Kolač s pekmezom iz Tennesseeja

Nije pekmez iz Tennesseeja, nego kolač:)
U originalu kolač se zove Tennessee jam cake, pa valjda potječe iz Tennesseja:)

Nisam ljubitelj kolača koji se sastoje samo od biskvita, a ponajmanje onih koji sadrže pekmez. Ovaj recept isprobavala sam dok sam bila u potrazi za «transportnim» kolačima, tj. kolačima koji se nosaju u posjet rodbini/poznanicima pa moraju biti u stanju podnijeti putovanje, a «moraju» biti i donekle «fini». Ovo je jedan od takvih kolača: sočan je, nije suh, jer mu pekmez daje svježinu, a u mojoj varijanti je i «čokoladan»:)

U originalnom receptu u smjesu se stavlja 125 g nasjeckanih pekanskih oraha (ali možete staviti i obične orahe, lješnjake…). Budući da ja ne volim orašaste plodove, odmah u startu bilo je očito da ja to neću upotrijebiti.
Nadalje, u smjesu ide i 150 g grožđica, ali u zagradi piše da se može staviti i nasjeckana čokolada: budući da ne volim grožđice, meni se ova ideja s čokoladom više svidjela. A kako nisam upotrebljavala nikakve orašaste plodove odlučila sam staviti 200 g nasjeckane čokolade (i nitko se nije žalio na tu «moju intervenciju»:) Ako ne želite varijantu s čokoladom, umjesto grožđica možete staviti i neko drugo suho voće.

Preporučam kupovne "industrijske" pekmeze za ovakve kolače, ja nemam pozitivna iskustva s pekmezima "iz kućne radinosti". Što se samog "okusa" pekmeza tiče, možete upotrijebiti bilo kakav, u originalnom receptu navodi se pekmez od kupine ili maline, ali možete staviti i miješani, ili od marelice...

Kolač bi trebalo peći u dugom, uskom kalupu, dužine oko 35 cm. Ja imam «dugi», uski kalup, ali dugačak je samo 25 cm, definitivno je premali za ovu mjeru. Zato ja kolač pečem u kalupu za kuglof, ali možete ga peći i u kalupu za tortu, u četvrtastom limu…

Sastojci
320 g brašna
50 g kakaa
1 čajna žlica mljevenog pimenta
200 g nasjeckane čokolade za kuhanje (ili 150 g grožđica ili nekog drugog suhog voća i 125 g nasjeckanih pekanskih oraha, ili nekih drugih orašastih plodova)
1 čajna žlica sode (oko 6 g)
150 ml mlaćenice (tzv. buttermilcha, može i jogurt)
250 g mekanog maslaca
250 g šećera
3 jaja
250 g "industrijskog", "kupovnog" pekmeza (od kupine, maline,…)
4 žlice viskija


U jednoj posudi pomiješajte suhe sastojke: brašno, kakao, piment i nasjeckanu čokoladu (ili suho voće i orašaste plodove).
Ako koristite suho voće, prelijte ga toplom vodom i ostavite oko pola sata da odstoji pa ga ocijedite i na kraju dodajte u pripremljenu smjesu.

Sodu pomiješajte s mlaćenicom u posebnoj posudi.

U velikoj posudi za miksanje pjenasto izmiksajte mekani maslac sa šećerom. Dodajte jedno po jedno jaje i dobro promiksajte. Zatim dodajte pekmez, mješavinu sode i mlaćenice te viski i sve izmiksajte.
Na kraju lagano umiješajte mješavinu suhih sastojaka.

Uski duguljasti kalup (ili kalup za kuglof, ili lim okrugli, četvrtasti…) namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva.

U originalu se navodi vrijeme pečenja od 60 min., ali u mojem slučaju kolač obično «ne položi» probu čačkalicom: u 60oj minuti pečenja (u kalupu za kuglof) moja smjesa je još gnjecava. Ja to obično pečem oko 80 min., ali to ovisi i o kalupu za pečenje: koliko je dubok/visok i širok, tj. u koliko debelom sloju je smjesa.

Čačkalicom provjerite je li kolač pečen: zapiknite čačkalicu u sredinu, ako je suha i čista kad ju izvadite, kolač je pečen.

Pečeni kolač ostavite da se 15ak. min. hladi u kalupu, a onda ga izvadite i ostavite da se potpuno ohladi.


Ohlađeni kolač možete posipati šećerom u prahu ili ga prelijati šećernom ili čokoladnom glazurom.

Ja sam ovaj put na kolač stavila šećernu glazuru: 150 g šećera u prahu pomiješala s 1-2 žlice mlijeka i time sam prelijala kolač.
Smjesa od šećera ne smije biti rijetka, mora biti gusta/kremasta, tj. mora se dati nanositi na kolač.
Kolač ostavite na sobnoj temperaturi da se šećerna glazura stvrdne.

Torta s kuglicama od kokosa

Ovu tortu radila sam onaj vikend kad sam radila i onu «zamotanu» svečanu tortu za slavlje (o tome sam pisala u prethodnom postu). Budući da sam onu tortu nosila na slavlje, trebao mi nekakav kolač «za po doma», meni vikend bez kolača nije vikend (znam da je to samo glupa navika, ali eto…). Uz cijelu onu proceduru izrade i ukrašavanja «svečane» torte, te uz sve druge obaveze, nisam imala vremena još i za po doma raditi neki komplicirano-zahtjevni kolač. Dok sam izrađivala ukrase za svečanu tortu, razmišljala sam, kakav kolač da napravim za po doma?

