Zapečene punjene paprike i korabice

Volim korabice kad su pripremljene na neki «fini» način (to definitivno isključuje juhe i variva).
Ali u mojoj okolini korabice baš i nisu popularne. Zato je ovaj recept, koji se u originalu odnosi na punjene korabice, kod mene proširen na paprike. U jelo sam ukomponirala samo 3 majušne korabićice, tek toliko da imam od čega napraviti umak: od onoga što sam izdubila iz tih korabica (ali budući da je u ovom slučaju toga bilo malo, smanjila sam količinu mlijeka za umak, stavila sam oko 200 ml).

U zadnjih mjesec dana isprobavala sam recepte za punjene paprike. Jedan recept uključivao je paprike s kiselim kupusom, ali nisu me oduševile, recept čeka reviziju, možda ima nade za njega.
Idući recept uključivao je nadjev od graha, nadjev mi se sviđa, ali paprike me se nisu dojmile.

Ali ovaj recept mi se jako sviđa, već dugo mi se neko nadjeveno povrće nije svidjelo kao ove korabice i paprike.



Sastojci
4 korabice (svaka oko 300 g); ili paprike: )))
250 ml vode + pola kocke za juhu
150 g graška
2 jaja
450 ml mlijeka
30 g pšeničnog griza
100 g sirnog namaza od svježeg kravljeg sira (može i topivi sir)
nasjeckano peršinovo lišće, vlasac i kopar
60 g naribanog tvrdog sira
2 čajne žlice maslaca
sol, papar
muškatni oraščić


Korabice ogulite.
U loncu zakuhajte vodu, dodajte sol i korabice pa ih kuhajte da omekšaju.

Kuhane korabice ocijedite i uronite u hladnu vodu da se ohlade.
Ohlađene korabice izdubite.
Ono što ste iz njih izdubili sitno nasjeckajte i stavite na dno namaštene vatrostalne posude. U posudu ulijte i vodu koju ste pomiješali s razmrvljenom kockom za juhu.

Grašak skuhajte i ocijedite.

Jaja umutite s 50 ml mlijeka, dodajte griz, začinsko bilje, namaz od sira, ocijeđeni grašak, te začinite solju i paprom.
U originalnom receptu upotrebljava se nekakav sirni namaz od svježeg kravljeg sira; ja sam upotrijebila ono što sam imala doma: topivi sir Zdenka.

Ako radite varijantu s paprikama, prepolovite ih po visini i izdubite.

Korabice/paprike napunite nadjevom od sira i graška pa ih složite u vatrostalnu posudu u koju ste stavili vodu i kocku za juhu (i ono što ste izdubili iz korabica: ako koristite korabice).

Posudu pokrijte aluminijskom folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva, pecite oko 45 min.

Zatim maknite foliju, punjeno povrće posipajte naribanim tvrdim sirom i vratite u pećnicu na 15ak min. da se sir zapeče.



Pečeno povrće premjestite na pladanj.




Ako ste upotrijebili korabice, sve ono u čemu se povrće peklo (voda s kockom za juhu i komadi korabice) ulijte u lonac. Dodajte maslac i 400 ml mlijeka pa zakuhajte. Smjesu usitnite (zapjenite) pomoću štapnog miksera, začinite solju, paprom i muškatnim oraščićem i umak poslužite uz punjeno povrće.

Naravno, ako ste upotrijebili samo paprike, nećete moći napraviti umak od korabica.
Možete improvizirati na temu umaka: na maslacu popržite nasjeckani crveni luk, pa dodajte malo brašna, i njega popržite i onda to zalijte tekućinom u kojoj su se punjene paprike pekle, dodajte i malo mlijeka u kombinaciji s vrhnjem za kuhanje i to sve prokuhajte da se malo zgusne. Na kraju možete dodati i naribani tvrdi sir, nasjeckano začinsko bilje, muškatni oraščić, te sol i papar.
Ili se poslužite nekim kupovnim umakom: ) a u obzir dolaze i sirni namazi, majoneza, ajvar…


Recept se temelji na receptu iz časopisa Lisa: Čarolija okusa, br.3, 19. 3. 2009.

Kolač s kakaom i kruškama

Volim čokoladu, ali u njenom tvorničkom, proizvodnom ruhu: u obliku table, najbolje od 100 g (može i 200 g ili 500 g: ))) mogu i praline: )))
Ali nikako ne uspijevam razviti oduševljenje za čokoladne kolače i torte. Ne kažem da mi čokoladne torte i čokoladni kolači ništa ne valjaju i da ih nikad ne jedem, naravno, ima boljih i lošijih, ali ni jedan kolač ili torta od čokolade nisu mi se toliko svidjeli koliko najjeftinija čokoladica od 20ak grama (makar to bila i najobičnija kakao tabla ili Životinjsko carstvo).
Smeta mi što čokoladni kolači/torte uz čokoladu sadrže još sve i svašta: slatko vrhnje, mlijeko, jaja, šećer, maslac, brašno… (i ono sve što se stavlja u kreme, biskvite, tijesta…); meni je to sve višak, imam dojam da mi ti svi dodaci, ne nadopunjuju, nego uništavaju bit čokolade. Jednostavno mi smetaju prilikom uživanja u jedinstvenom čokoladnom okusu!
Probala sam i one čokoladne torte bez brašna koje se peku na pari, ali nisu me oduševile.
Kad se meni jede čokolada, onda mi se stvarno jede čokolada u "sirovom" obliku, a ne nešto od svih tih biskvitno-kruhasto-tjestastih kolača/torti s nekakvim čokoladastim kremicama.
Ok, ne volim baš sve čokolade, npr. one s orašastim plodovima i suhim voćem, ali i one su mi draže od ovih famoznih biskvitnih čokoladnih kolača/torti.

Koga god pitam: «Kakvu tortu da napravim?»; naravno da znam što će svi reći: «Čokoladnu!!!».

Pritom svi misle na tortu s puuuuuuuuuuuno čokoladne kreme. A čokoladnih krema ima svakakvih: krema na bazi pudinga i maslaca, krema od izmiksanog maslaca pofarbanog s malo kakaa ili čokolade u prahu pa do onih krema s jajima (sirovih ili kuhanih na pari), pa onda ganache krema na bazi čokolade i slatkog vrhnja itd.

Ja u većini slučajeva radim neku varijantu ganache kreme, ali da me ta torta onda oduševi – daleko od toga.
Da mi ponudite šnitu čokoladne torte kojoj svi pjevaju ekstatične hvalospjeve i komad tvorničke čokolade – ja bih definitivno odabrala ovu tvorničku čokoladu.

Nemam ništa protiv čokoladnih krema, ali (još: ) nikad mi ni jedna krema nije bila bolja od kupovne table čokolade.

A nešto što mi se baš nikako ne sviđa su tzv. čokoladni biskviti koji se rade baš od čokolade, a rezultat je nekakav čokoladni «biskvitni kruh». To me nikako ne može oduševiti, meni je to kao kruh s kakaom, a ne kolač; volim takve kruhove jesti npr. za doručak ili međuobrok, ali za mene to nije desert. Ni inače ne volim kolače koji se sastoje samo od biskvita, popularnost Mramornog kolača mi je oduvijek bila misterij – jel´ to svima stvarno tako taaaaaaaako fiiiiiiiiino, ili je interesantno samo zato što je u dvije boje?
Taj biskvit je ok, al´ meni gore mora biti barem jedna krema (a ni dvije nisu previše: )))

Kad radim takav nekakav tzv. čokoladni biskvit, uvijek mi je žao čokolade koju potrošim na to: da sam ju pojela bila bih sretnija, nego što sam na kraju s tim pečenim čokoladnim kruhom (pardon, «čokoladnim kolačem»).

Ima i onih nekih mokrih čokoladnih biskvita zbog kojih svi padaju u ekstazu. Ja (još: ) nisam probala takav mokri biskvit koji bi me oduševio: za mene je to jednostavno mokro-ljigavo-gnjecavi čokoladni kruh.

I tako, zbog tih mojih čudnih svjetonazora, rijetko radim čokoladne kolače/torte. Često na kolače stavljam rastopljenu (ili nasjeckanu) čokoladu, ili stavljam kakao u biskvit, općenito, često dodajem čokoladu u kolače, jer ona svemu popravi okus: ))) ali da baš radim neki «čokoladni kolač» ili «čokoladnu tortu» - to su kod mene iznimke.

