Kupus-krumpir kifle

Volim tijesta s krumpirom, zato ovo nisam mogla zaobići. Recept je s Coolinarike.

Budući da je u originalu «velika mjera», ja najčešće radim 1/3 te mjere i ovdje navodim taj omjer sastojaka (ako vam je malo, možete to udvostručiti ili utrostručiti). Kao nadjev koristim samo sir, ali možete dodati i šunku,…

Sastojci
100 g krumpira (kuhanog, zdrobljenog kao pire)
500 g glatkog brašna
100 ml toplog mlijeka
100 ml jogurta sobne temperature
40 ml ulja
1 jaje
1 suhi kvasac (7 g)
1/3 praška za pecivo (oko 4 g)
pola čajne žlice šećera
1 čajna žlica soli
+
100 g mekanog margarina za premazivanje tijesta
+
150 g naribanog sira za nadjev
+
jaje za premazivanje kifli
sezam, lanove sjemenke za posipanje

U posudu stavite brašno, kvasac, prašak, sol, šećer, ulje, jogurt, mlijeko i krumpir (sobne temperature) pa zamijesite tijesto.

Umiješeno tijesto odmah razvaljajte u pravokutnik (debljine prsta) i premažite s 1/3 mekanog margarina. Tijesto preklopite s jedne na drugu stranu,na nekoliko dijelova (ja ga obično preklapam na 3-4 dijela, a možete i samo na pola, kao knjigu; ali ako je preklopljeno na više dijelova, ima više slojeva).

Ostavite ga oko 30 min. na sobnoj temperaturi (pokrijte ga krpom).

Zatim tijesto okrenite s dužom stranom prema sebi pa ga razvaljate, premažite 1/3 margarina i opet preklopite s jedne na drugu stranu (na 3-4 dijela).

Ostavite da stoji oko 30 min. pokriveno na sobnoj temperaturi.

Zatim, opet stavite tijesto da duža strana bude okrenuta prema vama, pa još jednom ponovite cijeli postupak s valjanjem, mazanjem, preklapanjem i odmaranjem tijesta.

Nakon trećeg polusatnog «odmaranja» tijesta, razvaljajte ga što tanje, ako se lijepi, pobrašnite ga.

Po razvaljanom tijestu rasporedite sir pa tijesto čvrsto narolajte kao savijaču.

Dobivenu rolu režite nožem «ukoso» da dobijete trokutaste oblike, slažite ih na lim obložen papirom za pečenje.

Premažite ih umućenim jajetom (može i samo bjelanjak ili samo žumanjak umućen s malo mlijeka ili vode). Posipajte ih sezamom, lanom,…

Sve stavite u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite da porumene.

Zimska torta

Ovaj "uvod" nema veze s receptom, pa ga možete preskočiti.

Dakle, famozni uvod: nedavno sam, na svoje veliko čuđenje, saznala da postoji nekakva «gurmanska blogerska zajednica»?!

Nikad prije nisam čula za to. Ne znam podrazumijeva li se da svaki blog s receptima i njegov vlasnik spadaju u to? Zapravo, jesam li ja sve ovo vrijeme pripadala tome, iako nisam imala pojma da takvo nešto postoji?

Kako to uopće funkcionira? Koliko sam shvatila, preduvjet je da mi se moraju sviđati sve namirnice i sva jela koja se sviđaju i svima drugima, isto tako, moraju mi se ne sviđati sve namirnice i jela koja se ne sviđaju svim drugim članovima te zajednice.

Nikako mi nije jasno zašto su neki stekli dojam da se ja osjećam privučena toj nekoj zajednici – pa uopće nisam znala da to postoji! A sad kad sam saznala za to, i kad počinjem shvaćati kako to funkcionira, očito je da mene ama baš ništa ne privlači toj zajednici.

Zašto bih ja morala upotrebljavati i voljeti sve namirnice koje vole i svi drugi, ili pripremati i voljeti sva jela koja pripremaju drugi, i još ta jela pripremati onako kako ih pripremaju svi drugi?

Kao da se jela ne mogu pripremati i od «drugih namirnica», u ovom slučaju te «druge namirnice» su one, koje se, koliko vidim, sviđaju samo meni, u redu, ja ću od njih pripremati jela, a drugi neka koriste što god žele Je li pogrešno što na svoj blog unosim recepte s namirnicama koje se meni sviđaju?

Nitko nije prisiljen čitati recepte na mojem blogu, a još manje isprobavati ih ili upotrebljavati namirnice koje ne želi.

Zar je ta nekakva zajednica mjerodavna za recepte/postove na blogovima svih blogera?! Mora li svaki internetski blog s receptima djelovati u sklopu te neke gurmanske zajednice?

Je li možda ta nekakva zajednica donijela nekakvo pravilo da bloger ne može na svoj blog unositi recepte kakve želi, od namirnica kakve upotrebljava… ili možda čak ne smije imati blog s receptima, ako ne voli one iste namirnice koje vole svi drugi blogeri? Ako takvo pravilo postoji, meni nije dostavljen dopis o tome.

Famozna mi je ta nekakva podjela na tzv. crnu i bijelu listu, tj. na namirnice koje se moraju voljeti i koje se nikako ne smiju voljeti; mene za to nije briga.

Zapravo, fantastična mi je činjenica da postoje namirnice koje se sviđaju baš svima osim meni, te da se meni sviđaju one namirnice koje se baš nikome ne sviđaju. Čak se osjećam i pomalo ponosno što sam drugačija od drugih i nemam ama baš nikakvu namjeru početi «voljeti» neke namirnice i jela zato što ih vole ama baš svi drugi, ili zato da bih se «prikrpala» toj nekakvoj zajednici za koju do prije par dana nisam ni čula.

Ovo piskaram zato što želim da svima bude jasno da oba moja bloga funkcioniraju izvan te nekakve zajednice i potpuno neovisno o njoj i ne želim da se moji blogovi ikako povezuju s tom zajednicom.

