Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

30. 03. 2010.

Kolač od suhih šljiva s brandyjem

Ovaj recept potječe iz nekakvog časopisa, ali ne mogu se sjetiti kojeg. U mojoj kuhinji i biskvit i krema doživjeli su mnogostruke izmjene, npr. u originalu se na kolač stavlja krema od mascarponea, slatkog vrhnja i brandyja – moja netrpeljivost prema siru u slatkim kolačima je već dobro poznata, tako da ja ni u ludilu ne bih taj sir stavila gore; ali kome se sviđa, zašto ne; recept može podnijeti svakakve varijacije i promjene: )

Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
225 g suhih šljiva (bez koštica)
300 ml vode
175 g čokolade za kuhanje
50 g margarina/maslaca
2 žlice brandyja
6 jaja
75 g šećera
125 g mljevenih badema ili oraha

Krema
120 g čokolade za kuhanje
70 g margarina/maslaca
2 žlice ulja
2 žlice vode
2 žlice šećera u prahu
+
1 žlica brandyja


Za tijesto, suhe šljive i vodu stavite u lonac, ostavite da zakuha pa kuhajte na laganoj vatri 15ak min. Ostavite smjesu da se ohladi.

Ohlađenu smjesu sameljite u kašu štapnim mikserom/blenderom…

Na pari otopite nasjeckanu čokoladu zajedno s maslacem i brandyjem, ostavite da se malo ohladi.

Žumanjke odvojite od bjelanjaka.
Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte snijeg.
Žumanjke izmiksajte sa šećerom pa dodajte mlaku rastopljenu čokoladu, bademe i polovicu skašene smjese od šljiva, kratko promiksajte.

Na kraju lagano umiješajte snijeg od bjelanjaka.

Kalup za pečenje (okrugli, oko 24 cm, može i četvrtasti) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite. Na dno kalupa razmažite ostatak skašene smjese od šljiva i ulijte pripremljenu smjesu za tijesto.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 45 min. (u sredinu zabodite čačkalicu i provjerite jeli biskvit pečen: ako je čačkalica suha, biskvit je pečen).

Kolač ostavite da se malo ohladi u kalupu, a onda ga možete izvaditi i ostaviti da se potpuno ohladi.

Ohlađeni kolač možete okrenuti da sloj sa šljivama bude dolje ili gore (taj sloj je ionako čvrst, «pečen», nije kremast pa je svejedno je li gore ili dolje).

Kolač, po želji, ukrasite čokoladnom kremom.

Za kremu, u posudu stavite nasjeckanu čokoladu, na listiće narezan maslac, ulje, vodu i šećer pa sve otopite na pari, na sasvim laganoj vatri da smjesa ne zakuha.
Kad je smjesa glatka, maknite ju s vatre i miješajte par minuta da se ohladi na sobnoj temperaturi, a onda ju stavite u hladnjak. Promiješajte ju svakih 10ak min.: treba se stvrdnuti da se može razmazivati, tj. da se ne razlijeva; ali nemojte ju predugo ostaviti u hladnjaku, jer će se posve stvrdnuti (ako se to dogodi, ostavite ju na sobnoj temperaturi da omekša, da bude maziva).

Kad je krema dovoljno čvrsta da se može razmazivati primiješajte joj žlicu brandyja i omažite kolač.

Kolač stavite u hladnjak da se krema stvrdne.

24. 03. 2010.

Kuglof od višanja s rumom, bademima i čokoladom

Nisam mislila da će mi se ovaj kuglof ovako sviđati. Inače ne volim takve biskvitne stvarčice jer meni u tome fali krema: obično imam dojam da bi biskvitni kuglof trebalo prerezati par puta i onda kore slijepiti nekom finom kremom – to bi već bilo nešto po mojem ukusu: )))

Već više od godinu dana imam spremljen ovaj recept (istrgla sam stranicu iz nekakvog časopisa), ali otkada sam ga spremila, bila sam skeptična jer mi nije bilo jasno što očekivati od smjese u koju treba uliti 200 ml soka iz kompota, a mučio me i griz…, ali sviđala mi se količina ruma: )))))))))) višnje i čokolada. I tako sam se bacila na isprobavanje recepta, sve je teklo po planu, nije bilo problema.

A onda je došlo vrijeme za degustaciju i okus me iznenadio, kuglof je iznenađujuće sočan i sviđa mi se kombinacija višanja i badema (iako inače ne volim bademe; ali volim marcipan – koji se radi od badema; pa na kraju ispada da mi se bademi (donekle) sviđaju kad su mljeveni, a ne volim ih kad su cijeli/narezani/grubo zdrobljeni). Kuglof mi je bio tako fin da sam ga mogla sama smazati (ali ipak sam stala na loptu).

U originalu, na kuglof se ne stavlja glazura, nego se sve premazuje ugrijanim pekmezom od marelica i onda se posipa s dvije žlice bademovih listića poprženih bez masnoće i ukrasi s par višanja iz kompota. Da krenemo redom: pekmez ne volim, a baš mi ovdje i ne paše pekmez od marelica. Ne volim ni bademe u toj njihovoj «na listiće narezanoj» varijanti (pisala sam već o tome da ne volim hrskave stvarčice: kako mogu u nečemu uživati, ako se stalno pitam hoću li pri sljedećem zalogaju polomiti zube). I zato nije bilo šanse da to stavim na ovaj kuglof: odlučila sam se za glazuru (čokolada paše uz sve: )))

Ova pomalo tamna boja biskvita potječe od soka iz kompota. U smjesu bi se mogao dodati kakao, ali moglo bi se dogoditi da pečeni biskvit bude suh; u kombinaciji s kakaom trebalo bi dodati par žlica kiselog vrhnja.

I da, u originalu upotrebljava s kompot od višanja, ali ja sam u procesu pražnjena ledenice: imam zamrznutih višanja koje trebam potrošiti jer zauzimaju mjesto, i zato sam upotrijebila oko 500 g zamrznutih višanja (ostavila sam ih preko noći da se odmrznu). Sutradan sam «lovila» sok koji su višnje pustile jer mi je trebalo 200 ml, ali nije ga bilo dovoljno pa sam dodala kupovni sok od višnje (iz tetrapaka).
Inače, za kolače upotrebljavam kompot od višanja, sok od kompota pritom najčešće bacim, nekad ga upotrebljavam za pripremu nadjeva ili natapam biskvite, ali često nije potreban, pa završi u sudoperu, a ovaj put mi je baš trebao sok, a ja se, eto, baš ovaj put, bakćam, sa zamrznutim višnjama «bez soka» - ali zamrznute višnje i sok iz tetrapaka su sasvim dostojna zamjena višanja iz kompota.


Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
(- mjerna jedinica je šalica od 200 ml)
250 g mekanog maslaca/margarina
1 šalica šećera
1 vanilin šećer
4 jaja
1 šalica pšenične krupice (griza)
1 šalica oštrog brašna
1 prašak za pecivo
pola šalice mljevenih badema
1 staklenka kompota od višanja
8 žlica ruma
na vrhu noža cimeta
aroma badema
prstohvat soli
100 g nasjeckane čokolade za kuhanje

Glazura
100 g čokolade za kuhanje
50 g maslaca/margarina
1 čajna žlica ulja


Za tijesto, margarin izmiksajte da bude kremast i postupno mu dodavajte obje vrste šećera, stalni miksajući. Dodajte jedno po jedno jaje i nakon dodavanja svakog jajeta miksajte oko pola minute.

