Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

28. 02. 2010.

Quiche s graškom (od tijesta za Tuc tuc krekere by Jasenka)

Jednom davno, surfajući Internetom, otkrila sam recept za quiche s graškom, u takvoj kombinaciji grašak nisam ni zamišljala, pogotovo zato što ga ne volim. Ali imam na raspolaganju grašak koji moram potrošiti pa sam se sada sjetila tog recepta. U nađenom receptu tijesto je «klasično»: brašno, maslac, jaje, sol, malo vode ili vrhnja i to je to. Ali budući da me nadjev (tj. grašak) niti malo ne privlači, trebalo mi je barem nekakvo «bolje» tijesto. A baš takvo tijesto je tijesto iz Jasenkinog recepta za Tuc tuc krekere od sira : )

Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
125 g brašna
pola čajne žlice mljevene crvene paprike
prstohvat soli
prstohvat papra
80 g maslaca
125 g naribanog tvrdog sira (Gauda, Emmentaler…)
1 žumanjak
2 žlice limunovog soka

Nadjev
oko 500 g graška
200 g kiselog vrhnja
4 jaja
150 g tvrdog sira, naribanog
2 češnja češnjaka
nasjeckano lišće bosiljka
1 čajna žlica kumina
sol, papar


Za tijesto, od navedenih sastojaka zamijesite tijesto, oblikujte kuglu, zamotajte ju u plastičnu foliju i stavite u hladnjak na pola sata.

Za nadjev, grašak skuhajte u posoljenoj vodi, ocijedite ga i ostavite da se ohladi.
Jaja umutite, dodajte im kiselo vrhnje, nasjeckani bosiljak i kumin pa sve dobro promiješajte. Zatim dodajte sir i ohlađeni grašak pa začinite.

Tijesto tanko razvaljajte i stavite ga u namašteni kalup za pečenje promjera 28 cm, tijestom obložite i stranice kalupa (visine oko 4 cm); nabockajte ga vilicom.
Višak tijesta koji pada preko ruba kalupa, odrežite (taj višak tijesta možete nadrobiti na tijesto u kalupu da se ispeče zajedno s nadjevom).

Na tijesto ulijte nadjev. Stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva oko 40 min. da se quiche odozgo zapeče.

Quiche ostavite da se ohladi.

26. 02. 2010.

Šarene kiflice

Postoje razne varijacije na temu ovih kiflica. Tema tih varijacija uglavnom su kokos i umakanje kiflica u sirup.
Što se kokosa tiče: u nekim receptima kokos se uopće ne upotrebljava, u drugim receptima se stavlja u svijetlo tijesto, u trećim receptima se kokos stavlja u svijetlo tijesto, ali i pečene kiflice se uvaljaju u kokos, a u četvrtim receptima, kokos se ne stavlja u tijesto, ali se pečene kiflice uvaljaju u kokos.
Od svih tih varijacija, ja se držim one koja uključuje stavljanje kokosa u tijesto, ali nikad ne uvaljam pečene kiflice u kokos (u receptu prema kojem radim, postupak je obratan: kokos se ne stavlja u tijesto, nego se pečene kiflice uvaljaju u kokos – ali ja to ne radim).

A što se sirupa i umakanja pečenih kiflica tiče, tu opet postoje razne varijacije: vruće kiflice u hladan sirup, vruće kiflice u vruć sirup, hladne kiflice u vruć sirup i hladne kiflice u hladan sirup.
U ovom receptu prema kojem radim, vruće kiflice se umaču u vrući sirup pa se i ja toga držim.

Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
700 g glatkog brašna
2 jaja
1 svježi kvasac
malo tople vode
2 žlice šećera
prstohvat soli
1 prašak za pecivo
250 ml ulja
250 ml tople vode
100 g kokosovog brašna
2 žlice kakaa

Sirup
300 ml vode
250 g šećera
1 vanilin šećer


U malo tople vode nadrobite kvasac i dodajte šećer pa promiješajte i ostavite na toplom da nabubri.

U drugu posudu stavite brašno pa dodajte sol, jaja, ulje, prašak, nabubreni kvasac i mlaku vodu i zamijesite tijesto.

Tijesto podijelite na dva dijela. U jedan dio umijesite kokos, a u drugi kakao.

Svaki dio tijesta podijelite na 8 loptica. Pokrijte ih krpom i ostavite na toplom 20ak min.
Image and video hosting by TinyPic

Uzmite jednu žutu lopticu tijesta i razvaljajte ju u mali krug. Zatim uzmite jednu smeđu lopticu tijesta i nju razvaljajte u mali krug.

Onda te razvaljane krugove tijesta stavite jedan na drugi (možete stavite žuto na smeđe ili smeđe na žuto). I onda te krugove zajedno malo razvaljate valjkom da se slijepe, pazite da zadrže oblik kruga.

Nožem narežite krug na 8 jednakih trokutastih šnita i od strane nasuprot špičastom vrhu motajte kiflice.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Izrezane trokutaste šnite možete motati ovisno o tome želite li da odozgo bude smeđe ili bijelo tijesto.

Kiflice slažite na lim obložen papirom za pečenje.
Image and video hosting by TinyPic

Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite da ostanu svijetle.

U lonac stavite sve sastojke za sirup i zagrijavajte na laganoj vatri i miješajte da se šećer rastopi. Kad smjesa zakuha, kratko ju prokuhajte.

Vruće kiflice umačite u vrući sirup.
Postupak s umakanjem ponovite još jednom.
Ako vam ostane sirupa, možete ga prelijati po kiflicama.
Image and video hosting by TinyPic


*Recept je iz kuharice: Kolači - čarolija užitaka, urednik: Nada Ćuk, Zagreb, Gospodarski list, 1998.


:)


Ako je sve oko vas zahvatila pandemija dijeta (koja svoje korijene vuće još od božićno-novogodišnjih blagdana) i nitko ne jede kiflice pa se one povlače po tjedan dana i izgubile su svoj čar, možete ih dodatno natopiti mlijekom pomiješanim s rumom... i ukomponirati ih u nekakvu šarlotu-kuglof zajedno s višnjama iz kompota i pudingom od vanilije:)

Image and video hosting by TinyPic

24. 02. 2010.