Zaželjela sam se kokosa! I onda sam se sjetila Muffina sa srcem od kokosa. Vidjela sam da tog recepta ima na hrvatskom jeziku na raznim gastro stranicama i forumima; ja sam prije par godina isprintala recept na njemačkom jeziku sa stranice Chefkoch i stalno radim po tom receptu (zadovoljna sam varijantom koju imam i nisam uspoređivala je li potpuno isti kao onaj na hrvatskim stranicama, ali svodi se na isto).

Budući da je bio vikend, nisam bila «raspoložena» za muffine, pa je nastala torta! Sve sam radila kao i kad radim muffine, jedino u smjesu nisam stavila sodu, nego, samo prašak za pecivo. Kuglice sam samo pobacala po dijelu smjese, nisam se trudila da ih nekako pravilno rasporedim (zato je u nekoj odrezanoj šniti torte samo jedna kuglica, a u nekima po tri na hrpi :) .

U tamnu smjesu uvijek stavljam obični kristal šećer, i stavim ga više, nego se navodi u receptu jer meni to inače nije dovoljno slatko (pisala sam već o tome da u sve stavljam puno više šećera, nego se u receptima navodi). Ovaj put sam to smetnula s uma i meni biskvit, sam po sebi, nije sladak.

Planirala sam tortu prelijati čokoladnom glazurom i ukrasiti nasjeckanom čokoladom i kokosom. Ali, budući da sam taj vikend do grla bila u šećernoj smjesi za oblaganje torti iz prethodnog posta, došla sam na ideju da i tortu «za po doma» obložim tom smjesom. U dio smjese umijesila sam kakao i time sam prekrila toru (premazanu šlagom), a od bijele smjese izrezala sam cvjetiće i zakeljila ih odozgo.

I na kraju sam zaključila da taj slatki šećerni omotač lijepo nadopunjava ovaj tamni biskvit koji meni nije dovoljno sladak. Prvi put mi se okus torte zamotane u šećernu smjesu stvarno svidio B-) .

Ali, nemam u planu svaku tortu koju napravim, zamatati u tu smjesu.

Biskvit

275 g brašna

1 prašak za pecivo

4 žlice kakaa

80 g mekanog maslaca

130 g (smeđeg) šećera

1 jaje

300 ml mlaćenice ili jogurta

Kuglice od kokosa

100 g kokosovog brašna

100 g svježeg kravljeg sira

2 žlice šećera u prahu

(1 Podravkin Dolcela rum šećer; ili vanilin šećer)

Ukrašavanje

glazura od čokolade, po želji

kokosovo brašno za posipanje

nasjeckana čokolada ili čokoladne mrvice

Za biskvit, prosijajte brašno pa mu dodajte kakao i prašak za pecivo.

U drugoj posudi miksajte maslac sa šećerom pa dodajte jaje i mlaćenicu. Lagano umiješajte mješavinu suhih sastojaka.

Za kuglice, u posudu stavite sir, kokos, šećer u prahu i rum-šećer pa miksajte oko 5 minuta. Od smjese oblikujte kuglice željene veličine (recimo, veličine krupnih višanja).

Kalup za tortu (promjera 22 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite. Najprije ulijte dio biskvitne smjese, a onda naizmjence dodavajte kuglice od kokosa i ostatak smjese (završite slojem biskvitne smjese).

Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 35 min., čačkalicom provjerite je li biskvit pečen (ako je čačkalica suha i čista, biskvit je pečen).

Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.

Ohlađeni biskvit ukrasite po želji; prelijte ga željenom čokoladnom glazurom, ili ga premažite čokoladnom kremom…, i posipajte kokosovim brašnom, nasjeckanom čokoladom…

Bez brige, ne morate tortu zamatati u šećernu smjesu za oblaganje :)) ni meni to sigurno neće prijeći u naviku :) .

Pikantni muffini s rižom

Kao što sam «obećala» ovo je moj slano-pikantni recept za ovomjesečnu igru , koju je pokrenula Monsoon s bloga Dalmacija down under , a u lipnju nas je ugostila Cosmo s bloga Cooketa i kao temu zadala nam je rižu .


Za 20ak muffina:
60 g riže (oko 200 g kuhane, ocijeđene riže)
2-3 mlada luka
1 mrkva
250 g brašna
pola čajne žlice curryja u prahu
sol, papar
mljeveni čili
2,5 čajne žlice praška za pecivo
pola čajne žlice sode
1 jaje
80 ml ulja
300 ml mlaćenice (buttermilk) ili jogurta
masnoća, brašno za kalupe


Rižu skuhajte u posoljenoj vodi, ocijedite ju i ostavite da se ohladi.
Ako otprije imate kuhanu rižu koju želite potrošiti, za muffine je potrebno oko 200 g te skuhane, ocijeđene riže.

Mladi luk operite, osušite i narežite na kolutiće.
Možete ga ispržiti na vrućem ulju. Ja ga ne pržim jer se takav mladi obično luk jede sirov, a ovdje tijekom pečenja muffina luk ionako omekša. Meni je prženje tu sasvim suvišno; ali ako hoćete da se osjeti aroma prženja u muffinima, luk možete ispržiti. Možete upotrijebiti i poriluk, njega svakako treba ispržiti da omekša:)

Mrkvu očistite, operite i sitno naribajte.

