11 slojeva bez jaja

Biskvit 1
100 g pšeničnog brašna
pola praška za pecivo
2 pune žlice kakaa
100 g pekmeza (od marelice, bez komada voća)
50 ml jogurta
50 ml mlijeka
1 čajna žlica ulja
Biskvit 2 i Biskvit 3 rade se zasebno - od iste količine sastojaka kao Biskvit 1


Krema
1 l vode i 500 ml sirupa od maline ili jagode (sok koji se priprema s vodom); ili može 1,5 l nekog crvenog voćnog soka od maline, višnje, itd.: može i gazirani i negazirani (u tom slučaju voda nije potrebna)
8 vrećica praška za puding od maline ili jagode
10 žlice šećera
2 šlag pjene + 200 ml hladnog mlijeka


Čokoladni sloj 1
100 g čokolade za kuhanje
60 g margarina/maslaca
3 žlice ulja
3 žlice vode
2 žlice šećera u prahu
Čokoladni sloj 2 i Čokoladni sloj 3 rade se zasebno - od iste količine sastojaka kao i Čokoladni sloj 1


Za Biskvit 1, u jednoj posudi pomiješajte 100 g brašna, pola praška za pecivo i 2 žlice kakaa.
U drugoj posudi izmiksajte 100 g pekmeza, 50 ml jogurta, 50 ml mlijeka i 1 čajnu žlicu ulja. Suhim sastojcima dodajte tekuće i sve dobro promiksajte.
Lim (otprilike, 38 cm x 24 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite, ravnomjerno rasporedite smjesu. Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 8 min. (ovisno o pećnici)
Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.
Na isti način i od iste količine sastojaka ispecite Biskvit 2 te Biskvit 3.


Za Kremu, u posudi pomiješajte 1 l vode i 500 ml sirupa. Odvojite oko 400 ml i tu tekućinu pomiješajte s praškom za puding i šećerom. Preostalih 1100 ml zakuhajte, pa u tome skuhajte pripremljenu smjesu, kao što inače kuhate puding.
(Ako upotrebljavate kupovni voćni sok, od 1,5 l oduzmite 400 ml i tu tekućinu pomiješajte s praškom za puding i šećerom, ostatak zakuhajte i skuhajte puding).
Skuhani puding ostavite da se ohladi.

Šlag pjenu iz vrećice dobro izmiksajte s hladnim mlijekom.
Umjesto šlag pjene, možete upotrijebiti i 200 ml biljnog šlaga (valjda može i slatko vrhnje, ali možda bi mu trebalo dodati kremfix ili želatinu, jer je ono vječito gnjecavo).

Ohlađeni puding izmiksajte pa mu postupno dodavajte izmiksnai šlag i sve dobro izmiksajte. Po potrebi, ako nije dovoljno slatko, možete dodati šećer u prahu (ili limunov sok, ako je previše slatko).


Za Čokoladni sloj 1, na pari otopite sve sastojke, smjesu ostavite na sobnoj temperaturi da se malo ohladi i zgusne.

Na pladanj stavite jedan ohlađeni biskvit i premažite ga dijelom puding-kreme. Na tu kremu rasporedite rastopljenu toplu čokoladu za Čokoladni sloj 1.

Pladanj stavite u hladnjak na, otprilike pola sata, da se čokoladni sloj stvrdne.


Dok se taj sloj stvrdnjava rastopite čokoladu za Čokoladni sloj 2 - sastojke otopite na isti način kao što ste ih otapali za Čokoladni sloj 1; smjesu ostavite na sobnoj temperaturi da se malo ohladi i zgusne.
Kad se Čokoladni sloj 1 (na biskvitu i kremi koje ste stavili u hladnjak, stvrdne) na njega namažite dio kreme, a na kremu rasporedite Čokoladni sloj 2. Pladanj stavite u hladnjak na, otprilike pola sata, da se taj čokoladni sloj stvrdne.


Dok se taj sloj stvrdnjava rastopite čokoladu za Čokoladni sloj 3 - sastojke otopite na isti način kao što ste ih otapali za prethodne Čokoladne slojeve; smjesu ostavite na sobnoj temperaturi da se malo ohladi i zgusne.
Kad se Čokoladni sloj 2 (na kolaču u hladnjaku) stvrdne na njega namažite dio kreme i poklopite trećim biskvitom.

Taj biskvit odozgo namažite dijelom kreme. Po toj kremi razmažite Čokoladni sloj 3.

Kolač stavite u hladnjak da se čokoladni sloj stvrdne.

Ostatkom kreme omažite kolač sa strane.


:)
Kako bih ubrzala proces pripreme ja sam istovremeno stavila dva biskvita s kremom i čokoladnim slojem u hladnjak: na dva pladnja stavila sam ohlađene biskvite, svaki sam premazala dijelom kreme i na jednu kremu stavila sam Čokoladnu glazuru 1, a na drugi pladanj s biskvitom i kremom stavila sam Čokoladnu glazuru 2 – i to se istovremeno stvrdnjavalo u hladnjaku.
Kad se čokoladni sloj stvrdnuo, na taj sloj na jednom pladnju namazala sam dio kreme, na nju sam stavila drugi biskvit s kremom i čokoladom koji se stvrdnjavao u hladnjaku; na stvrdnuti čokoladni sloj odmah sam namazala kremu i na nju sam stavila treći biskvit, koji sam premazala kremom i na kremu sam odmah stavila Čokoladni sloj 3.

Dakle, kolač se sastoji od sljedećih slojeva (odozdo prema gore):
1. Biskvit 1
2. dio kreme
3. Čokoladni sloj 1
4. dio kreme
5. Biskvit 2
6. dio kreme
7. Čokoladni sloj 2
8. dio kreme
9. Biskvit 3
10. dio kreme
11. Čokoladni sloj 3

Čokoladne ruže, srca i suncokreti

Volim peći muffine u silikonskim kalupima, ali ne onim klasičnim okruglim, nego u kalupima različitih oblika. Ne mogu reći da u Zagrebu baš imaju neku naročitu ponudu tih kalupa za muffine, a i kad nešto nađem – cijene su astronomske.

U zadnje vrijeme po trgovačkim centrima je prava invazija silikonskih kalupa, ali ne za muffine, nego za praline. Tih majušnih kalupa ima ih na svakom ćošku, ali ja nisam kupila niti jedan, jer nema šanse da ja praline radim doma. Kad mi se jedu praline, kupim ih. 

No, ovi veći «muffinasti» kalupi su stvarno odlični! Pisala sam već da ne volim biskvitne kolače, jer meni u tome fali krema. Ne mogu se pohvaliti niti da nešto naročito obožavam muffine, ali baš je zgodno ispeći ih kad mi se neda «proizvoditi» kolač u limu.

Spremala sam se za vikend napraviti kolač, ali nisam imala jaja. Sjetila sam se recepta za Ruže od čokolade. Ne volim raditi stvarčiće tog tipa jer to je stvarno zahtjevno, naporno, pipkavo i iscrpljujuće. No, upustila sam se u izradu toga, da, malo za promjenu, napravim nešto drugačije.

I za taj recept potrebna su jaja jer treba ispeći biskvit kojim se ruže "zatvore" odozdo, no, odlučila sam improvizirati s bezjajnim biskvitom. Mogao bi se upotrijebiti i nekakav keks, ali ja nisam imala ništa takvo doma.