Mala preporuka onima koji žele biti dio te nekakve zajednice: ni za živu glavu nemojte na svojem blogu napisati popis namirnica ili jela koje ne volite – isticanje namirnica i jela koje ne volite dopušteno je jedino ako se radi o jelima i namirnicama koje ne vole i ama baš svi ostali članovi te zajednice (tj. popis morate koordinirati s popisom članova(?!) zajednice)!

Dosta o tome.

A sada...

Zimska torta

Već 2-3 godine mjerkam recept za Zimsku tortu s letka trgovačkog centra Metro (recept je osvanuo na letku u sklopu promidžbe Oetkerovih proizvoda). Znam da tog recepta ima u časopisima i na Internetu, npr. na srpskoj Oetkerovoj stranici, i to pod nazivom «Zimska noć» torta . Ja se držim «naziva» recepta s letka.

Naravno, da se nisam držala originalnog recepta, ja to jednostavno nisam u stanju.

Kao prvo, nikako mi se ne sviđaju suhe jabuke, iliti tzv. čips (!) od jabuke. Već sam u više navrata spomenula da imam noćne more od T-comove reklame sa sušenim jabukama. Znam da su ukusi različiti, ali kad vidim kako ona vrtićka djeca i njihove mame u reklami proždiru te suhe jabuke, sva se naježim.

Nisam ljubitelj suhog voća, ali toleriram npr. šljive i banane; ali suhe jabuke i suhi listići kokosa meni su među najgorim namjernicama koje postoje. Te suhe jabuke liče na malo deblji papir i uopće nisu slatke! Naravno da je takva hrana zdrava, ali meni to ima tako užasan okus da to ne mogu riječima izraziti.

Zato sam ja za ovu tortu upotrijebila samo suhe šljive. Orahe također nisam upotrijebila jer ih ne volim.

Što se voćnog čaja tiče, možete upotrijebiti kakav god hoćete. Ja sam 2 kesice čaja prelijala s 250 ml vode, ali dovoljna je i 1 kesica jer se taj čaj ionako na kraju ne osjeti.

U originalu, torta se ukrašava na način da ju cijelu treba posipati mljevenim lješnjacima. Ne volim orašaste plodove pa me takav način ukrašavanja ne privlači. Ne privlači me ni onih 100 g mljevenih lješnjaka u biskvitu, ali stavila sam ih, da vidim kakav će biti taj biskvit: mene nije oduševio. Drugi put probat će s nekim biskvitom bez orašastih plodova.

Ja sam cijelu tortu posipala sitno ribanom čokoladom, ali onda mi nije malo smisla još raditi i zvjezdice od rastopljene čokolade, pa sam od toga odustala.

Biskvit
6 jaja
80 g šećera u prahu
naribana kora jedne naranče
malo cimeta
100 g šećera
1 vanilin šećer
180 g glatkog brašna
1 prašak za pecivo
100 g mljevenih lješnjaka
80 g otopljenog margarina/maslaca

Nadjev
150 g suhih šljiva (ili 125 g suhih jabuka i 5 suhih šljiva)
50 g kandirane narančine kore (i nekoliko grubo nasjeckanih oraha)
100 g šećera
125 ml crnog vina
125 ml negaziranog soka od naranče
125 ml ruma
250 ml hladnog voćnog čaja
malo cimeta
2 čajne žlice začina za medenjake
10 g želatine u prahu (ili 7 listova bijele želatine)

Krema
250 ml vrhnja za šlag
1 čajna žlica kakaa (ja sam stavila više)
1 kremfix
šećer u prahu

Za premazivanje i posipanje
250 ml vrhnja za šlag
1 kremfix
šećer u prahu
oko 50 g sitno naribane čokolade (ili nekoliko mljevenih lješnjaka + ukrasi od rastopljene čokolade)

Dan ranije…
Za nadjev, sitno nasjeckajte šljive (jabuke) i kandiranu naranču. Dodajte sve sastojke osim želatine, promiješajte, poklopite i ostavite da odstoji preko noći (najbolje je koristiti posudu s poklopcem, ili posudu pokrijte folijom).

Sutradan…
Za biskvit, odvojite žumanjke od bjelanjaka. Od malo posoljenih bjelanjaka izmiksajte snijeg. Postupno dodavajte šećer u prahu i miksajte da dobijete glatku smjesu.

Žumanjke izmiksajte sa šećerom, vanilin šećerom, cimetom i naribanom korom. Dodajte snijeg i lagano ga umiješajte.

Pomiješajte brašno i prašak pa smjesu prosijajte i naizmjence s lješnjacima i rastopljenim maslacem umiješajte u smjesu od jaja.

Kalup (promjera 24 – 26 cm) obložite papirom, papir namastite i pobrašnite pa ulijte smjesu.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko pola sata.

Pečeni biskvit izvadite iz kalupa i ostavite da se ohladi.

Za nadjev, želatinu u prahu prelijte vodom i ostavite da nabubri.

Nadjev koji je odstajao preko noći stavite na štednjak i zakuhajte, prokuhajte ga oko 3 min. Maknite nadjev s vatre, ostavite da se hladi 2-3 min. pa umiješajte nabubrenu želatinu, miješajte da se rastopi. Ostavite smjesu na hladnom da se hladi, tj. da se počne zgušnjavati.

Ohlađeni biskvit prerežite tri puta vodoravno, da dobijete četiri kore.

Jednu koru stavite na dno kalupa s obručem na skidanje.

Prije nego se nadjev potpuno stvrdne polovicu razmažite po kori u limu, prekrijte drugom korom pa na nju razmažite ostatak nadjeva i prekrijte trećom korom.

Stavite u hladnjak na sat vremena.

Za kremu, izmiksajte šlag, dodajte mu kakao, te po potrebi kremfix i šećer u prahu.

Po trećoj kori torte razmažite svu kremu, i to u obliku kupole (da u sredini bude više i zaobljeno). Prekrijte trećom korom, pritisnite ju tako, da slijedi oblik kupole (da u sredini bude viša).

Ja sam natapala kore narančinim sokom, iako se u originalnom receptu kore ne natapaju.

Tortu nakratko stavite u hladnjak.

Za premazivanje, izmiksajte šlag, po potrebi dodajte šećer u prahu i kremfix.

Skinite obruč s torte pa ju omažite šlagom.