Kalupe za muffine dobro namastite i pobrašnite pa ih stavite u hladnjak ili ih obložite papirnatim kalupima koje također namastite.


U posudi pomiješajte suhe sastojke: brašno, curry, sol, papar, mljeveni čili, prašak za pecivo i sodu.

U drugoj posudi lagano umutite jaje i dodajte mu ulje, ocijeđenu, ohlađenu rižu, naribanu mrkvu, narezani mladi luk i mlaćenicu pa lagano promiješajte. Ovoj smjesi dodajte mješavinu suhih sastojaka i sasvim kratko promiješajte, tek toliko da se sastojci povežu.

Smjesu rasporedite u pripremljene kalupe (vodite računa o tome da će narasti za vrijeme pečenja) i stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva. Pecite 40ak min. da dobiju lijepu boju.

Pečene muffine ostavite da se oko 5 min. hlade u metalnim kalupima, a onda ih istresite i poslužite dok su topli.


Ovaj recept dopušta svakakve varijacije, možete dodavati povrće kakvo želite (neke vrste povrća treba termički obraditi prije pripreme smjese za muffine). U originalnom receptu stavlja se 1 mladi luk, 1 mrkva i 100 g šunke, ali ja radim vegetarijansku verziju pa uvijek povećam količinu nekog povrća: )





Recept se temelji na receptu sa stranice http://www.chefkoch.de/rezepte/1243681229266224/Reis-Schinken-Muffins.html

Kuglof s čokoladom i višnjama

Tijesto
1 staklenka kompota od višanja ili 450 g svježih višanja
200 brašna
2 praška za puding od čokolade
1 žlica kakaa
1 prašak za pecivo
125 g šećera
1 vanilin šećer
5 jaja
150 ml ulja
125 ml mlačenice (buttermilk) ili jogurta
100 g sitno nasjeckane čokolade


Preljev
150 g šećera u prahu
1-2 žlice soka od višanja
ekstrakt višnje
+
50 g nasjeckane čokolade


Ako koristite višnje iz kompota, ocijedite ih.
Ako koristite svježe višnje, izvadite im koštice.

Pomiješajte brašno s praškom za puding, kakaom i praškom za pecivo pa sve prosijajte. Dodajte obje vrste šećera, ulje, mlaćenicu i jaja. Miksajte 2 min. da dobijete glatku smjesu.

Dodajte čokoladu i višnje pa lagano promiješajte kuhačom.

Kalup za kuglof namastite i pobrašnite (možete ga obložiti papirom za pečenje).

Stavite ga u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 90 minuta. Ako odozgo previše potamni, pokrijte aluminijskom folijom.

Pečeni kolač ostavite da se 10ak min. hladi u kalupu, a onda ga istresite. Ostavite da se potpuno ohladi.


Za preljev, šećeru u prahu postupno dodajte sok od višnje i par kapi ekstrakta višnje, smjesa treba biti gusta, ne smije se jako razlijevati.
Smjesu prelijte po ohlađenom kolaču i posipajte nasjeckanom čokoladom.

(Ako koristite višnje iz kompota, onda za preljev upotrijebite sok iz kompota. Ako koristite svježe višnje, onda sačuvajte sok koji će se iscijediti prilikom vađenja koštica.)


Recept je iz kuharice Čokoladni kolači, Dr. Oetker Verlag KG, Bielefeld, 2008.



Kolači, torte, slastice… koji se mogu raditi s trešnjama ili višnjama
Bomboni s višnjama
Gibanica s višnjama, šljivama...
Hrpice s trešnjama
Kolač od maka s višnjama
Kolač od trešanja i maka
Motana torta od višanja i čokolade
Mućkavac s trešnjama/višnjama
Preokrenuti kolač od višanja i marelica
Složenac-kolač od višanja
Savijača od trešanja
Susjedov san o višnjama i čokoladi
Šarlota od rolade i višanja
Torta od maka i višanja
Torta od višanja i čokolade
Trešnja - torta od roladi
Vatrogasni kolač
Voćna baklava
Voćna zlijevanka
Brze voćne knedle
Lazanje s višnjama
Složenac od palačinki i višanja
Složenac od palačinki, višanja i pudinga
Tjestenina s cimetom i kompotom


.

Žele od mlačenice s voćem

700 ml mlaćenice (buttermilk)
20 g bijele želatine
oko 150 g šećera u prahu
2 vanilin šećera
1 žlica limunovog soka
1 limenka kompota od breskve ili marelice (400 g)
400 g voća (jagode, dinja, maline…)


Želatinu prelijte vodom i ostavite ju da nabubri.

Ocijedite voće iz kompota, sačuvajte sok. Izmjerite 200 ml soka.

Mlaćenicu pomiješajte sa šećerom u prahu.

U lonac stavite 200 ml soka iz kompota i nabubrenu želatinu, miješajte na slaboj vatri da se želatina rastopi (pazite da ne zakuha). Maknite s vatre i dodajte par žlica mlaćenice i promiješajte, zatim smjesu pomiješajte i s ostatkom mlačenice.

Dodajte vanilin šećer i limunov sok. Po potrebi dodajte još šećera u prahu.

Smjesu stavite u hladnjak, može i u zamrzivač – prije će se početi stvrdnjavati, ali pazite da se ne stvrdne previše.

Voće očistite, operite, osušite papirnatim ubrusom, po potrebi narežite na manje komade.
(Ovaj put upotrijebila sam jagode i dvije vrste dinje.)

Pripremite posudu zapremnine oko 1,5 l.

