Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

31. 03. 2011.

Žuta rolada


Zašto ova rolada nosi naziv Žuta rolada? Osim žute kreme, sastoji se i od smeđe kore, pa bi to onda mogla zvati Smeđa rolada, ili Žuto-smeđa rolada ili Smeđe-žuta rolada,… Al´ da ne trkeljam više: niti sam izmislila recept, niti sam ga krstila - recept je iz mamine bilježnice, pa nek´ onda bude «žuta».
Po uzoru na «koru» iz ovog recepta, radila sam Salamicu s rižinim pahuljicama.
Nisam ljubitelj takvih kolača, ali nekad i ja radim nešto «nepečeno» pa se i ova Žuta rolada nađe na repertoaru.





Krema
2 kuhana žumanjka
80 g mekanog margarina/maslaca
80 g šećera u prahu

Kora
150 g mljevenih oraha
150 g šećera u prahu
100 g čokolade za kuhanje
1 svježi bjelanjak
1 velika žlica ruma
+
kristal šećer za razvaljati


Za kremu, kuhane žumanjke ispasirajte (sameljite).
Mekani margarin kremasto izmiksajte sa šećerom u pragu pa dodajte ispasirane žumanjke i sve dobro izmiksajte.
Što se žumanjaka tiče, ne treba komplicirati i kuhati ih na pari, ili «poširati» na vodi itd.: jednostavno skuhajte jaja, kao što ih i inače kuhate i žumanjke upotrijebite za kremu, a s kuhanim bjelanjcima radite što god hoćete.


Za koru, od malo posoljenog bjelanjka izmiksajte snijeg.
Čokoladu nasjeckajte i otopite na pari, malo ju ohladite (ali pazite da se ne stvrdne).
U posudu stavite orahe, šećer, izmiksani snijeg, mlaku čokoladu i rum te zamijesite glatku smjesu. Smjesa je poprilično ljepljiva, po potrebi posipajte ruke šećerom u prahu.
Kad zamijesite smjesu može se činiti jako gnjecava i ljepljiva, ali na zraku se suši i stvrdnjava; možete ju ostaviti da se suši 2-3 min. da ne bude tako ljepljiva.

Papir za pečenje (oko 38 cm x 50 cm) posipajte šećerom i kristalom pa na njemu odmah razvaljajte smjesu u pravokutnik (tanko, 3 - 5 mm debljine).
Ako se smjesa lijepi za valjak, posipajte ga šećerom u prahu.

Na razvaljanu koru ravnomjerno razmažite kremu i sve čvrsto narolajte.




Roladu stavite u hladnjak na par sati da se stvrdne.



29. 03. 2011.

Kukuruzna zlevanka s blitvom

U originalu, ovo je Ninina Zlevka sa špinatom, ali ja uvijek moram nešto promijeniti:D pa je to kod mene Zlevanka s blitvom:) Nina, hvala na inspiraciji:)

Zlevanku možete poslužiti uz mlijeko, vrhnje, sir,…

A ako vam je do estetike, ovu zelenu zlevanku možete poslužiti i s pečenim, kuhanim…. jajima - to je ona neka fora da se takva zelena jela od špinata/blitve slažu s bijelo-narančastim jajima(?). Ja mogu i bez te estetske komponente jela, ionako ne volim jaja… (ok, nisam baš luda ni za blitvom, a pogotovo ne volim špinat; ali volim slane "biskvitne stvarčice":)

Eto, malo za promjenu, ispekla sam jaja na oko pa sam ih poslagala na narezane komade zlevanke (to je bilo prvi put da sam ove godine jela pečena jaja; jaja inače jedem u kolačima, tijestima itd.,ali ne volim ih ni kuhana ni pečena, ni omlete, ni fritate…).

Prošle godine sam više puta radila ovu zlevanku s blitvom i jednom sam došla na ideju da u smjesi napravim udubine i u svaku razbijem jaje pa da se sve to tako ispeče.
Nisam bila zadovoljna rezultatom jer je ispalo da jajima treba duže da se ispeku, nego zlevanki (!): ja jaja pečem tako da se bjelanjak potpuno «stvrdne» jer mi se gadi kad je tekuć. Kad sam pekla tu zlevanku s jajima, bjelanjak se nikako nije htio «stvrdnuti», pa sam sve to skupa  pekla valjda 40 min. – zlevanka se previše osušila; njoj je to vrijeme pečenja bilo predugo. A  nisam bila zadovoljna ni izgledom jaja: bjelanjak je «prekrio» žumanjak, pa se odozgo nije vidjelo «nešto narančasto usred bijelog», tj. žumanjka usred bjelanjka, nego se narančasti žumanjak jedva nazirao «zakopan» ispod bijelog bjelanjka.

Zato se držim ove varijante: u tavi ispečem jaja na oko i poslažem ih na pečenu zlevanku:)



Sastojci
(mjerna jedinica je čaša od jogurta – 180 g)
300 g zelenih listova blitve (bez bijele stabljike); može i špinat:)
2 češnja češnjaka
4 jaja
100 ml ulja
1 čaša mlijeka
4 čaše kukuruznog brašna
1 čaša glatkog pšeničnog brašna
1 prašak za pecivo
1 čajna žlica šećera
1-2 čajne žlice soli
papar i mljeveni čili po želji


U loncu zakuhajte vodu, posolite ju pa dodajte oprane listove blitve. Kuhajte ih oko 1 min., pa ih ocijedite i isplahnite hladnom vodom i dobro ocijedite: rukama istisnite što više vode iz kuhanih listova.

Dobro ocijeđenu blitvu što sitnije sameljite u blenderu/multipraktiku, zajedno s očišćenim češnjakom.

Za pripremu smjese možete koristit mikser, ali ja to sve radim u blenderu: usitnjenoj blitvi i češnjaku dodam sve ostale sastojke i sve «izmiksam».

Ako koristite mikser, umutite jaja, ulje i mlijeko pa umiksajte i  sve ostale sastojke.

Posudu za pečenje namastite i pobrašnite. 
Zlevanku možete peći u četvrtastoj ili okrugloj posudi, ja sam ju ovaj put pekla u okrugloj posudi promjera 26 cm, i visine stranica oko 4 cm.

Smjesu rasporedite u pripremljenu posudu, odozgo ju zagladite (ako se lijepi za žlicu, žlicu svaki put uronite u hladnu vodu).

Zlevanku stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite ju oko pola sata (čačkalicom provjerite je li pečena).



27. 03. 2011.