U navedenom receptu radi se 6 ruža, meni se ne isplati bakčati se s tim za samo 6 ruža, nama to nije dosta, ja bih uz to trebala napraviti još neki kolač. Zato sam odlučila napraviti 18 komada (6 ruža, 6 srca i 6 suncokreta).

Svu čokoladu koju sam imala doma, potrošila sam na premazivanje silikonskih kalupa. Pa je postalo očito da kolačiće neću moći nadjenuti čokoladnom kremom. Skemijala sam nekakvu kremu na bazi pudinga i sirupa od maline. Znam da ima ljudi koji ne vole te kreme od pudinga; ne mogu reći da ja obožavam te kreme, ali zaista mi se sviđaju u ovakvim kombinacijama. Meni je krema od pudinga sasvim u redu, pogotovo kad se sjetim da ima krema koje su mi puno gore (kao što su npr. sve one silne kreme od sira, kreme od oraha, krema/smjesa od koje se sastoje kremšnite, itd. :(

Jasno je da za ovakve kolačiće svatko može napraviti kremu kakvu god hoće i biskvit kakav god hoće… ovo je moja varijanta:)

Čokoladna smjesa za 18 komada (6 ruža, 6 srca, 6 suncokreta)

400 g čokolade za kuhanje (52 % kakaa)

1 žlica biljnog ulja

silikonski kalupi

Krema

300 ml vode i 200 ml sirupa od maline ili jagode (sok koji se priprema s vodom); ili može 500 ml nekog crvenog voćnog soka od maline, višnje, itd.: može i gazirani i negazirani (ako upotrebljavate takav sok, ne dodaje se voda)

2 praška za puding od maline ili jagode

2-3 žlice šećera

1 šlag pjena + 100 ml hladnog mlijeka

Biskvit

- mjerna jedinica je šalica od 200 ml

1,5 šalica oštrog pšeničnog brašna

1 prašak za pecivo

pola šalice kakaa

1 šalica pekmeza od marelice (bez komada voća)

pola šalice jogurta

pola šalice mlijeka

1 žlica ulja

Za čokoladnu smjesu, čokoladu nasjeckajte i rastopite ju na pari zajedno s uljem. Rastopljenu čokoladu ostavite da se malo ohladi i sasvim malo stegne (da ne bude previše tekuća).

Silikonske kalupe složite na pladanj.

Pomoću male silikonske špatule ili silikonskog kista razmažite čokoladu u tankom sloju po dnu i stranicama silikonskih kalupa, skroz do ruba kalupa. Bolje je kad je čokolada malo ohlađena i stegnuta, jer ako je previše tekuća slabije će se hvatati za stjenke, tj. klizit će (cijedit će se) na dno kalupa.

Pladanj s kalupima stavite u hladnjak da se čokolada stvrdne (oko pola sata).

Preostalu rastopljenu čokoladu sačuvajte jer će vam trebati za još jedan čokoladni sloj u kalupima.

Kad se prvi sloj čokolade u kalupima stvrdne, na njega špatulom nanesite drugi sloj rastopljene čokolade (ako se ta preostala rastopljena čokolada stvrdnula dok su kalupi bili u hladnjaku, ponovno ju otopite na pari, i ohladite ju – treba biti dovoljno hladna da ne rastapa prvi stvrdnuti sloj čokolade).

Pladanj s kalupima stavite u hladnjak i ostavite da se čokolada dobro stvrdne.

Potrebna količina čokolade ovisi o veličini kalupa, naravno, nisu svi silikonski kalupi iste veličine. Od ova tri uzorka kalupa koja sam koristila (ruže, srca, suncokreti) svi su različiti: ruže su najmanje, srca su nešto veća, a suncokreti su najveći (oni su ogromni u usporedbi s ružama!).

 Ruže

Srca

Suncokreti

Zato svojim kalupima prilagodite količinu čokolade.

Prema mojim iskustvima, kad stavljam prvi sloj rastopljene čokolade u kalupe, potrošim više te smjese, nego kad radim drugi sloj (ali to ne mora biti pravilo).

Za kremu, u posudi pomiješajte 300 ml vode i 200 ml sirupa. Odvojite oko 150 ml i tu tekućinu pomiješajte s praškom za puding i šećerom. Preostalih 350 ml zakuhajte, pa u tome skuhajte pripremljenu smjesu, kao što inače kuhate puding.

(Ako upotrebljavate kupovni voćni sok, od 500 ml oduzmite 150 ml i tu tekućinu pomiješajte s praškom za puding i šećerom, ostatak zakuhajte i skuhajte puding).

Skuhani puding ostavite da se ohladi.

Šlag pjenu iz vrećice dobro izmiksajte s hladnim mlijekom.

Umjesto šlag pjene, možete upotrijebiti i 100 ml biljnog šlaga ili slatkog vrhnja.

Ohlađeni puding izmiksajte pa mu postupno dodavajte izmiksnai šlag i sve dobro izmiksajte. Po potrebi, ako nije dovoljno slatko, možete dodati šećer u prahu (ili limunov sok, ako je previše slatko).

Za biskvit, u jednoj posudi pomiješajte brašno, prašak za pecivo i kakao.

U drugoj posudi izmiksajte  pekmez, jogurt, mlijeko i ulje. Suhim sastojcima dodajte tekuće i sve dobro promiksajte.

Lim (38 cm x 34 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite, ravnomjerno ulijte smjesu.

Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva  i pecite oko 12 min.

Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.

Izmjerite promjer silikonskih kalupa pa čašama ili izrezivačima izrežite komade biskvita kojima ćete odozdo «zatvoriti» nadjevene čokoladne kolačiće. 

Ako nemate odgovarajuće izrezivače, od čvrstog kartona izrežite potrebni oblik u skladu sa silikonskim kalupom. Izrezani oblik stavite na biskvit i oštrim nožem režite oko njega.

Ove biskvitne smjese ima više nego što treba za ove kolače (ostalo mi je za još, barem 6 ovakvih kolačića). Ja sam biskvit pekla u velikom limu da bude u  sasvim tankom sloju, oko 8-10 mm.; nema potrebe da bude deblji.

Naravno, vi možete ispeći biskvit kakav god hoćete, s jajima ili bez, svijetli ili tamni, deblji ili tanji,…

Stvrdnutu čokoladu u silikonskim kalupima pomoću slastičarske šprice napunite kremom: kremu nanesite da seže do, otprilike, 2/3 visine kalupa/čokoladnog sloja. Na kremu stavite odgovarajući biskvitni komad i lagano pritisnite. Biskvit ne smije stršati u zrak, treba biti unutar «čokoladnih stranica».

Kalupe s kolačima stavite u hladnjak na par sati da se krema stvrdne.

Ja sam ove kreme imala taman dovoljno, nije mi ostala ni mrvica. Hoćete li imati manjka ili viška kreme, ovisi o tome koliko su kalupi veliki.

Općenito, nisam zadovoljna ovim kalupima u obliku suncokreta jer su ogromni (na njih potrošim puno čokolade i puno kreme). Imam još dva silikonska kalupa s dva različita cvjetna uzorka i ti su mi bolji, nego ovaj «suncokret-uzorak», ali ovaj put sam, malo za promjenu, upotrijebila baš kalupe za suncokrete.

Nakon par sati «zgulite» silikonske kalupe s kolačića.

Tehnika skidanja kalupa može ovisiti o njihovoj čvrstoći i obliku.