U posebnoj posudi pomiješajte krupicu, brašno, bademe i prašak za pecivo i tu smjesu lagano umiješajte u smjesu od jaja.

Ocijedite višnje i sačuvajte 200 ml soka.
Taj sok pomiješajte s rumom, aromom badema, cimetom i solju pa sve ulijte u gornju smjesu i kratko promiješajte.

Zatim primiješajte nasjeckanu čokoladu, a na kraju dodajte i višnje i lagano ih umiješajte kuhačom pazeći da ih ne zdrobite.

Smjesu ulijte u namašteni i pobrašnjeni kalup za kuglof (zapremnine oko 2 l) pa ga stavite u pećnicu zagrijanu na 175 stupnjeva i pecite oko 75 minuta (provjerite čačkalicom je li kuglof pečen: zapiknite čačkalicu u sredinu, ako je suha i čista, kuglof je pečen).

Pečeni kuglof ostavite da se 15ak min. hladi u kalupu, a onda ga istresite i ostavite da se potpuno ohladi.

Ohlađeni kuglof, po želji, prelijte glazurom.

Za glazuru, nasjeckajte čokoladu i rastopite ju na pari zajedno s ostalim sastojcima. Ostavite ju da se malo ohladi, a onda ju prelijte po ohlađenom kuglofu.

Image and video hosting by TinyPic

18. 03. 2010.

Šarena slana rolada by miaiva

Volim ovakve slane rolade i zato me ovaj recept odmah oduševio: )

Šarena slana rolada by miaiva



Image and video hosting by TinyPic

Žuti dio kore

2 jaja

2 žlice ulja

1 žlica kiselog vrhnja

2 ravne žlice brašna

1 žličica (ona najmanj) praška za pecivo

3-4 žlice naribanog (najbolje kozjeg) sira; ali može i neki tvrdi sir poput Gaude


Zeleni dio kore

2 jaja

2 žlice ulja

1 žlica kiselog vrhnja

2 ravne žlice brašna

1 žličica praška za pecivo

2 žlice blanširanogm ispasiranog špinata (ili blitve)

prstohvat soli


Narančasti dio kore

2 jaja

2 žlice ulja

1 žlica kiselog vrhnja

2 ravne žlice brašna

1 žličica praška za pecivo

2 ravne žlice ajvara (ili 1 puna žlica slatke, crvene, mljevene paprike)

prstohvat soli


Nadjev po želji

(sirni namaz, svježi sir...)




Postupak izrade isti je za sve tri smjese; radite ih odvojeno.

Odvojite bjelanjke od žumanjaka. Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte snijeg. Žumanjke izmiksajte sa svim ostalim sastojcima i na kraju lagano umiješajte snijeg.


(U originalu:

- preporuča se da se u žuti dio smjese stavi kozji sir, nikad nisam probala tu varijantu, ja uvijek dodajem naribanu Gaudu ili Emmentaler.

- u narančasti dio smjese stavlja se ajvar; radila sam već tu varijantu s ajvarom, ali nekad, malo za promjenu, umjesto ajvara stavim mljevenu slatku papriku; ali dodam i malo ljute, da bude pikantno:

- u zeleni dio ide špinat, ali ja sam stavila blitvu; morala sam svakom dijelu smjese dati svoj doprinos:)


Svaku smjesu stavite u posebnu vrećicu i svakoj vrećici odrežite jedan ćošak pa smjese naizmjence istiskujte na lim (40 cm x 30 cm) obložen papirom za pečenje da dobijete šareni uzorak.


Image and video hosting by TinyPic


Ja sam previše lijena da punim vrećice smjesom, nikad nisam to radila za ovu roladu: ja žlicom naizmjence razlijevam smjese po papiru za pečenje; budući da su smjese tekuće, ionako nije moguće kreirati neki «pravilni uzorak».


Priznajem: ne znam ispeći ovu koru, a da mi kod rolanja ne pukne, uvijek ima malih pukotina. U receptu piše «Peći samo 15 minuta na 200 stepeni, ne više, jer će vam se kora isušiti i pucati kad je budete rolali.». Kad sam prvi put radila koru, stavila sam pripremljenu smjesu u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva: meni se to činilo previše, ja bih to stavila na 180 stupnjeva, ali poslušala sam što piše u receptu. Nisam kampirala pred pećnicom ko´ pred televizorom; nemam običaj bez prestanka promatrati što su u pećnici događa. Ali nakon 7 min. pečenja odlučila sam pogledati kako moja kora napreduje: kora je narasla i meni je izgledala pečeno. Dok sam ja tako blejala u koru preko stakla pećnice, na kori su se počele javljati malene pukotine pa sam ja smanjila temperaturu pećnice na 180 stupnjeva i pekla sam to još oko pola minute, i budući da je meni kora izgledala jako suho, izvadila sam ju i narolala – definitivno je bila pečena, ali kod rolanja mi je napukla na par mjesta.

Jasno mi je da, ako u receptu piše da se nešto peče 15 min. - to ne znači da ja to stvarno moram peći 15 min., stvar može biti pečena za 10 min., a može joj trebati i pola sata. U ovom receptu ipak nisam očekivala da će kora biti pečena već nakon 7 min., čudo da sam uopće pogledala kako napreduje, ako se nešto treba peći 15 min., ja obično negdje oko 12. minute pečenja pogledam u kojoj je to fazi – da sam s tom korom toliko čekala, ne znam na što bi ličila.


I otada ja lim s pripremljenim smjesama stavljam u (električnu) pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pečem koru oko 8 minuta.


Dakle, oprez: vrijeme pečenja definitivno ovisi o pećnici.


Pečenu koru odmah narolajte i ostavite da se ohladi.


I, kako rekoh, meni kora uvijek malo napukne dok ju rolam; ali ne dramim oko toga jer ne popuca skroz i ne raspadne se, kad se ohladi, može se nadjenuti nadjevom i uvijek je ukusna: )))))) Probala sam već pečenu koru istresti i na vlažan ubrus, ali svejedno je popucala prilikom rolanja; možda grabim previše brašna dok radim smjesu, već sam upotrebljavala žlice raznih veličina, ali još nisam otkrila pravi omjer).


Ohlađenu koru namažite nadjevom i ponovno zarolajte. Po potrebi (ovisno o nadjevu), stavite ju u hladnjak, narežite ju prije posluživanja.


16. 03. 2010.

Neobično pecivo by Meddina

Ovaj recept mi se baš sviđa: ne treba čekati da se tijesto digne, nego odmah sve u pećnicu, a rezultat je fina slana «pogača» sa sirom.