Posipajte ju naribanom čokoladom (ili lješnjacima i ukrasite ukrasima od rastopljene čokolade – kao u originalu).

Krustada od dunja

Kad se promotre kolači/torte, koje sam radila zadnjih par tjedana: Torta s dunjama i šlagom, Torta od dunja s pudingom i Preokrenuti kolač od dunja - i slijepcu je jasno da su svi rađeni na istu foru (izuzetak je jedino Dizana gibanica s dunjama)!

A očito sam jaaaaaaaaaaaaaako kreativna i kad je riječ o davanju imena kolačima:)

Dakle, ti kolači sastoje se od termički obrađenih dunja (kuhanje, pečenje), šlaga i/ili pudinga od vanilije, te žutog biskvita, ili prhkog tijesta.

Netko bi mogao pomisliti da sam konačno iscrpila sve kombinacije na tu temu. Ma kakvi! Evo još jedne kombinacije od dunja, šlaga, pudinga od vanilije i prhkog tijesta:) Nisam sigurna ni je li ovo zadnja takva kombinacija…:)

U mojoj obitelji se krustade/krostate/kroštate,… ne rade. Ni ja nisam obožavateljica takvih kolača, ali povremeno se odvažim pa napravim neku (poprilično) «kremastu» varijantu. U originalu, ovo je Krustada od jabuka, ali može i s dunjama:) te nekim mojim izmjenama:)

Tijesto
250 g oštrog brašna
150 g hladnog margarina
50 g šećera kristala (ili u prahu)
prstohvat soli
na vrhu noža praška za pecivo
1 čajna žlica sitno naribane limunove kore
2-3 žlice kiselog vrhnja

Nadjev
500 g dunja
3 žlice šećera
30 g margarina
100 ml bijelog vina
sitno naribana kora pola limuna
prstohvat cimeta
1 vanilin šećer
1 žlica pekmeza od marelice (ili breskve, dunje, ili neku drugi «narančasti/žućkasti» pekmez)

Krema
500 ml mlijeka
120 g šećera kristala
1 prašak za puding od vanilije
2 jaja

Za premazivanje
izmiksani šlag (slatko vrhnje)

Za nadjev, dunje očistite, ako su zrele ne morate ih guliti, možete ukloniti eventualna oštećenja s kore (ako dunje nisu zrele, tj. ako je kora zelena bilo bi bilje da ih ogulite).

Naribajte ih na ribež za jabuke.

Nadjev se na isti način priprema i kad riječ o jabukama, ali jabuke treba oguliti.

U lonac stavite naribane dunje, maslac i šećer pa sve kratko propirjajte. Zatim dodajte limunovu koru, vino i cimet. Sve kuhajte na laganoj vatri da se dunje raspadnu/raskaše. Ako je tekućina isparila, a dunje se još nisu raskuhale, podlijevajte ih vodom i kuhajte da se raspadnu. Miješajte smjesu, pazite da ne zagori. Kuhana smjesa treba biti čvrsta da kuhača može stajati u njoj.

Na kraju dodajte vanilin šećer i pekmez pa sve dobro promiješajte. Ostavite da se ohladi.

Ja ne dodajem limunov sok jer su mi dunje ionako kisele, a tu je još i bijelo vino, koje je meni također kiselkasto; ali tko hoće, može dodati i limunov sok.

Tijesto razvaljajte (oko 4 mm debljine) na pobrašnjenoj podlozi.

Ja tijesto pečem u okruglom kalupu primjera 26 cm s «rebrastim» stranicama visine 4 cm.

Razvaljano tijesto stavite u namašteni kalup, obložite i stranice kalupa, odrežite višak tijesta koji visi preko ruba. Dno nabockajte vilicom.

Aluminijsku foliju natrgajte na trake širine 3-4 cm.

Trake poredajte po ruba kalupa, pa ih pritisnite da drže tijesto na mjestu: uz rub kalupa, da tijekom pečenja ne spuzne.

Tijesto stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite ga 20ak min. S pečenog tijesta skinite trake folije i ostavite da se ohladi.

Za kremu, pomiješajte šećer i prašak za puding, dodajte oko 100 ml mlijeka i jaja, dobro promiješajte pjenjačom.

400 ml mlijeka zakuhajte i u njemu skuhajte pripremljenu smjesu da se zgusne kao puding.

Kremu ulijte u drugu posudu i prekrijte folijom, ostavite da se ohladi.

Možda se čini da u kremu ide previše šećera. Za moj ukus to nije previše, meni su dunje ionako kisele (čak iako ne stavljam limunov sok) – u kolaču se baš osjeti da je nadjev od dunja kiseo, ali onda krema od pudinga «spašava stvar». Eventualno, možete donekle «izjednačiti» omjere: u nadjev od dunja možete staviti malo više šećera, pa onda smanjite količinu šećera u kremi.

Ohlađeno tijesto prvo premažite hladnim nadjevom od dunja, a onda na to razmažite ohlađenu kremu. Odozgo premažite izmiksanim šlagom.

Krema od pudinga bi trebala biti dovoljno čvrsta da po njoj možete razmazati šlag, ali kao nije, stavite kolač u hladnjak, pa šlag razmažite po kremi kad se ona dovoljno stvrdne.

Kolač dobro rashladite prije posluživanja (ostavite ga u hladnjaku 5-6 sati).

Ružice od prhkog tijesta i jabuka

Prije par dana na blogu «Danas kuhamo» vidjela sam recept za Ružice od prhkog tijesta i jabuka. Tako su mi simpatične, da sam ih morala napraviti:)

Sastojci
300 g brašna
150 g margarina/maslaca
50 g šećera u prahu
1 jaje
100 g sitnog kokosovog brašna (možete ga samljeti u mlincu za kavu)
2 čajne žlice praška za pecivo
1 vanilin šećer
+
5-6 jabuka
3 žlice šećera
sok 1 limuna
voda
+
1,5-2 čajne žlice cimeta
3-4 žlice šećera
+
šećer u prahu za posipanje

vanilin šećer


Od brašna, margarina, šećera, kokosa, jajeta, vanilije i praška za pecivo zamijesite tijesto, omotajte ga folijom i stavite u hladnjak na pola sata.