Kokos-kuglof

Na prvi pogled možda se čini da u ovaj kolač ne ide brašno. Ako bacite drugi pogled, primijetit ćete da u kolač ide brašno: u obliku krušnih mrvica (a od čega se dobivaju krušne mrvice, nego od (suhog) kruha, koji se radi od brašna:D
Recept je iz časopisa: Torte; Žena +, br. 12, 2008.


 

 Sastojci
8 jaja
120 g čokolade za kuhanje
140 g mekanog margarina/maslaca
170 g šećera
70 g krušnih mrvica
50 ml ruma
100 ml mlijeka
170 g kokosovog brašna

Šećerna glazura
- svijetla
70ak g šećera u prahu
oko 1 čajna žlica hladne vode
- tamna
60ak g šećera u prahu
1 žlica kakaa
oko 1 čajna žlica hladne vode


Odvojite žumanjke od bjelanjaka. Od malo posoljenih bjelanjak izmiksajte snijeg.
Rum pomiješajte s mlijekom, dodajte krušne mrvice i dobro promiješajte da mrvice ne ostanu suhe (smjesa će biti poprilično «suhonjava», ali nije potrebno dodavati više tekućine).

Čokoladu nasjeckajte i otopite na pari. Ostavite ju da se malo ohladi pa joj dodajte šećer i margarin narezan na komadiće pa sve zajedno dobro izmiksajte (da se šećer rastopi). Dodavajte jedan po jedan žumanjak i nakon svakog žumanjak smjesu dobro izmiksajte.
Zatim umiješajte i  krušne mrvice. Tada naizmjence dodajte kokos i snijeg od bjelanjaka i lagano izmiksajte.

Kalup za kuglof namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu. Stavite ju u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 35 min. Onda smanjite temperaturu na 150 stupnjeva i kuglof pecite još 20ak min., provjerite čačkalicom je li pečen.
Pečeni kuglof ostavite da se 10ak min. hladi u kalupu, a onda ga istresite i ostavite da se potpuno ohladi.

Ohlađeni kuglof možete prelijati šećernom ili čokoladnom glazurom, ili ga posipati šećerom u prahu…

Ja sam kuglof prelijala/ukrasila svijetlom i tamnom šećernom glazurom.


Za svijetlu glazuru, u posudu stavite šećeri i polako dodavajte vodu, stalno miješajući žlicom, da odbijete «gustu pastu».

Za tamnu glazuru,  u posudu stavite šećeri i kakao pa polako dodavajte vodu, stalno miješajući žlicom, da odbijete «gustu pastu».

Što se tih glazura tiče, ne možete pogriješiti: ako je smjesa pregnjecava, dodajte još šećera, a ako je suha/čvrsta dodajte još vode (potrebna količina tekućine može ovisiti i o vrsti/proizvođaču šećera).

Glazure naizmjence, u obliku debljih i tanjih «niti», stavljajte na kolač, tj. «prošarajte» ga.
Kad glazuru stavite na kolač ne smije biti tako rijetka da «curi» ko´voda, treba biti gusta kao «pasta» da se lagani «širi» i «rasporedi» po kolaču.

Kuglof ostavite oko 1 sat na sobnoj temperaturi da se glazura osuši i stvrdne.




24. 03. 2011.

Zapečena riža s bešamel povrćem

Ovaj recept je iz nekakvih hrvatskih novina (Jutarnjeg?, Večernjeg?), naravno, u mojoj varijanti uvijek doživi izmjene.
U originalu, upotrebljava se baš ono povrće koje ja ne volim: karfiol, 2 tikvice, mrkva i grašak (ne mogu izdvojiti što mi je od tog najgore:)(  Ni u mojoj varijanti nije isključivo ono povrće koje volim, ali je odnos 2:2 - dva koja volim: krumpir i grah, te dva koja ne volim: mrkva i grašak. Kad su tu krumpir i grah, nekako se prisilim da pojedem i ostalo.
Naravno, možete upotrijebiti povrće kakvo god hoćete; sve povrće treba skuhati, blanširati, tj. termički obraditi na odgovarajući način; ili možete upotrijebiti povrće iz konzerve.

Rižu treba skuhati, ali ne bi se smjela raskašiti. Ovisno o tome kakvu rižu imam, kad ju ocijedim ponekad ju još i isperem u toploj vodi da se «prestane kuhati» (iako je riža ocijeđena, dok je vruća, «sama od sebe» se još raskaši i «napuhne»).

Što se posude za pečenje tiče, u originalu je ovo «kupola od riže»: peče se u posudi kupolastog dna, ja nemam takvu posudu, pa je moja varijanta, recimo kao «torta».

Ova «torta» može biti jako dekorativna dok je na stolu. Ali budući da se radi o vrućoj/toploj riži i vrućem/toplom bešamelu s povrćem, nemojte očekivati da ćete to lijepo narezati i servirati – podrazumijeva se da je to sve «gnjecavo», «kremasto». Takva jela poslužuju se na «seljački» način: svatko grabi žlicom s pladnja kao što bi grabio rižu/povrće iz zdjele.

Kad se ohladi, onda je to sve čvršće, ali baš nema smisla posluživati ovo jelo kad je hladno, a ni onda nije tako čvrsto da bi se narezalo na pravilne, prekrašne komade.



Sastojci
400-450 g riže
60 g mekanog margarina/maslaca narezanog na listiće 
+
oko 1 kg povrća (krumpir, grah, grašak, mrkva, karfiol,…)
60 g margarina/maslaca
50 g brašna
300 ml mlijeka
80 g tvrdog naribanog sira
2 češnja češnjaka, sitno nasjeckana
sol, papar
muškatni oraščić
+
mekani margarin/maslac za premazivanje folije


Rižu skuhajte u slanoj vodi i ocijedite ju. Po potrebi isperite ju toplom vodom da se ne bi previše raskašila (ovisi o vrsti riže). U toplu rižu dodajte 60 g mekanog narezanog margarina i sve dobro promiješajte da se margarin rastopi. Rižu ostavite da se ohladi.

Sve povrće operite/očistite/ogulite/narežite… i skuhajte u slanoj vodi.
Kuhano povrće ocijedite, ostavite ga da se malo ohladi.
Ako koristite povrće iz limenke, sve samo ocijedite:)

U loncu rastopite 60 g margarina pa dodajte brašno i kratko ga popržite, polako dodajte mlijeko stalno miješajući pjenjačom. Umak prokuhajte par minuta da se zgusne, stalno ga miješajte.
Kuhanom umaku primiješajte naribani sir i češnjak te ga pikantno začinite solju, paprom i muškatnim oraščićem. Dodajte i ocijeđeno povrće pa sve dobro izmiješajte.