Kad sam već spomenula dizano tijesto koje ne treba čekati da se diže, počastit ću vas i nekim nebulozama, vezanim uz moja stajališta, moje navike… Koga ne zanimaju moje nebuloze, neka slobodno ovo preskoče : )

Oni koji imaju prilike probati nešto što sam skuhala, ispekla, pripremila za jelo…, uglavnom se (barem u nekoj mjeri) dive tome što sam pripremila i odmah zaključe: «Ti stvarno voliš kuhati i peći, tj. pripremati jela».
Ja se složim s tom izjavom bez objašnjavanja stvarnog činjeničnog stanja. Ali objašnjenje za moje «bavljenje» pripremom hrane treba tražiti u drugačijoj izjavi: «Volim jesti.». Ali ta izjava meni zvuči poprilično glupo, kao da sa sobom vuče neke negativne konotacije (npr. prežderavanje), zato se držim onog zaključka do kojeg drugi dođu, tj.: «ti stvarno voliš pripremati jela».

Moja ljubav prema jedenju, ne da je veća od one prema pripremi jela, nego bih se čak usudila tvrditi da (baš) ne volim pripremati hranu.
Da imam recimo kuhara/kuharicu koji bi meni svaki dan pripremali ono što bih ja htjela, ne znam bih li imala potrebu zaviriti u kuhinju i «držati kuharima svijeću», tj. gledati kako oni pripremaju hranu (a definitivno ne bih željela asistirati im; nek´ oni samo rade svoj posao).
Moja uloga bi se svodila samo na konzumaciju onog što bi mi poslužili, i ja bih bila prezadovoljna tom ulogom.

Kao dokaz za prethodnu tvrdnju mogu navesti svoj stav prema dizanom tijestu: volim jesti slana dizana tijesta, ali ne volim ih pripremati (slatka dizana tijesta ne volim niti jesti niti pripremati).
Znam dosta ljudi koji kažu da obožavaju izrađivati dizano tijesto, ali ga ne jedu. Neke moje kolegice bez problema zamijese tijesto, i naprave što god treba, ali one to na kraju uopće ne probaju. I razloge te «nekonzumacije» ne treba tražiti u raznoraznim dijetama, nego moje kolegice jednostavno ne vole jesti tijesta - ali obožavaju ih izrađivati!

Ja definitivno ne volim izrađivati dizana tijesta. Ne znam što bi mi u svemu tome moglo biti interesantno?
Bih li trebala uživati kad sam do lakta u ljepljivoj (sluzavoj) masi («dizanom tijestu»), a «ne smijem» dodavati brašno, jer će to «pokvariti» strukturu tijesta? Ma, uživancija, kaj ne?
Ili bih možda trebala biti oduševljena kad tijesto po pet puta trebam premijesiti i svaki put iznova čekati da se digne? Ma tko ne bi bio oduševljen time?
Ili bih trebala uživati u onom slinom preklapanju, mazanju i hlađenju danish pastryja? Ma kako me samo tako dugotrajna i zamorna izrada tijesta ne može oduševiti?
Ili bi me trebala oduševiti izrada kroasana: valjanje, mazanje tijesta, redanje namazanog tijesta jedno na drugo, i onda još rezanje tog tijesta i rolanje trokutastih komada tijesta u «kiflaste» kroasane. Pa kaj to nije guba?

Ja obožavam jesti «finalne proizvode» spomenutih «procesa izrade», ali sam proces pripreme me niti veseli, niti oduševljava, niti zabavlja...


U mojoj obitelji ima jela koja se rade zbog "tradicijskih" razloga, ja ih nikad ne jedem (jer sam davno zaključila da ih ne volim), ali ih radim jer se to očekuje od mene. Svake godine moram napraviti npr.: sarmu, orehnjaču, makovnjaču, kuhane štrukle, pite tipa mađarica, griz pita, medena pita…, krafne, sitno-suhe kolače, savijaču s jabukama, slatkim sirom nadjevom, tikvicama,…

Prema onoj nekoj "psihološkoj" fori bih umjesto glagola «morati», trebala bih upotrijebiti glagol «željeti»: «Ja želim raditi sarmu.». Ta rečenica mi zvuči ko´ znanstvena fantastika; koliko god puta ju ponovim neću se uspjeti uvjeriti da ja stvarno želim raditi sarmu.
Priprema tih jela me uopće ne veseli, osim što mi je njihova izrada zamorna, dosadna…, nakon svega, sva onako krepana i izmoždena od višesatnog rintanja po kuhinji – na kraju skoro nemam što jesti(!) – dok sam se bavila izradom toga nečega što «moram» (a što ja ne jedem, jer ne volim takva jela), nisam sebi pripremila ništa za jelo (možda sam si, eventualno, skuhala tjesteninu i iskombinirala ju s kupovnim umakom).
I kad se samo sjetim da nakon pripreme takvih jela koja ja ne jedem, tj. nakon sati i sati provedenih u kuhinji - nemam što jesti osim na brzinu skuhane tjestenine i kupovnog umaka – to je poprilično razočaravajuće za nekoga tko voli jesti kao što ja to volim. A ako uz kuhanje sarme nisam sebi uspjela čak ni tjesteninu skuhati, onda se tješim sendvičem sklepanim od onoga što sam zatekla u frižideru (kao «glavnim jelom»), a za «desert» načnem napolitanke, ili, ako još imam snage, skuham si puding.

Dakle, moja ljubav prema hrani je mnogostruko veće od moje, ne znam kako bih to nazvala, ali recimo: «ne-ljubav» prema pripremi hrane. Iz toga proizlazi vrlo jednostavna jednadžba: Ako si ne pripremim nešto što mi se sviđa, neću jesti.
Nisam napisala da «neću imati što jesti», jer to nije točno: da ne pripremam jelo, ipak ne bih crkla od gladi, našlo bi se nešto…

Eto, ja uživam u jedenju, a ne u pripremi hrane: pripremam ono što volim jesti, zato da bih u finalnoj fazi mogla jesti to što sam pripremila: ove «međufaze», tj. faze pripreme samog jela - to je nešto što bih ja mogla preskočiti (kad bi mi netko drugi pripremao ono što bih ja htjela jesti).

Kad je riječ o toj mojoj «ne-ljubavi» prema pripremanju hrane, nisam sigurna koliko zapravo to ne volim. Da moram birati koji «kućanski posao» ću obaviti, a da recimo biram između npr. pranja prozora, peglanja… i pripremanja hrane (tj. kuhanja/pečenja), definitivno bih odabrala pripremanje hrane (iako tu zapravo uopće nema biranja, nego radim sve po redu: (((
Čini mi se da bi kuhanje/pečenje bili moj odabir, jer čak i kad bih pripremala nešto što ne volim, potrudila bih se da pripremim i obrok za sebe (barem tjesteninu i kupovni umak: ))) – i veselila bih se "finalnom proizvodu". Kod pranja prozora "finalni proizvod" bio bi (relativno) čisti prozor, a kod peglanja ispeglana odjeća – ni jedan od ta dva "finalna produkta" ne veseli me kao što me veseli pripremljena hrana: )))
«Kuhanje/pečenje» je, dakle, nužno zlo i put do cilja: ))))

Pranje prozora me definitivno ne privlači, ionako par sati nakon što ja operem prozor: padne kiša i s vanjske strane su opet sasušeni flekovi od kapljica kiše, a na drvenu konstrukciju prozorskog okvira, ionako već sutradan sjedne prašina – kad perem prozor imam osjećaj kao da muzem jarca.