Kad se mlaćenica počne stvrdnjavati izvadite ju iz hladnjaka. Na dno kalupa stavite sloj mlačenice, na nju složite svježe voće i voće iz kompota, pa opet stavite sloj mlaćenice, pa opet voće… i tako redajte slojeve, završite slojem mlačenice. Ako se mlačenica dovoljno stvrdnula u hladnjaku, voće neće u potpunosti tonuti na dno.

Stavite žele u hladnjak na par sati da se potpuno stvrdne.


Ja najčešće nemam strpljenja čekati da se mlaćenica stvrdne kad joj dodam želatinu. Zato ja jednostavno u kalup stavim pripremljeno voće i zalijem ga tekućom smjesom od mlačenice i stavim u hladnjak: razlika je jedino u tome što u ovoj mojoj varijanti voće pliva na površini i nije «pravilno» raspoređeno; a u onoj varijanti s napola stvrdnutom mlačenicom voće ostaje raspoređeno u slojevima koje ste slagali. Ali ja se ne uzbuđujem oko tih «estetskih» pitanja i ne pridajem važnost tome što u mojoj varijanti voće pliva po površini – iako kad ovaj žele pripremam u ovakvom kalupu za kuglof: kad istresem žele iz kalupa, voće je na dnu:)))





Kad se žele stvrdne, oštricom noža prijeđite uz rub želea (oko 1 cm duboko) i lagano ga odvojite od ruba posude. Zatim uronite posudu u zdjelu s vrućom vodom na otprilike 10 sekundi (pazite da se žele odozgo ne zalije). Na posudu sa želeom stavite tanjur i sve zajedno okrenite da žele sklizne na tanjur. Ako žele ne želi skliznuti na tanjur, posudu sa želeom još nakratko uronite u vodu (oko 5 sekundi). Ali nemojte posudu ostaviti predugo uronjenu u vodu jer će se žele previše rastopiti (ako se to dogodi, ostavite ga u posudi i vratite natrag u hladnjak – da se ponovno stvrdne).

Vrijeme namakanja kalupa u vrućoj vodo ovisi o tome od kojeg materijala je kalup. Metalni kalupi brzo provode toplinu pa bi 15 sekundi trebalo biti dovoljno (tako ja postupam kad koristim kalup za kuglof). Keramičkim posudama potrebno je nešto više vremena. A kod plastičnih/gumenastih kalupima vrijeme namakanja ovisi o kvaliteti izrade, mješavini plastike itd.





Ako ne želite, žele ne morate vaditi iz posude, možete ga poslužiti u posudi u kojoj ste ga radili i nek´ svatko sebi grabi žlicom: ) I ja najčešće takav žele radim u zdjeli, posudi za složenac, ili manjem limu za pečenje i ostavim ga u posudi u kojoj sam ga radila. Ionako takav žele ne poslužujem u nekakvim svečanim prilikama, pa se ne zamaram prezentacijom. Ali da bih ovo fotkala potrudila sam se napraviti žele u kalupu za kuglof: )
Ovakve desertiće možete raditi i u posudicama za puding ili čašama... i onda po želji možete žele izvaditi na gore opisani način ili ga možete poslužiti u tim pusudicama...


Izvađeni žele možete ukrasiti voćem po želji. Po potrebi, vratite žele u hladnjak do posluživanja.


Ovakav žele ne može se pripremati sa svježim ananasom, kivijem, papajom i smokvom jer to voće sadrži enzime zbog kojih se želatina neće stvrdnuti.

Možete koristiti kompot od ananasa (iz konzerve), jer je taj ananas «skuhan». Voće poput kivija i papaje možete očistiti i narezati pa ga onda ubaciti u lonac s kipućom vodom i prokuhati oko 1 min. Voće zatim ocijedite i uronite u posudu s hladnom vodom. Već sam blanširala kivi i papaju na taj način, ali nisam baš oduševljena jer voće kuhanjem omekani. Smokvu nisam probala blanširati, ne znam kako bi to izgledalo.

Ako koristite npr. jabuke, kruške, banane… dobro ih nakapajte limunovim sokom jer će inače pocrniti. Ja ih zato u zadnje vrijeme izbjegavam, pa upotrebljavam npr. kruške iz kompota.

Mlaćenicu ili tzv. buttermilk u Zagrebu možete kupiti u većim trgovačkim centrima. Npr. u Super ili Maxi Konzumu možete kupiti mlačenicu proizvođača "Veronika", a prodaje se pod marketinškim nazivom "Stepko" (bijela, plastična, četvrtasta boca od 1 l s crvenim čepom; u boci sa žutim čepom je sirutka; mlaćenica i sirutka nisu ista stvar).


*Recept se donekle temelji na receptu iz časopisa Burda Moden, 8/1981.


Slični recepti
Žele od mlaćenice i bobičastog voća
Žele od crnog vina i višanja
Žele s voćem

Fruit cobbler ili voćni drobljenac

Jednom davno na Internetu sam iskopala ovaj recept. Pokraj recepta pisalo je da recept potječe iz Oliverove kuharice, ali to me definitivno nije potaknulo da ga idem isprobati (što se gastronomije tiče, Oliver i ja nismo na istoj valnoj duljini). Ipak, odlučila sam isprobati recept budući da cobbler nije nikakva Oliverova novina; cobbleri su izmišljeni u Americi davno prije Oliverovog rođenja.