Prema mojim iskustvima najlakše je izvaditi kolačiće iz kalupa u obliku ruža: samo okrenem kalupa i prstima pritisnem na sredini i guram prema dolje dok kolačić ispadne.

S ovim kalupima u obliku srca imam malo više gnjavaže, jer su im stranice rebraste. Zato najprije pažljivo palcem odvojim rubove kalupa od kolačića, a onda «zgulim» cijeli kalup s kolača.

Ovaj moj kalup za suncokrete je dosta čvrst, i kolačići iz njega teže izlaze nego iz npr. kalupa u obliku ruža. Nastojim najprije odvojiti stranice kalupa od kolačića pa onda skinem cijeli kalup.

Ovako jedan kolačić izgleda odozgo, tj. odozdo.

Kruh-štruce s cimetom

Nakon Puža s cimetom evo nečeg sličnog…

 

Tijesto

500 g glatkog brašna

1 suhi kvasac (7 g)

1 žlica šećera

pola čajne žlice soli

1 žlica ulja

250-300 ml mlake vode

Nadjev

80 g margarina/maslaca

120 g šećera

2 čajne žlice cimeta

Za tijesto, u posudu stavite sve sastojke i zamijesite glatko tijesto, mijesite ga oko 5 min., zatim ga oblikujte u kuglu, stavite u posudu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom da se digne.

Četvrtastu posudu (oko 26 cm x 20 cm) obložite papirom za pečenje.

Šećer pomiješajte s cimetom.

Margarin/maslac rastopite i ostavite da se malo ohladi (pazite da se posve ne ohladi i ne stvrdne).

Dignuto tijesto premijesite i podijelite na dva dijela.

Jedan dio razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi u pravokutnik (oko 45 cm x 30 cm). Pomoću kista ga tanko premažite rastopljenim margarinom/maslacem i posipajte dijelom šećera. 

Pomoću stolnjaka naroljate tijesto počevši s duže strane. Dobivenu rolu okomito prerežite na pola.

Jednu rolu položite u posudu za pečenje (mjesto spoja okrenite prema dolje), malo ju «spljoštite» dlanom pa ju odozgo sasvim tanko premažite margarinom i posipajte 1 žlicom šećera pomiješanog s cimetom. 

Na tu rolu položite drugu rolu (mjesto spoja opet okrenite prema dolje),  i nju malo spljoštite. Odozgo ju tanko premažite rastopljenim margarinom. 

Oštrim nožem zarežite okomito, po sredini, do dna (dakle, kroz obje role), ali tako da na lijevoj i desnoj strani ne prerežete skroz - da se rola ne bi posve razdvojila na dvije polovice.

Ja između te i druge štruce koju ću napraviti stavim komad papira za pečenje da na srastu zajedno tijekom pečenja, ali stavljanje papira nije obavezno.

Na isti način razvaljajte drugi komad tijesta, premažite ga margarinom, posipajte šećerom s cimetom, narolajte, prerežite na dva dijela, jednu rolu stavite u posudu za pečenje, malo ju spljoštite, premažite ju rastopljenim margarinom, posipajte ostatkom šećera s cimetom, na nju stavite drugu rolu koju opet spljoštite, premažite ostatkom rastopljenog margarina i zarežite.

Vodite računa o tome da imate dovoljno margarina i šećera s cimetom za sva premazivanja i posipavanja.

Ako se rastopljeni margarin stvrdne, kratko ga ugrijte da bude maziv.

Posudu pokrijte i ostavite na toplom oko 45 min. da se štruce dignu.

Dignute štruce stavite na drugu prečku odozdo u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva (donji i gornji grijač). Kad tijesto odozgo potamni (nakon 15ak min.) pokrijte ga folijom. Štruce pecite oko pola sata. Pazite da ne zagore odozdo ili odozgo.

Pečene štruce ostavite da se ohlade na papiru na kojem su se pekle, ili eventualno na drugom komadu papira za pečenje jer moguće je da odozdo ima rastopljenog šećera (karamela) koji će se hlađenjem stvrdnuti – pa bi se štruce mogle zalijepiti za pladanj/lim itd. (a ako su na papiru za pečenje, s njega se lako daju skinuti).

Prema mojem iskustvu važno je da se štruce peku na drugoj prečki odozdo kako bi se odozdo zapekle.

Probala sam ih peći na srednjoj prečki (trećoj), ali nakon čak 45 min. pečenja tijesto je odozdo bilo blijedo. Odozgo su štruce bez problema dobile boju, ali taj put nikako nisu htjele porumenjeti odozdo.

No, to ovisi i o vašoj pećnici.

Jaffa bez jaja

«Jednom davno» na blog sam unijela recept za Jaffa kolač; koji je doživio i pekmez-varijantu kao Jaffa s pekmezom.

Već sam radila i jednu verziju Jaffa kolača (bez jaja), a sada slijedi još jedna, malo drugačija  varijacija na «bezjajnu jaffa-temu»: «žele» je iz već spomenutog recepta za Jaffa kolač, a biskvit je iz recepta za Kakao kolač s pekmezom.

Biskvit

280 g oštrog pšeničnog brašna
250 g šećera
1 čajna žlica sode (oko 6 g)
na vrhu noža soli
2 žlice kakaa
125 ml biljnog ulja
100 g pekmeza (glatkog i mekanog, tj. izmiksanog ili dobro promiješanog)
1 čajna žlica arome vanilije
240 ml hladne vode
1 čajna žlica octa

Žele
400 ml vode
4 žlice šećera
2 praška za puding od vanilije
100 ml (narančinog ili nekog drugog) sirupa (sok za pripremanje s vodom)

Čokoladna glazura
120 g čokolade za kuhanje
50 g margarina/maslaca
4 žlice ulja
3 žlice vode
2 žlice šećera u prahu

Za biskvit, u posudu stavite brašno, šećer, sodu, sol i kakao pa promiješajte. Zatim dodajte ulje, pekmez, aromu te vodu pomiješanu s octom i sve izmiješajte (izmiksajte) da dobijete glatku smjesu.

Četvrtasti lim (oko 34 cm x 24 cm)  obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite. Ulijte smjesu i stavite ju u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva, pecite oko pola sata (provjerite čačkalicom je li pečeno).

Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.

 

Za žele, u 100 ml vode razmutite prašak za puding i šećer. Zakuhajte 300 ml vode i skuhajte puding na toj vodi.
Maknite s vatre pa odmah, brzo umiješjte sirup.

Hladni biskvit premažite vrućim želeom i ostavite da se ohladi.

Za glazuru, u posudu stavite nasjeckanu čokoladu, na listiće narezan maslac, ulje, vodu i šećer pa sve otopite na pari, na sasvim laganoj vatri da smjesa ne zakuha.

Kad je smjesa glatka, maknite ju s vatre i miješajte par minuta da se ohladi, a onda ju prelijte po kolaču.

Kolač stavite u hladnjak da se dobro rashladi.

Jednostavne kugle od kokica

tj. ovo nisu «prave» kugle od kokica, ovo je «jednostavna» verzija napravljena od kupovnih karamel bombona.

Utorak na večer, blejim u tv ekran i gledam nekakve reprize američkih tzv. «sitcom» serija. Na red dođe i serija Rat u kući, to mi je jedna od boljih, i tako ja nastavim blejati u ekran i vidim ja «popcorn balls». Ajmeeeeee, ja post o tim kokicama pišem više od godinu dana (otkada sam prvi put vidjela tu epizodu dotične serije; a tko zna koliko je već puta reprizirana) – ali zaboravila sam na njega. 