Jabuke ogulite, prepolovite ih, odstranite im sredinu i narežite ih na tanke ploške (oko 2 mm debljine).
Odmah ih stavite u lonac zajedno s vodom, limunovim sokom i šećerom. Uključite štednjak i ploške kuhajte 2-3 min. da omekšaju, pazite da se ne raskuhaju.

Prokuhane jabuke ocijedite, možete ih isplahnuti hladnom vodom.

Ostavite ih da se malo cijede u cjedilu, a onda svaku plošku obrišite papirnatim ubrusom.

Pripremljeno tijesto razvaljajte u pravokutnik, na debljinu 2-3 mm i širine oko 30 cm (najbolje između dva sloja kuhinjske folije ).
Posipajte ga s nekoliko žlica šećera pomiješanog s cimetom i narežite na trake široke 1,5 -2 cm.

Najprije na prvu trake složite ploške jabuka tako da se malo preklapaju.

Pažljivo zarolajte tu traku tijesta, zajedno s ploškama jabuke i oblikujte "ružicu" (po potrebi, možete malo izvući ploške jabuka kako bi to više ličilo na ružu).

Na isti način poslažite ploške na iduću traku tijesta i opet oblikujte "ružu".

Tako pripremljene "ruže" stavljajte na lim obložen papirom za pečenje.

Stavite ih u umjereno zagrijanu pećnicu i pecite oko 25 min.

Pečene ruže ostavite da se ohlade.

Posipajte ih šećerom u prahu pomiješanim s vanilin šećerom.

Pita s rajčicama i paprikama

Recept na temelju kojeg sam radila ovu pitu nalazi se u časopisu Lisa: Čarolija okusa, 19. 8. 2010., br. 9. U originalu, upotrebljava se kupovno lisnato tijesto, ali ja baš nisam ljubitelj lisnatog, draže mi je dizano. Osim toga, originalni recept vrvi koracima koje ja najčešće preskačem: guljenje rajčica i paprika te dekorativno slaganje istih; no, to je stvar ukusa, slobodnog vremena, strpljenja, raspoloženja…

Oni koji malo češće čitaju recepte na mojim blogovima mogli su primijetiti da oko nekih stvari poprilično cjepidlačim, ali nešto što mi stvarno nikad nije smetalo je koža na rajčicama i paprikama - i ne vidim razlog da to gulim (ima nekih recepata u kojima se to navodno «mora», ali ja takve uglavnom izbjegavam:)

Ne volim rajčice, a ni paprike baš ne obožavam (iako nemam ništa protiv njihove kože), ali ova kombinacija s dizanim tijestom mi se sviđa:)

Tijesto
200 g glatkog pšeničnog brašna
100 g kukuruznog brašna
100 ml jogurta ili vrhnja
oko 50 ml mlijeka
50 ml ulja
1 jaje
pola paketića suhog kvasca (oko 4 g)
pola čajne žlice praška za pecivo
pola čajne žlice šećera
sol, papar

Nadjev
750 g rajčica
2 češnja češnjaka
1 čili
1 žlica svježeg začinskog bilja po želji (timijan, peršinovo lišće,…)
sol, papar, šećer
+
oko 8 crvenih paprika (rog, ajvarka,…)



Sastojci za tijesto trebaju biti sobne temperature, a mlijeko i jogurt (vrhnje) zagrijte da budu topli.

Od navedenih sastojaka zamijesite tijesto i ostavite ga na toplom da se digne.

Ja pećnicu zagrijem na 40ak stupnjeva, onda ju, naravno, isključim, tijesto stavim u posudu, pokrijem ju vlažnom krpom i ostavim tijesto da se diže oko pola sata u tako zagrijanoj pećnici.

Rajčice možete prelijati kipućom vodom pa im oguliti kožu – ja to ne radim jer mi se neda (dobar razlog, zar ne?).

(Ne)oguljene rajčice narežite na četvrtine, odstranite im vodenasti dio s košticama, narežite ih na komadiće.

Češnjak oljuštite i sitno nasjeckajte. Čili također sitno nasjeckajte.

U loncu zagrijte 2 žlice (maslinovog) ulja pa dodajte rajčice i kratko ih popržite.

Zatim dodajte češnjak, čili, svježe začinsko bilje, sol i papar pa ostavite da se sve kuha 10ak min. na laganoj vatri (da tekućina ispari). Na kraju, začinite solju, paprom i šećerom.

Kuhani umak ostavite da se malo ohladi.

Paprike prepolovite po dužini i očistite ih.

Lim za pečenje obložite papirom.

Svaku polovicu paprike premažite uljem s jedne i druge strane i složite ih u lim (strana s kožom okrenuta prema gore).

Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva (bliže stropu pećnice). Pecite ih oko 15 min. ovisno o vrsti paprike – tj. dok se s gornje strane mjestimično napuhnu tamni mjehuri.

Paprike bi, «naravno», trebalo oguliti. Ali već možete pogoditi – da ja to ne radim jer mi se neda (moja filozofija je: kome se kožica na paprikama ne sviđa, ne mora jesti ono što pripremim).

Dakle, ja pečene paprike samo ostavim da se ohlade.

Ako paprike želite guliti, odmah kad ih izvadite iz pećnice, s lima ih premjestite u plastičnu vrećicu (možete to napraviti zajedno s papirom na koje su se pekle). Ostavite ih 10ak min. u zatvorenoj plastičnoj vrećici, a onda se bacite na guljenje kože.

Ohlađene (mlake) paprike (oguljene ili ne) narežite na oko 1 cm široke trake.

Kad se tijesto digne, razvaljajte ga i stavite u lim obložen papirom za pečenje.

Po tijestu razmažite umak od rajčica, a po njemu složite trake narezanih paprika. Komade paprika bi, naravno, trebalo slagati dekorativno «poput crjepova», ali opet pogađate – ja to ne radim, jer mi se neda – ja samo nabacam komade paprike u relativno ravnomjernom sloju (gore okrenem unutrašnji dio paprike, da se ne vidi neoguljena, pocrnjela koža:DDD

Pitu stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 20ak min.

