Slane kuglice s kikirikijem

Recept(e) za ove fine kuglice viđala sam na više mjesta pa ne znam koja im je stranica matična. Volim takve slane stvarčice (u mojem slučaju kuglice su i pikantne jer ja ne mogu bez papra i čilija:)  a obožavam i kikiriki:)

Sastojci

250 g margarina

1 jaje

1 žumanjak

sol, papar, mljeveni čili

oko 400 g (oštrog) brašna

+

(slani, prženi) kikiriki (oko 2 žlice)

+

1 bjelanjak

1 žlica mlijeka

sezam (oko 100 g)

U posudu stavite na listiće narezan margarin, začine, jaje i žumanjak pa postupno dodavajte brašno da zamijesite glatko tijesto. Pazite de tijesto ne bude pretvrdo jer će tijekom  pečenja kuglice pucati (količina potrebnog brašna ovisi o veličini jaja/žumanjka; vjerojatno će trebati 350-400 g). Tijesto oblikujte u kuglu, zamotajte ga u foliju i stavite u hladnjak na 1 sat.

Bjelanjak umutite s mlijekom.

Od rashlađenog tijesta trgajte komade i oblikujte kuglice veličine oraha (ili malko veće), u sredinu svake stavite kikiriki (ja sam stavljala i po 3-4 komada kikirikija u jednu kuglicu, jer obožavam slani kikiriki:)

Svaku lopticu cijelu namočite u bjelanjak, malo ju ocijedite, pa ju uvaljajte u sezam sa svih strana.

Loptice slažite na lim obložen papirom za pečenje (ne trebaju biti jako udaljene jedna od druge).

Stavite ih u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva, na srednju prečku i pecite oko 15 min., da sasvim lagano porumene (odozdo će jače porumeniti, pa provjerite kakva je boja odozdo).

Slani zapečeni uštipci (za princes krafne)

Ovaj recept potječe iz nekog časopisa, a zamišljen je kao relativno «brzi recept» jer se priprema s kupovnim uštipcima (za princes krafne/princes uštipke). Kod mene to nije brzi recept jer ja imam naviku sama raditi  uštipke, iako ih se već godinama i u Hrvatskoj može kupiti u trgovačkim centrima.

Što se nazivlja tiče, ja sam navikla na naziv princes krafne, iako znam da je ustaljen i naziv princes uštipci. Baš sam gledala u trgovini na ambalaži: to pečeno tijesto naziva se uštipak, a ne krafna, a i u receptu u časopisu to je uštipak, pa onda dobro, neka i u ovom receptu budu zapečeni uštipci, a ne zapečene krafne...

Kad radim uštipke za ovu slanu varijantu, radim ih po istom receptu kao kad radim uštipke za slatku varijantu, tj. kad ih namjeravam puniti slatkom kremom - raditi princes krafne za desert. Nemam običaj oblikovati ih pomoću slastičarske šprice, meni je to prevelika gnjavaža, nego na limu žlicom oblikujem nepravilne hrpice.

Na vama je da odlučite hoćete li sami napraviti uštipke po receptu po kojem ih inače radite ili ćete ih kupiti.

Ja ponekad napravim veću količinu uštipaka, pa onda taj dan napravim slatke princes krafne, a idući dan «višak», tj. preostale nenapunjene uštipke zapečem u slanoj varijanti:)

U nadjev od sira možete dodati još neke sastojke (npr. kockice šunke, salame, moglo bi i neko povrće,…); no ja se držim ove najjednostavnije varijante.

Sastojci

15ak kupovnih ili domaćih pečenih uštipaka za princes krafne (ja ih radim doma; ovaj put napravila sam 19 manjih uštipaka)

Nadjev

300 g tvrdog sira (npr. Podravac)

50 g margarina/maslaca

3 žumanjka

70 g brašna

sol, papar, mljeveni čili

2 češnja češnjaka, sitno nasjeckana

2 žlice svježeg nasjeckanog začinskog bilja

Umak

50 g margarina/maslaca

30ak g brašna

500 ml mlijeka

muškatni oraščić

sol, papar

Za nadjev, u lonac stavite na kockice narezani ili naribani sir te na komade narezani maslac pa ih zagrijavajte na laganoj vatri da se potpuno otope. Tada umiješajte žumanjke i miješajte pjenjačom na laganoj vatri da se smjesa malo zgusne, ali maknite ju s vatre prije nego zakuha. Smjesu nemojte više vraćati na štednjak; dodajte brašno i dobro ga umiješajte kuhačom da dobijete čvrstu smjesu koja s odljepljuje od dna. Zatim umiješajte češnjak, začinsko bilje, papar, čili i sol (budite oprezni s dodavanjem soli – možda neće biti ni potrebna, sve ovisi o tome koliko je sir slan).

