržite. Zatim dodajte kumin i koncentrat rajčice pa sve pržite na srednjoj temperaturi oko 10 min. (da tekućima ispari i da povrće omekša, ali pazite da se ne raskaši – vrijeme prženja ovisi o tome na koliko velike kocke ste ga narezali). Zatim dodajte začinsko bilje te pikantno začinite slatkom paprikom, solju i paprom. Ostavite nadjev da se ohladi.

Ako upotrebljavate pečenu papriku, dodajte ju tek na kraju i sve kratko ugrijte.

Za tijesto s Garant kvascem, u posudu stavite brašno, Garant kvasac, sol, ulje, koncentrat rajčice i hladnu vodu. Mikserom ili rukama zamijesite tijesto, po potrebi dodajte još vode, mijesite ga oko 2 min.

Odmah ga podijelite na dva dijela. Svaki dio razvaljate u pravokutnik i svaki dio nadjenite jednim nadjevom.

Svako tijesto posebno narolajte. Dobivene rolice prerežite na pola - okomito po dužini (po sredini). Po jednu «prerezanu polovicu» rolice s nadjevom od Mozzarelle i  «prerezanu polovicu» rolice s nadjevom od Fete ispletite zajedno kao pletenicu. Isto učinite i s preostalom «prerezanom polovicom» rolice s nadjevom od Mozzarelle i  «prerezanom polovicom» rolice s nadjevom od Fete.

Obje pripremljene pletenice položite u lim obložen papirom za pečenje.

Ostavite ih da stoje 15 min. na sobnoj temperaturi, a onda ih stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko pola sata.

Ako upotrebljavate obični svježi ili suhi kvasca, kad zamijesite tijesto, ostavite ga da se digne, pa tek tada krenite na nadijevanje tijesta i izradu pletenica.

Krustada od bundeve

Ne tako davno, radila sam Krustadu od dunja, prema receptu za  Krustadu od jabuka. Ovo je varijanta s bundevom, svodi se na isto kao i varijanta s dunjama jer sam se držala istog recepta. Ipak, upotrijebila sam manje nadjeva od bundeve (nego što navodim u receptu) -  jer nisam imala dovoljno bundeve. A i šlaga sam upotrijebila manje: imala sam nešto šlaga koji mi je ostao od ukrašavanja (jedne druge) torte, pa sam ga natrpala na ovu krustadu (baš ga i nije bilo dovoljno, ali nije mi se dalo miksati drugi).

Kolač sam radila u kalupu promjera 26 cm, pa sam ovaj put odmah u startu smanjila količinu sastojaka za tijesto jer ako radim količinu iz originalnog recepta ostane mi puno tijesta (a i ovako mi ga je bilo previše). 

Tijesto

150 g oštrog brašna

75 g hladnog margarina

50 g šećera kristala

prstohvat soli

na vrhu noža praška za pecivo

2-3 žlice kiselog vrhnja

Nadjev

400 g pečene, samljevene narančaste bundeve (pirea od bundeve)

20 g maslaca

šećer

na vrhu noža cimeta

1 žlica pekmeza od marelice/breskve

Krema

500 ml mlijeka

120 g šećera kristala

1 prašak za puding od vanilije

2 jaja

Za premazivanje

izmiksani šlag (slatko vrhnje)

Za tijesto, listiće hladnog margarina vrhovima prstiju «zamijesite» s brašnom da dobijete mrvice. Dodajte ostale sastojke i zamijesite tijesto; kiselo vrhnje dodavajte prema potrebi. Zamotajte ga u foliju i stavite u hladnjak na pola sata.

Rashlađeno tijesto razvaljajte (oko 4 mm debljine) na pobrašnjenoj podlozi.

Ja tijesto pečem u okruglom kalupu primjera 26 cm s «rebrastim»  stranicama visine 4 cm.

Razvaljano tijesto stavite u namašteni kalup, obložite i stranice kalupa, odrežite višak tijesta koji visi preko ruba. Dno nabockajte vilicom.

Aluminijsku foliju natrgajte na trake širine 3-4 cm.

Trake poredajte po ruba kalupa,  pa ih pritisnite da drže tijesto na mjestu: uz rub kalupa, da tijekom pečenja ne spuzne.

Tijesto stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite ga 20ak min. S pečenog tijesta skinite trake folije i ostavite da se ohladi.

Za ovaj nadjev potrebno je oko 400 g pirea od pečene bundeve. Nemam pojma koliko svježa bundeva mora biti velika/teška da na kraju dobijete potrebnu količinu pirea (koliko ukupne težine bundeve otpada na koru i onaj gnjecavi dio s košticama?).

Bundevu prepolovite, narežite ju na veće komade (šnite, kao kad režete lubenicu), odstranite sredinu s košticama.

Komade bundeve poslažite na lim obložen papirom za pečenje (mesnati dio prema gore, tj. strana s korom dolje).

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite da bundeva omekša (oko 1 sat).

Vrijeme pečenja ovisi o veličini komada (a čini mi se i o vrsti bundeve?). Probajte je li meso dovoljno mekano.

Pečenu bundevu ostavite da se ohladi.

Odstranite koru i potamnjele dijelove. 400 g očišćenog bundevinog mesa sameljite u multipraktiku u glatki pire.

U loncu rastopite maslac, dodajte pire od bundeve, šećer (količina po želji) i cimet. Kuhajte na laganoj vatri, miješajte, pazite da ne zagori, smjesa treba biti gusta i glatka.

Maknite smjesu s vatre, dodajte pekmez, dobro promiješajte i ostavite da se ohladi.

Za kremu, pomiješajte šećer i prašak za puding, dodajte oko 100 ml mlijeka i jaja, dobro promiješajte pjenjačom.

400 ml mlijeka zakuhajte i u njemu skuhajte pripremljenu smjesu da se zgusne kao puding.

Kremu ulijte u drugu posudu i prekrijte folijom, ostavite da se ohladi.

Ohlađeno tijesto prvo premažite hladnim nadjevom od bundeve, a onda na to razmažite ohlađenu kremu. Odozgo premažite izmiksanim šlagom.

Krema od pudinga bi trebala biti dovoljno čvrsta da po njoj možete razmazati šlag, ali kao nije, stavite kolač u hladnjak, pa šlag razmažite po kremi kad se ona dovoljno stvrdne.

Kolač dobro rashladite prije posluživanja (ostavite ga u hladnjaku 5-6 sati).

Tigar torta i varijacija na temu

Ne znam zašto se ovakve torte zovu «Tigar torte». One koje sam vidjela (uključujući i ovu moju) meni više liče na nešto što bi se moglo nazvati «Leopard torta» (iako, leopard ima tamne točke na svijetloj podlozi, a ne obrnuto).