Okrugli pekač (promjera 22 cm, stranica oko 7 cm visine) po dnu i stranicama obložite aluminijskom folijom. Foliju dobro premažite mekanim margarinom. Na dno i stranice rasporedite, «utisnite» ohlađenu rižu, pritišćite ju donjom stranom žlice da bude «zbijena», u sredini ostavite «udubljene», tj. prostor za nadjev.















 Riža na dnu i stranicama trebala bi biti u sloju od oko 1 cm (ostavite dovoljno riže za prekrivanje nadjeva).

Sredinu, između «zidova riže» napunite nadjevom od povrća, pritišćite ga donjom stranom žlice da bude zbijen. 
Ja visinu «zidova od riže» odredim «odokativno» pa onda dodam dio nadjeva, ako «zidovi od riže nisu dovoljno visoki, onda ih«nadoziđem», te onda dodam ostatak nadjeva. A ako su «zidovi» previsoki, tj. sežu daleko iznad sveg nadjeva, onda ih «srušim» pomoću žlice da budu na razini nadjeva.















 
Odozgo rasporedite preostalu rižu, zagladite površinu pomoću žlice.















 Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 15-20 min.
Pečenu rižu ostavite u limu 5 min., da se malo ohladi.

Zatim na pekač stavite pladanj/tanjur i sve zajedno okrenite: da «torta» sklizne na tanjur i onda pekač polako i pažljivo podignite u vis te ga maknite s «torte». Zajedno s pekačem će se, vjerojatno, skinuti i folija, ako se ne skine, pažljivo ju odlijepite s «torte».

Poslužite odmah, po želji, ukrasite povrćem…


 

21. 03. 2011.

Zapečena peciva s jabukama

Naziv «pecivo» zvuči nekako pretenciozno budući da se u ovom receptu zapravo radi o kvazi pecivima od tijesta s praškom za pecivo koja «nemaju veze» s «pravim» pecivima (tj. nisu kao peciva od dizanog tijesta, ne treba čekati da se tijesto digne). Ali ja nisam niti izmislila niti krstila recept pa ću se držati naziva iz originalnog recepta, koji sam davno iskopala u nekom starom broju časopisa «Lisa». Iza famoznog naziva recepta krije se svojevrstan složenac.
Pisala sam već da ne volim jabuke, ali ovo je jedan od recepata za kojima posegnem kad nekamo treba utrpati jabuke... Naravno, u mojim rukama recept je doživio izmjene:)














 Pecivo
115 g glatkog brašna
2 žlice šećera
prstohvat soli
pola paketića praška za pecivo (6 g)
20 g mekanog margarina
75 ml mlačenice (ili jogurta, kiselog  mlijeka,…)

Nadjev
1 prašak za puding o vanilije
3 žlice šećera
600 ml mlijeka
+
4 jabuke
limunov sok
šećer
cimet


Za nadjev, 150 ml mlijeka pomiješajte s praškom za puding  šećerom. Ostatak mlijeka zakuhajte pa u njemu skuhajte puding. Kuhani puding ostavite da se malo ohladi.

Jabuke ogulite i narežite na veće komade (2-3 cm veličine). Nakapajte ih limunovim sokom pa ih pomiješajte sa šećerom i cimetom.

Za pecivo, od navedenih sastojaka zamijesite glatko tijesto, po potrebi, dodajte još brašna, da se ne lijepi, i podijelite ga na 6 kuglica, malo ih spljoštite valjkom ili među pobrašnjenim dlanovima.

Duboku vatrostalnu posudu (promjera oko 26 cm, visine oko 7 cm) namastite i u nju rasporedite mlaki puding. Na njega stavite 2/3 jabuka, a na njih stavite spljoštene krugove tijesta (jedan do drugog). Ostatak jabuka rasporedite između krugova tijesta.
Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko pola sata.
















Pečenu slasticu posipajte šećerom u prahu, poslužite toplu.
















17. 03. 2011.

Urnebes i tri juhe od graha

Volim grah. I to, baš, samo,  grah (mahune i grašak su mi užasnog okusa).
Zbog moje ljubavi prema grahu, recepti s grahom su uvijek dobrodošli:)

:)

Urnebes od graha i krumpira

Ovaj recept je s Coolinarike. Nisam ljubitelj pirea od krumpira; zapravo, smatram da je pire nešto najgore što se od krumpira može napraviti. Ali grah volim u svim varijantama, pa čak i manje ili više zdrobljen, zato mi se ovaj recept jako sviđa. Što se dodavanja «popratnih» sastojaka tiče, u originalu se dodaju poriluk i suhe paprike. Nisam ljubitelj ni jednog ni drugog, pa ja u recept dodajem ono što se meni sviđa ili ono čime raspolažem (a nije mi (potpuno) mrsko) - crveni luk, masline, kockice tvrdog sira, kisele krastavce, pečenu papriku, začinsko bilje, … 















Sastojci
500 g kuhanog graha (može iz konzerve)
4 velika krumpira
1 crveni luk (ili poriluk)
2 češnja češnjaka
pečene paprike ili masline ili kiseli krastavci ili nešto treće…
ulje
sol, papar
ocat ili limunov sok
svježe začinsko bilje
oko 100 ml tekućine u kojoj se kuhao krumpir


Krumpir ogulite i skuhajte pa ga zdrobite u pire. Sačuvajte malo tekućine u kojoj se krumpir kuhao.

Ocijeđeni grah malo zgnječite (žlicom ili drobilicom za krumpir) pa ga pomiješajte s pireom od krumpira.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte, pečene paprike narežite na kockice ili rezance, a kisele krastavce narežite na kolutiće i sve  dodajte grahu i krumpiru zajedno s (narezanim ili cijelim) maslinama.

Prema ukusu dodajte ulje, sol, papar, nasjeckano začinsko bilje i ocat/limunov sok.
Na kraju umiješajte malo tekućine  u kojoj se kuhao krumpir – da bi dobili željenu konzistenciju.


:)

Sada slijede čak tri juhe od graha. Pisala sam već da ne volim juhe: pritom mislim na one zdrave, lagane, bistre, prozirne… juhice u kojima pliva dvadesetak vrsta povrća koje ne volim (od mrkve, preko peršina, celera, do kelja, cvjetače,… ne znam što mi je od toga svega najgore).

Ali ovakve guste, čvrste, škrobaste, teške,…  juhe  od graha - njih obožavam.