Zato mi se diže kosa na glavi kad kod nekoga «u gostima» probam takvu nekakvu, navodno vrhunsku, bajkovito-ekstatičnu «čokoladnu tortu» za kojom se svi raspamete (!) i onda obavezno traže recept od domaćice. Ja nastojim pojesti servirani komad, ne sjećam se je li kada koji kolač bio toliko užasan da sam ga ostavila, ali definitivno se nije dogodilo da me nekakav čokoladni kolač tako oduševio da sam poželjela recept. Ali kad domaćicu naprosto svi traže recept, onda ona obično i meni ljubazno ponudi «Sanela, da i tebi isprintam/prepišem/mailam/faksiram/izdiktiram… recept?».
Onda ja oduševljeno-ekstatično-nekontrolirano kimam glavom, ko´ epileptičar, a posebno uvjerljivo izgledam, ako u tom trenu utrpam u usta ogroman komad dotičnog kolača. Ako odbijem ponuđeno printanje/prepisivanje/mailanje/faksirnje/diktiranje… recepta, svi će pretpostaviti da mi se recept ne sviđa, na što će se većina domaćica (koje ja poznajem) smrtno uvrijediti.
Zato sam već više puta doma dovukla recept koji nikada ne namjeravam isprobavati.


Baš sam razmišljala, što bi bilo da za rođendan zaželim čokoladnu tortu (još nikada nisam željela čokoladnu tortu za rođendan; obično želim veeeeeeeeeliku čokoladu: ))))))))))
Naravno, tu svoju čokoladnu rođendansku tortu radila bih sama i ona bi izgledala otprilike ovako: na pladnju, recimo, 2 kile tabli čokolade (različitih okusa:))) poslagane jedna na drugu i, budući da je to rođendanska torta, na te table bile bi popikane svijeće: to bi za mene bila prava (rođendanska) čokoladna torta u punom smislu te riječi - bez suvišnih čokoladno-kruhastih biskvita i tijesta, bez onih nekih čokoladnih kremica i ostalih popratnih tortnih sadržaja: )))))))
Čokolada je savršena sama po sebi. Zašto to kvariti? : )

Zbog svih gore navedenih razloga, nemam recept za najdražu/najbolju čokoladnu tortu. Kad me netko traži da mu napravim čokoladnu tortu, recept biram prema tome kako velika torta mora biti, koliko vremena imam da ju napravim, kako ju moram ukrasiti, itd.
A kad me ljudi traže da im preporučim neki recept za čokoladnu tortu, obično uz naziv torte naguraju hrpu hiperbolično-megalomanskih atributa i onda to zvuči otprilike ovako: «Daj mi neki recept za savršeno-veličanstvenu čokoladna tortu!», «Za koju čokoladnu tortu se može reći da je san snova?», «Treba mi recept za mmmmmmmmmmmmmmmmm čokoladnu tortu!», «Koja čokoladna torta je najviše mljac od svih drugih?».
Ja te ljude onda većinom blesavo gledam, jer nemam pojma što bih im rekla. Jednostavno nemam pojma kakav to recept oni od mene očekuju; pa im ukratko objasnim da ne volim čokoladne torte/kolače i zato nemam najbolji/najdraži recept za te stvari – i onda oni blesavo gledaju mene.


Skrenula sam s teme, al´ tako mi dobro ide to skretanje da ću nastaviti tim smjerom i nabrojiti što još volim, a što ne volim. Ali ne morate sve to čitati, ako vas zanima recept "otkotrljajte" se na kraj posta (fakat se nadam da ću uskoro doći do dijela u kojem je na redu pisanje recepta: )


Napomenula sam da me to moje neoduševljenje čokoladnim tortama/kolačima, ne može spriječiti da u biskvite stavljam kakao: tamni biskviti draži su mi od jajasto-žutih jer barem imaju neku čokoladnu aromu (ali meni je i dalje ipak draža sirova tabla čokolade: )

Biskvit iz recepta, koji dolje namjeravam napisati, sadrži kakao (da sadrži čokoladu, najvjerojatnije ju ne bih upotrijebila: pojela bih ju bez kolača: )))
Taj biskvit bio mi je interesantan jer još nikad nisam radila takav.
U više navrata kuhala sam vino da mu se reducira količina kad sam radila neku kremu za tortu ili pikantni umak, ali još nikad nisam to reducirano vino stavljala u biskvit. Ali pretpostavljala sam da to mora biti fino jer volim kakao-biskvite natopljene kuhanim vinom, iako ne volim vino.

Da, dobro ste pročitali, ne volim vino i ne pijem ga. Ovo će sada blesavo zvučati, ali ja nikad u životu nisam popila cijelu čašu vina. Na ručkovima/druženjima/slavljima obično se prisilim da popijem gutljaj vina iz svoje čaše, ali ja nemam potrebu nalijati tu cijelu čašu u sebe samo zato što mi je to servirano. Malo gucnem iz čaše, reda radi, i gotovo.
Meni su vina jednostavno kisela i ne podnosim taj okus. Pila sam nekakve (jeftine) pjenušce s malim postotkom alkohola, i nekako sam uspjela popiti cijelu čašu toga jer je bilo slatkasto, ali ne mogu se prisiliti da strusim cijelu čašu nekog od onih skupih/kvalitetnih/razvikanih (a meni totalno neukusnih) vina.
U neka dinstana jela dodajem vino, jer mi ponekad odgovara, ali definitivno neću popiti čašu vina uz to jelo.
Ne volim piti ni kuhano vino, volim ga jedino u biskvitu: )


Da nastavim, možda još koga šokiram: ne volim pivo, i nikad nisam popila cijelu čašu piva. Prema pivu se odnosim slično kao i prema vinu, eventualno, popijem gutljaj, reda radi. Ipak, pivo koristim za izradu pivskog tijesta (koje volim: ) i za još neka jela.
Pivo ne pijem jer mi je užasno gorko. Ja ne mogu podnijeti to gorčinu, koju pivo ostavlja u ustima. Nakon gutljaja pive imam osjećaj da ću ispovraćati sve što sam jela taj tjedan.


Dakle, vino mi je kiselo, a pivo mi je gorko, i zato ne pijem takva alkoholna pića.
Da se u potpunosti odreknem alkohola, praktički bih mogla postati straight edge, tj. pobornik zdravog, besporočnog života.
Moš´ mislit.

Dakle, alkohol ne pijem često, a kad ga i pijem, ne nalijevam se njime.
Budući da ne pijem pivu i vino; pa što je onda ostalo?
Žestice!

Volim povremeno popiti čašu viskija, votke ili tekile (da ne bi bilo zabune: rekla sam čašu, a ne flašu; i nisam mislila na čašu od 2 deci, nego na malu čašu za žestoka pića).
Može i neka druga žestica, ali ove tri su mi najdraže.


Da rezimiram: ne volim čokoladne kolače i torte, a ne volim ni vino ni pivo.
Ali, volim čokoladu i žestice!

Nakon ove moje volim/ne volim liste, stigla sam i do recepta zbog kojeg sam, prije par sati (nadam se da niste zaspali: )) počela pisati post. Ovo sve što sam nadrobila u uvod, baš i nema veze s receptom: ali kolač ipak sadrži vino i kakao, pa ćemo se praviti da je to nekakva poveznica.

Receptić mi se svidio zbog virećeg voća. Volim kolače s kruškama i jabukama – kad cijele kruške ili jabuke vire iz kolača; sviđaju mi se zbog estetskih razloga. Već sam radila sličnu Tortu od krušaka, a kad sam vidjela recept za ovaj kolač, odluka je odmah pala. Ipak, za odabir recepta, presudno je bilo to što imam krušaka koje moram potrošiti:)

Ovaj recept, a i ona Torta s kruškama svode se na, kako ja to kažem, biskvitni kruh, pardon, kolač, (fali im krema!), ali eto, ako ništa drugo, jest ću ovaj kolač za doručak: ))) Ne zvuči kao loš doručak: ) najbolje je dan započeti nečim slatkim: )


Kolač s kakaom i kruškama

Biskvit
375 ml suhog crnog vina
400 ml slatkog vrhnja ili biljnog šlaga
200 g šećera
1 vanilin šećer
naribana kora 1 limuna
5 jaja
375 g brašna
50 g kakaa
1 prašak za pecivo

Za nadjev i premazivanje
12 manjih krušaka
12 suhih šljiva (bez koštica)
75 g nasjeckanih oraha
sok 1-2 limuna
+
3 žlice meda
sadržaj 1 mahune vanilije
1 žlica naribane narančine kore


Za biskvit, zakuhajte vino i kuhajte ga na laganoj vatri da se reducira (ispari) na 50 ml (oko 5 jušnih žlica).

Polučvrsto izmiksajte slatko vrhnje s obje vrste šećera i limunovom korom. Zatim dodajte jedno po jedno jaje, nakon dodavanja svakog jajeta dobro izmiksajte.
Dodajte brašno, kakao i prašak za pecivo, sijući ih preko cjedila pa lagano promiješajte.
Na kraju u smjesu umiješajte 50 ml ohlađenog reduciranog vina.

