Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

30. 06. 2010.

Integralni indijski kruščići s graškom

U receptu za varijantu s krumpirom pisala sam da nisam kompetenta za indijsku kuhinju, recepte nalazim uglavnom po Internetu (a na Netu ima svega) i zato je pitanje koliko ti recepti imaju veze s originalnom, tradicionalnom indijskom kuhinjom.






U originalu, upotrebljava se «besan» brašno. Čula sam da se to na hrvatski prevodi kao slanutkovo brašno, i ja sam redovito u «egzotične» recepte, umjesto besan-brašna stavljala slanutkovo brašno. A onda sam negdje čula da «besan» brašno nije slanutkovo brašno, tj. ne radi se od one grahorice koja je na hrvatskom jeziku poznata kao slanutak, nego od neke druge vrste «slanutka». Ali nedostatku «besan» brašna slanutkovo brašno može se upotrijebiti kao zamjena.
Pa se ja zato držim tog slanutkovog brašna, nisam ni gledala može li se negdje u Zagrebu kupiti besan-brašno.

To brašno se stavlja u nadjev od graška da ne bi bio previše vlažan. Ako nemate tog brašna, a ni slanutkovog brašna, možete staviti obične krušne mrvice ili pšenično brašno – tek toliko da upiju vlagu. Nadjev onda neće u potpunosti imati «indijski štih» tj. taj neki posebni okus po tom brašnu, ali će svejedno biti jestiv, imat će okus po grašku (a po čemu bi drugom?).

Nadalje, u receptu se upotrebljavaju neki «tipični indijski» začini: ajwain, sušeni mangov prah, mljeveni korijander, Garam masala, čili te svježi naribani đumbir.

Što se ajwaina i mangovog praha tiče, nikad nisam gledala može li se to uopće kupiti u Zagrebu, dakle, to ne upotrebljavam.

U nadjev za ove «kruščiće» stavljam kupovnu mješavinu Garam masale (pisala sam o tome u receptu za varijantu s krumpirom), mljeveni korijander, suhi ili svježi čili te svježi naribani đumbir.

Postupak oblikovanja «kruščića» isti je kao i u spomenutoj varijanti s krumpirom pa se nisam potrudila to fotografirati, a i kod originalnog recepta ima fotografija postupka pripreme.


Image  and video hosting by TinyPic

Tijesto
300 g integralnog pšeničnog brašna
1 čajna žlica ulja, ili ghee, ili maslac
voda po potrebi
sol

Nadjev
400-500 g graška
4 čajne žlice besan-brašna ili slanutkovog brašna (ili krušnih mrvica, pšeničnog brašna…)
½ čajne žlice Garam masale (+ ¼ čajne žlice ajwana, 1-2 prstohvata amchoor praha)
malo mljevenog korijandera
čili papričice
komadić svježeg đumbira (oko 1 cm dužine)
1 manji crveni luk
korijanderovo lišće (može peršinovo)
sol, papar


Za tijesto, od brašna, malo soli, ulja i vode, zamijesite tijesto koje se ne lijepi. Pokrijte tijesto vlažnom krpom da se ne osuši i ostavite ga da stoji oko pola sata na sobnoj temperaturi.

Za nadjev, grašak skuhajte u slanoj vodi pa ga ocijedite i zdrobite/sameljite (ne mora to biti potpuno glatki pire).

Ako koristite besan-brašno popržite ga u suhoj tavi (ako koristite krušne mrvice ili obično brašno, ne trebate ga pržiti).

Čili papričice sitno nasjeckajte (količina potrebnih čili papričica ovisi o tome koju vrstu upotrebljavate i koliko pikantno jelo želite).

Đumbir ogulite i sasvim sitno naribajte.

Luk oljuštite i sitno nasjeckajte.

Korijanderovo lili peršinovo lišće operite i sitno nasjeckajte.

Zdrobljenom grašku dodajte brašno i sve ostakle sastojke; dobro promiješajte. Začinite prema ukusu.