Složenac od kiselog kupusa i maslina i Piroške od krumpira s kiselim kupusom

Pisala sam već o tome da ne volim niti kelj, niti svježe zelje (tj. kupus), niti kiselo zelje (kupus)… općenito, ne volim lisnato povrće.
Ali to ne znači da ga ne jedem. Jedem ga, ali samo u kombinacijama koje se meni sviđaju: a to su razne vrste složenaca, pita... – kombiniram spomenutu zelenjavu s krumpirom, tjesteninom, kruhom, tvrdim sirom, vrhnjem, bešamel umakom… U takvim kombinacijama prisilim se da pojedem i zelje i kelj… To su "teške", kalorične, masne... kombinacije, a poznata je stvar da masnoće hrani daju (dobar) okus - meni je spomenuto povrće jestivo jedino na takav način. U mojem slučaju teorija o tome da je prehrana bogata povrćem jako zdrava - pada u vodu. Kao sljedbenica vegetarijanske prehrane, jedem puno povrća, ali ne pripremam ga na zdrav način, jer nisam u stanju prisiliti se da pojedem ono neko nezačinjeno povrće kuhano na pari i slične stvari (nisam prehrambeno osviještena; blago rečeno).

Krajem 2009. više puta sam radila složence i od svježeg i od kiselog zelja: u glavnim ulogama bili su ili krumpir ili tjestenina, a na repertoaru je bio i složenac od zapečenog (starog) kruha s kiselim zeljem i tvrdim (dimljenim) sirom.
Svaki put nešto promijenim: jednom složenac prelijem kiselim vrhnjem (u kombinaciji s jajima; ali meni je draža kombinacija bez jaja), drugi put napravim neku varijaciju na temu bešamel umaka…, a svaki put obavezno dodam i neki tvrdi sir.

Sve te kombinacije sam tijekom proteklih godina radila i po nekoliko puta i ispucala sam sve ideje pa sam još u prosincu 2009. krenula razmišljati o nekoj novoj "zeljastoj" kombinaciji. Pregledavajući čega sve imam u kuhinji na pamet mi je pala kombinacija kiselog zelja i maslina, a to sve bih kombinirala s krumpirom ili tjesteninom. Ali ta ideja je u vrijeme blagdana nekako izvjetrila iz moje glave, sve dok sredinom siječnja nisam kupila časopis Čarolija okusa: i u njemu sam našla upravo recept za složenac od kiselog zelja, maslina i krumpira – i sad recite da nisam korak ispred svog vremena: ))))))))))))))

Pronalazak recepta olakšao mi je stvar, nisam morala razmišljati o omjerima i potrebnim sastojcima, u potpunosti sam se držala onoga što piše u časopisu; dakle navedeni recept je iz časopisa Lisa: Čarolija okusa, 21. 1. 2010., br. 2.
I bila sam zadovoljna rezultatom: ni ja sama ne bih smislila bolju varijantu: )))
Jedino sam, u dogovoru sa svojom pećnicom, to sve pekla na malo drugačiji način.


Složenac od kiselog kupusa i maslina

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci
1-1,5 kg kiselog kupusa naribanog na rezance
1 kg krumpira
200 g (zelenih) maslina bez koštica, može i punjenih
2 glavice crvenog luka
sol, papar
kumin
250 ml juhe (ili pomiješajte vruću vodu s pola kocke za juhu)
200 g vrhnja za kuhanje
100 g naribanog tvrdog sira (Emmentaler)

Kupus ocijedite, po potrebi isperite ga vodom i opet dobro ocijedite.
Krumpir ogulite, operite i narežite (naribajte) na sasvim tanke okrugle ploške.

Luk oljuštite i narežite na kolute.

Masline također narežite na kolutiće.

Namastite dublju posudu za pečenje i na dno stavite tanki sloj kupusa, a onda naizmjence slažite slojeve krumpira, luka i kupusa: svaki sloj začinite solju, paprom i kuminom te posipajte usitnjenim maslinama. 1/3 maslina sačuvajte za posipavanje odozgo.

Dlanovima malo pritisnite složenac.

Juhu pomiješajte s kiselim vrhnjem i prelijte po povrću.

Odozgo posipajte naribanim sirom i sačuvanim maslinama.

Namastite aluminijsku foliju i njome odozgo prekrijte posudu pa složenac stavite u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva; pecite oko 50 min. (probajte jeli krumpir mekan).

Poslužite odmah.


:)


Jako mi se sviđaju dizane piroške s tijestom od krumpira (recept sam pokupila s bloga Gastronomska zbrka) i obično se držim originalnog recept, tj. piroške nadjevam vrhnjem, ali radila sam već i nadjev od sira i pizza-varijantu (s nadjevom od sira, umaka od rajčice i origana)…
I baš mi se činimo da je to tijesto dovoljno ukusno da se prisilim uz njega pojesti i kiselo zelje: i tako su rođene/rađene Piroške od krumpira punjene kiselim zeljem.

Radila sam pola mjere tijesta iz originalnog recepta, a nadjev sam radila odokativno.


Piroške od krumpira s kiselim kupusom

Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
250 g krumpira
25 g maslaca/margarina
1 čajna žlica soli
1 žumanjak
125 ml mlijeka
pola čajne žlice šećera
pola kocke svježeg kvasca (ili 1 suhi kvasac)
oko 325 g brašna

Nadjev
200 g kiselog kupusa naribanog na rezance
50 g krem sira (Zdenka)
50 g tvrdog naribanog sira
2 češnja češnjaka, nasjeckana
nasjeckano peršinovo lišće
1 čajna žlica kumina
sol, papar
+
oko 100 g kiselog vrhnja

Za premazivanje i pečenje:
1 žumanjak
malo ulja
+
oko 100 g hladnog margarina/maslaca

Krumpir skuhajte u ljusci, ogulite ga, dodajte maslac i sve zdrobite u pire. U malo ohlađenu smjesu umiješajte žumanjke i sol.

Mlijeko pomiješajte sa šećerom i kvascem i ostavite na toplom da nabubri.

Krumpiru dodajte nabubreni kvasac i polovicu brašna i dobro promiješajte. Postupno dodavajte brašno da dobijete tijesto koje se ne lijepi za ruke (od 650 g treba ostati i dovoljno brašna za valjanje tijesta i oblikovanje piroški).

Tijesto ostavite da stoji pokriveno oko 1 sat.

Za nadjev, ocijeđeni kupus, narezan na rezance, pomiješajte sa svim ostalim sastojcima.

Radnu površinu pobrašnite i razvaljajte tijesto na 1 cm debljine pa ga narežite na kvadrate željene veličine. Svaki kvadrat premažite s malo kiselog vrhnja i po njemu rasporedite malo nadjeva.