Nemam iskustva s ovakvim tortama. Par puta radila sam kolač na «ovu foru»: kocke biskvita u kremi, ali taj kolač nema veze s tzv. Tigar tortom. Zato sam izradi torte pristupila kao da pišem disertaciju.

Po Internetu ima hrpa recepata. Pritom je zanimljivo da je krema u svima manje-više ista, ali biskviti su totalno različiti. Pa tako ima biskvita sa 10, 7 ili 5 jaja. Ja sam najviše proučavala one s 5 jaja – a i među njima ima ogromnih razlika. U nekima na 5 jaja ide 5 žlica šećera, 5 žlica brašna i prašak, tj. mlijeko i ulje se ne upotrebljavaju, u drugima na 5 jaja ide «veća količina mlijeka i ulja» pa se samim time povećava i količina šećera i brašna i to na čak 20ak žlica (!). Nije baš isto kad se biskvit od 5 jaja radi s 5 ili 25 žlica brašna.

Prilikom odabira biskvita koji ću raditi odlučila sam se za znanstvenu «eci-peci-pec metodu».

Krema je u svakom receptu manje-više ista, iako i tu ima razlika. Najviše sam proučavala kreme koje se rade od 500 ml mlijeka, a onda na tu količinu mlijeka, ovisno o receptu, mogu ići 3 žlice šećera, 6 žlica šećera ili 300 g šećera itd. Odlučila sam se za 6 žlica šećera.

Što se žumanjaka tiče, u kremu uglavnom idu 4 žumanjka iako ima recepata u koje idu i 4 cijela jaja. Ja sam se odlučila za varijantu s 4 žumanjka.

Sam proces izrade kreme je donekle sličan u svim receptima, iako ima razlika s obzirom na «trenutak» kada se koji sastojak dodaje u kremu (žumanjci, margarin, čokolada…). Pa tako se u nekim receptima od mlijeka, brašna i šećera skuha krema pa onda u kuhanu kremu idu sirovi žumanjci, a u drugim receptima  i žumanjci se kuhaju u smjesi. Ja sam se odlučila za tu varijantu s kuhanjem žumanjaka. Margarin, čokoladu i orahe dodala sam na kraju.

Kad je u pitanju rezanje biskvita, u većini recepata piše da se biskvit reže/trga na komade/kocke i pomiješa s kremom. Meni se ta varijanta nije sviđala. Našla sam jedan recept u kojem piše da komade biskvita treba slagati u lim i zalijevati kremom – odlučila sam se držati tog naputka.

Moglo bi se reći da je moja varijanta torte sinteza nekoliko recepata koje sam proučavala:

Tigar torta 1, Tigar torta 2, Tigar torta 3, Tigar torta 4, Tigar torta 5, Popara torta, itd.  To nisu svi recepti za tzv. «Tigar tortu», po Internetu ih možete naći još par, a neki nose i sasvim druge nazive.
No, evo i moje varijante...

Tigar torta

Biskvit

5 jaja

15 žlica šećera

15 žlica mlijeka

15 žlica ulja

15 žlica brašna

1 prašak za pecivo

Krema

500 ml mlijeka

6 žlica šećera

2 žlice brašna

4 žumanjka

100 g čokolade

250 g margarina/maslaca

200 g mljevenih oraha (lješnjaka)

2 žlice ruma

Premazivanje

izmiksani šlag

Za biskvit, izmiksajte cijela jaja sa šećerom pa onda umiksajte i ulje. Na kraju dodajte brašno pomiješano s praškom i mlijeko.

Lim obložite papirom za pečenje.

Papir namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu. Stavite u pećnicu zagrijanu na 170 stupnjeva. Pecite oko pola sata (probajte čačkalicom je li biskvit pečen). Ako biskvit prebrzo potamni, pokrijte ga aluminijskom folijom.

Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.

Narežite ga na ploške/komade željene veličine.

Biskvit sam pekla u limu 36 cm x 24 cm.

Ohlađeni biskvit bio je visok oko 4 cm. Odlučila sam ga rezati na tanke ploške debljine 7-8 mm. A dužinu komada prilagodila sam po potrebi – dok sam ih slagala u lim i zalijevala kremom, neke sam rezala na 5-6 cm duge komade, neke na 8-9 cm duge komade itd.

Za kremu, žumanjke izmiksajte sa šećerom pa dodajte brašno i 2-3 žlice mlijeka, izmiješajte da nema grudica.

Ostatak mlijeka zakuhajte pa dodajte smjesu od žumanjaka i kuhajte na laganoj vatri, miješajući, da se zgusne kao puding.

Maknite s vatre pa dodajte nasjeckanu čokoladu i na listiće narezani margarin, miješajte da se sastojci rastope i povežu  u glatku smjesu. Na kraju umiješajte orahe i rum.

Kalup za tortu/kolače (ili zdjelu okruglog dna)  obložite papirom za pečenje ili folijom.

Ja sam koristila kalup za tortu promjera 24 cm.

Na dno kalupa gusto, jednu do druge, polegnite ploške biskvita i premažite ih s 3-4 žlice tople kreme. Ostale ploške slažite ukoso/okomito/nepravilno u kalup, naslanjajte jedne na druge i između njih ulijevajte toplu kremu.

Ako kolač radite u kalupu za tortu ili u  zdjeli okruglog dna, ne morate na dno prvo složiti ploške biskvita – možete ih složiti odozgo na «nadjev» pa kad stvrdnuti kolač istresete iz kalupa (tj. okrenete ga)  ta strana s ploškama bit će  dolje – kolač će «stajati» na tim ploškama.

Ako vam ostane kreme, prelijte ju odozgo. Sve malo pritisnite dlanovima.

Tortu ostavite u hladnjaku preko noći (oko 8 sati).

Sutradan tortu izvadite iz kalupa.

Premažite ju izmiksanim šlagom i ukrasite po želji.

:)

Par tjedana kasnije došla sam na ideju da napravim «sličnu» tortu, na kraju je od toga svega proizašla neka mješavina Tigar torte i tzv. Gloria torte.

Viđala sam svakakve recepte za Gloria tortu, u globalu, to je motana/(na)rolana torta od izrezanih «traka» žutog biskvita i tamne kreme (izgledom podsjeća i na tzv. Klavir kolač/tortu).

Radila sam jednom Gloria tortu po receptu iz časopisa Lisa: Čarolija okusa, ali meni se taj recept nikako ne sviđa. Već par godina imam pripremljen recept za Gloria tortu s internetskih stranica Dr Oetkera, ali nikako da dođe na red da ju isprobam. Jednom će i ona doći na red…

Za ovu tortu napravila sam isti biskvit kao u prethodnom receptu, ali pekla sam ga u manjem limu (da bude viši). Kremu sam radila po receptu za ovu Tigar tortu, ali pola mjere (upotrijebila sam prašak za puding jer doma nisam imala gustina).