Juha od graha (i ječmene kaše)














Sastojci za 4-6 osoba
oko 1 kg suhog graha
1-2 veća crvena luka
2 češnja češnjaka
1-2 rajčice
pola čajne žlice mljevenog kumina
slatka crvena paprika (može i malo ljute)
sol, papar, ocat
oko 80 g ječmene kaše


Dan ranije namočite grah u hladnu vodu i ostavite da odstoji preko noći.

Idući dan grah ocijedite pa ga zalijte novom hladnom vodom i stavite ga kuhati. Kad zakuha, kuhajte ga oko pola sata, tj. da napola omekša. Ocijedite vodu.

Obje vrste luka očistite i nasjeckajte.

U loncu zagrijte 3 žlice ulja pa dodajte obje vrste luka i staklasto ih popržite. Zatim dodajte narezanu rajčicu, kumin, papriku, sol, papar i grah pa zalijte vodom da one seže iznad graha. Sve savite kuhati i kuhajte na laganoj vatri da grah omekša, ali i da se «raspadne» tj. da «ispusti» svoj škrob i zgusne tekućinu. Po potrebi, dolijevajte vodu.

Teško je reći koliko vode je potrebno i koliko dugo grah treba kuhati,  jer to ovisi o vrsti, ali i o starosti graha. Obično mu treba oko  sat i pol…
Vodite računa o tome da pred kraj «juha» treba biti gusta, tj. da dio tekućine treba ispariti, a ostatak tekućine treba se «zgusnuti» od škroba iz graha (dok je juha «vruća» to možda ne dolazi toliko do izražaja, ali hlađenjem će se juha još jače zgusnuti). A bitno je i koliko gustu/rijetku juhu želite: možete nalijati puno vode, pa će biti rijetka. 
Na početku juhu ne trebate stalno miješati, dovoljno ju je povremeno malo promiješati; ali pred kraj, kad se "zgusne": treba ju češće miješati da ne zagori.

Ja obožavam kad je juha tako gusta da žlica stoji u njoj, a kad se ohladi, tako se «stvrdne» da se praktički može rezati, izgleda kao stvrdnuti puding; odlična mi je kad je takva.


U juhu možete, ali ne morate, dodati kuhanu ječmenu kašu.

Nisam ljubitelj varijante s ječmenom kašom (jer ne volim te ječmene, zobene, heljdine, prosene itd. kaše), ali ponekad ju dodam, malo za promjenu. 

U loncu zakuhajte oko litru vode, posolite ju i dodajte ječmenu kašu, ja ne stavljam puno, oko 80 g. Kuhajte da kaša omekša (ovisno o proizvođaču, to može biti 15 min., ali i 25 min.(!)). 

Kuhanu kašu ocijedite i dodajte u kuhani grah; po potrebi dodajte vodu u kojoj se kaša kuhala ili dodajte čistu vodu (ovisno o tome na koliko gusto ste skuhali grah, tj. koliko gustu juhu želite – kuhana kaša će upiti još tekućine; pa će se juha još više zgusnuti). Sve ostavite da još jednom zakuha i prokuhajte oko 5 min.

Juhu začinite solju, paprom i octom.

Ja juhu prije posluživanja ostavim da se malo ohladi – kako bi se zgusnula…

Ako vam je juha pregusta, dolijte vodu i sve još jednom zakuhajte.  


:)

To je dakle jedna varijanta recepta za juhu od graha, naravno, svi imaju svoje varijacije na temu…
Sada slijedi praktički ista juha, ali ovo nije ta «tradicionalna» juha od graha, nego je to «moderna» krem juha od graha:) Proces pripreme je isti; samo još treba dodatno usitniti dio graha i dodati kiselo vrhnje.
Što se rajčice tiče, možete ju dodati. Ja nemam naviku baš uvijek ju upotrebljavati: ovaj put ju nisam stavila, pa je zato ova juha «smeđa» (a ona u prvom receptu je «crvena» jer sam odmah na početku dodala narezanu rajčicu i slatku mljevenu papriku). Ali boja juhe ovisi i o vrsti graha. Ja sam u oba recepta upotrijebila grah trešnjevac.


Krem juha od graha














Sastojci za 4 osobe
oko 1 kg suhog graha
1-2 veća crvena luka
2 češnja češnjaka
pola čajne žlice mljevenog kumina
oko 150 g kiselog vrhnja
sol, papar, ocat
nasjeckano svježe peršinovo lišće


Dan ranije namočite grah u hladnu vodu i ostavite da odstoji preko noći.

Idući dan grah ocijedite pa ga zalijte novom hladnom vodom i stavite ga kuhati. Kad zakuha, kuhajte ga oko pola sata, tj. da napola omekša. Ocijedite vodu.

Obje vrste luka očistite i nasjeckajte.

U loncu zagrijte  žlicu ulja pa dodajte obje vrste luka i staklasto ih popržite. Zatim dodajte kumin, papriku, sol, papar i grah pa zalijte vodom da one seže iznad graha. Sve savite kuhati i kuhajte na laganoj vatri da grah omekša, ali i da se «raspadne» tj. da «ispusti» svoj škrob i zgusne tekućinu. Po potrebi, dolijevajte vodu. 

Teško je reći koliko vode je potrebno i koliko dugo grah treba kuhati,  jer to ovisi o vrsti, ali i o starosti graha. Obično mu treba oko  sat i pol…
Vodite računa o tome da pred kraj «juha» treba biti gusta, tj. da dio tekućine treba ispariti, a ostatak tekućine treba se «zgusnuti» od škroba iz graha (dok je juha «vruća» to možda ne dolazi toliko do izražaja, ali hlađenjem će se juha još jače zgusnuti). A bitno je i koliko gustu/rijetku juhu želite: možete nalijati više vode, pa će biti rjeđa. 
Na početku juhu ne trebate stalno miješati, dovoljno ju je povremeno malo promiješati; ali pred kraj, kad se "zgusne": treba ju češće miješati da ne zagori.

Kad je grah kuhan  (tj. kad je «ispustio» svoja škrobasta svojstva), u loncu ne smije ostati puno tekućine. Tekućina se treba toliko «pokuhati» da seže tek malo iznad graha. 
Rupičastom žlicom izvadite polovicu graha i stavite ju u multipraktik  zajedno s 1 zaimačom vode u kojoj se grah kuhao i vrhnjem pa sve usitnite u pire (ne treba biti sasvim gladak).
Dobiveni pire vratite u lonac u kojem se nalazi ostatak graha i tekućine.
Ovisno o tome koliko gustu juhu želite, možete dodati još vode. Sve vratite na štednjak i kad zakuha, kuhajte još oko 5 min. 
Ako je juha previše rijetka, možete ju kuhati i duže: 10 min., 20 min. – koliko treba da se zgusne kako bi bila po vašem ukusu. Ili ju možete zgusnuti pomoću brašna.