Viđala sam te famozne popcorn balls (kugle od kokica) i prije u američkim filmovima i serijama, ali nikad mi nije palo na pamet da to probam napraviti. No, kad sam prije godinu-dvije gledala taj sitcom Rat u kući – baš sam odlučila isprobati u čemu je fora!

Kugle se rade od pečenih kokica i karamaliziranog šećera, a mogu im se dodavati: čokolada, (nasjeckani) orašasti plodovi, arome,...

Postoji i varijanta s Marshmallow bombonima (umjesto karameliziranog šećera) – ali ja tako volim te bombone da mi je nezamislivo da ih miješam s nečim što ne volim (kokice). Kad ja sebi kupim Marshmallws bombone nema šansu da dočekaju izradu kugli od kokica (koje ja ionako neću jesti jer ne volim kokice). Možda jednom probam napraviti i tu varijantu – ali do tada ću ipak radije: jednostavno jesti Marshmallows.

Dakle, što se tiče ove verzije s karameliziranim šećerom...

Kad sam prvi put krenula guglati recepte za izradu tih famoznih kuglica – skoro sam odmah na početku odustala. Naime, u receptima se navodi da treba karamelizirati šećer, te je navedeno  koliku temperaturu treba doseći ta smjesa – ja nisam u stanju to napraviti "od oka", za to mi definitivno treba termometar, koji ja ne namjeravam kupovati (čak je i u samim receptima  navedeno da je termometar prijeko potreban:(

Ali, još sam malo prekapala po netu i naišla sam na recept u kojem se šećer ne karamelizira, nego samo treba rastopiti kupovne karamele – jeeeeeeeeeeeeeee(!); to je recept po mojem ukusu. Meni se ni inače neda karamalizirati šećer i to zato što ja ne volim karamel i one užase poput dulche de lece, a i od čokolada tipa Snickers, Lion, Twix…  hvata me jeza kad vidim onu karamelu unutra.

Zato što mi se neda rastapati taj šećer, već sam, na zgražanje mnogih, i tradicionalnu Karamel pitu radila na način da sam kremu napravila od rastopljenih kupovnih karamela – znate kako to kod mene ide: kome se ta varijanta ne sviđa, ne mora jesti (nek´ budu sretni što sam uopće napravila Karamel pitu). 

Budući da svi oko mene obožavaju karamelaste stvarčice, ne mogu izbjeći pripremu toga, pa ja to pripremim:( ali ne jedem.

Naravno, kad je u pitanju sve ono što ne volim, tu priči nije kraj: osim što ne volim karamele, kako već rekoh: ne volim niti kokice. Nikad to nisam voljela jesti.

Dakle, na osnovi sastojaka lako je zaključiti da meni ove kugle nisu nikakav hit, ali oko mene ima hrpetina ljudi koji takve stvari obožavaju. Kad sam kolegici spomenula ovaj recept, nije mogla doći k sebi od oduševljenja; za takve ću unijeti ovaj recept:) Pogotovo su se djeca raspametila za tim.

Što se pečenih kokica tiče, možete upotrijebiti domaće ili kupovne. Ne smeta, ako su slane, jer karamel je sladak, pa se sol ni ne osjeti.

Ja sam, naravno, upotrijebila gotove kupovne kokice – ne mislite valjda da bih još i njih išla raditi. Iako, budući da kod nas doma svi (osim mene) naprosto štuju kokice, čak imamo i tzv. kokičar (aparat za kokice). No, kako ja ne volim kokice, nikad ih nisam radila u tom aparatu – čak se nisam interesirala kako radi; da hoću napraviti kokice, morala bih ići proučavati upute za upotrebu, ako ih još uopće imamo. Svi ukućani osim mene znaju kako taj aparat funkcionira i oni si sami rade kokice kad god se sjete – meni to u potpunosti odgovara, nemam ni potrebu ni namjeru naučiti kako taj kokičar funkcionira.

Ako vas zanimaju recepti za "prave" kugle od karameliziranog šećera potražite ih na Internetu.

Na Coolinariki sam jednom "davno" (ne znam jel´ to još tamo) vidjela recept za varijantu s Marshmallows bombonima, nisam tražila ima li i za varijantu sa šećerom; ali ima drugih stranica (i na hrv. jeziku) na kojima se mogu naći recepti za verziju s karameliziranim šećerom.

Sada evo «jednostavne» varijante s kupovnim karamelama:

Sastojci

8 šalica pečenih kokica (to je ona famozna američka šalica «cup», od 240 ml; nisam mjerila, ali sudeći prema tome koliko sam kokica iz kupovnog paketa potrošila – potrebno ih je oko 45 g)

20 karamel bombona (s okusom po želji); svaka karamela obično teži 6-7 g (tj. potrebno je oko 140 g karamel bombona)

oko 2 žlice vode

+

po želji: oko 50 g čokolade za kuhanje, mogu i nasjeckani orašasti plodovi, arome (vanilija, rum…), cimet…

Kokice stavite u veliku i duboku metalnu posudu. Po želji, možete ih pomiješati s nasjeckanim orašastim plodovima (ja nisam, ne volim orašaste plodove).

U lonac stavite karamele (možete ih sitno nasjeckati, tako će se prije otopiti) i oko 2 žlice vode. Smjesu zagrijavajte na laganoj (najslabijoj) vatri miješajući da se karamele rastope; smjesa ne smije "kuhati".
Pred kraj, po želji, dodajte sitno nasjeckanu čokoladu i miješajte da se i ona rastopi na slaboj vatri. Po potrebi, dodajte još koju žlicu vode (npr. ako smjesa «prijeti» da će zagorjeti na dnu lonca).
Ja sam u varijantu s čokoladom za kuhanje morala dodati više vode, nego u onu bez čokolade.

Na kraju u smjesu po želji umiješajte arome, boje… i maknite ju sa štednjaka (kad rastopljenu masu maknete sa štednjaka – dalje sve radite brzo da se ne stvrdne). Vruću smjesu odmah prelijte po kokicama; brzo miješajte kuhačom, zahvaćajući do dna, jer karamela obični iscuri na dno. Pritišćite kokice kuhačom da sa svih strana budu što bolje prekrivene smjesom, nema veze što se «drobe»; kad ćete raditi kuglice, kokice ćete zdrobiti još i više kako bi oblikovali što «glađu» kuglu (a ne »čupavu»). Proces miješanja ne traje dugo, smjese ima malo pa se brzo hladi i «stvrdnjava».

Dok ste miješali kokice, masa se trebala dovoljno ohladiti da ju možete dirati rukama (moja jest); a ako nije dovoljno hladna, pričekajte par sekundi, ali ne predugo, da se sve skupa ne stvrdne!

Obje ruke dobro (!) nauljite (biljnim uljem), grabite  smjesu rukama i oblikujte kugle. Smjesu dobro pritišćite rukama, da kugle bude zbijene, a izvana okruglaste, a ne «čupave».

Kugle slažite na papir za pečenje. Po želji, u svaku kuglu možete ugurati drveni štapić.

Ruke nauljite prije izrade svake kugle.

Od ove smjese jadnom sam napravila 5 većih kugli (one na štapićima), a drugi put 9 manjih kugli (one u papirnatim košaricama za muffine).

Ostavite kugle da se posve ohlade i malo osuše na sobnoj temperaturi.