Krema iz prvog recepta meni se uopće ne sviđa jer sadrži mljevene orašaste plodove (koje ja ne volim). Ali krema iz drugog recepta mi se jako svidjela:)

Varijacija na temu Tigar torte i motane Gloria torte

Biskvit

5 jaja

15 žlica šećera

15 žlica mlijeka

15 žlica ulja

15 žlica brašna

1 prašak za pecivo

Krema

600 ml mlijeka
2,5 – 3 vrećice praška za puding od čokolade (ili 100 g gustina)

10 žlica šećera

2 žlice kakaa

150 g čokolade za kuhanje

185 g mekanog margarina/maslaca

1 rum šećer

Ukrašavanje

izmiksani šlag

Za biskvit, izmiksajte cijela jaja sa šećerom pa onda umiksajte i ulje. Na kraju dodajte brašno pomiješano s praškom i mlijeko.

Lim obložite papirom za pečenje.

Papir namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu. Stavite u pećnicu zagrijanu na 170 stupnjeva. Pecite oko pola sata (probajte čačkalicom je li biskvit pečen). Ako biskvit prebrzo potamni, pokrijte ga aluminijskom folijom.

Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.

Biskvit sam pekla u limu 34 cm x 21 cm, bio je visok oko 5 cm.

Za kremu, u lonac stavite 450 ml mlijeka i 8 žlica šećera, zakuhajte na laganoj vatri, miješajte da se šećer rastopi.

150 ml mlijeka pomiješajte s praškom za puding, 2 žlice šećera i kakaom. Dodajte kipućem mlijeku i skuhajte kao puding.

Smjesu ostavite da se hladi oko 5 min., pa dodajte nasjeckanu čokoladu, miješajte da se čokolada rastopi.

Ostavite smjesu da se ohladi.

Mekani margarin/maslac kremasto izmiksajte pa mu, žlicu po žlicu, dodavajte ohlađenu smjesu, miksajte da se sve poveže u glatku kremu.

Možete umiksati i rum šećer ili žlicu ruma.

Hladni biskvit okomito narežite na tanke ploške (debljine oko 7 – 10 mm).

Jednu plošku biskvita tanko premažite kremom pa ju narolajte s kreće strane. Dobivenu «rolicu» postavite da stoji na sredini pladnja obloženog papirom za pečenje.

Sljedeću plošku biskvita tanko premažite kremom i omotajte ju oko «rolice» na pladnju: na isti način premažite svaku plošku biskvita i motajte ju oko već složenih ploški.

Ovisno o tome koliko veliku (kojeg promjera) tortu želite, možete sve ploške omotati na taj način  i onda ih stegnite obručem (možete ga napraviti od folije, papira za pečenje, kartona,…).

Ja nisam bila načisto s tim kako veliku tortu namjeravam napraviti, ali počela sam ju raditi na podlošku promjera 24 cm.

Dakle, motala sam ploške na podlošku da je «promjer torte» prelazio 24 cm (tj. namotane ploške prelazile su rub podloška promjera 24 cm).

Onda sam oko njih stavila metalni obruč, i na taj način sam ih «zgurala» u taj kalup, da budu gusto «zbijene» (tj. pazila sam da ploški biskvita ima dovoljno kako bi bile dobro «zgurane»i «stisnute» kad stavim obruč; kako obruč ne bi bio samo labavo stavljen oko njih).

Ostalo mi je 8-9 ploški biskvita i nešto kreme.

Taj ostatak kreme razmazala sam odozgo po torti, te sam u nju utisnula još par ploški (nisam potrošila sve ploške biskvita).

Tortu stavite u hladnjak preko noći.

Sutradan tortu izvadite iz kalupa, omažite ju šlagom, ukrasite po želji (npr. posipajte ju nasjeckanom čokoladom).

Kad sam tortu izvadila iz kalupa, okrenula sam ju da «stoji» na onim ploškama biskvita koje sam poslagala odozgo po kremi.

Ali to nije obavezno, takva «baza» nije potrebna; kako rekoh, možete sve ploške omotati jedne oko drugih i tako napraviti tortu promjera oko 26 cm. To ovisi i o tome pečete li biskvit u većem ili manjem limu, tj. koliko će biti širok/dugačak, a koliko visok.

Popečci od zobenih pahuljica i sira

Sastojci

1 crveni luk

1 češanj češnjaka

160 g zobenih pahuljica

300 ml vode + pola kocke za juhu

1-2 čajne žlice crvene, slatke, mljevene paprike

1 žlica svježeg nasjeckanog peršinovog lišća (ili nekog drugog bilja)

sol, papar

60ak g tvrdog sira

2-3 žlice krušnih mrvica ili pšenične krupice ili brašna

+

masnoća za prženje

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.

U loncu zagrijte žlicu ulja i dodajte luk. Pržite ga 10ak min. na laganoj vatri. Zatim dodajte pahuljice i sve promiješajte pa dodajte vodu i zdrobljenu kocku. Kuhajte na najslabijoj vatri, miješajući, 2-3 min. da pahuljice upiju tekućinu i smjesa postane čvrsta, ali sluzavo-ljigavo-gnjecava.

Smjesu maknite s vatre pa umiješajte papriku i peršinovo lišće. Začinite solju i paprom. Dodajte malo mrvica ili krupice ili brašna da dobijete smjesu od koje možete oblikovati popečke.

Ostavite smjesu da se hladi 10ak min.

Sir narežite na 7-8 komadića debljine oko 5 mm i širine/dužine 3-4 cm (ovisno o tome kakve popečke namjeravate raditi.

Smjesu od pahuljica podijelite na 7-8 jednakih dijelova. Svaki dio spljoštite među dlanovima na sredinu položite komadić sira pa skupite krajeve oko njega i oblikujte kuglicu, koja onda spljoštite u okruglasti popečak.

Pazite da sir bude prekriven smjesom da ne curi za vrijeme pečenja.

Popečke možete uvaljati u mrvice ili brašno, ali nije obavezno, stajanjem na zraku, prije pečenja, će se još i posušiti.

Možete ih uvaljati u zobene pahuljice: tako možda ljepše izgledaju. Iako sam ovaj put i ja tako radila: nisam ljubitelj tog postupka jer se većina tog «zrnja» odlijepi s popečaka za vrijeme pečenja pa mi ostane plivati u tavi na masnoći.

Popečke pržite s jedne i druge strane u većoj količini masnoće da porumene. Pečene popečke odlažite na papirnati ubrus da upije višak masnoće.

Adventski kiš sa suhim voćem

Ne držim se u potpunosti Oetkerovog recepta , ali držim ga se u dovoljnoj mjeri da i ova moja varijanta može proći pod taj famozni kiš.