Lim (35 cm x 24 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu.

Kruške ogulite, ostavite im peteljke, odozdo ih izdubite: izvadite im koštice. Na dnu im možete odrezati zaobljenje, tj. izravnati ih da mogu okomito stajati, da se ne prevrću.

Sok 1-2 limuna pomiješajte s oko 200 ml hladne vide i u nju uronite svaku krušku da voda bude i iznutra i izvana: da kruške ne pocrne.

Kruške ocijedite i u svaku krušku, na mjesto koštica, ugurajte 1 suhu šljivu.

Napunjene kruške utisnite u biskvitnu smjesu.

Bilo bi dobro ravnomjerno rasporediti kruške: da su svugdje jednako udaljene jedna od druge i od rubova lima; na kraju će biti jednostavnije rezati kolač na jednake komade.



Sve posipajte orasima i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Pecite oko 70 minuta. Nakon 50ak min. možete odozgo staviti alumunijsku foliju, da kolač (i peteljke krušaka) ne potamne previše.

Pečeni kolač ostavite da se ohladi u limu.

Kratko prokuhajte med, sadržaj 1 mahune vanilije i koru naranče pa vrućom smjesom premažite ohlađeni kolač i kruške.






U originalnom receptu piše da je potrebna 1 žlica naribane narančine kore, a na fotki u tom časopisu vidi se da je narančina kora narezana na duge tanke rezance. Ali meni se to neda rezuckati, ja sam ju sasvim sitno naribala.

Prema tom receptu kolač bi trebalo narezati na 12 kocki. Još dok se kolač pekao, bila sam sigurna da će, čak i za mene, koja jednostavno obožavam kolače rezati na ogromne komade, kocke ovog kolača biti prevelike.
Na kraju sam to odlučila narezati po svome: prvo sam narezala kolač na 12 kocki, tako da je u sredini svake kocke jedna kruška i onda sam svaku kocku prerezala po dijagonali: na trokute (24 trokuta).

Ovaj biskvitić s vinom mi se sviđa, iako me ovi orasi ne oduševljavaju, drugi put radim bez njih.
Bila sam skeptična i prema ovom premazu od meda: dok je bio vruć, bio je jako ljepljiv i svjetlucao je na biskvitu, ali biskvit je to sve upio, i poslije kolač nije bio ljepljiv: )


Recept je iz časopisa Lisa: Čarolija okusa, 17. 9. 2009., br. 10.

Pohani celer korjenaš i Pita od celera korjenaša

Nakon jednog receptića, pa onda još jednog receptića s celerom bjelašem, koji toleriram, evo i receptića s celerom korjenašem, koji definitivno ne volim. Ali eto, pohani celer korjenaš i pitu s dizanim tijestom, tvrdim sirom, vrhnjem i celerom korjenašem – to mogu povremeno pojesti; ali celeru u juhi ne prilazim blizu (a izbjegavam i juhu: )

Pohani celer korjenaš



Sastojci
3 srednje velika korijena celera korjenaša
sol, papar
sok pola limuna
brašno
2 jaja
krušne mrvice


Celer operite i ogulite, vodoravno ga narežite na 0,5 cm debele okrugle ploške.

U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte ploške celera. Kuhajte ih da omekšaju.

Kuhane ploške ocijedite, nakapajte ih limunovim sokom te posolite i popaprite pa ostavite da odstoje 10ak min.

Nakon toga ploške uvaljajte brašno, pa u umućena jaja i onda u krušne mrvice (ili opet brašno).

Pržite ih u vrućem ulju s obje strane.

Pohani celer poslužite uz kuhani krumpir, ili salatu od krumpira, umak od rajčice…

*Recept je iz časopisa Burda Moden.



Pita od celera korjenaša



Tijesto
300 g brašna
pola kocke kvasca
50 g mekanog maslaca
120 ml bijelog vina
mlijeko
sol, šećer

Nadjev
1 crveni luk
3 češnja češnjaka
2 žlice maslaca
2 srednje velika korijena celera korjenaša
5-6 suhih rajčica
200 g kiselog vrhnja ili milerama
50 ml mlijeka
2 jaja
1 čajna žlica gustina
150 g tvrdog, naribanog sira
pola čajne žlice kumina
2 žlice svježeg, nasjeckanog peršinovog lišća
sol, papar


Za tijesto, kvasac razmrvite i pomiješajte ga s malo šećera i toplog mlijeka, ostavite da nabubri.

Brašno stavite u posudu, u sredini napravite udubinu i dodajte nabubreni kvasac, listiće maslaca, vino i sol pa zamijesite tijesto, po potrebi dodajte mlijeko ili vodu.
Ostavite tijesto na toplom, pokriveno, da naraste.

Za nadjev, obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte, ispržite ih na 2 žlice maslaca. Ostavite da se malo ohladi.

Celer operite i ogulite pa ga narežite na sitne komadiće, možete ga naribati na ribež za jabuke.

Rajčice sitno nasjeckajte.

Umutite jaja s vrhnjem i mlijekom pa dodajte celer, isprženi luk, rajčice, gustin, naribani sir, kumin i peršinovo lišće, te začinite solju i paprom.

Tijesto razvaljajte u namašteni lim, podignite rubove. Na tijesto rasporedite nadjev.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva i pecite oko pola sata.

Poslužite toplo.

*Recept se temelji na receptu iz knjižice Naše najljepše: Slane torte i rolade.

FBI rukavice: Dvi ribe, dva krumpira

U sklopu blog-druženja koje je pokrenula mamajac s bloga Cookes and bakes u rujnu 2009. «pod istragom» je blog Dvi ribe, dva krumpira.


Dok je pod FBI istragom bio blog Nlo, na tom blogu vidjela sam recept za Danish pastry s Brankinog bloga i odmah sam ga isprobala :)))
Taj recept mi se toliko sviđa da nisam mogla odoljeti napasti i opet sam isprobala

Brankin danish pastry :)

Što još mogu reći, osim da bih to pecivo jela svaki dan: )))





Da nastavim u lisnatom tonu: )
Snimila sam ja već odavno Vitireninu lisnatu pogaču na Coolinariki, i čak sam isprintala recept i utrpala sam ga u fascikl s oznakom «isprobati u bližoj budućnosti». Inače, imam već tri fascikla s receptima koje namjeravam isprobati u «bližoj budućnosti»: te sve recepte neću isprobati dok sam živa, a gdje su tek fascikli s receptima koje još nemam u planu isprobati. Ali Vitirenina lisnata pogača konačno je došla na red: ) zahvaljujući receptu

Vitirenina pogača u Brankinoj izvedbi

Pogača je jako fina, odlična je još dok je topla, ali i kad je hladna:)



Tijesto
oko 30 g svježeg kvasca
1 čajna žlica šećera
½ l toplog mleka
100 ml ulja
2 žumanjka
750-800 g brašna
1,5-2 čajne žlice soli
+
250 g margarina
2 žumanjka
+
bjelanjak za premazivanje

U toplo mlijeko natrgajte kvasac, promiješajte i ostavite na toplom da nabubri.

U posudi pomiješajte brašno, sol, 2 žumanjka i ulje pa dodajte nabubreni kvasac i zamijesite mekano tijesto.

Ostavite da odstoji 15ak min.

Dobro izmiješajte (izmiksajte) mekani margarin s 2 žumanjka.

Tijesto razvaljajte u pravokutnik i premažite ga trećinom margarina umućenog sa žumanjcima. Odmah ga narolajte kao roladu i namotajte tu rolu u obliku puža.
Ostavite da odstoji 15 min.

Zatim tijesto ponovno razvaljajte, premažite trećinom smjese, narolajte kao roladu, savijte ju u obliku puža i ostavite da odstoji 15 min.

I onda tijesto još jednom razvaljajte, premažite trećinom smjese, narolajte kao roladu, savijte ju u obliku puža pa položite na lim za pečenje i ostavite da odstoji 15 min.

Tijesto premažite umućenim bjelanjkom i stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva. Ako tijesto za vrijeme pečenja previše potamni, pokrijte ga aluminijskom folijom.



: )


Već duže imam spremljene Brankine recepta s Coolinarike, ali nikako da dođu na red da ih isprobam. Na Brankinom blogu nisam našla recepte za ova dva kruha, ali mene to, naravno, nije spriječilo da uživam u njima: )))))) u sklopu FBI igre jer su me odmah privukle Brankine fotografije tih dvaju kruhova u njezinom postu Kruh naš svagdašnji: Kruh od kokosa je na dvanaestoj fotografiji, a Trgajući kruh je na petnaestoj fotki.