Ako niste sigurni koliko tekućine je potrebno za (dovoljno gustu) krem juhu: kuhani raskašeni grah ocijedite, sačuvajte tekućinu, polovicu graha zajedno s vrhnjem zdrobite u pire - pa u lonac stavite taj zdrobljeni grah, preostalu polovicu graha i tekućine koliko želite (ako smatrate da nema dovoljno te tekućine, dodajte čistu vodu) i onda to prokuhajte kako je opisano. 


I ovu juhu ja kuham da bude čvrsta/gusta, ali možete napraviti i rjeđu.

Juhu začinite solju, paprom i octom, posipajte ju svježim peršinovim lišćem. 

 
Ja juhu prije posluživanja ostavim da se malo ohladi – kako bi se zgusnula…
Ako vam je juha pregusta, dolijte vodu i sve još jednom zakuhajte.  


:)

I ova je juha praktički ista kao u prethodnom receptu, ali ovo je «brza» varijanta s grahom iz konzerve (ili možete posebno skuhati grah, ali ne morate čekati da se »raskuha», tj. da «ispusti» svoja škrobna svojstva).


Brza krem juha od graha














Sastojci za 4 osobe
oko 800 g kuhanog (bijelog) graha (može iz konzerve)
1 veći crveni luk
1 češanj češnjaka
na vrhu noža mljevenog kumina
100 g kiselog vrhnja
sol, papar
ocat
nasjeckano svježe peršinovo lišće


400 g graha usitnite štapnim mikserom ili u blenderu, zajedno s kiselim vrhnjem (smjesa ne mora biti glatka), a 400 g graha ostavite u zrnu.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.
U loncu zagrijte žlicu ulja, dodajte obje vrste luka i kratko ih popržite. Dodajte kumin i pire od graha pa sve zalijte vodom (oko 1200 ml, ili više, ovisno o otme koliko gustu juhu želite – ja radim sasvim gustu).
Kad zakuha, juhu prokuhajte 5-10 min., povremeno ju promiješajte da ne zagori. Na kraju dodajte cijela zrna graha i ostavite sve da još jednom zakuha.

Juhu začinite solju, paprom i octom te posipajte nasjeckanim peršinovim lišćem ili kolutima mladog luka.



14. 03. 2011.

Slane ruže od ludog tijesta

Negdje na Internetu vidjela sam upute za izradu ovakvih ruža. Nisam se potrudila spremiti recept, pa nemam pojma kakvo je tijesto u originalu (slano? ili slatko?) i čime je nadjeveno. Ali zapamtila sam postupak izrade ruža i «primijenila» sam ga na tzv. ludo tijesto. Ja radim slanu varijantu (sa svježim sirom) jer nisam ljubitelj slatkog dizanog tijesta; ali možete napraviti i «slatke ruže».

U receptu koji sam vidjela, ruže se ne peku u kalupima za muffine, nego poredane na lim, ali onda su poprilično deformirane; jako se "rascvjetaju" i rašire… Prilikom oblikovanja, krajeve treba nagurati pod «ružu», ali tijekom rasta tijesta i pečenja, oni se «iščupaju» prema van…
Probajte ispeći ruže bez kalupa za muffine, pa ćete vidjeti kako će se tijesto ponašati.

Ne znam koliko ruža se može napraviti od ove količine tijesta, jer još nikad nisam radila samo ruže; kad zamijesim ovo tijesto od 500 g brašna, radim različite oblike: kiflice, pužiće, ruže…
Ne znam ni koliko je sira potrebno jer ne nadjevom sve istim nadjevom; a ionako to sve radim «odokativno».

Dakle, ovo je opet ono «ludo tijesto» koje radim prema Miliczinom receptu. Volim taj recept! Isprobala sam još 2 recepta pod tim nazivima, ali nisam bila oduševljena finalnim proizvodima. Tim dvama tijestima nije ništa falilo, digla su se, dala su se oblikovati, ali nisu mi bila ni približno onako ukusna kao Miliczino. Čini mi se da ja razlog tome količina ulja: u Miliczinom receptu na 1 kg brašna ide čaša ulja. A u ovim drugim receptima koje sam probala: u jednom na kilu brašna idu (samo) 3 žlice ulja, a u ovom drugom uopće ne ide ulje (niti maslac, niti margarin).
Dakle, kad je ludo tijesto u pitanju, vjerna sam Miliczinom receptu. Obično pripremim tijesto od 1 kg brašna pa ga podijelim na četvrtine i svaki dio posebno zamrznem, i vadim im zamrzivača kad mi treba.
Ja uglavnom radim tijesto neutralnog okusa, jer ne znam unaprijed hoće li mi trebati za slane ili slatke varijante. Za ove ružice  možete zamijesiti tijesto s više soli, da bude slanije (ili možete raditi slatke).

Kad pečem takva slana peciva, dovoljno mi je tijesto zamiješeno od 500 g brašna (od 1 kg brašna bilo bi mi previše  jer kod mene nema ljubitelja slanih peciva), pa zato ovdje navodim tu varijantu.
















 Ludo tijesto
500 g glatkog brašna
1 čaša jogurta ili kiselog vrhnja (200 g)
pola čaše (od jogurta) ulja
pola čaše (od jogurta) mlijeka
1 jaje
pola paketića suhog kvasca (3-4 g)
pola paketića praška za pecivo (oko 6 g)
1 čajna žlica soli
pola čajne žlice šećera

Nadjev
svježi sir
kiselo vrhnje
pšenični griz ili krušne mrvice
sol, papar


Za tijesto, u posudu stavite sve sastojke i zamijesite glatko tijesto, po potrebi dodajte više mlijeka. Pokrijte krpom i ostavite na toplom da se digne.

Za nadjev, svježi sir ocijedite i izmiješajte da bude gladak. Ako je presuh možete mu dodati malo kiselog vrhnja. A ako je gnjecav, dodajte pšenični griz ili krušne mrvice. Začinite solju i paprom.
Ili pripremite slani/slatki nadjev po želji.


Dignuto tijesto premijesite.

Podijelite ga na loptice veličine (male) marelice.
Svaku lopticu razvaljajte (na debljinu 3-4 mm) u krug promjera oko 12 cm.
Krug razrežite na četiri mjesta, sredinu ostavite narazrezanu. Na tu sredinu stavite oko 1 čajnu žlicu nadjeva. 



Jednu «razrezanu četvrtinu» tijesta omotajte oko nadjeva. Zatim oko toga omotajte još jednu «razrezanu četvrtinu»...