Kvadrate zarolajte, slijepite krajeve da nadjev ne izlazi.

Image and video hosting by TinyPic


Lim obložite papirom za pečenje i poredajte piroške, mjesto spoja okrenite prema dolje.

Piroške premažite žumanjkom umućenim s uljem.

Hladni margarin narežite na listiće i poslažite listiće sa sve četiri strane svake piroške.

Image and video hosting by TinyPic

Lim s piroškama stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 35-40 min. da porumene.

Piroške ostavite da se malo hlade u limu da bi se lakše odvajale.

22. 02. 2010.

Mramorni kuglof od lješnjaka i kokosa

Crtica o nečemu što je postalo normalno...

Prije nešto više od godinu dana na stranici Život slađi uz kolač vidjela sam recept i fotku sa svojeg bloga. Moja reakcija na to bila je - da sam se ja naprosto strgala od smijeha. To mi je bilo toliko smiješno da sam ostavila komentar «Drago mi je da ti se moja fotka Voćne baklave toliko sviđa da si ju stavila i na svoj blog.»; možda je taj moj komentar nekome ironičan, ali ja sam svaku riječ mislila ozbiljno, mene je to s tom fotkom tako slatko da ne mogu opisati. Mašta i copy/paste metoda mogu svašta: ))))
Da bi bilo jasno o čemu se radi:
Recept i fotka Voćne baklave s mojeg bloga = Recept i fotka na stranici Život slađi uz kolač.

Sjećam se da su negdje u proljeće prošle godine neki blogeri, a i ja među njima, nabasali na gastro stranicu http://www.kuharica.org/ na kojoj je bilo recepata i fotografija koje su ukradene s drugih blogova.

Na spomenutoj stranici možete vidjeti ove recepte i fotografije s mojeg bloga:

Recept i fotka kolača Izlazeće sunce na mojem blogu = Recept i fotka na straniciKuharica.org.

Recept i fotka kolača Noć i dan na mojem blogu = Recept i fotka na stranici Kuharica.org.

Recept i fotka za Lazanje od paprike na mojem blogu = Recept i fotka na stranici Kuharica.org.

Recept i fotka za Devil´s food cake na mojem blogu = Recept i fotka te torte na stranici Kuharica.org; ali pod drugim nazivom.


Imam ja još sličnih primjera:
Recepti i fotke za Pohane patišone by moja mama i Rižoto od patišona by Andrea na mojem blogu = Recepti i fotke na stranici Smiješne slike.

To su primjeri kojih se sjećam, ali ima i drugih.

Nisam nikad poduzela nikakve korake kad sam na nekoj internetskoj stranici vidjela nešto što potječe s mojeg bloga.
Neda mi se trošiti vrijeme i energiju na «neke ljude» za koje sam otkrila da su mi nešto drpili; što je sa svima onima koji su mi nešto drpili, a ja to ni ne znam?
Moguće je da netko, tko govori hrvatski jezik, a živi u nekom «dalekom dijelu svijeta» i piše blog na nekom stranom jeziku – prevede recept s mojeg bloga (ili, ako ne govori hrvatski, možda mu ga prevede netko drugi, makar kompjuter) i stavi ga na svoj blog, ali s fotografijom s mojeg bloga.
Ok, meni je misterij zašto bi netko želio fotke (i recepte) s mojeg bloga, ali eto, i to se događa.
Ali što bih ja sad trebala? Da svaki dan satima prekapam po Internetu ne bih li negdje «u svijetu» našla nešto što je drpljeno s mojih blogova?

To bi bilo kao da muzem jarca.

:)

Čini mi se da sam nešto zaredala s kuglofima, ovo je već treći u zadnjih 10ak dana. Inače ne volim taj kalup za kuglofe, radije sve pečem u četvrtastom limu, ali eto...


Mramorni kuglof od lješnjaka i kokosa


Image and video hosting by TinyPic


Sastojci
4 jaja
prstohvat soli
200 g šećera
200 ml ulja
180 g kiselog vrhnja
200 g brašna
+
100 g bijele čokolade
100 ml mlijeka
100 g kokosovog brašna
1 žlica brašna
pola paketića praška za pecivo
+
100 g namaza na bazi lješnjaka i čokolade (npr. Nutella)
1 puna žlica kakaa
100 ml mlijeka
100 g mljevenih lješnjaka
pola paketića praška za pecivo

Glazura
150 g čokolade za kuhanje
60 g maslaca
1 čajna žlica biljnog ulja


Najprije nasjeckajte bijelu čokoladu i rastopite ju na pari; maknite ju s vatre i dodajte 100 ml mlijeka, promiješajte da se sastojci povežu pa ostavite smjesu da se ohladi.

Cijela jaja izmiksajte s prstohvatom soli pa postupno dodavajte šećer i miksajte da se šećer rastopi. Dodajte ulje i vrhnje pa kratko promiksajte. Zatim dodajte i brašno pa promiješajte.
Smjesu podijelite na dva dijela.

U jedan dio smjese odmah dodajte pripremljenu bijelu čokoladu, kokosovo brašno, žlicu brašna i pola paketića praška, pa lagano promiješajte.
U drugi dio odmah dodajte namaz (ne iz hladnjaka, nego sobne temperature), kakao pomiješan s mlijekom, lješnjake i pola praška, pa sve lagano promiješajte.

Posudu za pečenje (kalup za kuglof, ali možete koristiti i neki drugi oblik) namastite i pobrašnite.

Na dno kalupa ulijte polovicu svijetle smjese, onda na nju ulijte svu tamnu smjesu i sve prelijte ostatkom svijetle smjese (može i prvo tamna, pa onda svijetla smjesa).

Kalup stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 50 min.
Provjerite čačkalicom jeli kolač pečen.

Pečeni kolač ostavite da se 15ak min. hladi u kalupu, a onda ga istresite i ostavite da se potpuno ohladi.

Ohlađeni kolač, po želji, prelijte glazurom: čokoladu nasjeckajte i rastopite ju na pari s ostalim sastojcima, ostavite ju da se malo ohladi, i onda ju prelijte po kolaču.

18. 02. 2010.

Slani biskvit od bjelanjaka

Ne radim baš često slastice od kojih ostaju neupotrijebljeni bjelanjci, ali nekad je to nemoguće izbjeći. Moja mama je te bjelanjke vječito trpala u tzv. Bijeli biskvit kojem je obavezno dodavala nasjeckane orašaste plodove i grožđice. Budući da je moja netrpeljivost prema orašastim plodovima i grožđicama tijekom godina praktički prerasla u fobiju – meni se taj biskvit nikad nije sviđao; a ionako mi u tom, tj. na tom biskvitu definitivno fali i neka krema.