Ni za peglanjem nisam luda; štoviše, meni uopće ne smeta da zgužvana hodam okolo, to mi je najmanji problem (moja mama je opsjednuta peglanjem, ona pegla ama baš sve).
Dok sam u svoje «mladenačko» doba nosila traperice moja mama je imala maniju da ih non stop pegla. Više ne nosim traperice, ali da ih nosim, definitivno ih ne bih peglala (moja mama i dan danas pegla svoje traperice). Kad smo kod traperica, da spomenem zašto ih ne nosim: prestala sam ih nositi kad sam shvatila da ih nosim iz onog famoznog, među mladima jako popularnog razloga: «Pa svi drugi ih nose!». Dugo mi je trebalo, ali ipak, negdje poslije svoje dvadesete godine, shvatila sam da ja uopće ne volim traperice, a to što ih «svi drugi nose» - neka im, neka ih slobodno nose, ali to ne znači da se i meni moraju sviđati i ja ih više ne nosim. Ako nikad više ne navučem traperice, bit ću sretna.


No, da se vratim barem malkoo bliže temi s kojom sam počela.
Kad su dizana tijesta u pitanju često upotrebljavam Oetkerov Garant kvasac jer prilikom upotrebe tog kvasca nije potrebno čekati da se tijesto digne. Ali, budući da taj kvasac nije pogodan za sve tipove dizanog tijesta, prisiljena sam posegnuti i za «običnim» kvascem. Nemam naviku upotrebljavati svježi kvasac; neovisno o tome što piše u receptu, ja koristim isključivo suhi kvasac. Davno sam odustala od upotrebe svježeg kvasca jer je lako pokvarljiv: kada ga kupim onda se dogodi da idućih par dana nikako nemam vremena da nešto napravim od tog kvasca i onda mu istekne rok trajanja i on završi u smeću. Zato kupujem samo suhi kvasac i uvijek ga imam doma: on ima duži vijek trajanja i može čekati u ladici dok ja nađem vremena za izradu dizanog tijesta: )


Nakon svojih nebuloznih stajališta, stigla sam i do recepta koji mi se jako sviđa zbog svoje pripreme, ali i sam finalni proizvod je odličan: )


Neobično pecivo by Meddina

Image and video hosting by TinyPic

Nadjev
140 g sira
35 g kiselog vrhnja
1 jaje

Tijesto
20 g margarina
200 ml mlijeka
410 g brašna
12 g soli
1 vrećica kvasca (7 g)
pola paketića praška za pecivo
1 jaje
50 ml jogurta

Za premaz i posipavanje
1 žumanjak
sjemenke (sezam, lan…)


Sastojci trebaju biti sobne temperature.

Za nadjev, pomiješajte sve sastojke, po potrebi začinite solju i paprom.

Za tijesto, mlijeko zagrijte zajedno sa margarinom, nemojte da zakuha. Brašno pomiješajte sa solju, praškom i kvascem pa dodajte toplo mlijeko, jaje i jogurt. Zamijesite glatko tijesto i odmah ga razvaljajte u oblik pravokutnika, premažite nadjevom i narolajte kao savijaču (mjesto spoja neka bude okrenuto prema dolje). Od savijače oblikujte vijenac (utaknite krajeve jedan u drugi) i položite ga na lim obložen papirom za pečenje. Škarama ili nožem zarežite vijenac odozgo; može i sa strane; vijenac možete zarezati pliće ili dublje (ja ga dublje zarežem na više mjesta pa se prorezi za vrijeme pečenja jače rašire), premažite ga umućenim žumanjkom, posipajte sjemenkama i odmah ga stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva (ne treba čekati da tijesto naraste!). Pecite oko 25 min.

Pečeni vijenac pokrijte krpom i ostavite da se ohladi.

12. 03. 2010.

Pikantni kolač s tijestom od krumpira

Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
300 g krumpira
300 g brašna + za doradu
2 paketića praška za pecivo
200 g mekanog margarina/maslaca
2 jaja
1 čajna žlica soli
pola čajne žlice papra
pola čajne žlice šećera

Nadjev (po želji)
300 g sitno naribanog kiselog kupusa
200 g kiselog vrhnja
2 jaja
200 g naribanog tvrdog sira (Gauda)
2 sitno nasjeckana češnja češnjaka
2 žlice nasjeckanog peršinovog lišća
1 čajna žlica kumina
sol, papar


Za tijesto, skuhajte neoguljeni krumpir pa ga ostavite da se ohladi.

Ohlađeni krumpir ogulite i naribajte na ribež za jabuke pa dodajte brašno pomiješano s praškom za pecivo i sve ostale sastojke. Sve miksajte mikserom (svrdlastim lopaticama), prvo na najmanjoj brzini, a zatim na najvećoj, oko 5 min., da dobijete glatko tijesto.

Na pobrašnjenoj radnoj površini tijesto malo premijesite (uz dodatak brašna) pa oblikujte valjak, premjestite ga na lim (40 cm x 25 cm) obložen papirom za pečenje i tijesto razvaljajte u limu. Po potrebi malo podignite rubove tijesta (ovaj nadjev nije jako gnjecav, ali možete napraviti i gnjecaviji).

Za nadjev, ocijeđeno, naribano kiselo zelje pomiješajte sa svim sastojcima i pikantno začinite.

Nadjev ravnomjerno rasporedite na tijesto i sve stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva (lim stavite u donju trećinu pećnice). Kolač pecite oko 40 min.
Po želji, pred kraj pečenja, kolač možete posipati naribanim sirom (nije obavezno).

Poslužite toplo ili hladno.


Umjesto kiselog kupusa možete koristiti i svježi, ali trebalo bi ga izdinstati da omekša. A možete upotrijebiti i neko drugo povrće (svježe, kuhano, konzervirano) i kreirati nadjev po želji.

U receptu iz kojeg sam "posudila" način izrade tijesta piše da se tijesto može upotrijebiti i kao podloga za slatki kolač: tijesto se napravi na potpuno isti način, ali ne dodaju se ni sol ni papar, nego se stavi 1 čajna žlica šećera (ili više). Kao nadjev možete upotrijebiti voće i kombinirati ga sa smjesom od jaja, jogurta/(slatkog) vrhnja... pa to onda rasporedite na tijesto i ispećete. Nisam probala tu slatku varijantu, davno sam zaključila da me krumpir u slasticama ne oduševljava; ali obožavam ga u slano-pikantnim jelima:).



*Recept za tijesto temelji se na receptu sa stranice http://www.oetker.de/oetker/html/default/debi-7vadm7.de.html, a nadjev je improviziran od sastojaka zatečenih u kuhinji.

09. 03. 2010.

Savijača s korama od vučenog dizanog tijesta

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
250 g glatkog brašna
20 g (pola kocke) svježeg kvasca ili 1 paketić suhog kvasca (oko 7 g)
oko 125 ml toplog mlijeka
prstohvat šećera
1 jaje
prstohvat soli

Nadjev po želji
(npr. 1 kg jabuka, šećer, cimet, grožđice…)

Za premazivanje
1 jaje


Za tijesto, svježi kvasac nadrobite u malo toplog mlijeka kojem ste dodali malo šećera i ostavite na toplom da nabubri.
U posudu stavite brašno, malo soli i jaje pa dodajte nabubreni kvasac i uz dodatak preostalog mlijeka zamijesite dizano tijesto (ne jako čvrsto).
Ako koristite suhi kvasac, sve sastojke stavite u posudu i zamijesite tijesto.