Posudu za pečenje lagano namastite.

Uštipke prerežite na pola i donje dijelove poredajte u posudu. Pomoću žlice nadjenite ih pripremljenom (toplom) smjesom.

Poklopite ih gornjim odrezanim dijelom.

Za umak,  u loncu rastopite margarin pa dodajte brašno i kratko ga popržite. Zatim dodajte mlijeko i miješajte pjenjačom na laganoj vatri da se umak zgusne. Začinite solju, paprom i muškatnim oraščićem te odmah prelijte preko uštipaka.

U originalu, radi se rjeđi umak: ali ja volim čvrsti umak pa, po potrebi, dodam više brašna i umak kuham da se jače zgusne (volim ga tako čvrstog da žlica stoji u njemu kad se ohladi:D

Posudu stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i uštipke pecite 20ak min. Zatim pojačajte temperaturu na 200 stupnjeva i pecite još 10ak min. da se odozgo jače zapeku.

Krekeri od mljevenih žitarica i sjemenki

Pisala sam već da volim samo bijelo pšenično brašno. Pa je logično da ne volim ni integralno pšenično brašno, ni raženo, ni heljdino, ni zobeno, ni ječmeno, ni pirovo itd. Općenito, te «danas nesvakidašnje» vrste brašna meni imaju tako odbojan, a nametljiv i intenzivan okus da mi potpuno pokvare doživljaj toga što jedem. Najveći domet u upotrebi takvih vrsta brašna meni je pšenično integralno brašno te raženo brašno. Povremeno kupim te dvije vrste brašna kad isprobavam neki recept koji me zanima, ali naravno, nikad ne potrošim sve brašno za jedan recept. A kako ja to brašno ne volim: nemam ga kamo potrošiti, duri mi se u ormaru po godinu dana, tu i tamo ubacim 50ak g toga nekamo, samo da ga potrošim.

Kad je riječ o nabavi nesvakidašnjih vrsta brašna, pšenično integralno brašno i nije nesvakidašnje, najlakše ga je nabaviti, njega ima svaka prodavaonica koja drži do sebe. Raženo brašno također se može lako nabaviti, nema ga baš svaka prodavaonica, ali može se naći u većim trgovačkim centrima.

Što se tiče heljdinog, ječmenog i zobenog brašna: njih je teže nabaviti i skupa su ko suho zlato! A ja za njih ne bih dala ni lipe!

Nisam ja za taj tip namirnica i pripremanje jela od toga. 

Zadnjih dana imala sam slobodnog vremena pa sam u kompjutorskim folderima nabasala na davno spremljene recepte za slane krekere od pšenice, heljde, ječma i zobi – ali pšenicu, heljdu, ječam i zob treba samljeti.

Da bi ječam, zob, heljda itd. došli na police trgovina obrađuju se na određene načine (npr. bruse i po nekoliko puta, ljušte, čiste, suše, itd.) i onda se u trgovinama najčešće mogu naći pod nazivom heljdina kaša, ječmena kaša i zobena kaša. No, ima i ambalaže na kojoj ne piše npr. ječmena kaša, nego ječam; a vidi se da je to zapravo ječmena kaša; pa se i u govoru ili receptima ustalio pojma npr. ječam, zob, heljda – a zapravo se misli na te namirnice u prerađenom smislu: kao kaša.

Dakle, heljdina kaša, ječmena kaša i zobena kaša zapravo su prerađena zrna heljde, ječma i zobi – a namijenjena su pripremi hrane u domaćinstvima.

Uvijek imam doma ječma, heljde i zobi, ili da budem korektna: ječmene, heljdine i zobene kaše (nisam luda za tim namirnicama, ali jedem ih malo za promjenu), no, mene spomenuti krekeri baš i nisu zanimali kao grickalice (kad želim neke slane krekere/grickalice – kupim ih), ali bila mi je zanimljiva ideja s mljevenjem sastojaka.

I tako sam odlučila pokušati samljeti namirnice u mlincu za kavu – baš me zanimalo što će biti od toga.

Pšenice nisam imala doma, pa sam odlučila smjesu za krekere napraviti uz dodatak kupovnog integralnog pšeničnog brašna, ali heljdu, ječam i zob sam samljela.