Pečenu pitu ostavite da se ohladi.

Dizana gibanica s dunjama

Dok sam bila «mala», voljela sam bakinu dizanu gibanicu s nadjevom od dinstanih jabuka. S godinama je ljubav između mene i te gibanice nekako pukla.

Ali interesantna mi je varijanta s dunjama...:)

Kako ne volim dizane gibanice tipa orehnjača, makovnjača,… nemam ni «svoj najdraži recept» za ta dizana tijesta. Takve kolač ionako radim svega 3-4 puta godišnje, i to uglavnom po receptu po kojem ih radi moja mama. Ona je pokupila recept iz neke kuharice i dala svoj blagoslov; a kako ja ne volim takve kolače, nikad nisam imala potrebu isprobavati druge recepte, uspoređivati cake, finese,...

Nadjev (za dvije štruce)
2 kg zrelih dunja
voda
šećer

Tijesto
550 g brašna
60 g šećera
1 suhi kvasac
prstohvat soli
200 ml mlijeka
100 ml ulja
3 žlice kiselog vrhnja
2 žlice ruma
1 jaje
2 žumanjka
sitno naribana kora 1 limuna (ili kora pola naranče)

Dunje operite, obrišite i naribajte (ako su zrele, ne trebate ih guliti, možete ukloniti eventualna oštećenja s kore).

U odgovarajući lonac stavite naribane dunje, oko 200 ml vode i oko 200 g šećera (možete dodati i malo maslaca). Kuhajte ih na laganoj vatri, po potrebi dodajte još šećera (meni su kisele pa ja uvijek stavim više šećera). Ako smatrate da ne treba više šećera, onda ih samo lagano podlijevajte vodom, kuhajte ih da se raspadnu/raskuhaju/raskaše; miješajte, pazite da smjesa ne zagori.

Smjesa bi trebala biti poprilično čvrsta, da kuhača može stajati u njoj. Raskašenu kuhanu smjesu ostavite da se ohladi.

Po želji, nadjev možete začiniti cimetom, vanilin šećerom, limunovom korom,...

Ja tu smjesu za nadjev radim barem dan ranije, jer mi je to sve: kuhanje dunja, čekanje da se ohlade, priprema/dizanje tijesta, nadijevanje tijesta, opet dizanje tijesta, pečenje gibanice, hlađenje gibanice… - previše posla za jedna dan.

Smjesu za nadjev možete napraviti i 2-3 dana ranije i spremiti ju i hladnjak, u posudu s poklopcem (da se odozgo ne osuši, tj. da se ne napravi kora). Na vrijeme ju izvadite iz hladnjaka, da ne bude hladna, kad njome nadijevate tijesto, a možete ju i ugrijati.

Nadjev možete i zamrznuti: ja skuham nadjev od 2-3 kg dunja. Kad se ohladi, podijelim ga na nekoliko dijelova, spremim u vrećice za zamrzavanje i zamrznem.

Na isti način možete napraviti i nadjev od jabuka (ja jabuke uvijek gulim kad radim ovakav nadjev, ali dunje ne običavam guliti; gulim ih jedino kad nisu zrele, tj. ako im je kora zelena).

Za tijesto, svi sastojci trebaju biti sobne temperature; a mlijeko ugrijte da bude toplo.

Od navedenih sastojaka zamijesite tijesto i ostavite ga na toplom da se digne.

Kad nemam limunove kore, stavljam narančinu, tako je bilo i ovaj put:)

Dignuto tijesto podijelite na dva dijela. Svaki dio posebno razvaljate i premažite nadjevom od dunja (možete dodati i grožđice, ali ja ih ne upotrebljavam). Zarolajte ih, slijepite krajeve i stavite u lim obložen papirom za pečenje.

Ostavite ih na toplom, oko pola sata da se tijesto opet digne.

Dignute gibanice stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 50 min. Ako potamne, prekrijte ih aluminijskom folijom.

Pečene gibanice ostavite da se ohlade.

Vjenčić od kelja i krumpira

Recept je iz knjižice Ljetna kuharica, poseban prilog, 23. 8. 2006., Jutarnji list; ali naravno, stvar nije mogla proći bez nekih mojih izmjena:)

Sastojci

oko 250 g lijepih, velikih listova kelja
350 g krumpira
2 veća crvena luka
2 češnja češnjaka
4 žlice kiselog vrhnja
pola čajne žlice kumina
2 žlice svježeg, nasjeckanog peršinovog lišća
200 g tvrdih rajčica
1 jaje
sol, papar
1 žlica maslaca

Obje vrste luka oljuštite i sitno nasjeckajte.

U loncu zagrijte žlicu ulja pa kratko popržite luk. Dodajte vrhnje i sve kuhajte na laganoj vatri da se smjesa zgusne (da tekućina ispari). Na kraju dodajte kumin i peršinovo lišće pa pikantno začinite solju i paprom.

Ostavite da se malo ohladi. Zatim dodajte jaje i sve dobro pomiješajte.

Listove kelja operite.

U većem loncu zakuhajte vodu, posolite ju i smanjite temperaturu da voda lagano ključa, pa u nju spustite 2-3 lista kelja (ovisno o veličini lonca, nemojte sve listove kuhati odjednom, pazite da ih ne «poderete»). Kuhajte ih oko 4 min., nemojte ih raskuhati. Kuhane listove vadite rupičastom žlicom (ili lopaticom za palačinke) i odmah ih stavite u zdjelu s hladnom vodom. Ohlađene kistove izvadite iz zdjele i ostavite da se ocijede (u većem cjedilu ili nekoj posudi).

Na isti način skuhajte sve listove kelja.

Krumpir ogulite i narežite na okrugle ploške debljine oko 4 mm. U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte krumpir, kuhajte ga par minuta da omekša (ovisno o veličini debljini ploški, a i o vrsti krumpira), ali nemojte ga raskuhati. Kuhani krumpir ocijedite i uronite u zdjelu s hladnom vodom da se ohladi. Ocijedite ga.

Rajčice operite i narežite na (okrugle) ploške.

Metalni kalup za vijenac (ili kuglof) obložite aluminijskom folijom, foliju dobro namastite.