Ohlađene, stvrdnute kugle izvana možete prelijati čokoladnom glazurom.

Ja na lim od pećnice stavim vazu, i onda u vazu redam kugle na štapiću umočene u glazuru – pa višak glazure kapa na lim. 

Ako ih na taj način umačete u čokoladu, nemojte ih predugo ostaviti tako u vazi na štapićima jer bi se mogle raspucati i raspasti; posložite ih na pladanj tako da štapići budu okrenuti u zrak.

 

Ove 3 kugle naprijed, izvana su prlijane čokoladnom glazurom; ona kugla odostraga (još) nije prelijana glazurom 

Za izradu obje smjese upotrijebila sam čokoladne karamele, pa je smjesa zato tamna, ako upotrijebite mliječne karamele, smjesa će biti svjetlija.

U smjesu od koje sam radila kugle na štapićima, stavljala sam još i čokoladu za kuhanje – pa su one još i tamnije od onih u papirnatim košaricama.

Verzija s čokoladom (smjesu sam radila od čokoladnih karamela uz dodatak čokolade za kuhanje, a i kugle sam kasnije umočila u čokoladnu glazuru)

:)

 Verzija bez čokolade (smjesu sam radila od čokoladnih karamela, ali nisam dodavala čokoladu za kuhanje, i nisam stavljala glazuru)

Zapečena peciva s jabukama

Naziv «pecivo» zvuči nekako pretenciozno budući da se u ovom receptu zapravo radi o kvazi pecivima od tijesta s praškom za pecivo koja «nemaju veze» s «pravim» pecivima (tj. nisu kao peciva od dizanog tijesta, ne treba čekati da se tijesto digne). Ali ja nisam niti izmislila niti krstila recept pa ću se držati naziva iz originalnog recepta, koji sam davno iskopala u nekom starom broju časopisa «Lisa». Iza famoznog naziva recepta krije se svojevrstan složenac.

Pisala sam već da ne volim jabuke, ali ovo je jedan od recepata za kojima posegnem kad nekamo treba utrpati jabuke... Naravno, u mojim rukama recept je doživio izmjene:)

 Pecivo

115 g glatkog brašna

2 žlice šećera

prstohvat soli

pola paketića praška za pecivo (6 g)

20 g mekanog margarina

75 ml mlačenice (ili jogurta, kiselog  mlijeka,…)

Nadjev

1 prašak za puding o vanilije

3 žlice šećera

600 ml mlijeka

+

4 jabuke

limunov sok

šećer

cimet

Za nadjev, 150 ml mlijeka pomiješajte s praškom za puding  šećerom. Ostatak mlijeka zakuhajte pa u njemu skuhajte puding. Kuhani puding ostavite da se malo ohladi.

Jabuke ogulite i narežite na veće komade (2-3 cm veličine). Nakapajte ih limunovim sokom pa ih pomiješajte sa šećerom i cimetom.

Za pecivo, od navedenih sastojaka zamijesite glatko tijesto, po potrebi, dodajte još brašna, da se ne lijepi, i podijelite ga na 6 kuglica, malo ih spljoštite valjkom ili među pobrašnjenim dlanovima.

Duboku vatrostalnu posudu (promjera oko 26 cm, visine oko 7 cm) namastite i u nju rasporedite mlaki puding. Na njega stavite 2/3 jabuka, a na njih stavite spljoštene krugove tijesta (jedan do drugog). Ostatak jabuka rasporedite između krugova tijesta.

Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite oko pola sata.

Pečenu slasticu posipajte šećerom u prahu, poslužite toplu.

Medeni pužići s bundevom

Baš volim raditi ove pužiće! A baš volim i unositi ovaj recept na blog jer ne moram svaki put iznova pisati post, nego «kopi/pejstam» (već dobro poznati) recept i izmijenim samo ono što je «drugačije»:DDD

Pa da krenem s «kopi/pejstanjem»…

Nakon što sam u časopisu Lisa: Čarolija okusa otkrila recept za varijantu s jagodama, uslijedile su, samo meni svojstvene:DDD, varijacije na temu pužića: s lubenicom, pa s rabarbarom, sa šljivama, pa s bazginim bobicama, a onda s bananama, ali i malinama, te s dunjama.

Sada evo i verzije s pireom od «bundeve», i to one bundeve koju ja zovem «Halloween tikva» jer takve tikve viđam u američkim filmovima, izrezbarene za Noć vještica.

Ja ne volim tikve, pa to je i jedan od razloga zašto se na razumijem u vrste tikvi, nemam pojma ni u koju vrstu dotična tikva spada (a sigurno ima i na tisuće podvrsta). A još jedan od razloga, zašto se ne razumijem u vrste tikvi, je i taj da svi u mojoj obitelji sve to tikvasto povrće jednostavno zovu «tikva» ili (na kajkavskom narječju) «takvajna» - nije bitno je li tamnije ili svjetlije narančaste boje, je li zeleno, jeli bjelkasto/sivkasto,… ama baš sve je samo tikva, i nitko ni ne zna ni jedan drugi naziv, a kamoli vrstu.

U književnom hrvatskom jeziku uvriježen je naziv «bundeva», pa iako se na mojim blogovima može vidjeti da ne pazim ni na pravopis, ni na gramatiku, a niti na sam leksik hrv. jezika, u ovom slučaju držat ću se riječi «bundeva».

Dakle, ja sam upotrijebila nekakvu narančastu tikvu/bundevu (iz našeg vrta). Meso joj je jako blijedo-narančasto (nije onako kričavo narančasto kao što je obično u američkim filmovima), al´ to očito ovisi o vrsti… (u što se ja apsolutno ne razumijem).

Kao i uvijek kad radim ove pužiće, upotrijebila sam Dr Oetker želirni šećer (pakiran je u paket od 500 g).

U prijašnjim receptima za ove «pužiće» pisala sam o «šećeru za želiranje»: to je smjesa za želiranje kojoj je već dodan šećer, koristi se za brzo ukuhavanje voća, tj. kuhanje pekmeza i želea. Postoji i «mješavina za želiranje» kojoj nije dodan šećer.

Ako nemate mješavinu želirnog šećera, nego samo smjesu za želiranje bez šećera: najbolje bi bilo da u posudi dobro promiješate 500 g šećera kristala i taj paketić od (otprilike) 25 g smjese za želiranje –  i onda upotrijebite 6 žlica te smjese  kao želirni šećer za ukuhavanje voća; ostatak pripremljene smjese možete spremiti u posudu s poklopcem ili u plastičnu vrećicu i ubuduće upotrebljavati ili za kuhanje pekmeza/želea ili ovakve pužiće.

Tijesto
500 g glatkog brašna
1 suhi kvasac: 7 g (ili pola kocke svježeg: 15ak g)
250 ml mlakog mlijeka
80 g margarina
50 g svijetlog meda

Nadjev
400 pirea od bundeve (pečeno, izmiksano bundevino meso)
6 žlica želirnog šećera za ukuhavanje voća (npr. Dr Oetker)
40 g margarina/maslaca, narezanog na komadiće
1 vanilin šećer
pola čajne žlice cimeta

Od navedenih sastojaka zamijesite tijesto, pokrijte ga i ostavite na toplom 20 min. Zatim ga premijesite na pobrašnjenoj podlozi pa ga opet vratite u posudu, pokrijte i ostavite na toplom oko 40 min.