Krekeri nisu bili loši, pikantno sam ih začinila, tj. natrpala sam puno papra i čilija da sakriju okuse koje ne volim. Dobri su za grickanje kad nemam drugog posla (iako bih ja radije jela prženi čips od krumpira).

Ohrabrena tim mljevenjem sastojaka u mlincu za kavu, nastavila sam eksperimentirati. Tako mlinac za kavu barem nečemu služi – kavu u njemu nisam mljela već 10-15 godina, u njemu meljem jedino začine i ostatak vremena mlinac skuplja prašinu. No, ionako je već na izdisaju, ne znam u čemu ću mljeti začine kad mi taj mlinac crkne. Ima li gdje za kupiti mlinac za kavu? Ja ih nigdje ne viđam.

Dakle, pokušala sam još neke varijacije na temu mljevenja sastojaka za krekere. U drugoj varijanti upotrijebila sam kupovno raženo brašno, a samljela sam heljdu, ječam i pir.

Podrazumijeva se da je sve što sam samljela bilo krupnije - npr. moja u mlincu za kavu samljevena heljda bila je krupnija nego što je kupovno heljdino brašno. Ali to nije utjecalo na izradu smjese, niti su se u krekerima osjetili krupniji komadi nečega.

Naravno, umjesto svog tog mljevenja ječma, heljde, zobi, pira, pšenice itd. možete kupiti potrebne vrste brašna. Kako rekoh, meni ne pada na pamet  to kupovati i nemam namjeru ubuduće ih upotrebljavati – a za ove (jednokratne) eksperimente s krekerima meni je baš bilo fora mljeti namirnice u mlincu za kavu.

Vidjela sam i recept za krekere u koji se osim mljevene pšenice, ječma, itd. dodaje mljeveni kamut – nemam ga doma pa nisam probala. Razmišljala sam o mljevenju prosa, amaranta, kus-kusa… – ali te varijante nisam isprobala. 

Mala napomena: znam da npr. heljda ne spada među žitarice nego po botaničkim svojstvima samo sliči žitaricama, a u postu spominjem i druge sastojke od kojih bi se mogli napraviti krekeri (npr. kus-kus) - pa moj naslov «krekeri od žitarica» nije korektan, ali ja se neću baviti time što kamo spada, mene to sve skupa ne zanima, meni je to sve nekakvo zrnevlje.

Nadalje, radila sam i varijantu u koju sam uz mljevene žitarice dodavala i pahuljice: zobene, pšenične, ražene i ječmene. Dio pahuljica posve sam samljela, a dio nisam uopće usitnjavala.

Za krekere se mogu upotrijebiti i razne vrste posija (mekinja), tu verziju nisam probala jer nemam doma baš nikakvih posija.

Uz sve navedeno sastavni dio krekera su sjemenke: sezam, lan, suncokret… njih ne treba mljeti (iako, i to se može).
Mogu se dodati i začini, npr. kumin; nisam probala tu verziju, kumin mi ne odgovara u tim varijantama.

Imam fotografirane dvije verzije krekera pa ću navesti te recepte. A ako ste pročitali ovo sve što gore piše, jasno vam je da je, kako se ono kaže «samo nebo granica»; tj. možete napraviti krekere od čega god hoćete. Okus ovisi o kombinaciji sastojaka.

Krekeri od mljevenih žitarica i sjemenki I

Sastojci

100 g integralnog pšeničnog brašna (ili pšenice)

50 g heljdinske kaše

50 g ječmene kaše

50 g zobene kaše

sol, papar, mljeveni čili

2 žlice ulja

oko 300 ml tople vode

+

2 žlice sezama

2 žlice lana

4 žlice suncokretovih sjemenki

Heljdinu, ječmenu i zobenu kašu sameljite u prah (ili upotrijebite kupovno brašno).

                       Heljdina kaša                       Mljevena heljdina kaša

                      Ječmena kaša                      Mljevena ječmena kaša

 

                       Zobena kaša                         Mljevena zobena kaša

I pšenicu možete samljeti; ili kao ja, upotrijebiti kupovno integralno pšenično brašno.

Lim (oko 38 cm x 34 cm) obložite papirom za pečenje.

U posudu stavite pripremljene sastojke, dodajte sol, papar, čili i ulje. Na kraju dodajte toplu vodu i dobro promiješajte. Smjesa treba biti gnjecava, ali ne tekuća ko za palačinke.