Listove kelja obrišite papirnatim ubrusom (da ne budu jako mokri), te stanjite/odrežite središnji «zadebljani» dio lista.

Pripremljenim listovima obložite sve stranice kalupa (može i u 2 sloja), krajevi neka slobodno vise preko ruba, na kraju ih možete preklopiti preko nadjeva.

U kalup naizmjence slažite ploške krumpira i rajčica te svaki sloj premažite s malo umaka od luka.

Završite slojem krumpira i gore stavite (eventualne) preostale listove kelja, te preko nadjeva preklopite listove koji vise preko ruba kalupa. Sve lagano pritisnite dlanovima.

Maslac narežite na listiće i složite ih odozgo.

Vjenčić stavite u pećnicu zagrijanu na 220 stupnjeva i pecite oko 20 min.

Pečeni vijenac ostavite da se 15ak min. hladi u kalupu, a onda ga istresite na tanjur i poslužite kao prilog.

Preokrenuti kolač od dunja

Imala sam negdje nekakvih recepata za ovakve «preokrenute» kolače, ali već dugo ih nisam radila. Nije mi se dalo tražiti te recepte, pa sam neki dan iskemijala ovaj kolač. Pripremila sam biskvitnu smjesu koju, igrom slučaja, u zadnje vrijeme često upotrebljavam (stalno oskudijevam s jajima, a ovo je jedan od rijetkih biskvita koji mi se sviđa – i u koji idu «samo» 3 jaja).

Preokrenute kolača inače radim s jabukama, ali već sam ih radila i s dunjama. Varijantu s jabukama kombiniram s pudingom od čokolade (ne volim ni jabuke ni puding od vanilije, ali donekle volim puding od čokolade, pa mi on «pomaže» da u ovakvom kolaču pojedem jabuke.

U varijanti s dunjama upotrebljavam puding od vanilije, jer mi se dunje ne slažu s čokoladom (nisam baš ljubitelj dunja, meni su previše kisele pa ako ih jedem s čokoladom – one mi «pokvare dojam» o čokoladi).

Na ohlađeni kolač obavezno stavim puding i šlag, ali to se može i ne mora staviti, kolač može ostati i kakav jest, kad se istrese iz lima, ili možete staviti samo šlag… Ili sloj s dunjama možete npr. prelijati prozirnim preljevom za kolače, ali meni je ta verzija «presiromašna». Meni je kolač bez ikakve kreme ko´ žena bez guzice:D (puding od vanilije meni baš i nije idealna krema, al´ bolje ikakva, nego nikakva).

Ako ne namjeravate stavljati ni puding ni šlag na kolač, bilo bi dobro da povećate količinu biskvitne smjese (da kolač bude «veći»). U mojem slučaju biskvit je nizak, pa na njega dolaze još i puding i šlag, ali ni onda to nije «visok» kolač: visok je sveukupno 5 cm - a što bi tek bilo da je bez pudinga i šlaga, meni bi ovaj biskvit onda stvarno izgledao maleno i jadno.

Biskvit
3 jaja
5 žlica šećera
100 ml ulja
200 ml mlijeka
10 žlica brašna
1 prašak za pecivo
+
1 kg dunja (oko 250 ml negaziranog soka od naranče ili iscijeđeni limunov sok i voda)
oko 120 g šećera kristala
pola čajne žlice cimeta

Krema
600 ml mlijeka
2 praška za puding od vanilije
oko 5 žlica šećera

Premazivanje
izmiksani šlag

Dunje ogulite, režite ih na oko 3 mm debele ploške i stavljajte ih u posudu s narančinim sokom. Najbolje bi bilo da svaku dunju, odmah kad ju ogulite, narežete na ploške i stavite ih u sok - da ne pocrne.

Povremeno promiješajte dunje u soku (soka nema dovoljno da ih sve prekrije, ali to nije ni potrebno, ako sve malo promiješate, ploške neće pocrnjeti).

Možete upotrijebiti kupovni, negazirani narančin sok, ili možete iscijediti limunov sok i pomiješati ga sa 200 ml hladne vode i u to stavljati ploške dunja.

Nakon što ste sve narezane dunje dodali u posudu sa sokom, još jednom ih promiješajte, i odmah ih ocijedite od soka u koji ste ih stavljali, ne moraju se močiti u njemu.

Sok možete popiti:)

Lim (34 cm x 22 cm) obložite papirom za pečenje. Papir lagano namastite i na njega složite sve ploške dunja. Ploške slažite gusto, da se malo preklapaju – da biskvitna smjesa ne može proći između njih.

Nije potrebno «lijepo» slagati ploške dunja, na njih kasnije ionako dolazi krema.

Po složenim ploškama dunja posipajte šećer (možete ga staviti više ili manje), te cimet.

Lim stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 10-15 min. da ploške omekšaju.

Za to vrijeme pripremite biskvitnu smjesu.

Jaja pjenasto izmiksajte sa šećerom pa dodajte ulje i mlijeko i lagano izmiksajte. Zatim dodajte brašno pomiješano s praškom.

Lim s dunjama izvadite iz pećnice i odmah ih prelijte biskvitnom smjesom.

Sve vratite u pećnicu i pecite kolač 15ak min.

Pečeni kolač ostavite da se hladi 5-10 min. Zatim ga istresite na pladanj obložen papirom za pečenje (na lim s kolačem stavite papir za pečenje i pladanj pa sve okrenite da kolač sklizne na pladanj – dunje trebaju biti gore, s njih odlijepite papir za pečenje).

Kolač ostavite da se ohladi.

Za kremu, 100 ml mlijeka pomiješajte sa šećerom i praškom za puding. 500 ml mlijeka zakuhajte i u njemu skuhajte puding.

Šećera možete staviti više ili manje, ovisno o tome koliko su dunje kisele.

Ohlađeni kolač možete vratiti u lim u kojem ste ga pekli (stavite ga u lim zajedno s papirom na koji ste ga istresli). Ali budući da puding nije jako rijedak, kolač možete ostaviti i na pladnju.

Vruću puding odmah rasporedite po hladnom kolaču.