I ja sam radila takve bijele biskvite, ali nikad u smjesu nisam stavljala orašaste plodove, nego nasjeckanu čokoladu i suho voće (ali nikako grožđice) i uvijek sam biskvit kombinirala s nekom kremom: pa je to onda na kraju obično bila nekakva kremasta torta s biskvitom od bjelanjaka.

Ima i različitih varijacija na temu omjera sastojaka za taj biskvit. U nekim receptima stavlja se «jako puno» brašna, a u nekim «jako malo»: meni se definitivno sviđaju oni biskviti u koje ide velika količina brašna, ako se stavi malo brašna, meni to onda ima nekakav čudnjikavi okus.

U zadnje vrijeme baš i nisam radila te svoje kremaste torte s biskvitom od bjelanjaka, nego sam se prebacila na izradu nepečenih pjenastih/spužvastih kolačića (varijacije na temu domaćih krem banana, marshmallowsa…) koji se baziraju na bjelanjcima, šećeru, želatini i polusatnom miksanju. Prije nekog vremena unijela sam par takvih recepata i najavila sam da ću se i dalje baviti tom tematikom; i bavim se, samo, u zadnje vrijeme nisam baš bila aktivna na tom planu, iako na lageru imam jedan recept koji namjeravam unijeti, a imam i još jedan koji čeka da bude isproban u najbližoj budućnosti.
Baš sam neki dan razmišljala da konačno isprobam dotični recept (koji već duže vrijeme čeka isprobavanje), ali onda je prevladala znatiželja vezana uz nešto što me zaokuplja već par godina.
Jednom kad sam radila neki kremasti kolač s biskvitom od bjelanjaka, zapitala sam se kako bi bilo da napravim slani biskvit od bjelanjaka.
Prije 4-5 godina pokušala sam na Internetu naći neki takav recept, čak sam tražila i na stranim jezicima, ali nisam ništa našla; a ne znam ni pod kakvim nazivom bih tražila, ne mora se nešto takvo nužno zvati «bijeli slani biskvit od bjelanjaka», vjerojatno se može naći pod nekim drugim imenom. I tako, ta ideja je stalno na mojem «things to do list» - problem je što se taj «list» nalazi u mojoj glavi, pa sam ja zaboravila na to, obično se povremeno sjetim toga, ali tada baš nemam viška bjelanjaka, pa odlučim pričekati neka bolja vremena. Takve «ideje» trebala bih zapisivati na papir (papir sve pamti) i trpati ih u one svoje famozne fascikle s receptima koje namjeravam isprobati u bližoj budućnosti. Te ideje bi se, istina, načekale dok bi došle na red za isprobavanje, ali da ih imam zapisane češće bih ih se sjetila, a ovako – to sve izvjetri – kao da mi sve informacije cure van kroz otvore na glavi: nos, uši, a i na usta.
: )))

I ništa, prije par dana, kad je moj mozak neopisivo dobro surađivao sa mnom sjetila sam se te "ideje", a imala sam i bjelanjke na raspolaganju, i konačno sam odlučila sama kreirati bijeli slani biskvit (nisam otkrila nikakvu toplu vodu, sigurno ima recepata za nešto takvo); prvotno sam u tu svrhu namjeravala napraviti nekakvu varijaciju na temu kore od bjelanjaka, kruha i blitve iz recepta za Roladu od kruha i blitve.
Ali na kraju sam kao "bazu" ipak uzela recept za slani biskvit koji se inače radi od 4 cijela jaja – a ja sam u smjesu utrpala 6 bjelanjaka koje sam imala na raspolaganju.
Sve je ispalo onako kako sam zamislila! Volim takve slane biskvite s uljem, cijeli dan bih mogla grickati ovaj biskvit/kruh/kuglof. Već dugo se nisam tako raspametila za nečim, kao što sam se zadnjih dana za ovim «kruhom». Naprosto sam oduševljena svojim uratkom.

Moja mama je bila oduševljena kad je vidjela kuglof u kojem se nešto šareni i mislila je da je to suho voće; ali kad je probala komadić njezino oduševljenje je naglo splasnulo, i sa zgražanjem je zaključila «Pa to je slano!!!». Ona naime ne voli nikakve slane pite (ni peciva) i mogla bi živjeti samo na slasticama; probala je samo zalogajčić i odustala od jedenja «tog slanog čuda».
Nema veze, više će ostati meni: ))))))))))))))))))))) ja obožavam slane pite i peciva, i uglavnom ih sama jedem jer nikoga oko mene ne privlače.

Ovaj biskvit možete jesti samostalno, ili uz namaz, možete raditi sendviče, ili ga možete poslužiti umjesto kruha…

Izvana ga možete, recimo, namazati sirnim namazom i ukrasiti ga izrezbarenim povrćem da dobije malo svečaniji izgled.

U smjesu sam dodavala ono što sam imala doma: blanširane paprike koje sam još u jesen natrpala u zamrzivač, malo kukuruza iz limenke, malo maslina, malo sira, malo začinskog bilja… Naravno, može se dodati i nešto drugo: povrće iz limenke, šunka, salama… - što god želite.
Omjer sastojaka prilagodite količini bjelanjaka kojom raspolažete (po potrebi uvećajte ili smanjite količinu nečega…).


Slani biskvit od bjelanjaka

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci
(mjerna jedinica je čaša od jogurta)
6 bjelanjaka
1 čaša jogurta
1 i pol čaša ulja
3 i pol čaše oštrog brašna
1 prašak za pecivo
40 g sitno naribanog parmezana
sol, papar, čili
+
2 češnja češnjaka, sitno nasjeckana
2-3 žlice nasjeckanog začinskog bilja (peršinovo lišće, bosiljak…)
100 g Feta sira, narezanog na kockice
200 g na kockice narezane blanširane paprike (crvene, žute, zelene)
50ak g kukuruz iz limenke
50ak g maslina



Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte čvrst snijeg.

U drugu posudu stavite brašno, prašak, sol, papar, mljeveni čili i parmezan pa dodajte jogurt i ulje te izmiksajte da se sastojci povežu. Zatim lagano umiješajte snijeg od bjelanjaka.