U originalu, za nadjev upotrebljava se vinjak. Nemam baš naviku kupovati alkoholna pića za «po doma» jer obično u dnevnom boravku («primaćoj sobi») u tzv. «buffetu» (koji se kod nas tradicionalno izgovara kao što se i piše «bufet») - imamo «alkohola» koji smo dobili na poklon.
Od alkoholnih pića kupujem jedino rum za kolače i žesticu koju ja volim: viski, votku i tekilu (kupujem ih ukoliko mi ih nitko nije duže vrijeme poklonio, pa sam «ispraznila» zalihu iz «bufeta»).

Zbog nedostatka vinjaka, najprije sam u kolač htjela staviti šeri, ali skužila sam da ni njega nemam doma. Zatim sam htjela upotrijebiti rum, al´ njega sam imala samo par kapi.

Naposljetku, u kolač sam stavila viski (očito nam nitko već duže vrijeme nije poklonio ni vinjak ni šeri,… (sad znate što vam je činiti:DDDD a pri kraju sam i sa zalihama viskija:)))

Ako ne želite upotrijebiti alkohol u nadjevu, ne morate, ali suho voće bi ipak trebalo namočiti da «omekša» (možete ga namočiti u nekakvom soku ili čaju).

Za nadjev, potrebna je tzv. mješavina začina za tzv. spekulacijus kekse. Ja nisam oduševljene ni takvim keksima, ni takvim začinima, pa se nisam ni trudila kupiti taj sastojak. Doma sam imala nekakav paketić začina za medenjake, pa sam stavila 1 čajnu žlicu toga.




Nadjev
500 g suhog voća (šljive, višnje, smokve, brusnice, marelice, grožđice, ananas, mango,…)
150 ml vinjaka (ili viskija, ili nekog drugog alkoholnog pića) ili nekakvog soka
1 prašak za puding od čokolade
375 ml mlijeka
100 g šećera
120 g kiselog vrhnja
1-2 čajne žlice začina za spekulacijus kekse (ili za medenjake)
1 jaje

Tijesto
200 g brašna
na vrhu noža praška za pecivo
100 g margarina/maslaca
1 vanilin šećer
50 g šećera
3 žlice vinjaka ili mlijeka
+
25 g badema narezanih (nasjeckanih) na listiće

Za nadjev, suho voće narežite na manje komade, stavite ga u staklenku, prelijte vinjakom, voće pritišćite žlicom da sve bude zbijeno i da se moči (staklenku zatvorite poklopcem). Ostavite sve da odstoji preko noći.

Sutradan, 75 ml mlijeka pomiješajte sa šećerom i praškom za puding.
300 ml mlijeka zakuhajte i u njemu skuhajte puding. Smjesu premjestite u posudu za miksanje, pokrijte ju folijom i ostavite puding da se ohladi.


Od navedenih sastojaka zamijesite tijesto. Razvaljajte ga na pobrašnjenoj podlozi.
Lim namastite pa dno i stranice obložite tijestom, nabockajte ga vilicom, odrežite višak tijesta koji visi preko ruba. Po dnu posipajte nasjeckane bademe.
Aluminijsku foliju natrgajte na trake širine 3-4 cm. Trake poredajte po ruba kalupa pa ih pritisnite da drže tijesto na mjestu: uz rub kalupa, da tijekom pečenja ne spuzne.
Lim s tijestom stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 15ak min. S pečenog tijesta skinite trake folije i ostavite da se ohladi.
Kolač sam pekla u kalupu promjera 26 cm, sa stranicama visine 4 cm.


Ohlađeni puding izmiksajte da bude gladak pa mu dodajte kiselo vrhnje, 50 g šećera, vanilin šećer, začin i jaje. Sve dobro izmiksajte pa žlicom umiješajte oko ¾ voća koje se močilo preko noći.
Smjesu ravnomjerno rasporedite na ohlađeno tijesto. Preostalu ¼ suhog voća «dekorativno» rasporedite odozgo po nadjevu (ja nisam to suho voće tako dijelila na dva dijela: ja sam sve voće umiješala u puding).

Kolač stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite ga oko pola sata.

Pečeni kolač ostavite da se dobro ohladi prije posluživanja.

Prije posluživanja kolač možete posipati šećerom u prahu i ukrasiti bademima.

Pita od jabuka i sirupa

Ovaj recept je iz nekog prastarog broja časopisa «Mila». Ne sjećam se ni kad sam zadnji put radila ovu pitu, ali neki dan sam nabasala na recept, i dobro mi je došao, budući da imam jabuke na raspolaganju:(

U originalu, jabuke se ne gule, upotrebljavaju se zajedno s korom.
Ja ne volim jabuke. Kad se i natjeram da koju pojedem, obavezno ju ogulim(!), nije bitno jel´ domaća il´ kupovna, meni je kora na svakoj odurna. I kad radim kolače od jabuka, obavezno gulim koru! Čula sam da ta famozna kora sadrži «puno vitamina», koliko ju vječito svi hvale, imam osjećaj da praktički liječi rak. Ali meni ta kora ne valja, i zato ju uvijek gulim. Ako ću zbog toga,što ne jedem tu «super zdravu» koru, crknuti od neke odurne boleštine (od koje 100 % ne bih crkla da sam jela koru od jabuke!), u redu, spremna sam na to.
Ipak, kad sam prvi put (prije 10ak godina) radila ovu pitu, «slijepo» sam slijedila recept i naravno da sam poslušala i uputu koja se odnosi na ne guljenje jabuka (iako sam uvijek za svaki kolač gulila jabuke!). Ajme, koji užas!
Budući da ne volim jabuke, a ni takve «pitaste» kolače od prhkog tijesta, nisam ni očekivala da će me kolač oduševiti, ali ta kora na jabukama – to je jednostavno bilo prestrašno!
Otada, svaki put, obavezno gulim jabuke.

Tijesto
200 g brašna
100 g maslaca/margarina
50 g šećera
prstohvat soli
1 jaje

Nadjev
250 ml kupovnog sirupa od jabuka (sok koji se priprema s vodom)
75 g kukuruznog škroba (Gustin) ili glatkog pšeničnog brašna
3 jaja
1-2 čajne žlice cimeta
prstohvat soli
4 velike jabuke
+
20 g rastopljenog, ohlađenog maslaca



Od brašna, listića maslaca, šećera, soli i jajeta zamijesite glatko tijesto. Ako se tijesto ne povezuje možete dodati malo kiselog vrhnja.
Ovaj put nisam upotrijebila jaje, stavila sam malo više margarina i dodala par žlica kiselog vrhnja.
Tijesto zamotajte u foliju i stavite ga u hladnjak na pola sata.

Jabuke operite (možete ih oguliti ili ne). Prepolovite ih i narežite na tanke ploške, ne deblje od 5 mm.
Narezane jabuke, po želji, možete nakapati limunovim sokom da ne pocrne, ali tijekom pečenja će se ionako odozgo «zapeći» pa neće biti «svijetle».