Recept sam isprobala jer me zanimala konzistencija finalnog proizvoda. U uvodu u recept piše da je potrebno oko 680 g voća, a kad se u grame preračuna količina voća koja se navodi među potrebnim sastojcima, onda se dobije nešto sasvim drugo. Ali našla sam se s Oliverom na pola puta i prvi put kad sam ovo radila, upotrijebila sam 700 g voća.

Može se stavljati bilo kakvo voće, iako se u većini ovakvih recepata upotrebljava barem 1 vrsta (crvenog) bobičastog voća, tj. voća koje ispušta sok (a i cijelom jelu daje crvenu boju). Oliver u receptu upotrebljava kupine, maline i borovnice. Uz to voće stavlja i 2 marelice, 1 krušku i 1 stabljiku rabarbare. I ja sam upotrijebila mješavinu bobičastog voća, rabarbaru, ali nisam imala marelice ni krušku pa sam stavila 2 jabuke.
Također, potrebno je 5 čajnih žlica šećera.

A potreban je i «a good glug» balzamico octa. «Glug» se često može čuti u (američkim, britanskim) crtićima/filmovima i ta riječ obično se koristi da se njome oponaša pijenje tekućine: glug, glug, glug, glug… (mene to nikad nije podsjećalo na pijanje tekućine, ali valjda govornici s engleskog govornog područja pijenje doživljavaju na taj način). U rječnicima kao prijevod za «glug» obično piše «gutljaj». Pa bi onda «a good glug balsamico vinegar» bio «dobar gutljaj balsamico octa»; to bi zapravo značilo, da iz boce treba nalijati jedan dobar «šus». Ta riječ većini sigurno nije jasna kao ni «glug», ali ja sam u svojoj okolini često imala prilike čuti riječ «šus» (koja potječe iz njemačkog jezika) kad se radilo o dodavanju tekućine (obično alkohola) u neko jelo. Laički rečeno: u jelo treba dodati onako, malo tekućine (octa), ali ne smije se pretjerati: ))) Znam da vam je ovo objašnjenje od neizmjerno veeeeeeeeeeeelike pomoći :(

Ja u cobbler stavljam 1 jušnu žlicu octa, smatram da to nije ni previše ni premalo.

Smjesa za tijesto koja se stavlja na voće meni je u redu, ali smanjila sam količinu maslaca.

I nakon tog prvog eksperimenta došla sam do par zaključaka.
Što se tiče mog zanimanja za konzistenciju toga, ostvarila su se moja očekivanja: za moj ukus je to previše vodeno, voće ispusti tekućinu i to je ko´ juha. Cobbler se obično jede uz sladoled pa se onda sladoled obilno prelijeva tom tekućinom, ali za mene je to jednostavno pregnjecavo, ne volim takve deserte. Očito to ima veze s činjenicom da sam iz Prigorja gdje su kuhani štrukli, makovnjača, orehnjača, knedle sa šljivama… tradicionalni deserti – a to definitivno nije vodena (lagana) hrana: zapravo, štrukle, makovnjače, knedle itd. uopće ne volim i ne običavam ih jesti, ali očito sam naslijedila ljubav prema teškim, konkretnim desertima (kremastim kolačima i tortama : ) A ovakvo voćeko koje se na toplini razgnjecavi i ispusti skoro litru juhe (soka) – to definitivno nije desert za mene.

Nadalje, taj prvi put kad sam ovo radila, stavila sam 5 čajnih žlica šećera kao što piše u receptu – ali meni je to premalo, jer na kraju mi je bilo kiselo.

Ali u glabalu, svidjela mi se ideja. Otada sam radila razne varijante cobblera. I dalje stavljam 1 žlicu balsamico octa, ali uvijek povećam količinu šećera. A eksperimentirala sam i sa smanjivanjem količine onog voća koje ispušta puno soka. Zato takvo voće (maline, kupine, borovnice, ribizle, jagode…) stavljam u manjim količinama, a umjesto njih stavljam voće koje nije vodenasto, npr. jabuke. Takvo voće za vrijeme pečenja omekša, ali u kombinaciji s malom količinom bobičastog voća cobbler nije jako voden – i to mi se sviđa.

Ja i dalje stavljam oko 700 g miješanog voća, ali nekad stavim i 1 kg.

Smjesa za tijesto kakvu Oliver koristi je redu i nisam ništa mijenjala. Ponekad povečam količinu smjese jer volim kad u desertu ima tijesta, a ne samo nekakvo gnjecavo-vodenasto voćeko (već sam rekla, naslijedila sam ljubav prema konkretnim, teškim desertima: )

Ovo je, u globalu, onaj Oliverov recept koji je za mene previše vodenast:

2 marelice, otkoštičene i narezane na kriške
1 kruška, oguljena i narezana na tanke ploške

oko 700 g miješanog bobičastog voća (kupine, borovnice, maline)

1 stabljika rabarbare
5 čajnih žlica šećera
"glug" ili "šus":) ili u prijevodu: malo balzamico octa

Smjesa za tijesto

115 g hladnog maslaca
225 g glatkog brašna
70 g šećera
prstohvat soli
130 ml mlaćenice (buttermilcha), može i jogurt
šećer za posipanje

Voće stavite u široku duboku tavu i dodajte šećer i ocat, protresite. Stavite na štednjak i zagrijavajte na niskoj temparaturi da iz bobica poteče sok (oko 2 min.).
Maknite s vatre i premjestite u posudu za pečenje.

Ako nemate neko voće koje je navedeno u receptu, možete staviti bilo koje drugo voće.