U smjesu možete dodati sjemenke ili začine tipa kumin. Ja kumin nisam dodavala, a sjemenke sam posipala samo odozgo.

Pripremljenu smjesu odmah (prije nego se još jače zgusne)  rasporedite u pripremljeni lim u tankom sloju.

Ovisno o receptu, negdje se navodi da smjesa treba biti u sloju od 2 mm, negdje 5 mm itd.; što je smjesa deblja, duže će se peći. Ja se ne trudim to tanko razmazivati, moja je obično debela 4-5 mm.

Smjesu treba ravnomjerno rasporediti, jer ako je negdje u tanjem sloju, za vrijeme pečenja bi na tom mjestu mogla zagorjeti. Odozgo ju zagladite, možete si pomoći mokrom ili nauljenom spatulom (ja se ne trudim oko tog zaglađivanja).

Odozgo posipajte sjemenke. Pazite da budu u jednom sloju, nema smisla da budu jedne nabacane preko drugih jer se neće zalijepiti za smjesu.

Smjesu stavite u pećnicu zagrijanu na 175 stupnjeva (na srednju prečku, gornji i donji grijač uključen).

U receptima ima raznih varijacija na temu pečenja. Netko to peče najprije na visokoj temperaturi (200-220°C), pa onda na nižoj (160-180°C), a netko obrtano, prvo na niskoj pa onda na visokoj.

Ja se držim temperature od 175°C, eventualno, pred kraj pojačam na 200°C.

Nakon 5-10 min. pečenja izvadite smjesu iz pećnice i nožem ju narežite na komade (krekere željene veličine). Smjesa se dovoljno «osušila» da se može rezati (prije pečenja smjesa je pregnjecava da bi se mogla narezati). 

Vratite ju u pećnicu na 175°C i pecite oko 45 min. Pred kraj možete pojačati temperaturu i po potrebi peći oko 3 min. da se jače zapeče.

Krekeri trebaju lagano porumenjeti (s donje strane će prije dobiti boju pa imajte to u vidu) i trebaju biti suhi i hrskavi.

Sve ovo s temperaturom i dužinom pečenja – ovisi o vašoj pećnici!

Krekere ostavite da se potpuno ohlade.

Meni se dogodilo da jednu turu krekera nisam dosta pekla pa kad su se ohladili baš i nisu bili hrskavi, nego su bili mekaniji, kao nekakvi keksi. Zato sam ih opet složila na lim i još jednom zapekla – da budu hrskavi.

 

Rezanje krekera nije obavezno – možete sve ispeći u jednom komadu i ohlađeno natrgati na zalogaje željene veličine; to će biti rustikalna varijanta:)  Ni ja nisam svaku verziju narezala, a i ove verzije koje sam rezala, nisam mjerila, nego sam to samo «odokativno» narezuckala pa su krekeri različitih veličina.

Krekeri od mljevenih žitarica i sjemenki II

Sastojci

100 g raženog brašna

50 g heljdinske kaše

50 g zobene kaše

50 g pira

sol, papar, mljeveni čili

2 žlice ulja

oko 300 ml tople vode

+

2 žlice sezama

2 žlice lana

4 žlice suncokretovih sjemenki

Ovo je druga verzija koje se od prve razlikuje po tome što sam umjesto pšeničnog brašna upotrijebila raženo, a umjesto ječma, samljela sam pir. Sve drugo je isto.

Nemam fotke cijelog postupka ove verzije, ali imam nešto...

Pir treba samljeti kao i ostale sastojke...

                              Pir                                         Mljeveni pir

                                                             

Kao i u prethodnom receptu, smjesu možete narezati nakon 5-10 min. pečenja pa ju nastaviti peći još oko 45 min. pred kraj možete pojačati temperaturu i po potrebi peći oko 3 min.

Punjene knedle od griza i heljde

Ovo mogu biti punjene knedle – ako ih napunite nadjevom. A ako ih ne napunite – onda će to biti nenapunjene knedle od griza i heljde:)

Što se nadjeva tiče, možete ih puniti čime hoćete. Moj recept temelji se na ovom i ovom receptu. U jednom od njih knedle se pune špinatom i svježim sirom; u mojoj verziji pune se blitvom i Fetom.

Knedle možete poslužiti kao prilog (uz umak po želji), ali ja ih jedem kao glavno jelo:) Nemam običaj raditi neke posebne umake, najčešće ih prelijem masnoćom na kojoj sam popržila crveni luk, ili samo ugrijanom masnoćom, bez prženja luka.

