Recept je sa stranice
kochbar.de, a zove se (prevedeno na hrvatski)
Kolač od maka s glazurom od višanja. Ipak, glazura se ne radi od višanja, nego od pekmeza od višanja. Iako, naravno, može se upotrijebiti i bilo kakav drugi (crveni) pekmez.
Ne volim mak, pa me kolač sam po sebi nije zanimao, interesantna mi je bila jedino «glazura» od pekmeza i preljeva. Nije ta glazura ništa posebno, ali ja nikad nisam došla na ideju da kolač premažem smjesom pekmeza i preljeva. U nekoliko navrata sam (vruće) kolače odozgo premazivala pekmezom; baš me kopkalo kako funkcionira pekmez skuhan kao preljev.
Zaključak: dobro funkcionira. A sad slijedi onaj famozni «ali».
Ali:) u polaznom receptu glazura se radi od 250 g pekmeza, pola čajne žlice preljeva i 2 žlice višnjevače. Kad sam prvi put radila tu glazuru, za moj ukus bilo je je premalo. Zato ja stavljam duplu količinu.
Ili bi kolač trebalo peći u puno manjem limu, pa bi onda i manja količina glazure bila u debljem sloju.
Glazura je dovoljno čvrsta, ali nije baš pretjerano čvrsta, ako želite «čvršću» trebalo bi staviti više preljeva za torte.
Vidjela sam da je i na Coolinariku unesen ovakav recept, iako malo drugačiji, jer u tom receptu ne radi se «glazura» od pekmeza, nego se kolač premazuje pekmezom, a preljev se kuha posebno.
U glazuru se stavlja višnjevača da «nadopuni» pekmez od višanja, ali možete staviti i nekakav liker (to ovisi i o tome koji pekmez koristite). Ako ne želite stavljati alkohol, možete staviti vodu.
Uvijek mi je bilo interesantno da se u većinu kolača od maka stavlja 250 g mljevenog maka, a u zagrebačkim trgovinama mak je pakiran u pakovanja od 200 g (ima i od 500 g, a cijena se kreće u rangu «suhog zlata»). Jedino je mješavina maka, proizvođača «Schwartau», pakirana u pakovanje od 250 g, ali nje nema baš svugdje za kupiti, a nije niti jeftina.
Ja se nikad nisam «zamarala» s tih 250 g maka: nikad nisam kupila pakovanje od 500 g, kupujem ono od 200 g i u svaki kolač jednostavno stavim 200 g maka. Ako mi se baš čini da je (biskvitna) smjesa previše rijetka dodam koju žlicu brašna ili mljevenih orašastih plodova; i problem riješen.
U ovom slučaju sam također upotrijebila 200 g maka, ali nisam dodala više orašastih plodova (a nisam stavila ni brašno).
Sastojci
200-250 g mljevenog maka
200 ml vode
7 jaja
200 g šećera (u prahu)
3 vanilin šećera
150 g mekanog margarina/maslaca
125 g mljevenih badema
pola praška za pecivo
Glazura
500 g (crvenog) pekmeza (od višanja)
1 čajna žlica prozirnog preljeva za torte (oko 6 g, tj. pola paketića od 12 g)
4 žlice višnjevače (ili vode, likera,…)
U loncu zakuhajte vodu, dodajte mljeveni mak i kuhajte 8-10 min. na slaboj vatri, miješajte, pazite da ne zagori.
Meni je smjesa skoro zagorjela, ja sam ju podlijevala vodom.
Prokuhanu smjesu ostavite da se ohladi.
Odvojite bjelanjke od žumanjaka.
Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte čvrsti snijeg.
U drugoj posudi kremasto izmiksajtemargarin/maslac sa šećerom i vanilin šećerom, miksajte da se šećer rastopi.
Ja upotrebljavam šećer u prahu jer se on «brzo» rastopi.
Maslacu i šećeru dodavajte jedan po jedan žumanjak i svaki put dobro promiksajte da dobijete pjenastu smjesu.
Bademe pomiješajte s praškom pa ih naizmjence s ohlađenim makom dodavajte smjesi od žumanjaka.
Na kraju lagano umiješajte i snijeg od bjelanjaka.
Lim obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu. Stavite ju u pećnicu zagrijanu na 175 stupnjeva i pecite oko 30 min.
Ja sam kolač pekla u limu dimenzija 36 cm x 24 cm.
Pečeni kolač ostavite da se ohladi.
Za glazuru, pekmez ispasirajte (ako imate nekakav s tzv. «ekstra velikim komadima voća», usitnite ga u blenderu da bude gladak!).
Ja, naravno, upotrebljavam isključivo kupovni, bistri, glatki pekmez, i definitivno nema potrebe da ga još i pasiram, dovoljno je izmiksati ga (običnim nastavcima za biskvitnu smjesu/kremu). Ali ja sam toliko lijena (kad su te neke stvarčice u pitanju) da se meni to neda ni miksati, nego ja taj lijepi, bistri, glatki pekmez samo stavim u lonac i dobro ga izmiješam kuhačom/pjenjačom prije nego uključim štednjak.
Zatim, pekmez stavite u lonac i zakuhajte miješajući na laganoj vatri.
Prašak za preljev umutite s višnjevačom (ili vodom) i dodajte zakuhalom pekmezu, promiješajte i pričekajte da ponovno zakuha, maknite s vatre, ostavite da se hladi 30ak sekundi (miješajte!) i onda prelijte po ohlađenom kolaču.
Pričekajte da se preljev stvrdne, stavite ga u hladnjak, barem na pola sata (može i duže).
Kolač režite oštrim tankim nožem, u jednom potezu, bez izvlačenja pa spuštanja noža (možete ga uranjati u vruću vodu, ja se toga baš ne držim, jedino ako se sjetim…).
Što se preljeva za torte tiče, ja i inače imam loša iskustva sa zaglađivanjem toga, zato sam praktički odustala od toga da preljev pokušavam zagladiti žlicom. Ja preljev prelijem po kolaču i onda lim s kolačem naginjem na sve strane da se preljev što ravnomjernije razlije.
Ovo je jedan od onih kolača koje je dobro raditi u četvrtastom limu s obručem na skidanje: kad se preljev stvrdne, skinete obruč i narežete kolač.
Kad kolač režem u limu, ja ne samo da prvi odrezani kolač totalno zdrobim/deformiram dok ga vadim van, nego zdrobim i cijeli prvi red…