... pa onda i treću i četvrtu: oblikujte nešto što bi trebalo ličiti na ružu, tj. ružin pupoljak.




Čini mi se da je više nego očito da se ja ne trudim oko izgleda tih ruža, pa i ovo s redoslijedom preklapanja «razrezanih četvrtina oko nadjeva», kod mene na svakoj ruži izgleda drugačije – ja to preklapam kako mi dođe i uopće na pazim na redoslijed.
Oni koji me znaju, znaju da je meni estetika zadnja rupa na svirali, pa me uopće ne brine što sve ruže ne «sklapam» na isti način i što su na kraju različite. Oni kojima je bitno kako to izgleda, slobodne neka paze na redoslijed preklapanja – ali morate se složiti da kako god preklapali tijesto, uvijek je istog okusa – a meni je samo to važno.

Iako mi estetika nije bitna, ruže ipak (uvijek) pečem u kalupima za muffine, jer jednom kad sam ih pekla poredane na lim - tako su se raširile da su se praktički «raspale»: «ruža» se uopće nije mogla raspoznati (onda je šteta uopće se truditi oko oblikovanja).


Dakle, oblikovane ružice stavljajte u kalupe za muffine (namaštene ili obložene papirnatim košaricama).











Ruže odmah stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite da porumene (20ak min.).

Po želji, ruže poslužite u papirnatim košaricama za muffine.


















10. 03. 2011.

Pita od jabuka s pčelinjim ubodom, Zlevanka s jabukama i Atomska pita

Da ne duljim, sigurno sam već milijun puta pisala da ne volim jabuke. Ali imam ih na raspolaganju, a kako nisam u mogućnosti peći/kuhati samo ono što ja volim, jabuke završe u raznoraznim jelima...

:)

Pita od jabuka s pčelinjim ubodom

Originalni kolač poznat pod nazivom Pčelinji ubod sastoji se od dizanog (eventualno biskvitnog) tijesta koje se peče odozgo premazano smjesom na bazi meda i listića badema; ohlađeno tijesto se prereže jednom vodoravno te nadjene kremom od vanilije (ili slatkim vrhnjem itd.). Ne radim često taj kolač, ali kad ga radim, držim se recepta koji imam naveden na blogu.

Dolje navedeni kolač mene uopće ne asocira na kolač Pčelinji ubod! Ta "pita od jabuka s pčelinjim ubodom" za mene je (ne)obična prhka pita od jabuka! Uz to, u ovom receptu, po kojem ja radim taj kolač, ne upotrebljava se med – pa je meni još veći misterij zašto se ovo uopće zove «pita s pčelinjim ubodom». Valjda je moguće da gornji sloj od listića badema nekoga asocira na originalni Pčelinji ubod; meni je takva logika «prenategnuta» (no, budući da ja nisam niti smišljala recept niti ga krstila, jednostavno ću se držati naziva iz recepta prema kojem sam radila).
Po Internetu ima i «jabučnih pčelinjih uboda» koji osim listića badema sadrže i med, ali budući da ga ja ne volim, ne upotrebljavam ga (kad napravim «pravi» Pčelinji ubod s kremom od vanilije ja ionako ne jedem onaj gornji sloj od badema i meda; to uvijek ostavim na tanjuru).

Većina je vjerojatno čula za tzv. Lijene pite. Pod tim nazivom često je obuhvaćeno sve i svašta. U mojoj obitelji lijena pita podrazumijeva kolač s prhkom korom gore i dolje, a u sredini nadjev od voća – i to se sve zajedno peče. Najčešće se radi o nadjevu od jabuka, pa je to onda «pita od jabuka».
Znam da neki dinstaju jabuke kad rade takve pite, ali u mojoj obitelji se to tako ne radi, pa ni ja nikad nisam osjetila potrebu da izdinstam jabuke: samo ih ogulim i naribam – valjda se to zato i zove «lijena» pita. Da još i dinstam te naribane jabuke, za mene to onda ne bi bila «lijena pita»; previše je to posla da bi se kolač na kraju mogao nazvati «lijenim»!

To dinstanje jabuka praktički zahtijeva onoliko truda koliko ga zahtijeva i «svečanija torta» - meni je to previše posla za obični kolač od jabuka koji ja još k tome ni ne jedem (ne volim jabuke; ali eto… nisam u mogućnosti peći i kuhati samo ono što ja volim).

I za ovaj jabučni pčelinji ubod, naribane jabuke možete izdinstati da tekućina ispari, po potrebi, možete smjesu «povezati» škrobom (Gustinom). S obzirom na sve što sam do sada natrkeljala mislim da je više nego jasno da ja radim po receptu u kojem se jabuke ne dinstaju. Ovisno o tome koliko su jabuke «sočne», razvaljanu koru posipam krušnim mrvicama, a i naribane jabuke pomiješam s kojom žlicom mrvica ili mljevenih keksa i zadovoljna sam takvim načinom pripreme. A ovi koji prigovaraju da je kolač pregnjecav, ako se jabuke ne izdinastaju (da bi višak tekućine ispario) – slobodno nek´ dinstaju te jabuke.

Recept je iz «uputa za rukovanje» nekim prastarim mikserom…















Tijesto
250 g brašna
100 g maslaca/margarina
60 g šećera
prstohvat soli
1 jaje
2-3 žlice kiselog vrhnja ili mlijeka, vode

Nadjev
1,5 kg jabuka
50 g šećera (ili više)
pola čajne žlice cimeta
3 žlice ruma
(50 g grožđica)
+
krušne mrvice

Sloj od badema
100 g maslaca/margarina
100 g šećera
1 vanilin šećer
100 g listića badema
4 žlice mlijeka



Za tijesto, od brašna, listića maslaca, šećera, soli i jajeta zamijesite glatko tijesto, po potrebi dodavajte kiselo vrhnje ili mlijeko/vodu.
Tijesto zamotajte u foliju i stavite ga u hladnjak na pola sata.

Za nadjev, jabuke ogulite i naribajte. Pomiješajte ih sa šećerom, cimetom i rumom.
Po potrebi dodajte krušne mrvice.
Možete dodati i grožđice, ali ja to ne upotrebljavam.

Po želji, jabuke možete izdinstati da višak tekućine ispari; krušne mrvice onda, valjda, nisu ni potrebne (?); ne znam nikad nisam dinstala jabuke za prhku pitu.  
Ako ih dinstate, jabuke ostavite da se ohlade prije nego ih stavite na tijesto.