Tijesto oblikujte u kuglu, odozgo ga premažite uljem i ostavite na toplom oko pola sata.

Uzašlo tijesto podijelite na dva dijela.

Stolnjak lagano posipajte brašnom pa na njemu prvo valjkom razvucite tijesto, a zatim ga rukama razvlačite da dobijete tanku koru za savijaču.
Po potrebi, odrežite zadebljane krajeve i na tijesto rasporedite polovicu nadjeva (naribane jabuke, šećer prema ukusu, cimet, grožđice…) pa pomoću stolnjaka narolajte savijaču, zatvorite krajeve da nadjev ne izlazi.

Image and video hosting by TinyPic

Na isti način napravite i drugu savijaču.

Obje savijače stavite u lim obložen papirom za pečenje (mjesto spoja okrenite prema dolje), odozgo ih premažite umućenim jajetom.

Savijače stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 40 min., tj. da dobiju lijepu boju.

Pečene savijače ostavite da se ohlade, po želji, posipajte ih šećerom u prahu.

05. 03. 2010.

Kisela juha s knedlama od sira by Tadeja i Knedle od sira i Pikantna jaja by Aleksandra1234

Evo nekih stvarčica koje sam isprobala u zadnje vrijeme...

Već i vrapci na grani znaju da ja ne volim juhe. Ali eto, nekad mi se zalomi. Zanimale su me ove "knedlice" od sira, u mojoj obitelji rade se takvi "žličnjaci" samo od jaja, brašna, mlijeka i soli i onda oni plivaju u bistroj juhi - možete zamisliti moje oduševljenje:( No ta varijanta kad to pliva u juhi bez ikakvih dodataka mi je još donekle prihvatljiva, tako je moja baka kuhala tu juhu. Moja mama je bila "kreativnija": kod nje osim tih žličnjaka u juhi pliva i grašak! :(((ta varijanta mi se nikako nije sviđala. Naravno, u smjesu za žličnjake mogu se dodati i iznutrice, meni se iznutrice ne gade, nego mi jednostavno nisu ukusne; zato te žličnjake s npr. jetrima, ili nečim sličnim, nikad nisam jela.

Tadejine knedlice sa sirom su mi se baš sviđale, ali i juha mi se svidjela, jer nije "klasična", nego se dodaje vrhnje, limunov sok, kajenski papar i crvena paprika (i ja to napravim onako lijepo pikantno: )))


Kisela juha s knedlama od sira by Tadeja

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci
5 punih žlica svježeg kravljeg sira
3 jaja
5-6 žlica brašna
sol
75 g (rastopljenog) maslaca (može i manje: )
malo kajenskog papra
malo crvene paprike
250 ml kiselog vrhnja ili milerama
sok pola (ili cijelog limuna, prema ukusu)

Sir izmiksajte da bude kremast, pa dodajte jedno po jedno jaje i miksajte da dobijete glatku smjesu. Posolite i dodajte 5-6 žlica brašna.
Zakuhajte 1-1.5 l kipuće vode i posolite ju. Od pripremljene smjese grabite žlicom male knedle (žličnjake) i spuštajte ih u vodu, prokuhajte ih par minuta.
Knedle izvadite šupljikavom žlicom, a u vodu dodajte rastopljen maslac (ja sam bila lijena rastapati ga pa sam u vodu samo spustila žlicu maslaca i miješala da se to rastopi: )))
Zatim dodajte kajenski papar i crvenu papriku. Posolite, ulijte izmiješano vrhnje ili mileram i sok limuna prema ukusu. Još malo kuhajte, pa u juhu vratite knedle i poslužite.
Po želji, dodajte kopar (ja sam dodala nasjeckano peršinovo lišće: )

: )


Volim ove Okruglice od sira; recept za njih pokupila sam iz nekakvog časopisa: to je zamišljeno kao nekakva varijacija na temu njoka; ali ja oblikujem kuglice pa su to zato kod mene okruglice: ) I već, valjda 5 godina, namjeravam napraviti «knedle» od te smjese i napuniti ih nekim slanim/pikantnim nadjevom (po uzoru na slatke knedle iz recepta Brze voćne knedle).

Ali ta ideja nigdje nije zapisana, osim na «things to do list» u mojoj glavi – i tako se ja povremeno sjetim toga, ali nikako da ideju provedem u djelo.

Kad sam vidjela punjene Knedle od sira na Aleksandrinom blogu, odmah su me oduševile. Došlo je vrijeme da i ja konačno napravim knedle: )

Nisam ih punila maslinama. Zamislite situaciju: moja mama žlicom prepolovi knedlu na svojem tanjuru i njen pogled sretne se s malom maslinicom iz knedle – moja mama tu knedlu više ne bi ni pogledala, a kamoli jela. Toliko o maslinama u mojoj obitelji.
Razmišljala sam da neke knedle punim maslinama (jer ja nemam ništa protiv njih, nije da ih baš volim, ali toleriram ih), a neke nečim drugim, ali to mi je prekomplicirano: moram to posebno kuhati, paziti da se ne pomiješaju…

Na kraju sam sve knedle punila (većim) kockama tvrdog sira i bila sam oduševljena: kako se sir samo lijepo «razvlači» dok su knedle vruće: )
Sviđa mi se i kako moje knedle izgledaju izvana : ) koristila sam bijeli i crni sezam.


Knedle od sira by Aleksandra1234

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci
500 g masnijeg kravljeg sira
100 g pšenične krupice (griza)
100 g brašna
2 jaja
1 i pol žlica maslaca
100 g krušnih mrvica
3 žlice sezama
+
Nadjev (po želji)
- u mojoj verziji: na kocke narezan tvrdi sir
- u Aleksandrinom receptu: 20ak maslina i 5 tankih kriški šunke narezanih na četvrtine


Sir zgnječite i dodajte jaja, griz, brašno, pola žlice maslaca i malo soli pa zamijesite tijesto.
Vlažnim rukama oblikujte kuglice i u svaku stavite nadjev po želji.

U lonac stavite žlicu maslaca, dodajte krušne mrvice i sezam pa kratko popržite da smjesa dobije lijepu boju.

U drugom loncu zakuhajte vodu, dodajte sol i knedle i kuhajte da isplivaju na površinu, izvadite ih rupičastom žlicom.

Svaku knedlu uvaljajte u smjesu od sezama.