Slatki kruh od kokosa (recept s Coolinarike)

U mojoj varijanti ovaj kruh doživio je malu izmjenu. Cimet mi se sviđa u nekim kombinacijama, ali definitivno mi ne paše u kombinaciji s kokosom. Imam neke recepte u kojima se kokos kombinira s cimetom, ali ja cimet u tim kombinacijama uvijek izostavim, tako je bilo i sada: )
Da kruh ne bi bio blijed dodala sam mu kakao. Kad sam radila Mums ostala mi je mrvica smjese kokosovog brašna i kakaa u koju se uvaljaju kolačići. Namjeravala sam to potrošiti kada ću idući put raditi Mums, ali onda sam prilikom izrade ovog kruha u ormaru nabasala na vrećicu s tim ostacima kokosa i kakaa – stavila sam to na vagu i onda sam još dodala kokosa koliko je bilo potrebno da toga svega bude 150 g. I tako je moj kruh dobio preplanuli kakao izgled: )

Odličan je uz Nutellu:)))



2 jaja
300 ml mlijeka
1 čajna žlica arome vanilije
375 g brašna
2 čajne žlice praška za pecivo
2 čajne žlice cimeta
220 g šećera
150 g kokosa
75 g maslaca, otopljenog

Vilicom istucite jaja, mlijeko i aromu vanilije.

Brašno, prašak i cimet prosijajte u zdjelu pa dodajte šećer i kokos.

Suhoj smjesi polako dodavajte mokre sastojke i lagano izmiješajte kuhačom.

Kad se smjesa skoro spojila (ne sasvim), dodajte otopljeni (mlaki) maslac i lagano ga umiješajte da se smjesa poveže.

Smjesu ulijte u uski kalup obložen papirom za pečenje (papir namastite i pobrašnite).
Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 1 sat. Čačkalicom provjerite jeli kruh pečen (zapiknite čačkalicu, ako je čista i suha, kruh je pečen).

Kruh ostavite da se 5 min. hladi u kalupu, a onda ga istresite.



Trgajući kruh (recept s Coolinarike)

Ovaj kruh me oduševio još dok je bio topao, a najviše mi se sviđa što za degustaciju nije potreban nož: )



7 g suhog kvasca
1 čajna žlica šećera
(1 čajna žlica praška za pecivo - nije obavezno)
500 g brašna
1 i pol čajna žlica soli
2 žlice peršinovog lišća, sitno narezanog
2 žlice timijana
2 žlice vlasca, samo zeleni dio narezan
60 g tvrdog sira, naribanog
+
mlijeko za premaz

U posudu stavite kvasac, šećer i 125 ml mlake vode, promiješajte i ostavite da stoji 10ak min., tj. da nabubri.

U drugu posudu stavite prosijano brašno, sol, prašak za pecivo (ali nije obavezno, možete ga izostaviti), pripremljeni kvasac i 250 ml mlake vode pa zamijesite tijesto.
Tijesto ostavite na toplom da naraste.

Uzašlo tijesto narežite na 10 komada. Svaki komad lagano raširite rukama, kao svojevrsni disk. Te diskove slažite jedan na drugi lagano ih preklapajući, a između svakog stavite malo začinskog bilja i naribanog sira.

Usku duguljasti lim za kruh namastite.

Naslagane diskove polegnite u pripremljeni lim i ostavite da stoji još oko pola sata na toplom (pokriveni krpom).

Tijesto premažite mlijekom i stavite u pećnicu zagrijanu na 210 stupnjeva. Pecite oko pola sata, tj. da kruh dobiju boju.

Kruh nemojte rezati, nego ga trgajte: )))



Evo još nekih Brankinih recepta s Coolinarike.


Budući da obožavam krumpir, nisam mogla odoljeti i ne probati ovaj

Kremasti krumpir na Brankin način

Volim tu kombinaciju krumpira i mliječnih proizvoda, ja takav složenac obično radim odokativno, ali kako god ga radila i koliko god puta ga radila, uvijek me oduševi:)



1 kg krumpira
1 češanj češnjaka, protisnut
300 ml vrhnja za kuhanje
170 ml mlijeka
150 g tvrdog sira
sol, papar

Krumpir ogulite i narežite (ili naribajte) na sasvim tanke ploške.

Izmiješajte mlijeko, vrhnje i češnjak.

U posudu za pečenje slažite slojeve krumpira i svaki sloj prelijte pripremljenom mješavinom, svaki sloj posolite i popaprite.

Odozgo pokrijte aluminijskom folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva, pecite nešto više od sat vremena, tj. da krumpir omekša.

Provjerite vilicom jeli krumpir mekan: ako vilica lagano ulazi u njega, krumpir je pečen. Posipajte ga naribanim sirom i vratite u pećnicu (nepokriveno). Pojačajte temperaturu na 220 stupnjeva i pecite 15ak min. da se sir zapeče.

Pečeni krumpir ostavite da se hladi 20ak min., a onda ga režite na kocke i poslužite kao prilog.



I za kraj, konačno su stigle dunje!

I ja sam se počastila dunjama po Brankinom receptu za

Pečene dunje




2 dunje
sok 1 limuna
100 g smeđeg šećera
80 g maslaca

Dunje obrišite krpom, prepolovite ih i odstranite im tvrdu sredinu.

Vatrostalnu posudu nadebelo namažite maslacem.

Odvojite 4 žlice šećera i u svaku polovicu dunje, odakle je izdubljena tvrda sredina, stavite žlicu šećera i komadić maslaca.

Ostatak šećera posipajte po dnu vatrostalne posude i na to složite polovice dunja tako da prerezana strana bude okrenuta prema dolje.

Dunje prelijte sokom 1 limuna.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 160 stupnjeva i pecite oko 45 min. (tj. da dunje omekšaju).

Složenac od krumpira i pastrnjaka

Sastojci
1 kg krumpira
450 g pastrnjaka
1 veći crveni luk
3 češnja češnjaka
50 g maslaca (narezan na listiće)
125 g tvrdog sira (naribanog)
muškatni oraščić
sol, papar
300 ml mlijeka
300 ml vrhnja za kuhanje ili kiselog vrhnja


Krumpir ogulite i narežite (naribajte) na tanke okrugle ploške.

Pastrnjak ogulite i očistite pa ga također narežite (naribajte) na tanke okrugle ploške.

Crveni luk oljuštite i narežite ga na tanke okrugle ploške.

Češnjak oljuštite i sitno nasjeckajte.


Posudu za pečenje namastite.

Na dno posude složite sloj krumpira, pastrnjaka i crvenog luka pa posipajte s malo češnjaka, par listića maslaca, dijelom naribanog sira, muškatnim oraščićem i dobro posolite i popaprite. Zatim složite idući sloj povrća… i tako redajte slojeve, svaki sloj povrća začinite navedenim dodacima.
Završite slojem krumpira.

Pomiješajte mlijeko s vrhnjem i prelijte po krumpiru, odozgo posipajte solju i paprom. Posudu prekrijte aluminijskom folijom i stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva, pecite oko 1 sat. Probajte je li krumpir pečen; pecite da krumpir omekša.

Kad je krumpir pečen, maknite foliju i odozgo posipajte preostali sir. Stavite u pećnicu na 10ak min. i pojačajte temperaturu da se sir zapeče.


Pečeni složenac ostavite da se hladi 15ak min., a onda ga poslužite.


Recept je iz Vegetarijanske kuharice, Roz Denny, Rijeka, Leo - Commerce, 1998.

Prutići celera bjelaša sa sirnim umacima

Već sam pisala o nesnošljivosti između celera korjenaša i mene, te o toleranciji između celera bjelaša i mene.
U globalu: celer korjenaš ne volim ni u kakvoj kombinaciji; ni korijen ni lišće. Ali, silom prilika, povremeno jedem korijen te biljčice, i to samo ako je "jaaaaaaaaaaako fino" pripremljen, npr. pohani celer korjenaš; lišće tog celera izbjegavam u širokom luku.
Celer bjelaš, čiji korijen se ne upotrebljava za jelo, nego samo stabljike i lišće – toleriram. Ne bih mogla reći da «jaaaaaaaaaaako volim» te stabljike i lišće, ali definitivno mi je ukusnije, nego korijen ili lišće celera korjenaša.

Stabljike celera bjelaša običavam jesti sirove, u kombinaciji s nekim umakom. Moram napomenuti da u mojoj cijeloj bližoj i daljoj okolini jedino ja jedem taj sirovi celer, nitko drugi mu ne prilazi blizu. Da pobliže objasnim zašto taj sirovi celer bjelaš ne jede nitko osim mene, citirat ću kratku i jasnu izjavu svoje mame o toj sirovoj stabljici (a u toj izjavi sažeto je mišljenje većine mojih poznanika): «Nešto tako odvratno već dugo nisam jela.».