Listiće maslaca i brašno trljajte prstima da dobijete mrvice. Dodajte šećer i sol, promiješajte i onda dodajte mlaćenicu. Dobro promiješajte (najbolje rukama) da dobijete vlažnu smjesu. Konzistencija te smjese podsjeća na konzistenciju pire krumpira.
U originalnom receptu stavlja se više maslaca, ali ja sam to smanjila.

Žlicom (ili prstima) rasporedite nepravilne komade/hrpice smjese po mlakom voću.
Odozgo posipajte šećerom.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva. Pecite oko pola sata.
Meni se više sviđa kad gornja smjesa ostane svijetla, ali možete ju i jače zapeći (ovisno o vrsti pećnice, možete pred kraj uključiti gornji grijač).
Po želji, posipajte šećerom u prahu.
Poslužite uz sladoled.

Cobbler se može jesti topao i hladan. Meni se najviše sviđa kad se ohladi u hladnjaku, jer ako je topao, onda mi se sladoled prebrzo rastopi i razgnjecavi (a takav sladoled mi se ne sviđa).



U uvodu u spomenuti recept piše da se može upotrijebiti bilo koje voće. U ovom gornjem receptu napisama sam one sastojke koje Oliver navodi u samom receptu. Ali u uvodu isto stoji Oliverova opaska da je cobbler najbolji s jagodama i rabarbarom. I nakon što sam na dnu škrinje iskopala još jedan paketić smrznute rabarbare (a mislila sma da sam sve potrošila) odlučila sam isprobato i tu varijantu. Pretpostavljala sam da će to biti jako vodeno-gnjecavo i bila sam u pravu. Ali stavila sam dovoljno šećera pa mi se okus jako sviđao. I uz sladoled, sve se pojelo: )


Sastojci za varijantu s jagodama i rabarbarom:

500 g jagoda
500 g rabarbare
1 žlica balsamico octa
4 žlice šećera

Smjesa za tijesto
115 g hladnog maslaca
225 g glatkog brašna
70 g šećera
prstohvat soli
130 ml mlačenice (buttermilcha), može i jogurt
šećer za posipanje


Jagode operite i očistite.
Rabarbaru operite i narežite na 3 cm duge komade.
Sve stavite u široku duboku tavu i dodajte šećer i ocat, protresite. Stavite na štednjak i zagrijavajte na niskoj temparaturi da poteče sok (oko 2 min.).
Maknite s vatre i premjestite u posudu za pečenje.

Listiće maslaca i brašno trljajte prstima da dobijete mrvice. Dodajte šećer i sol, promiješajte i onda dodajte mlaćenicu. Dobro promiješajte (mijesite rukama) da dobijete vlažnu smjesu. Konzistencija te smjese podsjeća na konzistenciju pire krumpira.

Žlicom (ili prstima) rasporedite nepravilne komade/hrpice smjese po mlakom nadjevu.
Odozgo posipajte šećerom.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva. Pecite oko pola sata.
Meni se više sviđa kad gornja smjesa ostane svijetla, ali možete ju i jače zapeći (ovisno o vrsti pećnice, možete pred kraj, uključiti gornji grijač).

Dobro je ovakve cobblere peći u dubokoj posudi, da sokić koji voće ispušta ne prska po pećnici. A dobro je i tu posudu, umjesto na rešetku, u pećnici staviti na lim za pečenje – na taj način će tekućina (koja za vrijeme pečenja može kapati i cijediti se iz posude za pečenje) kapati na taj lim, a ne na dno pećnice (lakše je oprati lim za pečenje, nego ribati dno pećnice: )))

Mlaćenicu ili tzv. buttermilk u Zagrebu možete kupiti u većim trgovačkim centrima. Npr. u Super ili Maxi Konzumu možete kupiti mlačenicu proizvođača "Veronika", a prodaje se pod marketinškim nazivom "Stepko" (bijela, plastična, četvrtasta boca od 1 l s crvenim čepom; u boci sa žutim čepom je sirutka; mlaćenica i sirutka nisu ista stvar).

Ove fotke snimane su u više navrata, tj. pri izradi raznih varijanti cobblera, nemam više pojam na kojoj fotki je koja varijanta, ali ipak su poslužile za ovo nešto što po svojoj dužini liči na dizertaciju o cobbleru: )))))))

Red velvet torta

ili "Crveni baršun" torta

Pisala sam već o opoziciji Devil´s food cake (vražja torta) i Angel food cake (anđeoska torta). I za jednu i drugu ima na desetke recepata i varijacija, nemoguće je reći koji recept je tradicionalan i originalan.
Pojam Devil´s food cake proširio se na razne torte za koje se običava reći da su «bogate», sastoje se od mnoštva raznih bogatih, «teških» krema, glazura, preljeva… (a nemaju veze s prvotnom tortom Devil´s food cake). Pridjev «bogate» implicira da su te torte grešno dobre, a to se naravno povezuje s đavlom.
Meni takva kategorizacija baš i nema smisla. Volim bogate torte s 5 krema, čokoladnim preljevom, glazurama… Ali volim i jednostavne voćne torte koje se sastoje od laganog biskvita i voća. Prema spomenutoj definiciji takve voćne torte nisu bogate pa ih se ne može svrstati u Devil´s food cake, tj. nisu grešno dobre. Ne slažem se s tim.