U posudu stavite jaja, sol, sirup i cimet pa sve izmiksajte.
Cimeta možete staviti više ili manje, ja ga stavljam manje.

Rashlađeno tijesto razvaljajte i njime obložite dno i stranice namaštenog kalupa, dno nabockajte vilicom.
Ja kolač pečem u okruglom limu promjera 26 cm, stranice su visoke 4 cm. Ne bi bilo loše imati veći kalup.

Na tijesto odmah nalijte smjesu od jaja i sirupa i na to «dekorativno» posložite ploške jabuka (ploške će, naravno, djelomično potonuti u «nadjev», al´ nema veze). Složene ploške nakapajte rastopljenim maslacem.

Kolač stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva i pecite ga oko 45 min. Ako odozgo previše potamni, prekrijte ga aluminijskom folijom.

Pečeni kolač ostavite da se potpuno ohladi.

Irski kolač sa suhim voćem i viskijem

Ovo nije jedan od onih biskvitnih ili dizanih, relativno «suhonjavih» kolača sa suhim voćem (tipa Stollen/voćni kruh itd.).

Ovaj kolač je čista suprotnost suhonjavim kolačima: toliko je natopljen i sočan, da je praktički gnjecav. Izrada nije komplicirana, ali recimo da je proces pripreme «dugotrajan»: prvo se voće moči 2 dana, pa se tek onda peče kolač, pa onda on mora odstajati 3-4 dana – teoretski, kolač je spreman za jelo tek nakon tjedan dana.

Nisam ljubitelj takvih kolača, ali malo za promjenu… :)

Dotični recept imam u papirnatom izdanju njemačkog časopisa «Brigitte», a sad sam vidjela da ga ima i u online varijanti.

Kolač definitivno ne spada među «najjeftinije» i potrebna je hrpa sastojaka, ali kombinaciju i omjer sastojaka možete prilagoditi svojim mogućnostima.

Među sastojcima se navodi: 50 g kandirane narančine kore, 50 g kandirane limunove kore, 200 g kandiranih trešanja, 400 g suhog voća – upotrijebila sam i narančinu i limunovu koru, ali kandirane trešnje nikad ne upotrebljavam: umjesto njih upotrijebila sam ukupno 600 g suhog voća.
Možete upotrijebiti bilo koje suho voće: šljive, višnje, ananas, mango, papaju, marelice, grožđice, smokve,…

Nadalje, potrebno je 200 g nasjeckanih lješnjaka i 100 g nasjeckane čokolade. Ja ne volim orašaste plodove pa ne upotrebljavam lješnjake: stavila sam ukupno 200 g nasjeckane čokolade.
Umjesto lješnjaka možete staviti i neke druge orašaste plodove.

Dakle, sastojke možete zamijeniti nekim drugim sastojcima, a ako nešto i izbacite, ili stavite nečega malo manje nego treba, ostalih sastojaka ima više nego dovoljno, pa kolač definitivno neće biti «siromašan».


Što se marcipana tiče, za ovakve kolače ja upotrebljavam tzv. marcipan za jelo («desertni») koji je preliven čokoladom. U trgovinama se taj marcipan nalazi na policama s čokoladom, jer nije namijenjen izradi kolača, nego spada među slatkiše. Obično je pakovan kao prutić od 100 g (ima i od 60-90 g, ovisno o proizvođaču) i cijena mu je (u zagrebačkim supermarketima) obično 5 -10 kn po komadu (ali ima ga i po 15 kn, ovisno o proizvođaču, trgovini/marži). U ovakvim slučajevima, ne smeta što je taj marcipan preliven čokoladom, to neće pokvariti okus kolača:) A što se samog marcipana tiče, on nije ništa drugačiji od onog «slastičarskog» (može biti razlika u omjeru i upotrebi sastojaka, ali to se događa i kad se usporede dva slastičarska marcipana različitih proizvođača).
Tzv. «slastičarski» marcipan u (velikim) trgovinama stoji na policama s potrepštinama za izradu kolača, nije preliven čokoladom, namijenjen je izradi slastica/ukrasa. U Zg. može se naći marcipan proizvođača Schwartau, pakiran po 200 g, cijena mu je oko 30 kn.


Kolač treba peći u kalupu za kuglof/vijenac. Kalup sam namastila i pobrašnila (nisam probala posipati kalup mljevenim orasima jer ih ne volim).
Kad se moj pečeni, zalijani kolač ohladio, nastali su problemi – nije se dao istresti iz kalupa. Ja sam kalup uronila u sudoper pun vruće vode i to je tako stajalo oko 5 min. Nakon toga uspjela sam istresti kolač, iako ne baš glatko, mjestimično je na kalupu ostao tanak sloj «zapečene» korice kolača. Ali sve u svemu, kolač je poprilično dobro izgledao, pa nisam paničarila (ionako na kolač još ide i glazura).
Možda bi bilo dobro kalup obložiti papirom ili folijom, pa papir/foliju namastiti i pobrašniti/posipati mljevenim orasima…


Nadalje, ohlađeni kolač treba omazati samo čokoladom rastopljenom na pari (s «većim» udjelom kakaa, barem 60%, tzv. kuverturom)

Dakle, na kolač nemojte stavljati glazure koje se inače stavljaju na (kremaste) kolače koji se čuvaju u hladnjaku; tj. glazure u kojima se kombiniraju mlijeko, šećer, vrhnje, maslac, ulje… – kako bi glazura bila mekana, tj. da ne puca prilikom rezanja, iako je kolač bio u hladnjaku.

U ovom slučaju glazura treba biti čvrsta/tvrda da čuva vlagu u kolaču. A kolač ionako treba čuvati na sobnoj temperaturi (eventualno u hladnijoj prostoriji, ali ne u hladnjaku) - pa ne bi trebalo biti problema s rezanjem (ja ih nisam imala; ali ako čokolada baš puca, možete uroniti nož u vruću vodu).

Prije nego se glazura na kolaču stvrdne, treba ga ukrasiti kandiranim voćem i orašastim plodovima. Ja ne običavam po glazuri keljiti orašaste plodove jer ih ne volim, nego po čokoladnoj glazuri posipam još i nasjeckanu čokoladu - čokolade nikad previše:DDD

U receptu se navodi i da se kolač ne mora premazati čokoladnom glazurom, ali u tom slučaju ga treba prekriti krpom natopljenom viskijem – kako bi zadržao vlagu; nisam to isprobala.