Nakon pola sata tijesto premijesite i podijelite na jednake dijelove.
U originalnom receptu, radi se 10 kruščića, ali za moj pojam su jako veliki, pa ja radim više kruščića manjih dimenzija (15ak kom.).

Komad tijesta razvaljajte u krug. Na sredinu kruga stavite malo nadjeva od graška, skupite krajeve tijesta oko nadjeva i na vrhu ih slijepite da se ne razdvajaju.
Dobiveni zamotuljak lagano spljoštite dlanom, a onda ga na pobrašnjenoj podlozi, pomoću valjka razvaljajte u krug.
Nemojte upotrebljavati previše brašna za valjanje, a višak lagano otresite s tijesta.

Po Internetu sam vidjela i deblje i tanje razvaljane kruščiće; netko to razvalja na debljinu 2-3 mm, a ima i varijanti debljih od 5 mm. Ja volim deblje, nekako su mi ukusniji kad su «mesnatiji». Oni na fotki, kod originalnog recepta čine mi se poprilično debeli, ja ipak radim tanje od tih.
Tako pripremite svaku «parathu».

Odlažite ih na lagano pobrašnjen stolnjak, nemojte ih stavljati jedan na drugi da se ne zalijepe. Pokrijte ih krpom.

Na štednjaku zagrijte suhu tavu (bez masnoće).
I u nju stavite razvaljani «kruščić» odozgo i oko njega nakapajte malu ulja (ili rastopljeni ghee, ili maragrin). Kruščić pržite na umjerenoj temperaturi da dobije smedžkastu koricu. Okrenite ga i popržite i s druge strane (bez dodavanja masnoće).

Kruščiće nemojte pržiti na prejakoj vatri jer bi izvana mogli brzo potamnjeti, a iznutra bi mogli ostati sirovi.

Nakon tog prvog kruščića tava će, naravno, biti malo masna, na tu masnoću stavite idući razvaljani kruščić i opet po njemu i oko njega nakapajte sasvim malo masnoće.

Ne treba koristiti puno masnoće, 1-2 čajne žlice za svaki kruščić bi trebale biti dovoljne.
Kruščiće poslužite odmah, uz jogurt…


Image  and video hosting by TinyPic

1 komentar:

  1. Slažem se apsolutno s većinom tvojih stavova: nakon Černobila nemamo o čemu pričati vezano na bio uzgoj. Naročito u Evropi, a u Hrvatskoj posebno jer su sve eko havarije kod nas "ograničene i male". S druge strane, ovo u Americi s naftom nije bez vraga, jer na koncu, Zemlja je zatvoreni eko sistem, a vode na Zemlji pogotovu. Doći će ta američka havarija i do Jadrana. Osobno, nisma vegetarijanka, ali meso ne volim posebno. Radim kod kuće primarnu reciklažu jer mislim da je to dobro. Ne bacam vodu s deterdžentom u prirodu, ne perem kola u prirodi, žao mi je kada čitam da je netko opet usmrtio medvjeda na auto-putu, grozna mi je ta naša nevoljkost da živimo u simbiozi sa životinjama, kako domaćim tako i divljima. E, sada, nazirem ono što ti voliš: indijsku kuhinju, imaš puno tih recepata. Meni je ona opet prilično nepoznata, a curry recimo ne volim posebno. I imaš prvao o laganoj hrani u ljeto: upravo u Indiji nikada ne jedu ništa lagano, ali uvijek sve vrlo ljuto, i to ne bez razloga. Ali, znaš ti novinare: uhvate se teme koju recikliraju godinama, pa fol pišu kao da kod nas postoji nešto kao "mediteranska" kuhinja. Tako ne jedu ni Dalmoši, a o ostatku da i ne pričam. Umjerenost je najbolja u jelu i piću, a ljudi etiketiraju one koji ne misle kao većina samo zato jer se onda bolje osjećaju u svojoj bijednoj koži - superiorno barem prema nekome, ako već saginju glavu pred svakim tko ima više love ili veću poziciju od njih.

    OdgovoriIzbriši