U Americi se sirove stabljike celera bjelaša tradicionalno poslužuju uz pržena pileća krilca i umak od sira.

U američkim filmovima vidimo i da su Amerikanke često na dijeti i nervozno šetkaju okolo grickajući stabljike celera; to su stabljika tog celera bjelaša. Kao i većina (neukusnog) povrća niskokaloričan je, navodno pospješuje gubitak kilograma - zasitan je: tj. kad ga jedete bez ikakvih dodataka, nije ukusan pa se ne možete natjerati da ga puno pojedete: DDDDD
Ipak, dotična celerova stabljičica najveću popularnost stekla je kad je netko došao na ideju da ju zatakne u koktel Bloody Mary.

Ja stabljike celera bjelaša jedem uz umake od rastopljenog sira; takvi umaci mi se toliko sviđaju da mi uz njih ni ne treba celer: )))
Naravno, ove stabljike celera možete poslužiti uz bilo kakav namaz/umak: majonezu, namaz od slanutka, tartar umak, ajvar, maslac od kikirikija…
A i uz ove dolje navedene sirne umake možete kombinirati i drugo sirovo povrće: prutiće mrkve, krastavaca, paprike…

Kad skinem listove sa stabljike celera bjelaša, operem ih, nasjeckam i zamrznem pa ih koristim prilikom dinstanja nekih jela itd.








Nemam odgovarajuću posudu za pripremanje, tj. otapanje ovih sirnih umaka (sve moje posude za pečenje su ogromne) pa ja to pripremam u šalicama.

Nemam nikakve posebne šalice, to su obične šalice za čaj/bijelu kavu. Bila sam uvjerena da su ove moje šalice «Made in China» jer sam ih kupila za 40ak kuna u nekoj trgovini (nešto kao kineski dućan) gdje se prodaje jeftina, nekvalitetna roba. Ali sad sam provjerila, nisu «Made in China», nego «Made in Spain» (što se svodi na isto); jednoj sam ionako već otkrhnula rub (prilikom pranja udarila sam sa šalicom po slavini).
Te šalice koristim kad pečem nekakav souffle (nabujak) i kad rastapam ovakve umake u pećnici; na temperaturi ispod 200 stupnjeva običnim šalicama ne bi se smjelo ništa dogoditi. Ne pečem često sufleaste stvari, ali kad radim nešto takvo, uvijek koristim ovakve šalice za čaj (jer nemam kalupe za souffle) i još mi nikad šalica nije pukla u pećnici: veće su šanse da ću ju razbiti dok ju perem.
Dobro, nemojte baš eksperimentirati s nekakvim starim, vrijednom, obiteljskim, porculanskim servisom: )))
(iz Dinastije Ming: DDDDDDD

Ja omjer sastojaka u ovim umacima uvijek određujem odokativno, ali potrudila sam se ovamo prepisati omjer sastojaka iz originalnog recepta; ali naravno, to možete mijenjati.
Ako nemate pikantan tvrdi sir, možete upotrijebiti i neki obični tvrdi sir: okus će biti drugačiji, ali umak će svejedno biti jestiv.


Prutići celera sa sirom i majonezom



220 g topivog, krem sira (Buco, Zdenka…)
150 g majoneze
220 g naribanog tvrdog sira Cheddar, Gruyere… (ili neki drugi pikantni kravlji sir)
oko 8 stabljika celera bjelaša
oko 70 g nasjeckanih badema
2 žlice sasvim sitno nasjeckanog mladog luka (zeleno lišće!)
pola čajne žlice suhog oregana
prstohvat sušene kadulje
sol, (kajenski) papar


Odvojite stabljike celera od listova. Stabljike operite i narežite na prutiće, duge oko 7 cm (ili koliko hoćete).
Listove možete nasjeckati i zamrznuti, pa upotrebljavati za juhe, dinstana jela itd.

U posudi izmiješajte krem sir i majonezu u glatku smjesu. Dodajte naribani sir, narezani luk, bademe, začinsko bilje te sol i papar.
Možete dodati i neko drugo začinsko bilje.

Smjesu razmažite na dno posude za pečenje (mala posuda, zapremnine oko 1 l, ili upotrijebite šalice).

Sve savite u pećnicu zagrijanu na 170 stupnjeva i pecite par minuta – samo da se sir rastopi: poslužite odmah uz prutiće celera.




Spomenula sam da nemam odgovarajuću posudu za rastapanje tog umaka pa ja to pripremam u šalicama. Umak odmah poslužite jer se (pogotovo u malim šalicama) brzo ohladi.


Sljedeći umak je sličan, ali umjesto majoneze, upotrebljava se salsa (umak na bazi rajčica)


Celerovi prstići s umakom od sira



220 g topivog krem sira (Buco, Zdenka…)
180 ml salsa umaka
220 g naribanog tvrdog sira Cheddar, Gruyere… (ili neki drugi pikantni kravlji sir)
8 stabljika celera bjelaša
oko 75 g bademovih listića


Za dekoriranje celerovih štapića odvojite oko 1 čajnu žlicu krem sira.

Odvojite stabljike celera od listova. Stabljike operite i narežite na prutiće, duge oko 7 cm (ili koliko hoćete).
Listove možete nasjeckati i zamrznuti, pa upotrebljavati za juhe, dinstana jela itd.

Na jedan kraj svakog prutića stavite mrvicu (veličine zrna riže) odvojenog krem sira i na to zalijepite listić badema: ti prutići celera trebali bi asocirati na zelene prste s noktima od listića badema.


Preostali krem sir stavite u posudu, dodajte naribani tvrdi sir i promiješajte. Po potrebi, dodajte sol i papar.
Polovicu smjesu rasporedite u posudu za pečenje (promjera 20ak cm, ili upotrijebite šalice), po toj smjesi rasporedite salsa umak i gore stavite ostatak sirne smjese (ili možete prvo staviti svu sirnu smjesu i onda gore sav salsa umak).

Ja koristim domaću salsu (made by Moja mama), ali možete uzeti bilo kakav kupovni umak na bazi rajčica (po potrebi, začinite ga solju, paprom; dodajte mu češnjak, začinsko bilje…: dotjerajte mu okus po želji).

Posudu sa sirom i salsom stavite u pećnicu zagrijanu na 170 stupnjeva i pecite samo da se sir rastopi: poslužite odmah uz prstiće celera.





I za kraj, recept za prutiće celera s hladnom varijantom sirnog umaka/namaza.


Celerovi prutići sa sirnim namazom



100 g topivog krem sira (Buco, Zdenka…), ali može i običan sirni namaz
2-3 žlice naribanog tvrdog sira Cheddar, Gruyere, Parmezan…
3 stabljike celera bjelaša
(malo suhih brusnica ili grožđica)

Krem sir izmiješajte u glatku smjesu.

Odvojite stabljike celera od listova. Stabljike operite i narežite na prutiće, duge oko 7 cm (ili koliko hoćete).
Listove možete nasjeckati i zamrznuti, pa upotrebljavati za juhe, dinstana jela itd.

Slastičarskom špricom nanesite krem sir na prutiće.

Po želji, odozgo posipajte naribanim sirom, nasjeckanim začinskim biljem, češnjakom…
U originalu (valjda je to neka američka fora), odozgo se posipaju suhe brusnice ili grožđice, ali meni ta kombinacija nikako ne odgovara; ja to, eventualno, posipam nasjeckanim suhim rajčicama: )

Štapiće poslužite odmah, ili ih spremite u hladnjak do posluživanja.


Recept se temelji na receptu sa stranice http://www.dairygoodness.ca/en/consumers/food/recipes/all/2000/2057.htm?recipeid=2057

Lazanje od blitve i tikvica

Kad radim lazanje od blitve, obično ih radim po ovom receptu (u originalu je to recept za lazanje se špinatom).
Kad radim lazanje s tikvicama, većinom ih radim po ovom receptu (a to je zapravo recept za lazanje s tikvicama i patlidžanom, ali ja nikad ne upotrebljavam patlidžane jer ih ne volim).