Gotov kolač treba spremiti u kutiju s poklopcem. Ja nemam odgovarajuću kutiju pa kolač spremam u plastičnu vrećicu. Tako spremljen kolač, navodno, može trajati mjesec dana, ali mi smo brzo završili s njim, pa ne znam koliko zaista može stajati:)

Sastojci
50 g kandirane narančine kore
50 g kandirane limunove kore
400 g suhog voća i 200 g kandiranih trešanja (ili 600 g suhog voća: šljive, višnje, ananas, mango, papaja, marelice,…)
250 ml viskija
200 g nasjeckanih lješnjaka (ili drugih orašastih plodova) i 100 g nasjeckane čokolade (ili «samo» 200 g nasjeckane čokolade – kao u mojem slučaju:)
100 g marcipana
200 g šećera
200 g mekanog margarina/maslaca
5 jaja
200 g brašna
2 žlice kakaa
1 čajna žlica praška za pecivo
prstohvat soli
na vrhu noža mljevenog kardamona
na vrhu noža mljevenog đumbira
pola čajne žlice cimeta
sitno ribana kora 1 naranče
sitno ribana kora 1 limuna

Za kalup
masnoća
mljeveni orasi ili brašno

Za natapanje pečenog kolača
100 ml viskija
100 ml kuhane, ohlađene crne kave

Za premazivanje
200 g čokolade za kuhanje s većim udjelom kakaaa
orašasti plodovi, kandirane trešnje, nasjeckana čokolada,… za ukras

Kandiranu koru naranče i limuna te suho voće sitno nasjeckajte. Stavite ih u odgovarajuću staklenku, pa zalijte s 250 ml viskija, tiskajte odozgo žlicom da bude «zbijeno». Staklenku zatvorite i ostavite 2 dana (48 sati) na sobnoj temperaturi (ne trebate to ni miješati ni tresti).

Ako namjeravate upotrijebiti kandirane trešnje – njih nemojte stavljati u ovu staklenku s viskijem, one idu direktno u biskvitnu smjesu.

Nakon 2 dana…

Čokoladu nasjeckajte (i orašaste plodove, ako ih upotrebljavate; a ako koristite i kandirane trešnje, njih preplovite).

Marcipan narežite na kockice.

Pomiješajte brašno, prašak, sol i kakao.

Mekani margarin kremasto izmiksajte sa šećerom. Zatim naizmjence dodavajte mješavinu brašna i jedno po jedno jaje.

Nakon toga dodajte začine i naribanu koru limuna i naranče.

Na kraju kuhačom umiješajte nasjeckanu čokoladu (orašaste plodove i kandirane trešnje – ako ih upotrebljavate), marcipan, te kandiranu narančinu i limunovu koru i suho voće zajedno s viskijem u kojem se sve močilo.

Kalup za kuglof/vijenac (oko 2- 2,5 l zapremnine) namastite i pobrašnite ili posipajte mljevenim orasima. Ulijte smjesu.

Možda bi bilo dobro kalup obložiti folijom ili papirom za pečenje, a foliju/papir namastiti i pobrašniti ili posipati mljevenim orasima.

Kolač stavite u pećnicu zagrijanu na 160 stupnjeva i pecite oko 70 min. (80 min. trebalo bi svakako biti dovoljno.)

Vrući kolač odmah nabockajte štapićem i prelijte viskijem pomiješanim s kavom.

Kolač ostavite da se potpuno ohladi u kalupu (najbolje preko noći).

Ohlađeni kolač istresite iz kalupa.
Ako se kolač neda istresti, kalup uronite u vruću vodu i ostavite 5-10 min. Nakon toga bi se kolač trebao dati izvaditi…

Na pari otopite čokoladu i njome omažite kolač. Po želji, prije nego se glazura stvrdne, kolač ukrasite orašastim plodovima, kandiranim trešnjama, nasjeckanom čokoladom, …

Kad se glazura potpuno stvrdne, kolač stavite u odgovarajuću kutiju s poklopcem (ili ga zavežite u plastičnu vrećicu). Ostavite ga na hladnijoj sobnoj temperaturi 3-4 dana da se okusi prožmu.

Tada je kolač spreman za degustaciju:D

Na kolač ne morate stavljati glazuru, možete ga prekriti krpom natopljenom viskijem, i tako spremiti u kutiju ili plastičnu vrećicu i ostaviti da stoji 3-4 dana.

S glazurom ili bez nje kolač može stajati oko mjesec dana (spremljen u kutiju ili plastičnu vrećicu) na hladnijoj sobnoj temperaturi (ne u hladnjaku).

Jaffa s pekmezom

Nedavno sam na blog unijela recept za kolač od maka na koji se stavlja «preljev» za torte skuhan s pekmezom. Taj preljev mi se svidio i potaknuo me da ga probam staviti na tzv. Jaffa kolač. U dotičnom receptu na biskvit se stavlja «žele» na bazi vode, pudinga i sirupa (soka koji se priprema s vodom). Baš me zanimalo kako će kolač izgledati sa «želeom» od pekmeza.

 Zaključak: meni se sviđa! :)

Bilo je nekih izmjena u receptu: na 500 g pekmeza stavila sam cijeli paketić preljeva jer sam htjela napraviti čvršći žele. Ona varijanta koju sam radila prilikom izrade kolača od maka (500 g pekmeza + pola paketića preljeva), za moj ukus nije dovoljno čvrsta (kolač se može rezati, ali to nije onakva čvrsta smjesa na kakvu sam ja «navikla» kad pripremam te preljeve za torte).

Ovaj put sam na kolač stavila drugačiju čokoladnu glazuru, a ne onu koja se nalazi u originalnom receptu za Jaffa kolač. Ako netko ima neku svoju «omiljenu glazuru», naravno da ju može primijeniti i na ovaj kolač.

Što se «krštenja» kolača tiče, odlučila sam se držati famoznog naziva «jaffa», iako, uvijek mi je bilo blesavo kakvih sve (totalno različitih) recepata ima pod nazivom «jaffa kolač» (a većina ih ionako nema veze s kupovnim Jaffa keksima).

Upotrijebila sam pekmez od maline, a vi možete upotrijebiti kakav god hoćete.

Na fotkama se taj sloj pekmeza baš i ne vidi, ali tu je. Problem je u tome što je pekmez tamno crven pa ne dolazi do izražaja između smeđeg biskvita i smeđe čokoladne glazure (a znate da se ja ionako ne trudim oko fotografija).

Biskvit

3 jaja

5 žlica šećera

10 žlica brašna

100 ml ulja

200 ml mlijeka

2 žlice kakaa

1 prašak za pecivo

Žele preljev

500 g pekmeza (po želji)

1 (prozirni) preljev za torte (12 g)

3 žlice vode (ili vode pomiješane s nekim likerom)

Čokoladna glazura

120 g čokolade za kuhanje

50 g margarina/maslaca

2 žlice ulja

2 žlice vode

2 žlice šećera u prahu

Za biskvit, jaja pjenasto umutite sa šećerom. Dodajte ostale sastojke, a kao posljednje umiješajte prosijano brašno s kakaom i praškom za pecivo.