Smjesi dodajte sve ostale sastojke i lagano promiješajte.

Posudu za pečenje (četvrtasti ili okrugli li, ili kalup za kuglof…) namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu, odozgo zagladite.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 40 min. (ja sam biskvit toliko pekla u kalupu za kuglof, ali ako biskvit pečete u većem limu, tj. ako je smjesa u tanjem sloju prije će se ispeći).
Probajte čačkalicom jeli biskvit pečen i provjerite jeli se pri vrhu odvojio od kalupa.

Pečeni biskvit ostavite da se 5 min. hladi u kalupu, a onda ga možete istresti i ostaviti da se potpuno ohladi (ili ga ostavite u limu u kojem ste ga pekli).

14. 02. 2010.

Punč vijenac

Ovo je recept iz kuharice Dr. Oetker – Čokoladni kolači, Dr. Oetker Verlag KG, Bielefeld 2008. Ja sam tu kuharicu dobila u nekakvoj nagradnoj igri, ali može se kupiti u trgovačkim centrima za 40ak kuna (neki dan vidjela sam ju u Super Konzumu). Internetom kruži kompletna kuharica u PDF formatu i ja sam ju u više navrata dobila na mail adresu. Nisam se baš nešto pretrgla od truda da ju i ja prosljeđujem dalje, jer, koliko vidim, svi ju imaju. Ako se netko osjeća zapostavljen jer mu nitko još nije poslao tu kuharicu, neka se slobodno javi meni na mail; ja sam dobra duša : ) koja će svakome rado proslijediti tu kuharicu u PDF formatu.

Držala sam se recepta, odoljela sam napasti da promijenim neke stvari. Nisam se baš pretrgla da ukrasim ovaj vijenac/kuglof onako kako je ukrašen u originalu; ali dovoljno je sličan onom kuglofu s fotke u kuharici.
Što se marcipana tiče, možete upotrijebiti desertni marcipan za jelo koji je preliven čokoladom; jeftiniji je od onog «slastičarskog» marcipana koji je uglavnom namijenjen izradi ukrasa (čokoladni preljev na marcipanu u ovom slučaju ne smeta, to sve se ionako zdrobi; a čokolada svemu poboljša okus: )))
Jedino nisam imala džema od marelice pa sam upotrijebila džem od šljiva, a imala sam ga i previše, čini mi se da bi bilo dovoljno i manje džema.
U originalu, potreban je kalup promjera 20 cm, ali ja sam koristila kalup promjera 24 cm pa je moj kuglof puno niži, ali i puno širi od onog u kuharici.


Punč vijenac

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
100 g maslaca ili margarina
150 g šećera
1 Bourbon vanilin šećer
3 jaja
100 g brašna
10 g kakaa
1 prašak za pecivo
2 žlice crnog vina
50 g oljuštenih, mljevenih badema
100 g naribane mliječne ili čokolade za kuhanje

Nadjev
125 ml crnog vina
sitno naribana kora 1 naranče
1 žlica narančinog soka
40 g šećera
na vrh noža mljevenog cimeta
na vrh noža mljevenih klinčića
170 g čokolade za kuhanje
100 g marcipana
2-3 žlice narančinog soka

Za preljev i dekoraciju
100 g čokolade za kuhanje
+
120 g džema od marelica
1 čajna žlica šećera u prahu
1 žlica vode
+
125 g šećera u prahu
2-3 žlice crnog vina


Za tijesto, kremasto izmiksajte mekani margarin, postupno dodavajte obje vrste šećera. Miksajte da dobijete glatku smjesu.

Dodajte jedno po jedno jaje; nakon dodavanja svakog jajeta miksajte smjesu oko pola minute.

Brašno pomiješajte s kakaom i praškom za pecivo, te tu smjesu, sijući ju preko gustog cjedila (sita), dodajte u smjesu od jaja, pritom lagano miješajte, a dodajte i 2 žlice vina.
Na kraju dodajte bademe i naribanu (ili otopljenu, ohlađenu) čokoladu.

Smjesu ulijte u namašteni i pobrašnjeni kalup za kuglof (promjera 20 cm; ja sam koristila kalup promjera 24 cm).

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 35 min. (provjerite čačkalicom jeli kuglof/vijenac pečen).

Vijenac ostavite oko 5 min. da se hladi u kalupu, a onda ga istresite i ostavite da se ohladi.

Ohlađen vijenac vodoravno prerežite tri puta da dobijete 4 kore.


Za nadjev, u loncu zakuhajte crno vino s narančinom koricom, šećerom i začinima.
Maknite lonac s vatre, dodajte 1 žlicu soka i razlomljenu čokoladu i miješajući
rastopite.

Od prerezanog kuglofa uzmite drugu koru odozdo i zdrobite ju. Mrvice umiješajte u čokoladnu masu i ostavite da se malo ohladi.

Prvu koru kuglofa položite na pladanj.

Marcipan narežite na male komade i dodajte 2-3 žlice narančinog soka pa miješajte mikserom da dobijete glatku masu.
Masu namažite po donjoj kori.
Polovicu čokoladne mase rasporedite po masi od marcipana i razmažite.

Treću koru položite na razmazanu čokoladnu masu i dobro utisnite. Po njoj rasporedite preostalu čokoladnu masu i razmažite. Gore položite četvrtu koru i dobro utisnite. Vijenac stavite na hladno oko 2 sata.

Čokoladna smjesa je jako gnjecava, ali biskvit će upiti tekućinu, a ostatak nadjeva će se stvrdnuti. Ako ste kada radili nekakav punč kolač, jasan vam je princip rada.


Za preljev i dekoraciju, razlomite čokoladu na komade i miješajući rastopite u loncu
na pari.
Pomoću žlice izlijte dvije trećine čokolade u obliku velikih kapljica (suza) na papir za pečenje i ostavite da se stvrdnu. Preostalu glazuru stavite na stranu.

Džem protisnite kroz sito i zakuhajte ga zajedno sa šećerom i vodom. Vijenac
namažite vrućim džemom koristeći kist. Kuglof stavite nakratko na hladno da se džem stvrdne.

Šećer u prahu i crno vino pomiješajte da dobijete gusti preljev. Premažite kolač.

Dok je šećerni preljev još vlažan, poprskajte ga preostalom tekućom čokoladom i ukrasite stvrdnutim čokoladnim kapljicama.

11. 02. 2010.