Bundevu prepolovite, narežite ju na veće komade (šnite, kao kad režete lubenicu), odstranite sredinu s košticama.
Komade bundeve poslažite na lim obložen papirom za pečenje (mesnati dio prema gore, tj. strana s korom dolje). Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite da bundeva omekša.
Vrijeme pečenja ovisi o veličini komada (a čini mi se i o vrsti bundeve?). Probajte je li meso dovoljno mekano.
Ja sam narezane komade (poveće) bundeve pekla oko 1 sat.

Pečenu bundevu ostavite da se ohladi.
Odstranite joj koru i potamnjele dijelove. Bundevino meso sameljite u multipraktiku u glatki pire.
Za ovaj nadjev potrebno je oko 400 g tog pirea. Nemam pojma koliko svježa bundeva mora biti velika/teška da na kraju dobijete potrebnu količinu pirea (koliko ukupne težine bundeve otpada na koru i onaj gnjecavi dio s košticama?).
Čini mi se da je dovoljna 1 manja bundeva (moja je bila malo veća, upotrijebila sam ju za još neke stvarčice).


Okrugli lim promjera 30ak cm obložite papirom za pečenje.

Dignuto tijesto razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi u pravokutnik veličine oko 60 cm x 35 cm. Malo pričekajte tijekom valjanja da tijeste počine, bit će lakše razvaljati ga.

Pire od bundeve dobro pomiješajte sa želirnim šećerom, vanilin šećerom i cimetom. Ravnomjerno ga razmažite po tijestu te po njemu rasporedite i listiće maslaca.

Tijesto narolajte počevši s duže strane. Dobivenu «roladu» narežite na 10ak jednakih komada (ovaj put radila sam manje «pužiće» i narezala sam čak 17 komada!).

Narezane «pužiće» složite u lim, prerezana strana okrenuta je prema gore, odnosno dolje.

Pužiće stavite u pećnicu zagrijanu na 180° C i pecite oko 40 min. Ako pužići odozgo prebrzo potamne, pokrijte ih aluminijskom folijom.

Pečene pužiće ostavite da se ohlade.

Po želji, posipajte ih šećerom u prahu.

Medeni pužići, savijača i sir

Medeni pužići s dunjama

S obzirom na to koliko radim «medene pužiće» netko bi mogao pomisliti da obožavam slatko dizano tijesto. Ali ja sam ipak i dalje vjerna slanom dizanom tijestu, a slatko se nađe na repertoaru, tako, malo za promjenu…

Nakon što sam u časopisu Lisa: Čarolija okusa otkrila recept za varijantu s jagodama, uslijedile su samo meni svojstvene varijacije na temu pužića: s lubenicom, pa s rabarbarom, pa onda sa šljivama, pa s bazginim bobicama, a onda s bananama, ali i malinama.

Na red su došle i izdinstane dunje:)

Imam u planu napraviti i varijantu s izdinstanim jabukama, ali još nisu došle na red.

Kao i uvijek, upotrijebila sam Dr Oetker želirni šećer (pakiran je u paket od 500 g). Nisam gledala ima li u zagrebačkom trgovinama još kakvog želirnog šećera.

U prijašnjim receptima za ove «pužiće» pisala sam o «šećeru za želiranje»: to je smjesa za želiranje kojoj je već dodan šećer, koristi se za brzo ukuhavanje voća, tj. kuhanje pekmeza i želea. Postoji i «mješavina za želiranje» kojoj nije dodan šećer… - nisam sigurna u kojim omjerima bi trebalo kombinirati tu mješavinu i dodavanje šećera kristala.

Ako nemate mješavinu želirnog šećera, nego samo smjesu za želiranje bez šećera: najbolje bi bilo da u posudi dobro promiješate 500 g šećera kristala i taj paketić od (otprilike) 25 g smjese za želiranje – i onda upotrijebite 8 žlica te smjese  kao želirni šećer za ukuhavanje voća; ostatak pripremljene smjese možete spremiti u posudu s poklopcem ili u plastičnu vrećicu  i buduće upotrebljavati ili za kuhanje pekmeza/želea ili ovakve pužiće.

Nadjev
450 «pirea» od dunja (dunje dinstane dok se raskaše)
8 žlica želirnog šećera za ukuhavanje voća (npr. Dr Oetker)
40 g margarina/maslaca, narezanog na komadiće
pola čajne žlice cimeta

Tijesto
500 g glatkog brašna
1 suhi kvasac: 7 g (ili pola kocke svježeg: 15ak g)
prstohvat soli
250 ml mlakog mlijeka
80 g margarina
50 g svijetlog meda

Što se pirea od dunja tiče, dunje treba dobro oprati, obrisati i naribati (na ribež za jabuke). Ne trebate ih guliti (možete ako su zelene, ili kao ih baš hoćete guliti).

Kad dinstam dunje, uvijek dinstam veću količinu, pa to onda zamrzavam u manjim porcijama i odmrzavam po potrebi. Zato nisam u stanju reći koliko dunja je potrebno naribati – kako biste na kraju, kad ih izdinstate, dobili ukupno 450 g «pirea».

Kod mene je stvar još kompliciranija, jer su dunje iz našeg vrta trule iznutra.

Još prije par godina napala ih je neka bolest i one iznutra počnu trunuti još dok su kompletno zelene. Kako dunje sve više postaju žute, ta trulež postane vidljiva izvana - a iznutra su onda već praktički kompletno trule. Zato, kad pripremam dunje za kolač i sl. obično sam «prisiljena» izrezati oko 2/3 truleži iz svake dunje da bi mi ostala samo oko 1/3 «zdravog mesa». Baš sam nedavno «mjerila» koliko dunja će mi biti potrebno za kolač: u kuhinju sam donijela preko 3 kg dunja, kad sam ih očistila i izrezuckala svu trulež - imala sam tek nešto više od 1 kg «zdravog mesa»:(

Ako imate zdrave dunje uzmite oko 700 g, pa ih izdinstajte, valjda će na kraju biti 450 g pirea (a ako ga i ima manje, nije problem, u "pužićima" se neće primijetiti «manjak» nadjeva).

Ili možete uzeti oko 1 kg dunja, naribati ih i izdinstati. Onda 450 g smjese uzmite za ove pužiće, a ono što vam ostane možete zamrznuti, upotrijebiti kao namaz za palačinke (na istu foru kao i izdinstane jabuke)...

Dakle, u odgovarajući lonac stavite (neoguljene) naribane dunje, malo vode i malo šećera (možete dodati i komadić maslaca, ali ja ga ne stavljam). Kuhajte na laganoj vatri da se dunje raskaše/raspadnu. Po potrebi dodajte još šećera ili ih samo lagano podlijevajte vodom, miješajte, pazite da smjesa ne zagori.

Dodavanje šećera ovisi o tome kako sladak pire želite. U ovom slučaju, budući da se pireu kasnije dodaje još i želirni šećer, nije potrebno puno šećera.

Ne trebate dodavati puno vode, tek toliko da smjesa ne zagori. Pred kraj, smjesa treba biti čvrsta, tj. tekućina treba ispariti, često miješajte da ne zagori.

Kuhana smjesa bi trebala biti poprilično čvrsta: da kuhača može stajati u njoj. Raskašenu kuhanu smjesu ostavite da se ohladi.

Od navedenih sastojaka zamijesite tijesto, pokrijte ga i ostavite na toplom 20 min. Zatim ga premijesite na pobrašnjenoj podlozi pa ga opet vratite u posudu, pokrijte i ostavite na toplom oko 40 min.