Smjesu ulijte u namašteni i pobrašnjeni lim (otprilike 34 cm x 24 cm) i stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva.

Provjerite čačkalicom jeli kolač pečen.

Pečeni biskvit ostavite da se hladi u limu.

Za žele preljev, pekmez ispasirajte (ako ima nekakav s tzv. «ekstra velikim komadima voća», usitnite ga u blenderu da bude gladak!).

Ja, naravno, upotrebljavam isključivo kupovni, bistri, glatki pekmez, i definitivno nema potrebe da ga još i pasiram, dovoljno je izmiksati ga (običnim nastavcima za biskvitnu smjesu/kremu). Ali ja sam toliko lijena (kad su te neke stvarčice u pitanju) da se meni to neda ni miksati, nego ja taj lijepi, bistri, glatki pekmez samo stavim u lonac i dobro ga izmiješam kuhačom/pjenjačom prije nego uključim štednjak.

Dakle, pekmez stavite u lonac i zakuhajte na laganoj vatri.

Prašak za preljev umutite s vodom i dodajte zakuhalom pekmezu, promiješajte i pričekajte da ponovno zakuha, maknite s vatre, ostavite da se hladi 30ak sekundi (miješajte!) i onda prelijte po ohlađenom kolaču.

Pričekajte da se preljev stvrdne, stavite ga u hladnjak, barem na 20ak min.

Za glazuru, u posudu stavite nasjeckanu čokoladu, na listiće narezan maslac, ulje, vodu i šećer pa sve otopite na pari, na sasvim laganoj vatri da smjesa ne zakuha.

Kad je smjesa glatka, maknite ju s vatre i miješajte par minuta da se ohladi, a onda ju prelijte po kolaču. Stavite ga u hladnjak da se glazura stvrdne.

Kolač režite oštrim tankim nožem, u jednom potezu, bez izvlačenja pa spuštanja noža (možete ga uranjati u vruću vodu, ja se toga baš ne držim, jedino ako se sjetim…).

Pužići s patlidžanom i pestom

Tijesto
500 g brašna
1 suhi kvasac (7 g)
pola čajne žlice šećera
1 čajna žlica soli
5 žlica (maslinovog) ulja
250 ml mlake vode

Nadjev
1 patlidžan
+
za pesto:
pola vezice peršinovog lišća
1-2 češnja češnjaka
3 žlice (maslinovog) ulja
20 g (poprženih) pinjola ili oraha
30 g naribanog parmezana
sol, papar

Od navedenih sastojaka zamijesite glatko tijesto. Pokrijte ga i ostavite na toplom da se diže oko 1 sat.

Patlidžan operite, narežite na 0,5 cm debele ploške, posolite ih i ostavite da stoje 20ak min. Zatim ocijedite vodu koju su ploške ispustile i obrišite ih papirnatim ubrusom.

U tavi zagrijte 2-3 žlice ulja i na njemu popržite ploške, s jedne i druge strane.

Peršinovo lišće operite i obrišite. Usitnite ga u blenderu zajedno s češnjakom, orasima i uljem, «miksajte» da se sastojci povežu (smjesa ne mora biti posve glatka). Na kraju umiješajte parmezan i začinite solju i paprom.

Lim obložite papirom za pečenje (ja sam upotrijebila okrugli lim promjera 30 cm).

Dignuto tijesto razvaljajte u pravokutnik (debljine oko 7-8 mm).

Premažite ga pestom i po njemu posložite ploške patlidžana. Sve zarolajte, počevši s duže strane.

Dobivenu «roladu» narežite na 3-4 cm debele ploške i okomito ih složite u lim (prerezana strana dolje, odnosno gore).

Pužiće ostavite na toplom da se dižu oko pola sata.

Zatim ih stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 40ak min.

Kolač s nadjevom od dunja

Evo još jednog kolača od dunja, ali, ovaj put nešto suprotno «mojoj tradiciji» - bez šlaga i pudinga od vanilije:)

Recept je sa stranice Chefkoch.de. Kolač se prije posluživanja treba dobro ohladiti. Iako, ako (duže vrijeme) stoji u hladnjaku, šećer s cimetom se rastopi, ali nema veze, meni se baš sviđa:)

Nadjev
800 g dunja
500 ml (kupovnog) soka od jabuke
2 žlice iscijeđenog limunovog soka
50 g šećera (ili više)
1 puna žlica brašna ili gustina
200 ml vrhnja za kavu
1 jaje

Tijesto
200 g oštrog brašna
50 g šećera
prstohvat soli
sitno naribana kora pola limuna
75 g maslaca/margarina
7 žlica ledene vode

Za posipanje
4 žlice šećera kristala pomiješanog s cimetom

Za nadjev, u posudu ulijte sok od jabuke i limunov sok.
Dunje operite, narežite na četvrtine, odstranite sredinu s košticama pa ih ogulite i narežite na šnite (debljine oko 1 cm). Kako ploške režete, tako ih stavljajte u pripremljeni sok – da ne pocrne na zraku.

Kad sve dunje narežete, ocijedite ih iz soka u koji ste ih stavljali dok ste ih rezuckali.

Taj isti sok stavite u lonac pa mu dodajte šećer (ja sam stavila više od 50 g), uključite štednjak i ostavite da sok zakuha. Smanjite vatru i dodajte ploške dunja, kuhajte ih na laganoj vatri oko 3 min.; da napola omekšaju (ne trebaju potpuno omekšati jer će se još peći u kolaču).

Ploške izvadite rupičastom žlicom i ostavite ih da se ohlade.

Sok ostavite da se kuha na jakoj vatri – kako bi se reducirao na pola (seljački rečeno – nek´ se kuha da ga bude napola manje), povremeno ga promiješajte.

Kako bi znali da se sok reducirao na pola – kad izvadite napola kuhane dunje, umočite čačkalicu okomito u sok u loncu i zabilježite flomasterom dokle na čačkalici sok seže. Onda sok kuhajte 10ak min. pa opet u njega umočite čačkalicu – pogledajte dokle seže sok, treba ga biti napola manje.

Kuhanu tekućinu ostavite da se ohladi.

U drugu posudu stavite brašno/gustin i polako dodavajte vrhnje za kavu, miješajući pjenjačom da dobijete glatku smjesu. Dodajte jaje pa sve pomiješajte s mlakim kuhanim sokom.

Od brašna, šećera, soli, limunove kore, listića maslaca i vode zamijesite glatko tijesto.

Njime obložite dno i stranice namaštene posude za pečenje. Tijesto nabockajte vilicom pa na njega položite ohlađene dunje i prelijte pripremljenom smjesom.