Ruski medovik

Trebala sam ovo spakovati u prethodni post, ali već sam onaj objavila, a ovaj sad počinjem pisati, pa će tako ovo biti zaseban post. Osjećam se kao ponavljač – svi su već apsolvirali gradivo, a ja tek sad pišem o siječanjskoj temi Kuvarijacija (zbog kvara na kompjuteru – pročitajte prethodni post). Ali budući da sam taj recept isprobavala u sklopu siječanjskog kruga Kuvarijacija, ipak ću ga unijeti, makar «izvan konkurencije». Virnula sam na stranicu blogerskih igrica da vidim radove na ovu temu, ali nisam još čitala dojmove, ali to svakako imam u planu: )

Oni koji su čitali neke moje postove mogli su zaključiti da mene ta siječanjska tema Ruski medovik, blago rečeno, nije privlačila.
Taj Medovik asocira me na sve one famozne "pite" koje su popularne u mojem kraju: Mađarica, Karamel pita, Griz pita, Medena pita… A ja te pite ne volim: niti mi se sviđa tijesto, a niti me privlače kreme. Ne volim ni Karamel pitu ni Mađaricu zato što se krema radi od karamela koji ja ne mogu niti vidjeti (a ne sviđa mi se ni «kriva» Mađarica za koju se krema ne radi od karamela). Ne volim griz u slatkoj varijanti pa ne volim ni griz pitu, a med je nešto što je meni toliko nejestivo da to riječima ne mogu opisati, pa iz tog razloga Medenoj piti ne prilazim.
Već pretpostavljate, da kad sam vidjela da se kore za Medovik rade s medom - to je u meni ubilo svaku želju da probam kolač. A već sam radila i nekakvu tortu u kojoj kiselo vrhnje glumi kremu i to mi se nikako nije svidjelo: volim kiselo vrhnje, ali ne u slatkoj varijanti.

Budući da je postupak tog recepta relativno dugačak isprintala sam recept za Medovik jer mi se nije dalo čitati ga na kompjuteru, i tako sam isprintani recept odložila u neki fascikl.

Mala digresija o karamelu: prije par dana radila sam onaj famozni dulce de lece (karamelizirani šećer s mlijekom) – nikad prije nisam to radila jer me nije privlačilo – jednostavno ne volim karamelizirani šećer i nikad nisam imala potrebu isprobavati taj recept. Ali digla žaba nogu!
Otkada je Ugarkovićka to radila svi oko mene samo snatre kako je to fino. Ja sam uvijek polazila od činjenice da je to najobičniji karamel, ali otkada mi svi pričaju kako je to nešto fantastično, i koji je to užitak, ja sam si zabrijala da to fakat ima nekakav odličan okus - ne znam što sam si ja zamislila kakav okus to ima – ali bila sam poprilično zgranuta kad sam isprobala svoj uradak – meni je to običan karamel, koji nikako ne volim.
Nisam znala što ću s tim, skoro je završilo u smeću, ali moja mama bila je oduševljena tom karamelastom masom pa ju je slistila.
U dio tog karamela dodala sam kakao pa je to onda imalo čokoladni okus i onda sam sama sebe nastojala uvjeriti da jedem nekakav čokoladni namaz – ali to baš i nije palilo.
Facit: nemam namjeru to više nikad raditi niti jesti.
Da me netko traži da mu pripremim taj dulce de lece, odbila bih! Ipak, mogla bih napraviti nešto što sam i do sada radila (iako to ne jedem), a što mene podsjeća na taj dulce de lece: rastopila bih kupovne karamele i dodala malo mlijeka ili slatkog vrhnja – radila sam već takve karamel preljeve/umake; to se sve ionako svodi na isto.



No, da se vratim Medoviku.

19. siječnja moj kompjuter završio je na popravku. Tih dana je kuhanje bilo pravi izazov: mama me i inače zajebava da ja ne znam kuhati bez kompjutera - to je fakat istina, uvijek kad idem nešto kuhati ili peći, najprije se konzultiram s receptima u kompjuteru. Zadnja dva tjedna moje kuhanje se uvelike svodilo na improvizaciju. Imam ja hrpu časopisa i isprintanih recepata – ali ja se u tome nikako ne snalazim, kad tražim neki recept, satima moram prelistavati časopise i fascikle i najčešće uopće ne nađem ono što tražim.

I tako sam ja u subotu, 23. siječnja, imala vremena i baš sam bila raspoložena za isprobavanje nečeg novog, ali problem je bio što nisam bila u nabavi špecaraja i za svaki recept koji sam htjela isprobati, falio mi je neki ključni sastojak!
I onda sam prekapajući po fasciklima s isprintanim receptima naišla na recept za Medovik. Činjenica da čak doma imam sve potrebne sastojke baš me i nije oduševila pa sam nastavila prekapati po časopisima, ali za svaki recept mi je falio neki sastojak! Namjeravala sam skemijati nešto po svome, ali onda sam opet u ruke uzela recept za Medovik.

Kako rekoh, ne volim jesti pite pa ih niti ne radim, u cijeloj 2009. godini nisam radila niti jednu jedinu slatku pitu od tih prhkih kora, zato sam onda u zadnjem tjednu prosinca išla raditi onu Griz pitu o kojoj sam pisala: da nitko ne bi mogao reći da u 2009. godini nisam radila baš niti jednu jedinu pitu.
Budući da sam tu pitu radila prije mjesec dana nikako nisam bila raspoložena za to da sad opet radim nekakvu "pitu".
Ali onda sam shvatila da nebi bilo loše da jednim udarcem ubijem dvije muhe: napravit ću Medovik za Kuvarijacije, a time ću odguliti i izradu pita za 2010. godinu (ove godine fakat više nemam u planu raditi niti jednu takvu slatku prhku pitu; iako je moguće da mi ne gine izrada Mađarice za nekakvo slavlje; ali nikad se ne zna – u 2009. godini uspjela sam se izvući iz toga: )

Najgore mi je što na takve pite obično potrošim puno vremena, a na kraju nemam kolača (jer ne volim pite i ne jedem ih!).
Ja imam bolesnu naviku da svaki vikend moram jesti nekakav kolač koji mi se sviđa; vikend bi mogao proći i bez kolača, jer od njih ionako više štete, nego koristi, većina ih ionako nema nikakvu hranjivu vrijednost itd. Ali ako nemam nikakvog kolača za vikend (ili ako ima nešto što mi se ne sviđa) – meni vikenda kao da nije ni bilo. Znam da je to samo bolesna navika, ali eto… Zato mi je najgore kad izgubim vrijeme na izradu tih nekih pita koje ne volim i na kraju nemam što jesti; obično si onda u nedjelju poslijepodne kuham puding (od čokolade: )

Ali eto, ipak ja odlučila napraviti Medovik.