Kolač stavite u hladnjak da se puding ohladi i stvrdne.


Kad se sloj od pudinga ohladi i stvrdne po njemu razmažite izmiksnai šlag. Kolač vratite u hladnjak da se sve dobro rashladi.

Kisačke kifle

Volim ovakva tijesta pa nisam mogla zaobići recept za ove neobične kifle. Recept je s Coolinarike. Obično radim pola mjere i zato ovdje navodim tu "prepolovljenu varijantu", ako vam je malo, samo poduplajte sve sastojke.

Tijesto
500 g glatkog brašna
100 ml mlake vode
oko 250 ml toplog mlijeka
1 suhi kvasac (7 g)
+
60 g mekanog margarina
50 g masti
sol

Premaz
1 jaje (može i samo bjelanjak ili žumanjak razmućen s malo mlijeka ili vode)
sezam, kim,…

Od brašna, kvasca, mlijeka i vode zamijesite glatko tijesto. Odmah ga podijelite na dva dijela i svaki dio razvaljajte u krug veličine tanjura.

Svaki krug obilno premažite polovicom smjese masti izmiksane s margarinom i malo soli.

Tako premazano tijesto ostavite da stoji 60-90 min.

Pobrašnite stolnjak pa jedan krug tijesta rukama razvucite u što tanju, tj. što veću (četvrtastu) koru.

Razvučenu koru narolajte kao «savijaču». Nožem režite komade dužine oko 5 cm i redajte ih u lim obložen papirom za pečenje.

Na isti način postupite i s drugim dijelom tijesta.

Tako složene «kifle» ostavite da odstoje oko pola sata (na sobnoj temperaturi). Zatim ih premažite umućenim jajetom i posipajte solju, sezamom, kimom…

Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i pecite da porumene.

Savijača od patlidžana

U zadnje vrijeme «zaredala» sam s patlidžanima, a uopće ih ne volim. Razlog «tolikim» receptima s patlidžanima je to što ih je mama posadila u vrtu, iako dobro zna da ih nitko od nas ne voli (nju morate pitati zašto ih je onda uopće sadila, meni je to misterij). Ona ih cijele godine nijednom nije pripremala, samo ja se bakčam s njima...

U knjižici Savijače i gibanice od vučenog tijesta, Dobar tek, poseban broj 5, nalazi se recept za Savijaču s patlidžanima. Meni taj recept ne oduševljava (omjeri sastojaka mi baš ne štimaju, ni umak mi nije jasan,… ne znam kako bi to funkcioniralo) pa se nisam ni trudila isprobati ga: ali inspirirao me da savijaču napravim po svojem.

Za nadjev, u originalu se koriste: 2 mrkve, 250 g patlidžana, 200 g stabljike celera bjelaša, pola poriluka, 50 g paprike, pola tikvice, 2 kuhana krumpira i bešamel. Dakle, svi sastojci za nadjev, osim krumpira, su sirovi, i ja se toga držim - što se »vrsta povrća» tiče, upotrijebila sam ono što sam imala doma.

Sastojci
6 kupovnih kora za savijače

Nadjev
300 g patlidžana
250 g kelja
50 g paprike
2 kuhana krumpira, ohlađena
100 g tvrdog, naribanog sira
2 žlice svježeg, nasjeckanog peršinovog lišća
+
"za umak":
1 mali crveni luk
2 češnja češnjaka
2 žlice maslaca
3 žlice brašna
pola čajne žlice kumina
500 ml mlijeka
sol, papar muškatni oraščić

Premazivanje
kiselo vrhnje ili maslac



Patlidžane očistite i narežite na 1-2 cm velike kocke. Posolite ih i ostavite da stoje oko pola sata.

Mrkve očistite i narežite ih na sasvim tanke «trakice» (štapiće: duge oko 6 cm, debele oko 2-3 mm; ili ih možete naribati na ribež za jabuke).

Kelj operite, odstranite središnji debeli dio na svakom listu, a ostatak lista narežite na rezance.

Papriku operite te nju i kuhani krumpir narežite na «štapiće» kao i mrkvu.

Za umak, obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.

U loncu rastopite maslac, dodajte luk i staklasto ga popržite. Zatim dodajte kumin i brašno te sve kratko popržite. Polako ulijte mlijeko miješajući pjenjačom da se brašno ne zgruda, pa kratko prokuhajte da se umak zgusne. Maknite s vatre pa pikantno začinite solju, paprom i muškatnim oraščićem.

Patlidžane ocijedite (možete ih isprati vodom, ako mislite da će biti preslani; ja to ne radim).

U umak odmah umiješajte sve narezano povrće, naribani sir i peršinovo lišće.

Jednu koru premažite uljem, pokrijte drugom korom, na nju rasporedite trećinu nadjeva i narolajte. Savijaču stavite u namašteni lim.

Na isti način napravite još dvije savijače.

Savijače premažite kiselim vrhnjem ili ohlađenim rastopljenim maslacem. Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite oko 35 min.

Prije posluživanja, ostavite ih da se malo ohlade.

Torta od dunja s pudingom

Ova «torta», u originalu, radi se s jabukama, ali može i s dunjama:)

Tijesto
250 g oštrog brašna
pola čajne žlice praška za pecivo
125 g maslaca
100 g šećera
kiselo vrhnje po potrebi

Nadjev
1 kg dunja
500 ml soka od naranče iz tetrapaka + 250 ml vode
120 g šećera
3 praška za puding od vanilije
1 vanilin šećer
na vrhu noža cimeta

Ukrašavanje
100 ml biljnog šlaga/slatkog vrhnja



Od navedenih sastojaka zamijesite tijesto. Umotajte ga u foliju i stavite u hladnjak na 1 sat.

U veliku posudu ulijte sok i vodu.

Dunje ogulite i odmah režite na kockice (1-2 cm veličine) i stavljajte u posudu sa sokom.

Bilo bi dobro da svaku dunju, kad ju ogulite, odmah narežete na kockice i stavite u posudu sa sokom i vodom da ne bi potamnile; povremeno promiješajte žlicom. Sok od naranče je «dovoljno kiseo» da spriječi tamnjenje dunja.