Knedle (za 10ak komada)

50 g heljde (heljdine/hajdinske kaše)

500 ml mlijeka

250 g pšeničnog griza

sol, papar

muškatni oraščić

1 veliko jaje

Nadjev

1 maleni crveni luk

1 češanj češnjaka

oko 200 g blitve (ili špinata)

80 g Feta sira (može i svježi kravlji sir, može i tvrdi sir ili krem sir)

1 žlica svježeg nasjeckanog začinskog bilja po želji

sol, papar

Za knedle, u loncu zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte heljdu. Kuhajte ju oko 8 min., nemojte ju raskuhati. Kuhanu heljdu ocijedite i ostavite da se hladi.

U drugom loncu zakuhajte mlijeko pa dodajte sol i polako dodajte griz stalno miješajući pjenjačom da se ne zgruda, kuhajte da se smjesa poveže u kuglu. Maknite s vatre i ostavite da se hladi 15ak min.

U malo ohlađenu smjesu (koju možete dirati rukama) umiješajte jaje, ocijeđenu heljdu, papar i muškatni oraščić pa sve dobro promiješajte (premijesite rukama).

Ako ne želite puniti knedle, onda ne morate čitati upute o pripremanju nadjeva – nego od ove smjese vlažnim rukama oblikujte kugle, stavite ih u posoljenu kipuću vodu i kuhajte 15ak min. na slaboj vatri,  poslužite ih kao prilog s umakom po želji.

:)

A ako želite punjene knedle…

Za nadjev, blitvu operite.

Možete upotrijebiti samo zeleni dio lista, ili sve zajedno: i list i bijelu stabljiku – nju treba sasvim sitno nasjeckati! 

Ja sam upotrijebila listove blitve zajedno sa stabljikom.

 

Odrežite gornji zeleni dio lista. Bijeli, debeli dio stabljike sasvim sitno nasjeckajte.

U loncu zakuhajte vodu i posolite ju pa dodajte nasjeckane stabljike blitve i kuhajte ih oko 4 min. Zatim dodajte zeleni list blitve i sve zajedno kuhajte još oko 2 min.

Kuhanu blitvu ocijedite i odmah ju isplahnite hladnom vodom da se ohladi pa ju opet ocijedite. Rukama istisnite što više tekućine iz blitve.

Usitnite ju sjeckajući ju nožem na dasci za rezanje.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.

U loncu zagrijte ulje i na njemu popržite luk pa dodajte svježu blitvu i pržite ju  da sva tekućina ispari.

Gotovu smjesu ostavite da se ohladi.

Feta sir zdrobite na komade.

Ako upotrebljavate svježi kravlji sir, dobro ga ocijedite.

Zdrobljeni sir pomiješajte s (mlakom) blitvom, začinite solju i paprom.

Od smjese oblikujte 10ak kuglica (hrpica).

Smjesa je «gnjecava» (ovisno o tome koliko je tekućine isparilo iz blitve i koliko dobro je sir ocijeđen) – kuglice/hrpice ne trebaju biti čvrste, cilj nije dobiti čvrstu/suhu smjesu  jer to je nadjev, on treba biti vlažan. No, ako je nadjev jako «voden» možete dodati npr. malo krušnih mrvica.

Smjesu od griza i heljde također podijelite na 10ak dijelova. Vlažnim rukama spljoštite svaki dio među dlanovima, da dobijte okruglaste oblike i u svaki zamotajte kuglicu nadjeva.

 

U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i dodajte knedle. Pazite da se ne zalijepe za dno, prođite kuhačom ispod njih. Kad isplivaju na površinu kuhajte ih na slaboj vatri 15ak min.

Kuhane knedle izvadite rupičastom žlicom.

Prelijte ih masnoćom (s poprženim lukom) ili poslužite uz umak po želji.

Popečci od palente i pahuljica (sa zelenjavom)

Ovaj recept za popečke temelji se na 2-3 recepta s Interneta. U mojoj interpretaciji ti recepti doživjeli su izmjene i spojeni su u jedan recept:)

Pisala sam već da volim prženu hranu pa su popečci česti na mojem repertoaru. Kad je riječ o ovakvim vrstama popečaka, često čujem onu foru da se popečci umjesto prženjem na masnoći mogu pripremiti pečenjem u pećnici. Da, to se može pripremiti u pećnici – ali meni je taj finalni proizvod katastrofalan! Naravno, to se ispeče, može se čak i pojesti – ali kako je to neukusno! Ajme, jeza me hvata kad se sjetim popečaka pečenih u pećnici, od njih bježim glavom bez obzira. Kad mi netko kaže da su takvi "popečci zdraviji od prženih" redovito mi glavom proleti misao: "da, to zdravlje možeš okusiti!" (u smislu - da je sva zdrava hrana meni uglavnom neukusna!). Ja priznajem samo popečke pržene u masnoći:)

Sastojci (za 15ak komada)

125 g instant kukuruzne palente (griza)

125 g zobenih pahuljica (mogu i ječmene, pšenične i ražene)

600 ml vode

500 g blitve ili špinata ili kelja i sl.