: )



Ovakve stvarčice od jaja radim odokativno, i natrpam sastojke koje imam doma. Ovaj put držala sam se Aleksandrinog recepta, ali nisam imala gljiva, pa sam natrpala maslina (u ovom receptu došle masline na svoje: ) suhih rajčica, dimljenog sira, tvrdog sira, svježeg češnjaka i peršinovog lišća… I odozgo sam «tortice» posipavala s više vrsta sira.
A dodala sam i malo brašna u smjesu: pisala sam već o tome da u ovakva jela od jaja uvijek dodajem brašno jer meni inače ta «jajasta» smjesa u ustima, pod zubima, «proizvodi» nekakav škriputavo-cvrkutavi zvuk; znam da blesavo zvuči i ne znam to zapravo opisati, ali i sama jaja imaju nekakvu spužvasto-šupljikavu konzistenciju koja se meni ne sviđa. Zato ja to uvijek «pojačam» s malo brašna i onda je to malo više «tjestasto».
Evo i još nešto blesavo od mene: ovakva jela se poslužuju topla, ali meni se najviše sviđaju kad se potpuno ohlade, najbolja su mi iz hladnjaka.


Pikantna jaja by Aleksandra1234

Image and video hosting by TinyPic

Sastojci za 8 komada
4 jaja
100 g kačkavalja
malo maslina, malo suhih rajčica, malo dimljenog sira … (ili 100 g gljiva)
100 g mladog sira
2 žlice kiselog vrhnja
1 sitno nasjeckani češanj češnjaka
1 žlica sitno nasjeckanog peršinovog lišća
1/2 čajne žlice suhog bosiljka
1/2 čajne žlice origana
sol, papar
(+ 2 žlice brašna; ali nije obavezno)

Za premaz
3-4 žlice kečapa
100 g kačkavalja (i nekog tvrdog sira tipa Gauda, Emmentaler…)


Kačkavalj sitno naribajte, suhe rajčice sitno nasjeckajte, dimljeni sir narežite na kocke, masline požete ostaviti cijele. Mladi sir zgnječite.
Umutite 4 bjelanjka, dodajte jedna po jedna žumanjak i svaki put promiješajte. Dodajte sve ostale sastojke i začinite solju i paprom.

Kalupe za muffine namastite (najbolje svinjskom mašću) i posipajte krušnim mrvicama pa ih napunite smjesom (ne na vrh). Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite da dobiju lijepu boju.
Izvadite tortice iz pećnice i na svaku stavite malo kečapa i naribanog kačkavalja pa vratite u pećnicu, samo da se sir rastopi.


Tadeja i Aleksandra1234 hvala na idejama: )

02. 03. 2010.

Rascvjetana torta s višnjama

Još malo (puno) o Medoviku…

…već mi ga je puna kapa!
Bez brige, nisam ga ponovno radila, jednom je bilo dovoljno (a s obzirom na nova saznanja – jednom je bilo i više nego dovoljno). Nisam ga morala raditi ni taj jedan put, ali svake godine napravim (barem) jednu takvu pitu koju uključuje valjanje kora i pečenje na obrnutoj strani lima (iako korama neće biti ama baš ništa, ako ih pečete na pravoj strani lima, tj. u limu) – ja ne volim takve kolače, ali u mojoj okolini su jako popularni, pa se onda žrtvujem i jednom godišnje napravim ili Mađaricu, ili Medenu pitu itd. Ove godine odlučila sam žrtvovati se već u siječnju i u sklopu Kuvarijacija napraviti Medovik, pa sam za cijelu 2010. gotova s izradom pita.

I tako sam ja početkom siječnja isprintala recept, iako onda još nisam bila sigurna hoću li raditi tu pitu. Ali sredinom siječnja crkao mi je kompjuter i kuhanje je postalo pravi podvig: većina recepata mi je u kompjuteru – a kompjuter na popravku.
I jedne subote odlučila sam napraviti Medovik, jer se uz ovaj razlog (da odgulim izradu pite za 2010. godinu), javio još jedan razlog: recept za Medovik je bio jedan od rijetkih koji sam imala isprintan.

Izvještaj o pripremi Medovika unijela sam naknadno, kad je kompjuter popravljen. I stalno sam imala u planu pročitati i druge izvještaje o izradi Medovika, ali nikako da nađem vremena.
Ipak, 25. veljače (bolje ikad, nego nikad) konačno sam imala vremena i bacila se na posao. Čitam ja jedan post za drugim, i ne vjerujem: većina izvještava o problemima s vrhnjem, o pokušajima spašavanja, ili o koracima koje su poduzeli još u startu – kako ne bi došlo do problema s vrhnjem. I meni sine: I ja sam imala apsolutno isti problem, ali uz taj problem, ja sam imala još jedan malecki problem: ja nisam imala pojma da ja imam problem s vrhnjem!

Da krenem otpočetka: u receptu piše da kiselo vrhnje (nije naveden postotak masnoće) treba pomiješati sa šećerom kristalom. Moja iskustva s vrhnjem govorila su mi da će se šećer rastopiti i da će dobivena smjesa biti tekuća; ok, tako mora biti, ja nisam imala razloga vjerovati da je to "problem". I prilikom izrade kreme u to sam se i uvjerila: krema je bila nešto gušća, nego smjesa za palačinke, tj. bila je tekuća (koristila sam vrhnje s 12 % mm i kristal šećer). Ali meni tu ništa nije bilo čudno. Mene je ta krema podsjećala na maminu kremu za «krivu» Mađaricu. Krema za tu Mađaricu ne bazira se na isprženom šećeru, nego se skuha krema od mlijeka, brašna, šećera… i ta krema je tekuća i njome se, dok je još vruća, zalijevaju kore. A budući da su kore tvrde, one upiju tekućinu, a «ostatak» kreme se stvrdne – ja sam fakat vjerovala da je to cilj i kod Medovika.
I mene tekuća krema od vrhnja i šećera uopće nije smela: ja sam samo šibala pečene kore jednu na drugu i zalijavala ih kremom. Pritom sam na svaku koru nanijela tek toliko kreme da pokrije koru – da sam nanijela više, ta krema bi se cijedila na sve strane; a i sa svake strane kore ostavila sam oko 2 cm prazno, pa kad sam sloj kreme poklopila idućom korom, tu koru sam sasvim lagano pritisnula dlanovima pa se onaj tanki sloj kreme «rasporedio» i na ona 2 cm koja sam ostavila bez kreme – i ponavljam, meni nije bila ništa čudno u takvom nanošenju kreme, kad jednom godišnje radim Mađaricu, radim ju na takav način (i moja mama i baka su uvijek tako radile Mađaricu, jer krema je tekuća kao što je bilo i ovo moje vrhnje sa šećerom za Medovik).
Ja sam očito totalno sjebala kremu od vrhnja, a nisam to ni znala! Možda blesavo zvuči, ali iako mi se kolač nije sviđao (nikakvo čudo, jer ne volim pite), ali ja sam bila uvjerena da je meni taj kolač uspio: kore su upile svu kremu i kad je kolač prenoćio u hladnjaku meni je izgledalo da je krema od vrhnja čak čvršća, nego same kore – meni su kore izgledale kao da su se rastopile u vrhnju. Oni koji su probali kolač, čak su hvalili kore jer su bile «tanke i topile su se u ustima», ne znam trebaju li kore za Medovik biti takve, ali kremu sam očito totalno zaj…

I nikako mi ne ide u glavu kako sam s totalno sjebanom kremom uspjela napraviti pitu koja mi je tako dobro izgledala!
U prvom postu o Medoviku bila sam zauzeta opisom svoje «neljubavi» prema takvim kolačima pa nisam spomenula da iako mi se okus kolača nije svidio, sviđalo mi se kako izgleda: tanke kore, tanak sloj kreme; baš lijepa pita.