Da sam znala da će od tri jajeta ispasti onakva kolačina, odmah na početku bila bih smanjila količinu sastojaka.
Na izradu kora potrošila sam oko 650 g oštrog brašna, a napravila sam 7 kora dimenzija (otprilike) 30 cm x 38 cm (da, mogla sam raditi manje kore pa bi ih bilo više, ali u tome i jest fora: zaključila sam da ću prije biti gotova ako pečem kore većih dimenzija).

Ono što me u tom receptu zbunjuje je upotreba vrećice. Možda je stvar u mojem neiskustvu: na prste mogu izbrojiti koliko puta sam radila Mađaricu, Medenu pitu & Co. – ali ni u jednom od recepata po kojima sam radila te kolače nikad nije pisalo da kore treba spremati u vrećicu. Konzultirala sam se s mamom, ali ni ona nikad za to nije čula.
Zaključila sam da vrećica, u ovom slučaju, valjda treba spriječiti isušivanje kora(?!).
Kad sam izvadila koru iz pećnice bila je mekana (kao i kore za medenu pitu), ali se hlađenjem stvrdnjavala pa sam ja ove kore, čim su se malko ohladile, trpala u vrećicu – jer valjda se ne smiju (jako) stvrdnuti – bila sam poprilično iživcirana kad sam na kraju shvatila da su kore, unatoč vrećici, potpuno tvrde, suhe, lomljive itd.
Imam dvije teorije:
1.moguće je da sam nešto krivo napravila u pripremi kora, pa su se moje kore stvrdnule i osušile, unatoč vrećici.
2. moguće je da se kore trebaju stvrdnuti, unatoč vrećici. Ali onda mi nije jasno čemu ta vrećica uopće služi?

Možda nekome nije jasno što toliko trkeljam o toj vrećici, ali iživciralo me što sam pola sata tražila vrećicu. Imam ja doma svakakvih vrećica: iz voćarne, iz dućana…, ali sve su male i ni u jednu nisam mogla natrpati kore velikih dimenzija. Malo mi je falilo da zamolim susjedu da mi da vreću za smeću (tko zna, ako kore ne uspije, ili ja izgubim strpljenje za izradu kolača – možda će onda ta vrećica (i njezin sadržaj) ionako završiti tamo gdje i inače završavaju vreće za smeće).
Nekako sam ipak doma našla veliku vrećicu i mogla sam početi s izradim kora, ali na kraju mi je to sve bilo totalno blesavo kad sam vidjela kako su ohlađene kore tvrde, suhe, lomljive… - unatoč famoznoj vrećici.

Čini mi se da sam radila pretanke kore jer su se one praktički "razmočile" u onom vrhnju koje glumi kremu. Kolač je najprije par sati bio na sobnoj temperaturi, a noć je proveo u hladnjaku. Sutradan mi se činilo da je ona krema od vrhnja tvrđa od samih kora – one su jednostavno bile gnjecave. Narezala sam kolač i složila ga na tanjur, a donja kora je bila toliko gnjecava da se zalijepila za tanjur.

Moj kolač je odozgo gol. U receptu s Coolinarike vidim da je kolač nečim posipan, ali u receptu ništa ne piše, a ja nisam smislila čime da ga posipam, pa je ostao takav kakav jest.


Probala sma kolač, ali to definitivno nije nešto po mom ukusu (u nedjelju popodne kuhala sam si puding).
U mojoj okolini kolač je naišao na podijeljena mišljenja, ali nikoga nije oduševio, recimo da bi priliomm ocjenjivanja izvukao neku mršavu dvojku. Nekima se kolač čak i sviđao, i to tako dugo dok im nisam rekla da je krema napravljena samo od kiselog vrhnja i šećera. Onda sam odgovarala i na blesava pitanja poput: "A kaj je vrhnje skroz sirovo?". Ne znam kako si oni to zamišljaju, zar očekuju kuhano kiselo vrhnje?

Meni kiselo vrhnje u toj "sirovoj" varijanti nije čudno, to je normalno kiselo vrhnje kakvo stalno jedem (ali u "slanoj" varijnati); u ovoj slatkoj varijanti nikako mi se ne sviđa. Kad smo već kod "slatkoće" tog kiselog vrhnja, moram napomenuti da meni ta krema nije dovoljno slatka (za mene je to u pravom smislu riječi: kiselo vrhnje koje glumi kremu). Dok sam miješala to vrhnje sa šećerom, razmišljala sam bih li smjela staviti barem još 1 čašu šećera, ali nisam se usudila - nisam znala hoće li krema onda biti previše gnjecava.

Kad se sjetim da sam napravila 7 kora za taj kolač to me automatski asocira na izreku "kruh sa 7 kora" :)))))))))))) A izrada kolača stvarno jest komplicirana, dugotrajna, naporna, zamorna i zahtjevna - zato, svaka čast svakome tko ima strpljenja i volje to pripremati.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Sretna sam što sam gotova s tim pitama za ovu godinu: )))

:D
Nastavak moje litanije o Medoviku možete pročitati u sljedećem postu.


Voće i povrće

Jesam vam falila?
Mene ili ima na blogu skoro svaki dan, ili me nema tjednima: od 19. siječnja kompjuter je bio na popravku i tek danas je došao kući.
Sad sve radi, ali kompjuter je ko´ od majke rođen: «gol» je u smislu da u njemu nema ništa od svega onoga što sam ja imala utrpano u razne foldere – postavljen je novi tvrdi disk.
Srećom, navikla sam na popravke kompjutera koji uključuju neku vrstu «gubljenja/brisanja podataka». U proteklih 9 godina, ovo je treći put da sam ostala bez podataka u kompjuteru (u prva dva slučaja popravak nije uključivao promjenu diska, ali je uključivao brisanje Windowsa) – zato imam naviku sve podatke panično spremati na CDe. Imam oko sebe hrpe CDa, više nemam blage veze čega sve ima na njima, ali ja sve imam spremljeno: )))
Tako da ne morate brinuti: imam spremljene sve recepte, sve svoje nekvalitetne fotke i svu ostalu kramu koju marljivo skupljam u kompjuterske foldere, sve ja imam… Trebat će mi vremena da sad sve to ponovno strpam u kompjuter, ali svi podaci doći će na red.