(Ako vam se neda sve ovo čitati, odskrolajte dolje do recepta:)

Iako, u toj kategorizaciji mi prvenstveni ide na živce pridjev «grešno dobro». Ne znam u kakvoj je to vezi s mojom odnosom prema religiji, ali hranu definitivno ne doživljavam kao nešto «grešno dobro». Kad opisujem okus hrane, držim se običnih pridjeva: odlično, fantastično, za pet, vrhunski…., ali ne mogu zamisliti da bih za neku hranu rekla da je grešno dobra (ili možda još nisam jela nešto takvo? :DDDD

Čula sam razne pridjeve, pojmove, sintagme… kojima ljudi hvale hranu. Uz nezaobilazan pojam «grešno dobro», tu je i «čista perverzija», «san snova», «rajsko» ili «ko´ iz raja»,…
A često se čuju i današnji sveprisutni jednostavni anglizmi kojima recimo moja kolegica karakterizira samo vrhunsku hranu «(very) nice» iliti «(veri) najs» (a ako nešto nema vrhunski okus onda se zadovolji hrvatskim pojmovima npr. «dobro je»).

Čak i taj najs meni je bliži nego ovaj «grešno dobro» (to jednostavno ne spada u moj gastronomski vokabular).
Iako, bila sam u fazi kad sam pod utjecajem okoline govorila da je nešto perverzno (dobro). To već ima iste konotacije kao i grešno dobro, ali neću sad raspravljati sama sa sobom koje su razlike između nečeg grešnog i nečeg perverznog.

Trenutno mi na živce ide reklama koja se vrti po satelitu. To je reklama za nekakav gotovi puding u čašici, ne sjećam se proizvođača.
Tri opatice su negdje vani, valjda u samostanskom vrtu, i jedu taj puding iz čašice, naravno sve su oduševljene tim pudingom.
I onda najmlađa od njih pita: «Nije li to grijeh?».
Onda druga, nešto starija od ove prve, napravi zabezeknuto-blesavo-upitnu facu.
A treća, najstarija od njih hladnokrvno, u stilu prljavog Harryja, kaže: «Nije, samo ima takav okus.». (Tj. ima okus kao da jest grijeh.)
U moru svih tih glupih reklama, ta definitivno prednjači.


I Red velvet torta svrstava se u skupinu Devil´ s food cake, tj. grešno dobrih, bogatih torti.

Recepata, naravno, ima na desetke i ne zna se koji je autentičan. Ipak, za tu tortu karakterističan je crveni biskvit i bijela krema, navodno je to krema od sira.

Ja ne volim sir u slatkim kolačima, pa ne radim kremu sa sirom. Vidjela sam na Internetu neke varijaciju na temu ove torte u kojoj se umjesto kreme od sira upotrebljava krema od maslaca.

U biskvit se stavlja mlaćenica koja je kod nas poznata i kao buttermilch. Mlaćenica je tekćina koja ostaje pri proizvodnji maslaca.
U Zagrebu u Konzumu kupujem mlaćenicu nekakvog proizvođača iz Desinića.
Volim piti tu kupovnu mlaćenicu, ne znam kako izgleda taj proces proizvodnje, ali stvarno mi je ukusna; za razliku od domaće mlaćenice. Ta domaća mlaćenica, tj. ona vodurina koja je ostala kad smo doma radili maslac – to mi se nikad nije sviđalo. Zapravo, u mojoj obitelji se to nikad ni nije koristilo u prehrambene svrhe, to smo uvijek bacali.
Ali ova kupovna mlaćenica mi se stvarno sviđa. Koliko puta sam išla u neki veći Konzum samo radi te mlaćenice, a nije je bilo:((((((((((((((((((((((((((((((((

Čula sam od nekih kolegica da im se ne isplati kupovati to jer je pakirano u bocu od 1 l: potroše 100-200 ml za neki kolač, a ostatak bace jer ne znaju što bi s tim, a nije im fino kao piće. Ja nemam takvih problema, ja ju popijem i nikad je nemam dovoljno. I inače volim mliječne proizvode, iako ne baš sve, npr. sirutku i kefir ne mogu piti, to mi je užasno; ali mlaćenica mi je odlična. Kupim ju sredinom ili krajem tjedna jer namjeravam za vikend raditi neki kolač. Ali problem mi je ne popiti ju do vikenda! Obično nastojim sačuvati onoliko koliko mi treba za kolač koji namjeravam raditi – iako već mi se dogodilo da sam si sve popila, pa sam kolač radila s običnim mlijekom jer u subotu u jutro, kad sam išla u Konzum, naravno, nisu imali mlaćenice.

Čitala sam negdje da se za potrebe nekog kolača u kućnoj radinosti može napraviti mlaćenica: 240 ml mlijeka pomiješa se s 1 čajnom žlicom običnog octa ili limunovog soka. Ta smjesa ostavi se da odstoji 10ak min. i spremna je za upotrebu. Nisam nikad to probala napraviti.

Ako nemate mlaćenicu, za kolač možete upotrijebiti i obično mlijeko, kiselo mlijeko, kefir, jogurt…
A ako vam ostane kupovne mlaćenice možete njome očistiti mrlje od vode sa sudopera. 100-150 ml mlaćenice pomiješajte s oko 1-2 žlice soli. Tu mješavinu pomoću spužve nanesite na sudoper i lagano razmažite. Operite spužvu toplom vodom i njome uklonite smjesu sa sudopera. Sudoper osušite krpom.
To je jedan od onih trikova, koji omogućava da se bez kupovine sredstava za čišćenje uklone mrlje.