Prošle godine u časopisu sam našla recept za Zelene lazanje sa špinatom i tikvicama. Nikad to dvoje nisam kombinirala u lazanjama, pa da i to probam; moram napomenuti da je špinat kod mene postao blitva: )
Ovaj recept bio mi je zanimljiv jer se ne upotrebljava bešamel umak, a ja inače uvijek radim lazanje s nekakvom varijacijom bešamel umaka. Obožavam praktički sve varijante bešamel umaka: volim njime prelijati jelo onda ga zapeći u pećnici, jer bilo koja varijanta bešamel umaka jednostavno mi svemu poboljša okus; čak i nekom bezveznom povrću koje ne volim.
Ali sviđa mi se i ova varijanta lazanja bez bešamela: )





Sastojci
300 g blitve (ili špinata)
1 crveni luk
3 češnja češnjaka
1 žlica ulja
800 g tikvica
300 g mozzarelle
200 ml vrhnja za kuhanje
150 g svježeg zrnatog sira
svežanj peršinovog lišća
1 čajna žlica suhog origana
oko 15 listova lazanja (koje ne treba kuhati)
sol, papar

Preljev
300 ml pasirane rajčice iz tetrapaka ili soka od rajčice
sol, papar, šećer
1 čajna žlica origana
malo nasjeckanog peršinovog lišća


Blitvi odrežite središnji bijeli, zadebljani dio i stabljiku. Taj bijeli dio sitno nasjeckajte.

U loncu zakuhajte vodu i onda ju posolite i dodajte bijeli dio blitve. Kad zakuha, kuhajte oko 1 min. i onda dodajte zeleni dio blitve i prokuhajte još 1 min.
Sve ocijedite i prelijte hladnom vodom pa opet ocijedite i rukama istisnite što više tekućine iz blitve, nasjeckajte ju nožem.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.
Zagrijte ulje i na njemu popržite luk. Dodajte blitvu i kratko popržite. Začinite solju i paprom.

Tikvice očistite i narežite ih na tanke, kratke trakice.

Mozzarellu narežite na ploške.

Peršinovo lišće operite, posušite krpom i sitno nasjeckajte.

Mlaku blitvu pomiješajte s tikvicama polovicom mozzarelle, nasjeckanim peršinovim lišćem, vrhnjem i zrnatim sirom. Začinite solju paprom i origanom.

Namastite posudu za pečenje i naizmjence slažite listove lazanja i nadjev. Završite slojem listova lazanja.

Za preljev, pasiranu rajčicu ili sok začinite solju, paprom i šećerom pa dodajte začinsko bilje. Prelijte po lazanjama.

Lazanje stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva, pecite oko 45 min. (ako odozgo previše potamni, pokrijte folijom); a zatim odozgo posložite ostatak mozzarelle (ili tvrdi naribani sir) i pecite još 10ak min.

Lazanje ostavite da se hlade 10ak min., a onda ih poslužite.


*Recept je iz časopisa Lisa – Čarolija okusa; 18. 9. 2008.

Kremasti prilog od krumpira i korabice

Sastojci
500 g korabica
400 g krumpira
1 manji crveni luk
1 češanj češnjaka
30 g maslaca
400-500 ml vode + kocka za juhu
250 ml kiselog vrhnja (ili vrhnja za kuhanje)
100 g naribanog parmezana
1 čajna žlica sitno nasjeckanih ružmarinovih iglica
sol, papar


Korabice i krumpir ogulite i narežite na jednako velike kockice.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.

U loncu zagrijte maslac i na njemu popržite obje vrste luka. Dodajte korabicu i krumpir, malo posolite i popaprite pa ih pržite oko 3 min. na laganoj vatri.

Dodajte vodu i razmrvljenu kocku, pa kad zakuha, kuhajte 10ak min. (napola pokriveno) na laganoj vatri.

Pred kraj pazite da sva tekućina ne ispari, tj. da povrće ne zagori. Ako povrće nije dovoljno mekano, podlijte ga s malo vode i kuhajte da omekša.

Kad je povrće kuhano (na dnu lonca trebalo bi biti sasvim malo tekućine) dodajte kiselo vrhnje i promiješajte, ostavite da zakuha. Kad zakuha, jelo možete još malo prokuhati, ovisno koliko tekuću/kremastu smjesu želite.

U vruće jelo umiješajte parmezan (i po želji, ružmarinove iglice, ili neko drugo začinsko bilje), začinite solju i paprom i odmah poslužite.



*Recept se temelji na receptu sa stranice http://www.vox.de/kochen_374.php?rez_id=556

Kolač s kruškama i šlagom

Biskvit
175 g mekanog maslaca
175 g šećera
2 vanilin šećera
4 jaja
350 g brašna
3 čajne žlice praška za pecivo
1 žlica kakaa
50 ml mlijeka
+
maslac i krušne mrvice za kalup

Nadjev
oko 2 kruške (ili 4 polovice krušaka iz kupovnog kompota)
250 ml slatkog vrhnja
1-2 paketića učvršćivača za šlag


Za biskvit, u posudu stavite na listiće narezan maslac i obje vrste šećera i miksajte da se šećer rastopi. Dodajte jedno po jedno jaje, nakon dodavanja svakog jajeta dobro promiksajte.

Brašno pomiješajte s praškom za pecivo pa prosijajte u smjesu od jaja. Kakao pomiješajte s mlijekom i lagano umiješajte u gornju smjesu.

Uski četvrtasti kalup (25-30 cm x 11 cm) namastite i posipajte krušnim mrvicama pa ulijte pripremljenu smjesu.
Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 45 min. Provjerite čačkalicom je li kolač pečen (zapiknite čačkalicu u sredinu, i ako je suha, kolač je pečen).
Pečeni kolač ostavite da se par minuta hladi u kalupu, a onda ga istresite i ostavite da se potpuno ohladi.

Za nadjev, ako koristite polovice krušaka iz kompota, ocijedite ih.

U originalnom receptu upotrebljavaju se kruške iz kompota, ali ja sada, dok ih ima, upotrebljavam svježe.
Ako koristite svježe kruške, ogulite ih, prepolovite ih po visini i izdubite im sredinu s košticama. Prepolovljene kruške odmah stavite u lonac s hladnom vodom (oko 600 ml) kojoj ste dodali i sok 1 limuna (da ne pocrne).
Po želji, dodajte i koju žlicu šećera. Uključite štednjak pa kad voda zakuha, kuhajte kruške oko 6 min. ovisno koliko su velike, nemojte ih raskuhati.
Kuhane kruške izvadite iz vode i ostavite ih da se ohlade.

Na ohlađenom kolaču, odozgo, na sredini (po dužini kolača) nožem (može i žlicom) izdubite plitko udubljenje u koje posložite polovice krušaka, jednu za drugom (obli dio kruške okrenite prema dolje, u «udubljenje» koje ste izrezali nožem).


U originalnom receptu koristi se kalup dužine 30 cm, a moj kalup dugačak je 25 cm; ali za kolač iz jednog i drugog kalupa trebale bi biti dovoljne 4 polovice kruške.

Komade biskvita koji ste odrezali dok ste radili udubljenje, narežite na kockice.

Izmiksajte slatko vrhnje zajedno s učvršćivačem, po potrebi, dodajte šećer u prahu. U izmiksanu smjesu lagano umiješajte narezane kockice biskvita. Pripremljenu kremu razmažite po kruškama (i malo sa strane), kremu odozgo zagladite. Kolač stavite u hladnjak.

Po želji, kolač posipajte nasjeckanom čokoladom, ili ga prošarajte linijama rastopljene čokolade.


*Recept je iz časopisa Lisa – Čarolija okusa, 16. 11. 2006., br. 11.

Zepečene rolice od tikvica i leće

Sastojci
2-3 uske tikvice (duge 15-20 cm)

Nadjev
200 g crvene leće
1 jaje
1 žlica ulja
1 žlica naribanog parmezana
1-2 žlice krušnih mrvica
1 crveni luk
2 češnja češnjaka
100 g pomiješane crvene, zelene i žute paprike
2 žlice nasjeckanog peršinovog lišća
sol, papar

Preljev
oko 100 ml mlijeka
200 ml kiselog vrhnja
1 jaje
1 čajna žlica gustina
3 žlice naribanog parmezana
sol, papar


Dan ranije crvenu leću isperite pod mlazom hladne vode i ostavite ju namočenu u hladnu vodu preko noći.
Sutradan ju ocijedite i sameljite u multipraktiku (ili štapnim mikserom) da dobijete potpuno glatku smjesu.

Crvenu leću u ovom slučaju nije potrebno kuhati. Ako koristite neku drugu vrstu leće, skuhajte ju i onda ju usitnite itd.

Obje vrste luka oljuštite i sitno nasjeckajte, kratko ih popržite na maslacu. Dodajte sitno narezano papriku i kratko popržite da paprika omekša.

Glatkoj smjesi od leće dodajte jaje, ulje i parmezan pa sve još jednom smiksajte u multipraktiku. Dodajte 1 žlicu krušnih mrvica (po potrebi kasnije dodajte ostatak), peršinovo lišće i izdinstano povrće pa promiješajte žlicom. Začinite solju i paprom.
Trebate dobiti mazivu smjesu koja nije jako suha, ali niti rijetka (dodavanje krušnih mrvica ovisi o tome koliko dobro je leća ocijeđena, a i tome koliko je jaje veliko).