1 crveni luk

2 češnja češnjaka

sol, papar

Za prženje

krušne mrvice ili sezam za uvaljati popečke

masnoća

U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i miješajući pjenjačom dodajte palentu i pahuljice. Kuhajte oko 1 min. stalno miješajući.

Kuhanu palentu maknite s vatre. Ostavite ju da se hladim da ju možete dirati rukama.

Kakvu god zelenjavu upotrijebili, trebate ju ubaciti u zakuhanu vodu i kratko prokuhati (blanširati).

Možete upotrijebiti 500 g špinata ili kelja, može i kupus. Ili 500 g samo zelenog dijela blitve, tj. list bez stabljike, a možete upotrijebiti i 500 g listova zajedno sa stabljikom, no, onda stabljiku trebate dobro usitniti.

Ja sam upotrijebila listove blitve zajedno sa stabljikom.

Blitvu operite i odrežite joj gornji zeleni dio lista. Bijeli, debeli dio stabljike sasvim sitno nasjeckajte.

U loncu zakuhajte vodu i posolite ju pa dodajte nasjeckane stabljike blitve i kuhajte ih oko 4 min. Zatim dodajte zeleni list blitve i sve zajedno kuhajte još oko 4 min.

Kuhanu blitvu ocijedite i odmah ju isplahnite hladnom vodom da se ohladi pa ju opet ocijedite. Rukama istisnite što više tekućine iz blitve.

Usitnite ju sjeckajući ju nožem na dasci za rezanje.

Ako upotrebljavate špinat (ili kelj), operite ga, u loncu zakuhajte vodu i posolite ju pa dodajte pripremljeno lišće i kuhajte ga oko 5 min. Kad je kuhano odmah ga ocijedite i isplahnite hladnom vodom da se ohladi pa ga opet ocijedite. Rukama istisnite što više tekućine.

Ocijeđeno lišće usitnite nožem.

Obje vrste luka očistite i sitno nasjeckajte.

Hladnoj (mlakoj) smjesi od palente i pahuljica dodajte narezane, blanširane listove, obje vrste luka i sve začinite solju i paprom. Rukama sve dobro «premijesite» da se sastojci povežu.

Vlažnim rukama oblikujte okrugle popečke debljine oko 1,5 cm.

Po želji, uvaljajte ih u krušne mrvice (preporučujem!) ili sezam (ne preporučujem(!), iako - na fotkama baš ta verzija sa sezamom jer ja volim sezam).

Iako volim sezam, nemam običaj popečke uvaljati u njega jer četvrtina tog zrnja spadne s popečaka za vrijeme pečenja, i onda mi to zrnje ostane plivati u tavi i "moram" ga baciti. 
Ako se ipak odlučim za tu varijantu sa sezamom, da ne bih na kraju bacila taj "poprženi" sezam koji spadne s popečaka, nastojim ga nekamo utrpati. 

Najčešće, po potrebi ocijedim višak masnoće, i tim sezamom začinim neko kuhano povrće, npr. karfiol, prokulicu, mahune, itd.

U neprianjajućoj tavi zagrijte malo masnoće i pržite popečke na laganoj vatri s jedne i druge strane da lagano porumene.

Pečene popečke vadite na papirnati ubrus da upije višak masnoće.

Lazanje sa šljivama

Do prije par tjedana stalno sam slatke, voćne lazanje radila po receptu za Lazanje s višnjama, nisam ih radila samo s višnjama, upotrebljavala sam i drugo voće, a bilo je i «varijacija na temu» nadjeva od pudinga.

Nadavano sam isprobala recept za Lazanje sa šljivama sa stranice Chefkoch.de, taj recept je drugačiji od onog za Lazanje s višnjama, ali meni se i taj sviđa.