U originalu, ovaj kolač peče se u okrugloj posudu promjera 28 cm, koja ima rub visine oko cm (za vrijeme pečenja kolač «naraste», tj. sloj s jabukama se «napuhne», ali «splasne» kad se kolač ohladi). Ja nemam takvu posudu, imam kalup za torte promjera 24 cm i visine oko 7 cm – bio bi dovoljno visok, ali nadjev bi bio u debelom sloju; čini mi se da je bolje to peći i većoj posudi. Zato je to pečem u četvrtastom pekaču dimenzija 30 cm x 22 cm (a od tijesta oblikujem rub visine 3-4 cm).

Rashlađeno tijesto podijelite na dva dijela.
Jedan dio tijesta razvaljajte (na 3-4 mm debljine) i stavite ga na dno namaštene posude za pečenje. Ostatak tijesta oblikujte u dugi, tanki valjak i položite ga uz rub posude: pritisnite prstima da oblikujete rub visine 3-4 cm (ovisno o tome u koliko velikoj posudi pečete kolač). Dobro pritisnite prstima i na mjestu gdje se spaja donja razvaljana kora i oblikovani rub: kako bi se tijesto svugdje slijepilo, tj. kako bi posuda bila obložena po dnu i stranicama..

Po potrebi, tijesto posipajte krušnim mrvicama. Na njega ravnomjerno rasporedite jabuke.
















Kolač stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva i pecite oko 50 min.

Za sloj od badema, u lonac stavite sve sastojke i miješajte na laganoj vatri da se šećer rastopi i da smjesa zakuha. Ostavite smjesu da se ohladi 2-3 min., izvadite kolač iz pećnice (nakon što se pekao oko 50 min.) i po njemu ravnomjerno rasporedite smjesu s bademima. Sve vratite u pećnicu i pecite još oko 20 min. da se gornji sloj zarumeni.

Pečeni kolač ostavite da se dobro ohladi.

Kolač možete raditi u pekaču s obručem na skidanje – da ga možete skinuti s toplog kolača, kako se karamelizirana smjesa ne bi zalijepila za rubove dok se hladi. Ja to ne pečem u takvom obruču; ako je tijesto uz rub posude dovoljno visoko, karamel ionako ne može iscuriti sa strane.
















:)
Dakle, kad ima jabuka, treba ih nekamo utrpati…


Zlevanka s jabukama (Jabolčna pita)

Ovakvu slasticu inače radim «odokativno» i ne zovem ju «zlevanka». Zapravo ne zovem to nikako, kod mene to nema imena, nego nosi opisni (kilometarski) «naziv»: «znaš, one pečene jabuke iz pećnice, prelijane tijestom ko´ za palačinke».
Ovaj put sam se ipak potrudila držati se  recepta s bloga Cooketa.














Sastojci
30 g maslaca
400–450 g jabuka
120 g brašna
prstohvat cimeta
prstohvat soli
50 g šećera
1 jaje
280 ml mlijeka
20 g šećera u prahu

 
Jabuke ogulite i narežite na krupne komade (veličine 2-3 cm).

Pećnicu zagrijte na 220 stupnjeva.

U posudu za pečenje (25 cm x 35 cm) stavite maslac narezan na listiće pa posudu stavite u zagrijanu pećnicu da se maslac rastopi.
Na vrući rastopljeni maslac ravnomjerno rasporedite narezane jabuke i stavite ih u zagrijanu pećnicu. Pecite ih 10ak min. da omekšaju.

U odgovarajuću posudu stavite brašno, cimet, sol i šećer pa ih promiješajte. U sredini napravite udubinu pa  dodajte jaje i postupno ulijevajte mlijeko – stalno miješajte pjenjačom.

Smjesu prelijte preko pečenih jabuka i sve vratite u pećnicu na, otprilike, pola sata.

Pečenu zlevanku posipajte šećerom u prahu i poslužite.
















:)
 Našlo se još jabuka koje je trebalo nekamo utrpati...


Atomska pita

Ovaj recept dovukla sam odnekud na komadu papira. Pretpostavljam da ga je osoba, koja mi ga je dala, skinula s Interneta pa sam baš pogledala, gdje ga sve ima: i ima ga posvuda. Ima i nekih razlika među svim tim receptima, ali ja nisam sad uspoređivala s koje točno stranice potječe varijanta koju imam na komadu papira, to nek´ uspoređuju oni koji nemaju pametnijeg posla.

Oni koji me znaju, znaju do ovo, najblaže rečeno, nikako nije kolač po mojem ukusu. Možda se pitate: «Zašto si ga onda uopće radila?», odgovorit ću vam protupitanjem: «A vi uvijek pripremate samo onu hranu koju baš vi volite?». - Ako je tako, onda vam zavidim. Jer ja često pripremam stvari koje uopće ne jedem, ne kuham samo za sebe i ne mogu izbjeći pripremanje onoga što mi se ne sviđa.
A ako vam nije jasno, zašto sam na blog stavila recept koji mi se ne sviđa, objasnit ću vam: kraj mora internetskih stranica na kojima se ovaj recept hvali, ne vidim ništa loše da se nađe i jedna stranica na kojoj se taj recept ne hvali. Ionako si ne umišljam da je moje mišljenje uopće nekome bitno, ljudi imaju dovoljno mozga (barem se nadam) da sami mogu donijeti zaključak sviđa li im se nešto ili ne. Fascinantna sam sama sebi jer ima osjećaj da se jedino meni - od 6 milijardi ljudi na svijetu - ovaj kolač ne sviđa.

Znam da su ukusi različiti, ali kad se ama baš svima oko mene nešto toliko sviđa da ne mogu začepiti o tome, onda se stvarno počinjem pitati što je na tom kolaču tako posebno.
Nisam toliko glupa da ću ako od nekoga čujem da je recept odličan i ja «prihvatiti» da recept i meni «mora» biti odličan i odmah ga isprobati (ne bolujem od sindroma carevog novog ruha). Štoviše, kad mi netko hvali neki recept, dobro razmislim hoću li ga isprobati je sam primijetila da ljudi nekad preporučuju recept bez razloga, imaju potrebu nešto ili nekoga hvaliti pa eto tako, bez veze, počnu hvaliti neki recept koji im padne pod ruku (a moguće da ga uopće nisu ni isprobali).

Osim što mi se ne sviđa okus ovog kolača, meni se nikako ne sviđa ni postupak pripreme: a s kim god raspravljam o ovom kolaču, kao «prednost» ističe da se kolač «lako napravi».