Ako imate mlade tikvice, ne trebate ih guliti (ja sam svoje ovaj put gulila, jer su već stare). Tikvice operite i po dužini ih narežite na tanke ploške (oko 3-4 mm bilo bi idealno, ali moje su oko 5 mm).

U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte tikvice (ne treba sve odjednom, ovisno o veličini lonca) pa ih kuhajte oko 2 min., nemojte ih raskuhati.

Kuhane ploške tikvica odmah stavite u zdjelu s hladnom vodom i ostavite da se ohlade.

Ohlađene ploške slažite na ubrus da se ocijede i malo ih prebrišite.

Ako vam je nakon rezanja tikvica na duge ploške, ostalo manjih, neiskorištenih komada, možete ih narezati na ploškice i sasvim kratko prokuhati (ili kratko popržiti s paprikama) i onda umiješati u nadjev od leće.

Na svaku plošku tikvice razmažite oko 1 žlicu nadjeva (ja to sve radim prstima:)
Počevši od jednog užeg kraja narolajte ploške tikvica i okomito ih slažite u namaštenu posudu za pečenje: rolice naslanjajte uz rub posude i jedne na druge da se ne bi razmatale (gusto ih redajte jedne do drugih da između njih nema prostora).

Količina potrebnih tikvica ovisi o tome koliko debele ploške režete, pa koliko su ploške dugačke, pa koliko nadjeva stavljate na njih…

Za preljev, umutite jaje s mlijekom i vrhnjem, dodajte gustin i sir, pikantno začinite solju i paprom. Preljev žlicom ulijevajte između rolica, malo iz razmičite.

Preljev zbog estetskih razloga ne bi smio prekriti tikvice: moraju se vidjeti zapečene rolice; pa ne morate potrošiti sav preljev (to ovisi o tome koliko rolica imate, a i veličini posude u kojoj to pečete).
Ako vam estetika nije neki bitan faktor u životu, onda sav preljev nalijte na tikvice – tako ja obično radim, ali ovaj put sam sa potrudila napraviti to kako treba: )

Rolice pecite u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva oko 40 min., pred kraj možete pojačati temperaturu i po potrebi uključiti funkciju «gornji grijač» da se jelo jače zapeče odozgo.

Rolice ostavite da se hlade 10ak min., a onda ih poslužite.

Torta s ružama od jabuka

Namjeravala sam napraviti ovakvu tortu još u proljeće, kada sam na Coolinariki vidjela alekinu Jabuke i vino tortu s arminim Ružama od jabuka.
Ali onda nisam imala jabuka, i tako sam to odgađala i u međuvremenu sam zaboravila na to. Ipak, dolaskom jeseni ponovno sam se sjetila tog recepta. Jabuke u vrtu nisu još zrele, ali mene to ne sprječava, iako uopće ne volim jabuke. Nemam običaj raditi kolače s jabukama, jer ih ne volim jesti, jedino što se u mojoj obitelji radi praktički svaki mjesec je štrudla od vučenih kora s jabukama.

Dodatak: Nakon ove torte radila sam i Kolač s ružama od jabuka.


Dakle, što se torte tiče, nisam ju radila prema alekinom receptu. Kad radim tortu «za po doma» obično mi se neda raditi «komplicirane» torte koje ja ne volim jesti, a ove s jabukama definitivno spadaju u tu vrstu: cilj mi je bio da budem što brže gotova (ipak se radi samo o običnim jabukama). Zato sam odlučila napraviti jednostavni biskvit, skuhati jabuke i povezati to pudingom, i gotovo!
Ruže sam radila dan ranije, zanimalo je hoću li ih uspjeti napraviti, da nisu uspjele, idući dan sigurno ne bih radila ovu tortu.


Radila sam ruže u četiri boje. Za svaku boju kuhala sam pola mjere iz originalnog recepta: 175 g šećera, 400 ml vode + sok 1 limuna i nešto za bojanje.

U originalnom receptu potrebne su žute i crvene jabuke i onda se sve jabuke ne moraju guliti, ruže mogu imati «rub» od crvene ili žute kore. Moje jabuke još nisu zrele i uglavnom su zeleno-crveno, pa sam ja sve jabuke ogulila. I da, budući da sam imala pomiješane svakakve domaće jabuke, nisu sve bile iste veličine; ima sitnih, ima krupnih, pa sam ja odokativno raspoređivala narezane ploške jabuka u sirup (tako su negdje završile tri sitne jabuke, a negdje jedna ogromna).
Jabuke nisam rezala na kolute, nego sam ih prepolovila po visini i onda sam ih izdubila. Iscijedila sam 2 limuna i pomiješala sok s malo hladne vode i u to sam odmah (!) stavljala te polovice jabuka da ne pocrne.

Ja i inače pomiješam limunov sok s vodom i onda u to umačem voće da ne bi pocrnilo; ona varijanta s direktnim kapanjem svakog pojedinog komadića voća limunovim sokom je meni prekomplicirana (ili sam previše lijena).







A onda, kad sam skuhala sirup, jabuke sam na dasci rezala nožem na tanke polukrugove i odmah (!) ih stavljala u vrući sirup (da ne stignu pocrniti).





Važno je da su jabuke tanko narezane, onda u vrućem sirupu omekšaju i kasnije se daju savijati i ljepljive su. Ako se debelo narezane, onda se baš ne daju savijati, ravnaju se i vraćaju u prvobitni položaj i nisu baš ljepljive.

Ukratko ću prepričati kakva "bojila" sam upotrijebila, inače sam sve radila kao i u originalnom receptu (samo nisam rezala jabuke na kolutove).

Bijele ruže


- u lonac stavite 400 ml vode i 175 g šećera, miješajte da se šećer rastopi, kad zakuha, kratko prokuhajte (ja sam to kuhala oko 5 min.; smjesa nije gusta, nego je lagano sirupasta)
- maknite s vatre i dodajte sok 1 limuna, prelijte u zdjelu, pokrijte papirom za pečenje i ostavite da se malo ohladi
- u vrući sirup dodajte narezane jabuke, pokrijte papirom i ostavite da se ohladi


Svijetloružičaste ruže


- u loncu pomiješajte 350 ml sirupa od borovnice (sok za slaganje s vodom) s 50 ml vode i 175 g šećera, miješajte; kad zakuha kratko prokuhajte
- maknite s vatre i dodajte sok 1 limuna, prelijte u zdjelu, pokrijte papirom za pečenje i ostavite da se malo ohladi
- u vruće dodajte narezane jabuke, pokrijte papirom i ostavite da se ohladi


Narančaste ruže


- u loncu pomiješajte 400 vode, 175 g šećera, pola čajne žlice kurkume i 1 jušnu žlicu ekstrakta jagode; kad zakuha kratko prokuhajte
- maknite s vatre i dodajte sok 1 limuna, prelijte u zdjelu, pokrijte papirom za pečenje i ostavite da se malo ohladi
- u vruće dodajte narezane jabuke, pokrijte papirom i ostavite da se ohladi

Kurkuma je začin (žute boje), uglavnom se dodaje jelima npr. indijske kuhinje i to u kombinaciji s 10ak drugih začina pa onda se oni međusobno nadopunjuju (ja nisam osjetila okus kurkume u ovim jabukama).


Tamnoružičaste ruže


- u lonac stavite 400 ml vode, 175 g šećera, na vrhu noža crvene prehrambene boje u prahu i oko 15 ml (1 bočicu) arome jagode; kratko prokuhajte
Imam bočice s aromom od 15 ml, nisam stavila baš punu bočicu jer sam jednu žlicu te arome stavila u smjesu za narančaste ruže.
- maknite s vatre i dodajte sok 1 limuna, prelijte u zdjelu, pokrijte papirom za pečenje i ostavite da se malo ohladi
- u vruće dodajte narezane jabuke, pokrijte papirom i ostavite da se ohladi

Za ruže, ukupno sam potrošila 700 g šećera, 1600 ml vode, 4 limuna + 2 limuna koja sam iscijedila u vodu u koju sam močila jabuke da ne pocrne. A jabuka je bilo svakakvih, sitnih, krupnih, na kraju ne znam ni koliko sam ih točno upotrijebila.


Kad se sirup s jabukama ohladio, izvadite narezane ploške jabuka i ocijedite ih.

A onda na posao: motajte ploške jabuka, jednu oko druge, da napravite ružu. Izgled ruže ovisi o vašoj mašti, kreativnosti, talentiranosti, strpljivosti, sposobnosti, debljini i raspoloženju ploški jabuka…

Sve moje ruže su unikat! :DDDDDDDDDD
Od mojih ruža, ne postoje dvije iste: jer nisam u stanju napraviti dvije potpuno iste ruže; neke više sliče ružama, a neke manje.