Zbog spomenutog kvara nisam imala priliku posvetiti se siječanjskom krugu FBI rukavica onako kako sam planirala: početkom mjeseca sam nešto isprobala, a onda je kompjuter završio na popravku, a ja si nisam isprintala recepte koje sam još namjeravala isprobati – i čekala ja da poprave kompjuter, prošao siječanj, došla veljača…
Ali evo, da se pohvalim što sam napravila u prvoj polovici siječnja: ovo pišem »izvan konkurencije», neovisno o FBI rukavicama.
Moram se pohvaliti da sam početkom siječnja radila i Andreinu Kroštatu od kokosa i bijele čokolade, ali nisam se baš držala recepta, promijenila sam neke stvari pa je moja varijanta bila nešto drugačija; ali nisam ju stigla fotkati (prebrzo smo ju pojeli: )))

A mogla bih se pohvaliti da sam Američke palačinke i Pita kruh tijekom siječnja radila čak dva puta (kad nemaš kompjuter, tj. isprintane recepte, kuhaš po onim receptima koje imaš isprintane: ))) i oba puta bila sam oduševljena: )))


Američke palačinke

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci
300 g brašna
200 ml tekućeg jogurta
200 ml mlijeka
4 jaja
2 čajne žlice praška za pecivo
1 čajna žlica maslaca
80 g šećera
1 vanilin šećer
prstohvat soli
+
ulje za podmazivanje tave

Sve suhe sastojke stavite u posudu i dobro ih pomiješajte.

Odvojite žumanjke od bjelanjaka.
Žumanjke umutite pjenačom pa im dodajte jogurt i mlijeko, dobro promiješajte.

Maslac otopite.
Suhim sastojcima postupno dodavajte smjesu od jaja i mlijeka miješajući pjenjačom da se ne naprave grudice.
Smjesi dodajte i otopljeni maslac pa dobro izmiješajte.

Od bjelanjak istucite čvrst snijeg te ga lagano umiješajte u pripremljenu smjesu.

Tavu za palačinke premažite uljem i dobro zagrijte, a potom smanjite vatru.
Šefljom grabite smjesu i stavljajte ju na sredinu tave.
Pecite na laganoj vatri dok se s gornje strane ne pojave mjehurići, tada palačinku preokrenite i pecite s druge strane.



Clafoutis

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci
oko 600 g bobičastog voća
120 g brašna
30 g gustina
120 g šećera
300 ml mlijeka
3 jaja
1 čajna žlica arome vanilije
+
šećer u prahu
maslac


Bobičasto voće operite, očistite…
Ja sam upotrijebila smrznute višnje, ali nisam se potrudila odmrznuti ih: onako smrznute stavila sam ih u posudu i zalijala ih smjesom. Budući da su višnje bile smrznute trebalo je više vremena da se to sve ispeče, kolač sam pekla oko 1 sat.

Mlijeko i vaniliju zagrijte, a brašno pomiješajte sa šećerom i škrobnim brašnom.
U brašnu napravite udubinu i u konju dodavajte jedno po jedno jaje i dobro promiješajte. Zatim dodajte i zagrijano mlijeko, pritom stalno miješajte pjenjačom kako ne bi nastale grudice.

Premažite vatrostalnu posudu maslacem i složite pripremljeno voće, a po voću prelijte pripremljenu smjesu.

Pecite u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva oko pola sata. Pečen kolač ukrasite šećerom u prahu


Pita kruh

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci
400 g brašna
150 ml vode
1 čajna žlica soli
maslinovo ulje
+
1 kocka kvasca
50 ml vode
1 čajna žlica šećera
1 čajna žlica brašna

Kvasac izmrvite u malo mlake vode oa dodajte 1 čajnu žlicu šećera i jednu žlicu brašna te ostavite na toplom da se digne.

Brašno prosijte u posudu i dobro izmiješajte s 1 čajnom žlicom soli.
U brašnu napravite udubinu i u nju ulijte dignuti kvasac. Postupno dodavajte toplu vodu i miješajte drvenom kuhačom.

Kad se svi sastojci povežu prebacite tijesto na pobrašnjenu površinu i mijesite rukama da dobijete glatko tijesto.
Oblikujte tijesto u kuglu, kuglu premažite s malo maslinovog ulja i ostavite na toplom mjestu da se diže.

Kada se tijesto udvostruči opet ga prebacite na pobrašnjenu površinu i oblikujte deblju kobasicu.
Kobasicu narežite na 8 - 9 jednakih komada i svaki oblikujte u malu kuglicu.

Kuglice ostavite pokrivene na toplom mjestu da se još malo dižu.

Pećnicu zagrijte na 260 stupnjeva, u pećnicu stavite i pekač na kojem ćete peći kruh jer i on mora biti zagrijan. Pekač smjestite u donji dio pećnice.

Kruščiće pecite jedan po jedan, na slijedeći način: uzmite jednu kuglicu i valjkom ju razvaljajte na svega par milimetara debljine. Morate dobiti pravilan, gladak krug.
Kruh stavite u pećnicu na zagrijani pekač i pecite 4 minute ili dok se ne napuše. Kad se kruh napuše okrenite ga i pecite još par minuta s druge strane da uhvati boju.
Postupak ponavljajte dok ne potrošite sve tijesto.
Kruh spremite u plastičnu vrećicu da omekša.



Njoki od prosa i graška bez puretine: )

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci
150 g prosa
150 g graška
200 g glatkog brašna + za posipanje i miješenje
1 žličica maslaca
sol

Grašak skuhajte i dobro ocjedite te ga štapnim mikserom usitnite u pire.

Proso skuhajte u 300 ml vode, kad omekša pokrijte poklopcem i ostavite 10 - 15 minuta da potpuno omekša.

Topli proso prebacite na dobro pobrašnjenu radnu podlogu te mu dodajte i pire od graška, malo maslaca, sol i brašno.
Lagano mijesite rukama dok ne dobijete kompaktno tijesto.

Tijesto podijelite na kobasice i nožem režite njoke (oblikujte ih na dašćici...).

Pripremljene njoke skuhajte u kipućoj vodi.

Nisam se baš trudila oblikovati njoke, u zadnje vrijeme sam se jako ulijenila što se toga tiče - uspjeh je ako ih uopće narežem na podjednako velike komade. Nisam nikad radila takve njoke i baš su fini; u stvarnosti su zeleniji nego na ovoj fotki.