Okrugli lim promjera oko 26-30 cm obložite papirom za pečenje.

Dignuto tijesto razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi u pravokutnik veličine oko 60 cm x 35 cm.

Ohlađeni pire dobro pomiješajte sa želirnim šećerom i cimetom. Ravnomjerno ga razmažite po tijestu te po njemu rasporedite i listiće maslaca.

Tijesto narolajte počevši s duže strane. Dobivenu «roladu» narežite na 10ak jednakih komada (ovaj put sam narezala 15 komada).

Narezane «pužiće» složite u lim, prerezana strana okrenuta je prema gore, odnosno dolje.

Pužiće stavite u pećnicu zagrijanu na 180° C i pecite oko 40 min. Ako pužići odozgo prebrzo potamne, pokrijte ih aluminijskom folijom.

Pečene pužiće ostavite da se ohlade.

:)

Savijača od dunja

Nemam nikakav poseban recept za savijaču s dunjama. Ovaj recept je jedan od onih koji se prenose usmenom predajom, ionako se nema što zapisivati jer su sastojci odokativni i malo ih ima, a postupak nije kompliciran (pogotovo ako koristite kupovne kore).

Dakle, sastojci su svedeni na minimum minimuma: naribane dunje, šećer, cimet (možete dodati i vanilin šećer, ja ga ne upotrebljavam), te nešto za «upijanje soka» (ja najčešće koristim pšenični griz ili krušne mrvice; netko upotrebljava npr. mljevene kekse - ali meni ja ta verzija «komplicirana»: em trebam imati kekse doma, em ih trebam još i mljeti:(

Netko dodaje i grožđice i mljevene orahe/lješnjake ( ja to nikad ne upotrebljavam).

Isti ovaj «recept» može se primijeniti za izradu Savijače od jabuka:)

Nisam ljubitelj ovakvih slatkih savijača, ja biram slane, sa sirom:) Zato, kad je riječ o tim slatkim savijačama, kojima se ne veselim, neda mi se razvlačiti kore, nego upotrijebim kupovne. Ove jeseni 5-6 puta radila sam savijaču od dunja i to s kupovnim korama (nekoliko puta radila sam ju i s jabukama - opet s kupovnim korama), ali jednom prilikom, nisam imala drugog posla, zapravo, nisam doma imala kore, pa sam ih «morala» napraviti sama.

Ne smatram se stručnjakom za razvlačenje kora, samouka sam (nitko u mojoj obitelji ne zna razvlačiti kore), ali tijekom posljednjih par godina stekla sam podosta iskustva i zadovoljna sam svojim rezultatima.

Nadjev
oko 1,5 kg dunja (ili više)
šećer
cimet
pšenični griz ili krušne mrvice

Vučene kore
oko 250 g glatkog brašna
2 žlice biljnog ulja
1 žlica octa
prstohvat soli
+
biljno ulje za premazivanje

…ili jednostavno upotrijebite pakovanje kupovnih vučenih kora i ignorirajte upute o razvlačenju kora:)

Za nadjev, dunje ogulite i naribajte na ribež za jabuke.

Za tijesto, u posudu stavite sve sastojke i postupno dodavajte vodu, količina vode ovisi o kvaliteti brašna (koliko je sitno mljeveno). Zamijesite glatko tijesto, mijesite ga oko 5 min. Podijelite ga na dva dijela i od svakog oblikujte kuglu.

Kugle premažite uljem sa svih strana i stavite ih na tanjur. Pokrijte ih nekom zagrijanom posudom (zimi ju ugrijem na radijatoru:) i ostavite 20ak min. na sobnoj temperaturi.

Zatim, na lagano pobrašnjenom stolnjaku valjkom razvaljajte svaku kuglu u krug promjera 10-15 cm i s gornje strane ga tanko premažite uljem. Ostavite tijesto da odstoji 20ak min.

Tijesto počnite razvlačiti od sredine, provucite ruke (dlanove, nadlanice, po potrebi i podlaktice) pod tijesto i lagano ga vucite. Zatim strpljivo, lagano i pažljivo nastavite vući krajeve tijesta u svim smjerovima.

Tijesto treba razvlačiti postupno, nikako u samo jednom smjeru.

Ako se dogodi da kora tijekom razvlačenja jako popuca, najbolje da počnete ispočetka: jednostavno sve tijesto skupite na hrpu i ponovno sve zamijesite, oblikujte u kuglu, tijesto će izgledati pomalo žilavo, ali nema veze, stanjite ga valjkom u krug promjera 10ak cm, premažite uljem i ostavite da odstoji – i onda ga ponovno krenite razvlačiti.

Razvučena kora treba biti tanka kao papir, tj. prozirna, da se preko nje vodi stolnjak.

Ako kora ima par manjih rupica, nema veze, to se na pečenoj savijači ionako neće vidjeti.

Odrežite zadebljane krajeve.

Razvučenu koru možete ostaviti par minuta da se suši.

Premažite ju ili otopljenim ohlađenim maslacem ili uljem i onda ju nadjenite nadjevom (polovica naribanih dunja, šećer, cimet, krušne mrvice).

Naravno, ovo bi bolje izgledalo da koru nisam razvlačila na zgužvanom stolnjaku, ali eto...

Neki običavaju rasporediti nadjev na dio razvučene kore, u mojoj obitelji je praksa da nadjev ide na cijelu koru, pa se i ja toga držim.

Savijaču narolajte pomoću stolnjaka, slijepite krajeve tijesta, odrežite višak. Savijaču prebacite u namašteni lim (mjesto spoja okrenite prema dolje).

Na isti način napravite i drugu savijaču (i nadjenite ju ostatkom dunja,...).

Savijače odozgo premažite rastopljenim ohlađenim maslacem ili kiselim vrhnjem. Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 40ak min.

Pečene savijače ostavite da se ohlade.

:)

Sir od dunja (tzv. kitnkez)

Baš sam prije par tjedana negdje u nekakvom komentaru pisala da ne volim sir od dunja i nikad nisam došla na ideju da ga napravim. I onda, par dana nakon toga i dalje mi je bilo jasno da ne volim sir od dunja, ali došla sam na ideju da ga napravim. Moja mama voli sir od dunja, ali neda joj se to raditi.

Pa zar nije logično da ga onda, od nas dvije, ide raditi ona koja ga niti voli jesti, a niti je ikad sama došla na ideju da ga napravi? :DDD

Znam princip izrade, posvuda se mogu naći recepte, a zapravo su svi isti, jer zna se što je «sir od dunja».

Bit je u tome da dunje treba skuhati da se praktički raspadnu, onda ih ocijediti, pasirati, vagati, dodati im šećer i limunov sok i onda to sve kuhati, pa «oblikovati» i sušiti.

Među receptima koje sam proučavala ima nekih razlika u omjeru šećera i limunovg soka koji se dodaju ispasiranim dunjama.

Obično se dodaje onoliko šećera koliko ima ispasiranih dunja. Ipak, u jednom receptu s Coolinarike (bez brige, znam da nije sve s Coolinarike ni dobro, ni točno, ni kvalitetno…, ali…) na 1250 g ispasiranih dunja ide 1000 g šećera.