U originalu nadjev se radi od maslaca, brašna i mlijeka (kao bešamel umak) i na kraju se umiješa jogurt od vanilije. Ja umjesto brašna, upotrebljavam puding od vanilije u kombinaciji s brašnom/Gustinom, a na kraju dodam jogurt kakav imam: nekad voćni, nekad obični mliječni, a kad nisam imala jogurta, upotrijebila sam kiselo vrhnje.

Umjesto 1 kg šljiva ja ih stavim manje, jer je meni to inače pregnjecavo, (šljive kakve ja imam (sa stabla u vrtu) ispuste puno soka).

Sastojci

tijesto za lazanje koje ne treba kuhati

Nadjev

0,6 – 1 kg svježih šljiva

cimet

2 žlice margarina/maslaca

3 žlice brašna (ili 1 prašak za puding od vanilije i 1 žlica brašna/kukuruznog škroba (Gustin))

500 ml mlijeka

2 vanilin šećera

oko 3 žlice šećera

250 g jogurta (od vanilije, ali može i obični mliječni, može i voćni, može i kiselo vrhnje)

Šljive operite, očistite i narežite na četvrtine.

U loncu rastopite 2 žlice margarina pa dodajte brašno (ili prašak za puding i brašno/Gustin), kratko popržite pa zalijte mlijekom, miješajte pjenjačom da se ne zgruda. Kad zakuha, kuhajte oko 1 min. stalno miješajući. Kuhanu smjesu maknite s vatre i odmah umiješajte obje vrste šećera. Smjesu ostavite da se hladi 5-10 min., a zatim umiješajte jogurt (ili vrhnje). Po potrebi dodajte još šećera.

Posudu za pečenje namastite po dnu i stranicama. Na dno razmažite sasvim malo (tople) smjese od jogurta i na to složite prvi sloj tijesta za lazanja pa ih premažite s malo smjese od jogurta i na to složite dio šljiva koje posipajte s malo cimeta. Njih pokrijte listovima tijesta, pa opet redajte smjesu od jogurta, na nju šljive s cimetom, itd. Broj slojeva ovisi o tome u kako velikoj posudi radite lazanje.

Završite slojem tijesta za lazanje koje odozgo premažite smjesom od jogurta.

Lazanje stavite u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i pecite ih oko 40 min.

Na kraju možete pojačati temperaturu i npr. uključiti gornji grijač da se odozgo jače zapeku.

Pečene lazanje ostavite da se hlade oko 40 min. (dok su vruće, gnjecave su, bolje ih je poslužiti tople/mlake). Po želji, posipajte ih šećerom u prahu.

Pužići s narančom i čokoladom

Recept za ove pužiće prvo sam vidjela na stranici Chili und ciabatta, i tamo piše da je preuzet sa stranica Bon appetit, no ja ga na tim stranicama nisam našla, ali naknadno sam otkrila da ga ima na stranici En petit chef. Kad se recepti s tih dvaju stranica usporede, vidi se da ima razlika; a moja verzija se opet razlikuje od oba spomenuta recepta:DDD

Umjesto kupovnih čokoladnih komadića ja upotrebljavam nasjeckanu čokoladu za kuhanje, meni kupovne «suzolike» čokoladne kapljice nisu ukusne.

Pisala sam već da ne volim slatko vrhnje, pa ga ni u ovom receptu ne upotrebljavam. Za prelijevanje pužića upotrebljavam biljni šlag (ovo nije prvi put da pečem neku slasticu prelijanu biljnim šlagom – već sam se više puta uvjerila da biljni šlag najnormalnije podnosi «pečenje» u pećnici i nema nikakvih problema:)

Kao što ne volim slatko vrhnje, ne volim ni maslac – pa obavezno upotrebljavam margarin.

Za preljev, umjesto kupovnog likera od naranče, upotrijebila sam domaći. Prošle godine sam u alkohol potopila koru naranče i šećer. Narančina kora ispustila je aromu, a šećer se rastopio i to je liker od naranče. Budući da sam taj liker radila od čistog alkohola, prejak je (barem meni) da bi se pio sam, ali u redu je kad 1-2 žlice treba dodati u neki kolač.

No, kod pripreme ovih pužića liker možete i izostaviti (ili možete upotrijebiti npr. rum).