U originalu, kolač se peče u kalupu promjera 30 cm. Ja sam ga pekla u kalupu promjera 26 cm, sa stranicama visokim 4 cm – kalup je bio doslovno na ruba pun smjese. Nije bilo šanse da ga odnesem u pećnicu, a da mi smjesa kojom sam zalijala dunje ne kapa preko ruba, zato sam taj kalup stavila na lim od pećnice i onda sam to sve tako ugurala u pećnicu. Srećom, ništa nije kapalo po limu za vrijeme pečenja.
Ipak, ne bi bilo loše uzeti veću posudu za pečenje. Budući da sam kolač pekla u manjem limu, meni je ostala oko trećina tijesta…, pa ako odlučite peći kolač u manjem limu, možete smanjiti količinu sastojaka za tijesto.

Kolač stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite ga 40ak min.

Pečeni kolač izvadite iz pećnice i odmah posipajte šećerom pomiješanim s cimetom. Ostavite da se potpuno ohladi.

Medeni pužići s bundevom

Baš volim raditi ove pužiće! A baš volim i unositi ovaj recept na blog jer ne moram svaki put iznova pisati post, nego «kopi/pejstam» (već dobro poznati) recept i izmijenim samo ono što je «drugačije»:DDD

Pa da krenem s «kopi/pejstanjem»…

Nakon što sam u časopisu Lisa: Čarolija okusa otkrila recept za varijantu s jagodama, uslijedile su, samo meni svojstvene:DDD, varijacije na temu pužića: s lubenicom, pa s rabarbarom, sa šljivama, pa s bazginim bobicama, a onda s bananama, ali i malinama, te s dunjama.

Sada evo i verzije s pireom od «bundeve», i to one bundeve koju ja zovem «Halloween tikva» jer takve tikve viđam u američkim filmovima, izrezbarene za Noć vještica.

Ja ne volim tikve, pa to je i jedan od razloga zašto se na razumijem u vrste tikvi, nemam pojma ni u koju vrstu dotična tikva spada (a sigurno ima i na tisuće podvrsta). A još jedan od razloga, zašto se ne razumijem u vrste tikvi, je i taj da svi u mojoj obitelji sve to tikvasto povrće jednostavno zovu «tikva» ili (na kajkavskom narječju) «takvajna» - nije bitno je li tamnije ili svjetlije narančaste boje, je li zeleno, jeli bjelkasto/sivkasto,… ama baš sve je samo tikva, i nitko ni ne zna ni jedan drugi naziv, a kamoli vrstu.

U književnom hrvatskom jeziku uvriježen je naziv «bundeva», pa iako se na mojim blogovima može vidjeti da ne pazim ni na pravopis, ni na gramatiku, a niti na sam leksik hrv. jezika, u ovom slučaju držat ću se riječi «bundeva».

Dakle, ja sam upotrijebila nekakvu narančastu tikvu/bundevu (iz našeg vrta). Meso joj je jako blijedo-narančasto (nije onako kričavo narančasto kao što je obično u američkim filmovima), al´ to očito ovisi o vrsti… (u što se ja apsolutno ne razumijem).

Kao i uvijek kad radim ove pužiće, upotrijebila sam Dr Oetker želirni šećer (pakiran je u paket od 500 g).

U prijašnjim receptima za ove «pužiće» pisala sam o «šećeru za želiranje»: to je smjesa za želiranje kojoj je već dodan šećer, koristi se za brzo ukuhavanje voća, tj. kuhanje pekmeza i želea. Postoji i «mješavina za želiranje» kojoj nije dodan šećer.

Ako nemate mješavinu želirnog šećera, nego samo smjesu za želiranje bez šećera: najbolje bi bilo da u posudi dobro promiješate 500 g šećera kristala i taj paketić od (otprilike) 25 g smjese za želiranje –  i onda upotrijebite 6 žlica te smjese  kao želirni šećer za ukuhavanje voća; ostatak pripremljene smjese možete spremiti u posudu s poklopcem ili u plastičnu vrećicu i ubuduće upotrebljavati ili za kuhanje pekmeza/želea ili ovakve pužiće.

Tijesto
500 g glatkog brašna
1 suhi kvasac: 7 g (ili pola kocke svježeg: 15ak g)
250 ml mlakog mlijeka
80 g margarina
50 g svijetlog meda

Nadjev
400 pirea od bundeve (pečeno, izmiksano bundevino meso)
6 žlica želirnog šećera za ukuhavanje voća (npr. Dr Oetker)
40 g margarina/maslaca, narezanog na komadiće
1 vanilin šećer
pola čajne žlice cimeta

Od navedenih sastojaka zamijesite tijesto, pokrijte ga i ostavite na toplom 20 min. Zatim ga premijesite na pobrašnjenoj podlozi pa ga opet vratite u posudu, pokrijte i ostavite na toplom oko 40 min.


Bundevu prepolovite, narežite ju na veće komade (šnite, kao kad režete lubenicu), odstranite sredinu s košticama.
Komade bundeve poslažite na lim obložen papirom za pečenje (mesnati dio prema gore, tj. strana s korom dolje). Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite da bundeva omekša.
Vrijeme pečenja ovisi o veličini komada (a čini mi se i o vrsti bundeve?). Probajte je li meso dovoljno mekano.
Ja sam narezane komade (poveće) bundeve pekla oko 1 sat.

Pečenu bundevu ostavite da se ohladi.
Odstranite joj koru i potamnjele dijelove. Bundevino meso sameljite u multipraktiku u glatki pire.
Za ovaj nadjev potrebno je oko 400 g tog pirea. Nemam pojma koliko svježa bundeva mora biti velika/teška da na kraju dobijete potrebnu količinu pirea (koliko ukupne težine bundeve otpada na koru i onaj gnjecavi dio s košticama?).
Čini mi se da je dovoljna 1 manja bundeva (moja je bila malo veća, upotrijebila sam ju za još neke stvarčice).


Okrugli lim promjera 30ak cm obložite papirom za pečenje.

Dignuto tijesto razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi u pravokutnik veličine oko 60 cm x 35 cm. Malo pričekajte tijekom valjanja da tijeste počine, bit će lakše razvaljati ga.

Pire od bundeve dobro pomiješajte sa želirnim šećerom, vanilin šećerom i cimetom. Ravnomjerno ga razmažite po tijestu te po njemu rasporedite i listiće maslaca.

Tijesto narolajte počevši s duže strane. Dobivenu «roladu» narežite na 10ak jednakih komada (ovaj put radila sam manje «pužiće» i narezala sam čak 17 komada!).

Narezane «pužiće» složite u lim, prerezana strana okrenuta je prema gore, odnosno dolje.

Pužiće stavite u pećnicu zagrijanu na 180° C i pecite oko 40 min. Ako pužići odozgo prebrzo potamne, pokrijte ih aluminijskom folijom.

Pečene pužiće ostavite da se ohlade.

Po želji, posipajte ih šećerom u prahu.