Što se mene tiče ja bih na 1250 g dunja stavila 1250 g šećera i dobro, ali, moja mama je prošle godine radila sir prema tom omjeru i sa svakim zalogajem sira konstatirala je da je to preslatko. Iako, to što je sir bio «presladak», uopće joj nije smetalo da ga slisti (ja sam davno ustanovila da ne volim taj sir, pa mi se ni taj mamin nije sviđao i nisam ga jela; a ne sviđa mi se ni ovaj moj).

U većini recepata dunje se operu pa se kuhaju cijele. U mojem slučaju to nije dolazilo u obzir: gore (kod «pužića) sam već napomenula da su dunje iz našeg vrta trule iznutra.

Zato sam ja dunje oprala i onda sam ih rezuckala na komade, kako bih izrezala svu trulež.

Onda sam ih tako narezane kuhala da se raspadaju. Kuhane dunje sam ispasirala i onda sam ih vagala. Imala sam 1750 g smjese. To sam stavila u lonac zajedno s 1600 g šećera (to je bila moja «odokativna» varijanta recepta s manje šećera) i sokom jednog i pol limuna.

A jesmo profitirali što sam stavila 150 g šećera «manje»!

I onda sam to stavila kuhati. Ajmeeeeeeeeeeeee, to se kuhalo i kuhalo i nikad gotovo. Kuhala sam to sat i pol, a to stalno relativno «tekuće». To bi se trebalo zgusnuti da kuhača praktički stoji u tome, tj. da se smjesa razmakne kad se kuhačom prođe po dnu, i da se odvaja od kuhače. Ali moja smjesa nikako da dosegne taj stupanj čvrstoće.

Pred «kraj» (barem sam se ja nadala da će uskoro biti kraj, tj. da će smjesa «postati» dovoljno čvrsta) prskanje je predstavljalo veliki problem. Pa sam smanjila temperaturu na najnižu, pa mi se onda činilo da se to uopće ne kuha, pa sam ju pojačala, pa je opet počelo prskati – i tako sam se igrala s tom temperaturom neko vrijeme. Kad sam zaključila - ne da je smjesa dovoljno čvrsta, nego da to kuham skoro dva sata i da mi je dosta – ja sam to maknula sa štednjaka. Što se čvrstoće tiče, kuhača je donekle stajala u tome, i vidjelo se dno kad sam kuhačom povukla po njemu, ali smjesa nije u potpunosti «otpadala» s kuhače. Ali meni je jednostavno već bilo dosta kuhanja.

Dio smjese razmazala sam u nauljeni lim, na debljinu 6-8 mm (trebalo je svugdje biti 5 mm, ali to baš nije funkcioniralo). Drugi dio smjese rasporedila sam u lagano nauljene «kalupiće» (ako se to tako može nazvati).

Mala digresija: nikad nisam kupila kalupe za tzv. praline, jer meni se neda raditi takve «pralinaste» stvarčice. Gledala sam neke recepte za praline, obično je potrebno veća količina tamne (iliti skupe) čokolade i onda još to čak treba kuhati na pari (a baš mi se da!) i na kraju (u najboljem slučaju) dobijem 30ak majušnih pralinica koje će najvjerojatnije biti smazane za 10ak min. Zato, kad mi trebaju «praline», kupim ih.

A i ti majušni (silikonski) kalupići su stvarno slučaj za sebe: gledam jedan podložak sa 6 majušnih rupica – 50 kn, ako namjeravam raditi praline, valjda će ih biti 30ak, koliko bi mi tih podložaka s po 6 rupa trebalo, tj. koliko bi me to «veselje izrade pralina» koštalo??? Ili drugim riječima: koliko kila pralina mogu kupiti za te novce?

Dakle, nemam kalupe za praline, ali imam «plastificirane podloške» iz kupovnih npr. Kraševih bombonijera. Ne znam kako bih to nazvala, to zapravo nije plastificirano, ali nije ni papirnato. Ako ste vidjeli Kraševu, ili Kanditovu itd. bombonijeru, znate da su čokoladne pralinice brižljivo «utisnute» u odgovarajuće udubine. Zna li netko kako se ti «podlošci» zovu?

Sad čitam svoj opis toga, tako sam to blesavo objasnila, da ne znam bih li ja, da negdje pročitam takav opis, skužila na što se misli.

Nekad sam ljeti zamrzavala vodu u tim «podlošcima iz kutija bombonijera» pa sam imala kocke leda «neobičnih» oblika (znam da se danas mogu kupiti svakakve posudice za led, ali eto…:)

No, nije bitno, svatko može staviti smjesu od dunja kamo god hoće.

I onda se moj sir sušio 30ak sati, na sobnoj temperaturi.

Čini mi se da nisam dosta kuhala smjesu.

Nakon tih 30ak sati sušenja, odlučila sam izvaditi «sir» iz kalupa (od spomenutih bombonijera) - to je bilo jako ljepljivo i gnjecavo.

Ali kad sam počela, onda sam i nastavila to vaditi, jer nije mi se dalo opet sutradan baviti se vađenjem toga.

Onu smjesu koju sam razmazala u lim, namjeravala sam izrezati kalupima za suhe kolače. I izrezala sam ju, ali jako se lijepila za metalne kalupe. Prije rezanja, kalupe sam pokušala nauljiti, pokušala sam ih umakati u vodu, pokušala sam ih čak posipati šećerom prije rezanja – ali od toga svega nije bilo koristi, smjesa je bila nevjerojatno ljepljiva. Ali ja se nisam dala smesti, nastavila sam to rezuckati: nakon svakog rezanja kalup sam obrisala papirnatim ubrusom.

Što se onih komadićaka, koji su ostajali prilikom izrezivanja oblika, tiče, prvotno nisam imala u planu ništa napraviti od toga. Namjeravala sam ih ostaviti da se osuše pa će ih mama smazati (njoj nije bitno kakvi su oblici). Ali kad sam vidjela koliko je to sve gnjecavo i ljepljivo skupila sam smjesu i od nje oblikovala kuglice. Naravno, to se lijepilo za ruke, ali nisam se dala smesti. Kuglice sam uvaljala u kristal šećer.

Par kolačića iliti komadića sira:) uvaljala sam u kokos. Jednom sam na tv vidjela da se komadići kitnkeza mogu uvaljati u kokos, i meni se ta ideja svidjela jer volim kokos. Ali, mene nije oduševio okus toga: kokos se zapravo niti ne osjeća, pa sam odustala od toga. A i moja mama je zadnjih godinu-dvije počela nešto izmišljati da joj kokos više nije fin, pa kako će uglavnom ona jesti taj sir, čemu da ga uopće uvaljam u kokos.

Je li normalno da nakon 30ak sati sušenja smjesa bude tako gnjecava da se od nje bez problema mogu oblikovati kuglice?

A i boja mi je nekako sumnjiva. Istina, moj sir nije baš ovako kričavo crven kao na ovim fotkama ali definitivno ima narančastocrvenkastu boju. Kad je moja mama prošle godine radila taj sir, bio je smeđ, i to praktički tamnosmeđ. Bi li sir bio tamniji da sam ga duže kuhala?

No, to može ovisiti i o količini koja se priprema. Ja ne kuham pekmeze, ali promatrala sam kad mama kuha pekmez: ako kuha manju količinu voća, onda je pekmez nekako taman, a ako kuha veću količinu, onda je nekako svjetliji (barem sam ja stekla takav dojam).

No dobro. Sir se sad već par tjedana suši na ormaru. Sada je poprilično čvrst. Na dodir je pomalo ljepljiv, ali nije gnjecav.

Mami se sviđa (i bolje joj je:)