Promotrimo postupak: u lim se ravnomjerno(!) trebaju redati suhi sastojci, naribane  jabuke i tekuća smjesa i onda na kraju treba bušiti mjehure kako bi suhi sastojci upili tekuće. Ja ne mogu opisati kolika je to meni bila gnjavaža! Jednostavnije bi bilo da sam u posudu stavila sve suhe i mokre sastojke i to izmiješala i ulijala u lim. Smatram da bi tako sastojci bili daleko ravnomjernije raspoređeni i kolač bi bilo puno jednostavnije napraviti.
Onda mi još netko kaže i da se kolač «jako brzo» napravi(?). Nemojte da počnem o gnjavaži oko guljenja preko dvije kile  jabuka. Ili samo ja  imam problem s tim? Očito svi drugi te jabuke ogule i naribaju u sekundi, a ja se gnjavim s tim više od pola sata (i to čak kad jabuke ribam u  multipraktiku, što bi tek bilo da ih ribam ručno?).
Oni koji ističu: «ne treba ti mikser», ushićeno dodaju: «ne treba ti ni vaga». Famozno mi je to mjerenje sastojaka u decilitrima. Kako li se ta idiotarija održala do danas? Znam da «prije» nije po kućama bilo kućnih vaga, sastojci su se mjerili na žlice, čaše, šalice, a onda kasnije i mjericama na decilitre itd. Ali danas smo u 21. stoljeću, tko je vidio šećer i brašno mjeriti u decilitrima?
Naravno da dan danas oko nas ima ljudi koji su "zatucani", ali moramo li se svi praviti da još uvijek živimo u Srednjem vijeku?

Dakle, uopće nisam shvatila taj štos s laganom(?) pripremom ovog kolača...

A kako je tek kolač gnjecav! Meni se čini da bi u to trebalo staviti više brašna ili griza; ne znam koliko, jer nisam na čisto s mjerenjem suhih sastojaka u decilitrima.
Pretpostavljam da se ovaj kolač nikako ne sviđa onima koji prigovaraju na neizdinstane jabuke u pitama od jabuka (poput one u prvom receptu) - ako im je prhka pita od jabuka gnjecava, za ovaj kolač će valjda tvrditi da je tekuć!


Ponajviše od svega šokiralo me kolika je to ogromna mrcina od kolača! Da, tog recepta ima na više mjesta, ali nigdje ne piše u kojem limu ga treba peći. Ja sam ga pekla u limu 36 cm x 24 cm i nekako mi se činilo da će se to, kao i obični biskvit,  nekamo stisnuti, smanjiti kad se ohladi. Ma kakvi, kolač je ogroman, pet dana se povlačio po hladnjaku! Čini mi se da ta činjenica dokazuje da se kolač nikome u mojoj okolini nije pretjerano svidio, zaključeno je da je jestiv, ali nije nastala nikakva euforija niti je itko osjetio potrebu da ga cijelog smaže. Zato je meni fascinantno kako baš svi oko mene tvrde da ga njihove obitelji proždru u sekundi pa ga moraju peći i po dva puta na dan!
No dobro, ionako ne vjerujem u sve što mi neki ljudi pričaju...

Ipak, da sam znala da je kolač taaaaaaaaako oooooooooogroman, radila bih pola mjere!

Netko mi je rekao da bi trebalo smanjiti količinu šećera jer je kolač presladak. Nemam potrebu slušati sve što mi drugi kažu pa nisam smanjila količinu šećera: i dobro da nisam, jer meni kolač ionako nije bio dovoljno sladak.

Zaključak: kolač je koliko-toliko jestiv kad provede noć u hladnjaku, dok je topao praktički je nejestiv.

Ono što meni definitivno fali u tom kolaču je: krema!
Kolegica mi kaže «pa jabuke su sočne, krema nije potrebna». Meni te raskašeno-gnjecave jabuke pomiješane s biskvitom nisu isto što i krema. Te raskašene jabuke jesu nekakav «nadjev»,  ali ja pod kremom podrazumijevam nešto sasvim drugo.
Razmišljam da ponovo napravim kolač (imam još jabuka koje treba nekamo utrpati), ali gore moram barem staviti puding i šlag, možda bi to onda bilo barem koliko-toliko ukusno.















Sastojci
3 dl brašna
3 dl pšeničnog griza
3 dl šećera
1 prašak za pecivo
1,5 kg oguljenih, naribanih jabuka
2 vanilin šećera
na vrhu noža cimeta i muškatnog oraščića
sitno naribana limunova kora
2 jaja
2 dl ulja
2,5 dl mlijeka



Jabuke izvažite kad ih ogulite, očistite i naribate – onda ih mora biti 1,5 kg. Nemojte ih cijediti! Važno je da su jabuke sočne, tj. da ispuste dovoljno tekućine tijekom pečenja kako bi se suhi sastojci «namočili».
Naribane jabuke pomiješajte s vanilin šećerom, naribanom limunovom korom, cimetom i muškatnim oraščićem.
Ako jabuke nisu dovoljno sočne možete ih pomiješati s malo nekog  voćnog soka, ili ih možete posipati šećerom i ostaviti da odstoje – kako bi ispustile sok.
Ja nisam imala problema s nedovoljno sočnim jabukama: meni je taj kolač na kraju bio taaaaaaaako gnjecav da mi se čini da bi trebalo povećati količinu suhih sastojaka…

U jednoj posudi promiješajte suhe sastojke: brašno, griz, šećer i prašak za pecivo.

U drugoj posudi pomiješajte tekuće sastojke: umutite jaja s mlijekom i uljem.

Lim za pečenje (36 cm x 24 cm) namastite margarinom/maslacem pa na dno ravnomjerno nasipajte 1/3 suhe smjese (3 dl). Na to ravnomjerno rasporedite polovicu jabuka pa na njih ravnomjerno rasporedite 1/3 suhih sastojaka. Zatim rasporedite ostatak jabuka i ravnomjerno ih posipajte preostalom 1/3 suhih sastojaka.

Sve prelijte tekućom smjesom. Nožem lagano nabockajte smjesu kako bi suhi sastojci upili većinu tekuće smjese.

Kolač stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite ga oko 45 min.

Pečeni kolač ostavite da se ohladi, najbolje preko noći.

Kolač odozgo možete posipati šećerom u prahu. 

Ja takve «gnjecave» kolače ne posipavam šećerom jer taj šećer onda izvuče vlagu iz kolača i sav se rastopi (pogotovo kad se kolač 5 dana duri u hladnjaku).
Ipak, budući da mi kolač nije bio dovoljno sladak, ja sam komad na svojem tanjuru obilno posipala šećerom kao bi mi to bilo barem malo jestivije, nisam doma imala nikakvih drugih kolača, pa sam bila «osuđena« na ovaj:(