Nisam fotkala tortu onaj dan kad sam ju napravila jer sam bila uvjerena da imam fotke od neke prijašnje torte. Onda sam drugi dan htjela unijeti recept na blog i zaključila da nemam nijednu fotku ove torte (ili ju ne mogu naći???). Pa sam tortu fotkala dan nakon što sam ju radila, tj. nakon što je provela noć u hladnjaku, a samo po sebi je razumljivo da je crveni biskvit zafarbao bijelu kremu, pa sad nije bijela nego ružičasta.

To je jedna od stvari koje mi se ne sviđaju kod ove torte. Kad se torta napravi treba ju staviti na 2-3 sata u hladnjak da se stvrdne i onda je spremna za degustaciju, a krema se još nije zafarbala. Ali ako torta stoji u hladnjaku preko noći, krema poružičasti (ne znam koliko sati je potrebno da bi biskvit zafarbao kremu). Zato ovu tortu nikad nisam nosila na obiteljska slavlja jer obično torte za takve prilike napravim dan ranije, a s ovom tortom to nema smisla budući da krema ne ostane bijela do idućeg dana. Ovu tortu radim samo «za po doma».

Biskvit
125 g maslaca sobne temperature
300 g šećera
2 jaja
2 – 2,5 čajne žlice tekuće crvene boje ili jedna tuba crvene boje ili oko 2 g crvene boje u prahu
pola mahune vanilije
2 žlice kakaa
250 ml mlaćenice (buttermilcha)
pola čajne žlice soli
250 g brašna
1 žlica gustina
1 čajna žlica sode
1 čajna žlica jabučnog octa

Krema
800 ml mlijeka
4 žlice gustina
3 žlice šećera
200 g maslaca sobne temperature
šećer u prahu
+
kokosovo brašno za posipanje

Za biskvit, kremasto izmiksajte maslac sa šećerom. Dodajte jedno po jedno jaje i nakon svakog dodavanja jaja miksajte oko pola minute.
Dodajte boju, sadržaj pola mahune vanilije i kakao pa promiješajte.

Prehrambene boje su različito pakirane, ovisno o proizvođaču. Neke boje su u tekućem stanju, neke su guste kao pasta, a ima i onih u prahu. Skupila sam već više varijanti recepata za ovakvu tortu. U nekima piše da treba staviti jednu tubu crvene boje. Nemam pojam na koju tubu se misli jer kao što sam rekla, ima različitih pakovanja.
U jednom receptu piše da treba staviti 2 – 2,5 čajne žlice tekuće boje. Tu bi se opet dalo raspravljati o veličini čajnih žlica, ali i o intenzitetu same boje.
Ja koristim boju u prahu. Kad sam prvi put radila ovu tortu, boju sam stavljala onako, «od oka» jer nisam našla recept u kojem piše koliko boje u prahu treba staviti. Koristim boju Lebensmittel-Farbe «Sissi» austrijaskog proizvođača «Schimek» (može se kupiti u Zagrebu, npr. u trgovini «Bombonijera biskvit» u Zvonimirovoj ulici, a može se naći i u nekim velikim trgovačkim centrima). Jedan paketić boje teži 4 g. Prvi put kad sam radila ovu tortu stavila sam pola tog paketića, tj. 2 g. Bila sam zadovoljna nijansom biskvita pa uvijek stavljam pola paketića boje na ovu količinu. Ako želite kričaviju crvenu boju biskvita, stavite manje boje.

Mlačenicu pomiješajte sa solju i dodajte u smjesu od jaja naizmjence s prosijanim brašnom i gustinom.
Sodu pomiješajte s octom i umiješajte u smjesu.

Namastite i pobrašnite dva kalupa za tortu (promjera 24 – 26 cm). U svaki kalup ulijte polovicu smjese i zagladite.















Pecite u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva oko pola sata. Kako bi provjerili je li biskvit pečen zabodite čačkalicu u njega, ako je čačkalica suha i čista biskvit je pečen.
Ako imate samo jedan kalup, prvo ispecite jednu biskvit pa nakon toga drugi.

Biskvite ostavite da se ohlade.

Ohlađene biskvite prerežite jednom vodoravno.

Za kremu, 100 ml mlijeka pomiješajte sa šećerom i brašnom.
Ostatak mlijeka stavite u lonac i zagrijte da zakuha, dodajte gustin razmućen u mlijeku, miješajte da nema grudica. Kad zakuha maknite s vatre i ostavite da se ohladi.

Maslac izmiksajte da bude kremast pa mu žlicu po žlicu dodajte mlaku kremu i dobro izmiksajte. Dodajte šećer u prahu, ovino o tome koliko slatku kremu želite.
Ako je smjesa jako gnjecava možete ju nakratko staviti u hladnjak.

Jednu koru biskvita premažite dijelom kreme, pa poklopite drugom korom, premažite ju dijelom kreme i poklopite trećom korom, nju premažite dijelom kreme i poklopite posljednjom korom. Tortu odozgo i sa strane premažite kremom.

Tortu stavite hladnjak da se rashladi. Prije posluživanja tortu odozgo i sa strane posipajte kokosovim brašnom.


Biskvit je iz recepta sa stranice: http://www.chefkoch.de/forum/2,35,144686/Mein-Lieblingskuchen-aus-USA-Red-Velvet-Cake.html, a kremu sam improvizirala.

Recepti s mlaćenicom
Žele od mlaćenice i bobičastog voća