Ali kad je krema čisti promašaj – očito je onda i kompletan kolač čisti promašaj.

Nemam sad tu recept za Medovik i ne sjećam se piše li tamo koliko gusta krema mora biti. Sjećam se da piše da se krema ne smije miksati mikserom, i nisam ju miksala mikserom, samo sam ju kratko promiješala pjenjačom, tek toliko da se šećer rastopi – i dobila sam spomenutu juhu (točnije: nešto što liči na krem-juhu).

Meni sad nije jasno kako su svi drugi znali da trebaju dobiti «čvrstu» kremu? Očito razlog treba tražiti u mojem neiskustvu (s pitama). Osjećam se prilično balavo, ali ja sam fakat mislila da krema treba biti tako tekuća (očito je istina ono što kažu: misliti je drek znati).

Sjetila sam se da tamo na Coolinariki (odakle je recept) ima hrpa komentara i recept je iznimno popularan. Možda će blesavo zvučati: ja sam si isprintala recept od tamo, ali komentare nisam ni pogledala. Ni inače ne čitam komentare pod receptima na Coolinariki, davno sam odustala od toga; jer: kad se recept pojavi prvih 20-30 komentara, to su obično «pohvalni komentari na neviđeno» (neviđeno znači da ti osobe koje su ostavile komentar nikada nisu niti radile niti jele nešto takvo). Nakon tih komentara, polako krenu i «komentari na viđeno» (tj. komentari onih koji isprobalo recept); ali i ti komentari su pomiješani s komentarima onih koji opet komentiraju na neviđeno – pa bih se ja onda morala probijati kroz 100tinjak raznorazni komentara ne bih li možda, slučajno, našla koji iole koristan komentar – meni se to neda, pa idem linijom manjeg otpora: komentare uopće ne gledam. I tako nemam pojma jeli na Coolinariki dotaknuta problematika spomenute «tekuće kreme». Možda odem to vidjeti tamo, ali moram se psihički pripremiti na probijanje kroz onu «komentarsku šumu».

Osim toga što ne razumijem kao su drugi znali da trebaju dobiti čvrstu kremu, nije mi jasno ni kako se samo od kiselog vrhnja i kristal šećera uopće može dobiti čvrsta krema; ja ne znam kako bih to napravila. Ali to se očito može: recept na Coolinariki je popularan (rekoh da nisam čitala komentare, ali sudeći po broju komentara i onim tamo statistikama, tj. koliko je puta recept pregledan, isprintan… - očito je popularan) i svi ga rade, i svi su oduševljeni - pa to valjda znači i da svima uspije. A stekla sam i dojam da ga osoba koja ga je stavila na Coolinariku često radi i super je i uvijek uspije itd. itd. itd.

Kako svima tamo na Coolinariki uspijeva napraviti tu kremu kako treba, i to samo od dva sastojka: od kiselog vrhnja i kristal šećera? A ovdje na blogovima je to pravi podvig i većina poseže za raznoraznim trikovima (kombiniraju masnoću kiselog vrhnja, dodaju slatko vrhnje, šlag…, šećer u prahu, kremfix, mijenjaju omjere sastojaka…). Kaj blogove prati loša karma? Ili?

Ili je to jedna od onih situacija kada se podrazumijeva da u receptu treba modificirati ama baš sve, jer nema šanse da prema originalnom receptu jelo uspije?
To je karakteristično za situacije poput sljedeće:
- kod kolegice probaš neko «savršeno jelo»,
- i ona ti da recept,
- i onda ti to radiš doma,
- ali nema šanse da ti uspije jer je kolegica tebi namjerno dala recept u kojem nešto fali ili omjeri ne štimaju – tako da koliko god puta ti radiš to jelo, tebi nikad ne uspije,
- a kad se konzultiraš s kolegicom, ona uvijek tvrdi da sve radi točno onako kako je navedeno u receptu koji ti je dala i njoj svaki put uspije,
- a kolegica zna da nema šanse da ti napraviš jelo kako treba, jer ti je dala «krivi» recept
- i onda ona gušta – dok se ti diviš njezinom uratku, koji ti «nisi u stanju napraviti» iako ga radiš prema «istom» receptu kao i ona.


Taj dan kad sam čitala postove o Medoviku, naišla sam i na najnoviji: Tadeja je dan prije napisala post o «Medoviku na popravnom» pa sam pročitala i njezin post u kojem se ona dotaknula problematike «tekuće kreme».

Ja sam taj dan toliko bila pod dojmom postova o Medoviku da sam svoju zabezeknutost, koja se odnosila na čvrstoću kreme, ispoljila pod Tadejinim postom u svojem kilometarskom komentaru. Tadeja, ispričavam se što sam tako razvukla taj komentar.
Ali meni fakat nije bilo jasno kako sam mogla biti u takvoj zabludi: svima je bilo jasno da krema ne smije biti tekuća i ako su ipak «napravili» tekuću kremu, nastojali su spasiti stvar (ili su odustali od izrade kolača); i moja krema je bila tekuća, ali ja nisam imala pojma da krema ne smije biti takva - i nisam imala potrebu spašavati stvar.

Kaže se da, kad si svjestan da imaš problem - praktički si riješio pola problema. A kamo spadam ja koja uopće nisam imala pojma da imam problem?


Nekad mi se čini da moja glupost nema granica, naime, ovdje još nije kraj Saneline sage o Medoviku.

Jedna kolegica je vidjela moj post o Medoviku, a ona voli takve kolače, i baš joj se sviđa i zaključila je da će ga raditi.
Onda se ona konzultirala sa mnom i o korama i o kremi (to je bilo prije, nego sam ja pročitala druge postove o Medoviku). I pitala me kolegica, kakva krema treba biti, a ja njoj lijepo, samouvjereno objašnjavam: «Pomiješaš vrhnje sa šećerom, ali ne puno, samo da se šećer rastopi, ali krema ti je na kraju tekuća, nije ti to čvrsto i kremasto, to se razlijeva». I objasnim ja njoj kako sam ja šibala slojeve kore i zalijevala ih kremom: «Na svaku koru staviš samo malo kreme, tek da pokrije koru, a i sa svake strane kore možeš ostaviti oko 2 cm prazno, pa kad sloj kreme poklopiš idućom korom, tu koru sasvim lagano pritisni dlanovima pa će se onaj tanki sloj kreme «rasporediti» i na ona 2 cm koja nisi premazala kremom».

I sada moram poslati ženi mail i objasniti joj da sam živjela u totalnoj zabludi i da sam ja totalno sjebala kremu i da je samim time i moj cijeli kolač totalan promašaj – i neka ignorira sve što sam rekla, a ako stvarno namjerava raditi kolač, neka prouči iskustva s iz drugih postova o Medoviku i neka «sklepa» nekakvu čvrstu kremu.

Ja očito nisam kompetentna da ikome dijelim savjete.

Meni se i dalje sviđa kako je moj Medovik izgledao, te me i dalje fascinira što sam s totalno sjebanom kremom uspjela napraviti nešto što je izgledalo kao «prava pita» (medene kore su se svima sviđale jer su bile totalno mekane, ali okus kreme od vrhnja nije skoro nikoga oduševio; ne znam kakav okus bi krema imala da je bila čvršća).