Ako koristite neki drugi sok, možete dodati iscijeđeni limunov sok da dunje ne bi potamnile. Ja sam već kombinirala npr. sok od naranče, marelice i ananasa; sok od ananasa je također «kiselkast».

Nakon što ste sve narezane dunje dodali u posudu sa sokom, još jednom ih promiješajte, i odmah ih ocijedite od soka u koji ste ih stavljali, ne moraju se dugo močiti u njemu; i krenite na kuhanje pudinga.

500 ml soka u kojem su se močile dunje zakuhajte zajedno sa 100 g šećera. U 250 ml soka dodajte prašak za puding, 20 g šećera, vanilin šećer i cimet. Skuhajte puding na zakuhanom soku. U njega umiješajte narezane dunje i ostavite da se malo ohladi.

Šećera možete staviti više ili manje, ovisno o tome koliko su dunje kisele.


Tijesto razvaljajte (oko 0,5 cm debljine) i njime obložite kalup (promjera 24 cm), obložite i stranice kalupa, u visini oko 6 cm.

Vilicom nabockajte tijesto i na njega odmah rasporedite mlaki puding s dunjama, odozgo zagladite.

Stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 50-60 min. Ako rub tijesta odozgo potamni, tortu možete prekriti folijom.

Pečenu tortu možete ostaviti da se hladi 30 min. u isključenoj pećnici (vrata pećnice trebaju biti zatvorena).

Takve torte s pečenim nadjevima trebale bi se polako hladiti u isključenoj pećnici, jer navodno, nije dobro da se iz vruće pećnice, odmah izvade na sobnu temperaturu. Ja se toga (baš) ne držim, pogotovo kad već imam pripremljeno nešto što trebam ugurati u pećnicu nakon pečenja torte. Ionako nisam primijetila da je takvim tortama nekad nešto falilo, ako sam ih odmah nakon pečenja izvadila iz pećnice.

Tortu ostavite na sobnoj temperaturi da se potpuno ohladi (najbolje preko noći; kad se ohladi na sobnoj temperaturi stavite ju u hladnjak).

Ohlađenu tortu odozgo ukrasite izmiksanim šlagom.

Zapečeni pire s patlidžanom

Ovaj recept nije ništa posebno, to je obični zapečeni pire od krumpira s povrćem, samo što je u ovom slučaju zapečen s jednom vrstom povrća: prženim patlidžanima. Recept je iz knjižice Ljetna kuharica, poseban prilog, 23. kolovoza 2006., Jutarnji list.

U originalu, taj «složenac» peče se u okruglom kalupu s kojeg se može skinuti obruč, ali ne trebate to peći u takvom kalupu, možete to jednostavno ispeći u okruglom limu, keramičkoj, staklenoj posudi itd.

Ako baš želite peći složenac u posudi s obručem na skidanje, i prije posluživanja skinuti taj obruč, bilo bi dobro da obruč iznutra obložite papirom za pečenje, papir obavezno dobro namastite i posipajte krušnim mrvicama.

Složenac se poslužuje vruć, pa je najjednostavnije grabiti ga žlicom – ja uvijek tako radim. Možete ga rezati i nožem pa lopaticom za palačinke transportirati na tanjure; nije tekuć pa neće curiti na sve strane, ali ipak, dok je vruć: gnjecav je; pa nemojte očekivati prekrasno narezane šnite. Naravno, kad se pire ohladi, tj. odrveni onda se složenac može rezati i na ljepše šnite, ali mene baš ne privlači jedenje hladnog pire krumpira.

U originalu, u krumpir se dodaje 150 g polutvrdog sira, a odozgo se posipava sa 150 g tvrdog sira. Ja u oba slučaja upotrebljavam sir kakav u danom trenu imam doma: ili tvrdi ili polutvrdi, ali ako baš želite, možete kombinirati razne vrste sireva. Odozgo nekad stavim i nešto manje sira, a ne baš 150 g.

Sastojci
500 g patlidžana
1 kg krumpira
150 g (polu)tvrdog naribanog sira
2 sirova jaja
2-3 žlice svježeg, nasjeckanog peršinovog lišća
2 kuhana jaja, narezana na okrugle ploške
sol, papar
+
150 g tvrdog naribanog sira
60 g krušnih mrvica
ulje


Patlidžane operite narežite na kocke veličine 1 cm. Ispržite ih u većoj količini masnoće, miješajte ih da sa svih strana pomalo ohrskave i dobiju boju.

(Mogli bi se pržiti u fritezi, ali nisam probala.)

Vadite ih na papirnati ubrus i ostavite da se malo ohlade.

Ako želite manje masnu i manje hrskavu varijantu, patlidžane narežite na kockice stavite ih u zdjelu i dobro pomiješajte s 2-3 žlice ulja, da kockice sa svih strana budu lagano namaštene. Pećnicu zagrijte na 220 stupnjeva, po mogućnosti uključite funkciju «gornji infra grijač». Kockice patlidžana u jednom sloju rasporedite na lim obložen papirom za pečenje i stavite ih u pećnicu (bliže stropu pećnice, tj. gornjem grijaču) i pecite da lagano posmeđe.

Krumpir ogulite i skuhajte u posoljenoj vodi, zdrobite ga u pire. Odmah mu dodajte 150 g naribanog sira pa promiješajte, a onda dodajte i sirova jaja pa opet dobro promiješajte. Začinite solju i paprom i dodajte peršinovo lišće.

Posudu za pečenje (okruglu, promjera 22 cm) namastite po dnu i stranicama pa ju posipajte dijelom krušnih mrvica. Na dno ravnomjerno razmažite polovicu toplog pirea, na njega stavite sve kockice patlidžana i ploške jaja, prekrijte ostatkom pirea. Odozgo posipajte sa 150 g sira, ostatkom krušnih mrvica i nakapajte s malo (maslinovog) ulja.

Složenac stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite 50 min.

Pečeni složenac odmah poslužite.

Ako ste ga pekli u posudi s obručem na skidanje, i želite skinuti taj obruč prije posluživanja, pričekajte par minuta da se složenac malo ohladi prije nego što skinete obruč i odlijepite papir za pečenje.