Činilo mi se zgodno da napravljene ruže stavljam u minijaturne kalupe za muffine. Ali nekoliko ruža stavila sam i na pladanj obložen papirom za pečenje i nije bilo nikakvih problema: nisam primijetila da su se ruže na pladnju raširile ili deformirale.






Od jedne jabuke srednje veličine mogu se napraviti oko 3 ruže, ovisno o tome kako velike ruže radite.

Namjeravala sam ruže preko noći staviti u hladnjak, ali nije bilo mjesta, pa su ruže provele hladnu rujansku noć na balkonu, pokrivene papirom za pečenje (kako se tijekom noći za njih ne bi zalijepila puzeća, plazeća, leteća, skakučuća i sva druga gamad).

Sutradan su ruže bile čvršće na dodir i bile su manje ljepljive.

Moram spomenuti da su mi prsti bili kričavo ružičasti: zafarbali su se dok sam radila tamnoružičaste ruže. To se dva dana nije dalo oprati (dobro da je bio vikend). Probala sam ruke prati sapunom, deterdžentom za suđe, deterdžentom za veš, netko mi je rekao da probam s limunovim sokom - ali od svega toga ništa. Zaključila sam da će se to isprati samo uzastopnim pranjem ruku. Inače kad perem suđe, uvijek navučem rukavice jer imam osjetljivu kožu, ali zadnja dva dana sve sam prala bez rukavica i boja s prstiju se konačno isprala:)
:(ali moji osjetljivi nokti su se razlistali i koža na rukama mi je sva ispucana:(
Razmišljala sam da stavim rukavice dok radim ruže, ali to mi je nespretno. Inače koristim rukavice kad na tortu stavljam čokoladne ukrase - da na čokoladi ne bi ostali moji otisci prstiju :)))))))))


A ovo je recept za biskvit, nadjev i žele…

Biskvit
3 jaja
3 žlice šećera
3 žlice brašna

Nadjev
850 g jabuka
3 žlice iscijeđenog limunovog soka
3-4 žlice šećera
300 ml soka od jabuke (iz tetrapaka) ili vode
1 prašak za puding od vanilije

Žele
650 ml tekućine (sok od jabuke ili bijelo vino ili svijetli šećerni sirup od farbanja jabuka)
šećer po potrebi
20 g želatine


Za biskvit, odvojite žumanjke od bjelanjaka.
Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte snijeg, postupno dodavajte šećer i miksajte da se šećer rastopi. Dodajte i jedan po jedan žumanjak naizmjence s brašnom.

Kalup za tortu (promjera 24 cm) obložite papirom za pečenje, papir namastite i pobrašnite, ulijte smjesu.
Stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite 10ak min.

Pečeni biskvit ostavite da se ohladi.

Za nadjev, u lonac stavite 250 ml soka od jabuke ili vodu, limunov sok i 1-2 žlice šećera. Ogulite i očistite jabuke. Narežite ih na kocke i brzo ih stavljajte u lonac s pripremljenom tekućinom da ne pocrne.
(Ja obično dio jabuka režem na manje kocke i one se manje-više raskaše za vrijeme kuhanja; a dio jabuka režem na veće kocke pa tijekom kuhanja ostaju relativno cijele).
Uključite štednjak i kuhajte jabuke 3-5 min. (da omekšaju). Možete dodati još šećera, ovisno o tome koliko su jabuke slatke.

Ako nemate sok od jabuke, možete upotrijebiti vodu, tijekom kuhanja, jabuke će dati dovoljno arome toj vodi.
Ja sam sačuvala onu vodu s limunom u koju sam prethodni dan umakala polovice jabuka da ne pocrne i u njoj sam kuhala nadjev (nisam ponovno dodavala limunov sok).

U 50 ml soka ili vode dodajte 1 žlicu šećera i puding pa ga dodajte omekšalim jabukama. Kad zakuha, kuhajte 1 min. pa maknite s vatre i ostavite da se hladi par minuta.


Budući da je biskvit lagan, gotovu tortu nije preporučljivo premještati na drugi tanjur (a i žele bi mogao popucati tijekom seljakanja) i najbolje je obruč za tortu staviti na tanjur na kojem namjeravate poslužiti tortu (dakle, upotrijebiti samo obruč, a ne originalni pladanj od obruča).

Rubove obruča možete obložiti papirom za pečenje.

U pripremljeni obruč stavite ohlađeni biskvit i natopite ga s nekoliko žlica soka od jabuka (iz tetrapaka) ili vodom pomiješanom s malo limunovog soka.

Na biskvit namažite topli nadjev, odozgo zagladite, ostavite da se hladi.

Kad se nadjev napola ohladio (odozgo se stvrdnuo, a u sredini ja mlak) na njega lagano utisnite pripremljene ruže.


Tortu stavite u hladnjak da se nadjev potpuno ohladi i stvrdne.


Sačuvala sam svijetli sirup koji je služio za farbanje bijelih ruža. Imao je okus po jabukama i limunu pa mi se činilo zgodno da ga upotrijebim za žele (sirupe u boji nisam sačuvala).

Nisam bila sigurna koliko želea će mi trebati, pa sam odlučila napraviti više. Količina potrebnog želea ovisi o veličini kalupa, veličini ruža, te o tome koliko ruža ima, tj. koliko su gusto poredane jedna do druge.

Tom svijetlom sirupu dodala sam šećer (jer je zbog limunovog soka bio kiseo). Upotrijebila sam šećer u prahu jer se on rastopi u trenu (kad ga dodate tekućini, miješajte pjenjačom da se ne zgruda, dobro je prethodno ga rastopiti u manjoj količini tekućine pa ga onda pomiješati sa svom tekućinom).
Ako koristite kristal šećer, kasnije je potrebno zagrijavati tekućinu na laganoj temperaturi i miješati ju da se šećer rastopi.

Sačuvanom sirupu dodala sam još i vodu pa sam imala 650 ml tekućine.
Možete koristiti i vino, ili sok iz tetrapaka…

Želatinu prelijte hladnom vodom i ostaviti da nabubri.

Zakuhajte 650 ml tekućine (ako ste dodali kristal šećer, miješajte na niskoj temperaturi da se šećer rastopi), pa maknite s vatre i dodajte nabubrenu želatinu, miješajte da se rastopi.

Smjesu ostavite na hladnom da se lagano počne zgušnjavati, ali nemojte ju ostaviti predugo jer će se potpuno stvrdnuti.

Pomoću žlice pažljivo prelijte dio želea po torti. Tortu stavite u hladnjak da se taj sloj želea stvrdne. Ovisno o tome kakav obruč za torte imate, dio želea mogao bi na donjoj strani kapati van. I meni se to dogodilo pa sam tortu stavila u hladnjak. A taj žele koji je iscurio, pokupila sam žlicom kad se stvrdnuo.

Dok se taj dio želea na torti stvrdnjava u hladnjaku, ostatak želea ostavite na sobnoj temperaturi jer bi se na hladnom mogao previše stvrdnuti.

Kad se prvi sloj želea na torti stvrdne, tortu prelijte ostatkom želea i stavite ju u hladnjak.

Imala sam dovoljno želea, ostale su mi oko 2-3 žlice i još toliko ga je iscurilo iz obruča.



Kad se žele potpuno stvrdne, tanku oštricu noža umočite u vruću vodu i onda njome odvojite tortu od kalupa i maknite ga.
Ako ste koristili papir za pečenje, pažljivo ga odlijepite.

Po želji, ukrasite rub torte.

Budući da je to, kako ja kažem, samo torta od jabuka, nisam se pretrgla od ukrašavanja: nisam ničim premazala rub torte, mogla sam izmiksati šlag, ali eto… nije mi se dalo.








I na kraju cijele priče, još mi netko digne tlak ustvrdivši da su ruže tvrde, sirove, da ih treba žvakati (!) i da zato nisu fine za jelo. Najbolje bi bilo da svu hranu jedemo samljeveno u kašu, ko´ bebe, onda uopće ne bi morali žvakati, ne bi trebali ni imati zube! Na neke komentare koje sam čula, uopće neću reagirati.
Ja ne volim jabuke, ali probala sam tortu i tim ružama od jabuka ništa ne fali. Čak niti nemaju čudan okus po dodacima koje sam dodavala da bi ih pofarbala (bila sam uvjerena da će imati okus npr. po jagodama i borovnicama; međutim, osjeća se blagi miris, ali ne i okus tih dodataka).
Naravno, jabuke nisu potpuno mekane jer nisu kuhane, samo su se močile u sirupu, i zato ruže od jabuka otprilike imaju konzistenciju kao svježe, sirove jabuke.

Eto, napravila sam tortu, i ja sam zadovoljna i mirna, unatoč komentarima.