Vidjela sam neke uratke u kojima je među korama po prst kreme: nema šanse da bih ja onu svoju kremu u tolikom sloju nalijala na koru, ona bi jednostavno curila na sve strane. Moja krema nije bila u takvom agregatnom stanju da bi se dala razmazivati, nego se «razlijevala», tj. ja sam kremom prelijevala kore. Prst debeo sloj kreme dobila bih jedino da sam uzela duboki lim pa onda na svaku koru nalijala kremu u debelom sloju; ali čini mi se da bi meni u tom slučaju kore tonule na dno, a krema bi sa strane probijala na površinu; onda bi kore bile dolje, a krema gore; čini mi se da ni to ne bi dobro ispalo jer kore ne bi mogle ravnomjerno upiti kremu.

Još dok sam mislila da mi je kolač uspio, nisam imala namjeru raditi ga opet; sada kad znam da je to bio totalni promašaj - definitivno nemam namjeru raditi ga opet.
Iako, i dalje me fascinira kako tamo po Coolinariki, gdje je recept omiljen i uspješan, svi uspijevaju napraviti čvrstu kremu isključivo od kiselog vrhnja i kristal šećera, ali ja nemam namjeru eksperimentirati.


: )


No, evo me konačno i kod «pitaste» torte; «pitaste» zato, što se radi od kora koje podsjećaju na npr. kore za Mađaricu (i slične pite). Iako stalno ponavljam da ne volim pite i takve «preokrenute kore» (kore koje se peku na preokrenutom limu), te kore mi se sviđaju u ovakvim tortama u kombinaciji s puno kreme i voća. Na prvom blogu imam recept za Cvjetnu tortu s lubenicom, a radila sam ju već i s malinama i breskvama, a umjesto šlaga već sam stavljala i kremu od pudinga (u ohlađeni kuhani puding, umiksala sam margarin; klasika).

Ovaj put sam u smjesu za kore dodala i kakao, malo za promjenu: )

Rascvjetana torta s višnjama

Image and video hosting by TinyPic

Tijesto
500 g brašna
200 g šećera u prahu
200 g margarina
3 žlice kakaa
pola čajna žlice praška za pecivo
1 žlica rakije
oko 4 žlice kiselog vrhnja

Nadjev
700 ml biljnog šlaga
200 g kiselog vrhnja
2 žlice meda
80 ml mlijeka
1 staklenka kompota od višanja (sačuvati 200 ml soka iz kompota)
šećer u prahu


Zamijesite tijesto, zamotajte kuglu tijesta u foliju i ostavite da odstoji 30 min. u hladnjaku. Izvadite tijesto iz hladnjaka i podijelite ga na 5 jednakih kugli.

Pripremite kalup za kuglof, koji gore ima rub koji podsjeća na cvijet. Ako nemate takav kalup, od kartona izrežite šablonu u obliku cvijeta, oko 24 cm promjera.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Uzmite kuglu tijesta i razvaljajte ju.
Na tijesto stavite kalup za kuglof ili šablonu (promjera 24 cm, ili koliko velike kore želite) i nožem režite tijesto oko kalupa ili oko šablone.
Image and video hosting by TinyPic

Tijesto nabockajte vilicom.
Papir za pečenje stavite u lim, a na njega stavite nabockano tijesto i pecite 10-12 min. u pećnici zagrijanoj na 175 stupnjeva.
Postupak ponovite i s preostalim tijestom. Pečene kore ostavite da se ohlade.


Za nadjev, višnje ocijedite, sačuvajte 200 ml soka.

Biljni šlag izmiksajte, dodajte mu med i vrhnje pa sve dobro izmiksajte.
Smjesu podijelite na dva (jednaka) dijela.

U jedan dio dodajte mlijeko i kratko promiksajte.

U drugi dio dodajte sok iz kompota, po potrebi dodajte šećer u prahu. U tu smjesu kuhačom laganu umiješajte ocijeđene višnje, pazite da ih ne zdrobite; po želji, možete dodati i nasjeckanu čokoladu za kuhanje.

Na pladanj stavite jednu koru. Uz rub kore, pomoću slastičarske šprice nanesite puslice/ružice od šlaga bez voća, a sredinu kore premažite kremom u koju ste dodali voće.
Image and video hosting by TinyPic

Zatim stavite iduću koru, lagano pritisnite i ponovite postupak s osatkom kreme i korama. Zadnju koru ukrasite puslicama šlaga. Tortu ostavite da odstoji nekoliko sati da bi kore omekšale (najbolje preko noći).


Ovi omjeri biljnog šlaga i ostalih sastojaka u nadjevu vrijede, ako se koristi biljni šlag. Ako koristite slatko vrhnje, nemam blage veze kako će to funkcionirati; ja ga ne koristim jer mi se ne sviđa. Prema mojim iskustvima slatko vrhnje je vječito gnjecavo i neda se izmiksati, i potrebne su tone kremfixa i želatine…; a na kraju još možete «proizvesti» i nešto što podsjeća na maslac, a ne na kremu. Ako koristite slatko vrhnje, prilagodite omjere sastojaka, po potrebo dodavajte učvršćivače.


Sutradan, tortu ukrasite po želji.

Image and video hosting by TinyPic


Ja sam tortu ukrasila ružama od Marshmallow fondanta. Tog recepta ima i na Coolinariki i po blogovima, ja radim prema nekakvom receptu s Interneta, ali omjeri su svugdje podjednaki.

Kad radim ovako nešto, onda napravim ruža za više torti da se ne moram opet za par dana bakčati time. Ovaj omjer sastojaka je zapravo tek oko ¼ smjese iz originalnog recepta i imam ruža dovoljno za nekoliko torti (sve ovisi o tome koliko velike ruže radite i koliko «bogato» želite ukrasiti tortu).


Fondant od Marshmallows bombona

Sastojci
60 g marshmallows bombona
125 šećera u prahu + za doradu
1/3 čajne žlice vode (svega par kapi)
(boje po želji)

Bombone rastopite na pari zajedno s par kapi vode da dobijete gustu glatku smjesu (smjesu nemojte dugo zagrijavati da se ne razvodni, a ne smije ni zakuhati, zapravo, smjesa ne smije biti ni vruća, rastapajte bombone da smjesa bude samo topla).
Maknite s vatre i dodajte polovicu šećera pa miješajte (možete mikserom ili rukama; smjesa je jako ljepljiva).

Postupno dodavajte preostali šećer da dobijete čvrstu smjesu koja se ne lijepi.

Smjesu možete podijeliti na nekoliko dijelova i u svaki dio dodati (umijesiti) neku boju.

Od smjese izrađujte oblike po želji. Po potrebi dodavajte šećer u prahu.
Ako smjesi dodajete boje u prahu pa ona postane presuha, možete dodati malo vode. Ako je pregnjecava, dodajte šećer u prahu.

Smjesu možete zamotati u plastičnu vrećicu i onda ju stavite u hladnjak, pa ju kasnije koristite prema potrebi (ostavite ju na toplom da malo omekša).