Što se glazure od šećera u prahu tiče, primijetila sam da u receptima za slastice od dizanog tijesta često piše da ih treba premazati (štoviše, glazirati) tom glazurom. I obavezno je u receptu navedena neka ogromna količina šećera u prahu. Ja takve šećerne glazure stavljam na biskvitne kolače tipa kuglof, ili na npr. kuglof od dizanog tijesta; ali ne na ovakve pužiće/ružice.
Često radim pužiće/ružice od dizanog tijesta s nadjevom od šećera i cimeta, ali ne radim uvijek po istom receptu, nego povremeno isprobavam različite – famozno mi je što u većini recepata za te pužiće/ružice s cimetom piše da ih treba glazirati glazurom od šećera. Koliko god puta i po kojem god receptu sam radila pužiće/ružice s cimetom – još nikad na njih nisam stavila tu glazuru od šećera, meni je to jednostavno višak.

Samo jednom stavila sam tu glazuru od šećera na dizane pužiće - i to baš na ove (ali, nisam ih glazirala, nego tek prošarala nitima). Ipak, i dalje ostajem pri svome - smatram da ta glazura uopće nije potrebna: em su pužići nadjeveni čokoladom, margarinom/maslacem i šećerom, em su zalijani biljnim šlagom/slatkim vrhnjem uz dodatak likera – meni ništa drugo tu ne treba.

A sad malo o količini šećera za glazuru: u originalu se upotrebljava oko 125 g šećera - tom količinom glazure možete obilno premazati (glazirati) cijeli kolač! Meni je to glaziranje besmisleno i zato sam upotrijebila 1 žlicu šećera u prahu, par kapi soka i dobivenom smjesom prošarala sam mlake pužiće tankim nitima (čak mi je i ostalo malo te glazure).

Ja te niti radim pomoću slastičarske šprice, smjesa treba biti gusta pa baš i nije lako «tiskati» takve tanke «niti» iz šprice, ali ide nekako.
Na vama je da odlučite želite li pužiće glazirati ili prošarati nitima ili ćete to sve preskočiti:)

Tijesto

150 ml mlijeka

50 g svježe iscijeđenog narančinog soka

60 g margarina/maslaca

1jaje

50 g šećera

pola čajne žlice soli

sitno naribana kora 1 naranče (pazite da ribate samo vanjski narančasti sloj kore, bijeli unutrašnji dio je gorak:(

1 suhi kvasac (7 g)

550 g glatkog brašna

Nadjev

90 g mekanog margarina/maslaca

100 g šećera

150 g nasjeckane čokolade za kuhanje (ili kupovnih komadića čokolade, tzv. čokoladnih kapljica)

Preljev

120 g slatkog vrhnja ili biljnog šlaga sobne temperature

1-2 žlice likera od naranče (Grand Marnier, Cointreau)

Glazura (po želji)

- za "šećerne niti": 1 puna žlica šećera u prahu; ili - za "kompletno glaziranje": oko 125 g šećera u prahu

par kapi svježe iscijeđenog narančinog soka

Za tijesto, u lončić stavite mlijeko, narančin sok i maslac pa miješajte na laganoj vatri da se maslac rastopi, maknite s vatre prije nego zakuha.

U manjoj posudi vilicom umutite jaje, dodajte šećer, narančinu koru i sol pa sasvim polako, u tankom mlazu,  dolijevajte toplo mlijeko, stalno miješajući pjenjačom da dobijete glatku tekućinu.

U odgovarajuću posudu stavite brašno i kvasac pa dodajte mlaku tekućinu i zamijesite tijesto. Mijesite ga oko 5 min., zatim ga stavite u posudu, pokrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom, oko pola sata.

Okruglu posudu za pečenje (promjera oko 30 cm) obložite papirom za pečenje. Margarin/maslac sobne temperature dobro izmiješajte ili izmiksajte da bude maziv.

Dignuto tijesto premijesite i podijelite na dva dijela.

Jedan dio tijesta razvaljajte u pravokutnik (oko 45 cm x 30 cm), tijekom valjanja pričekajte 1-2 min. da se tijesto malo odmori, tako ćete ga lakše razvaljati.

Tijesto premažite s 45 g mekanog margarina i posipajte s 50 g šećera i 75 g nasjeckane čokolade. Narolajte ga i dobivenu rolu narežite na komade/šnite dužine 3-4 cm (ja sam svaku rolu narezala na 8 komada pa sam imala ukupno 16 pužića, a u originalu se svaka rola reže na 12 komada pa se dobiju ukupno 24 pužića). 

Narezane šnite složite u posudu za pečenje da uspravno stoje.

Na isti način razvaljate i preostali komad tijesta, nadjenite ga ostatkom margarina/maslaca, šećera i čokolade, narolajte ga i narežite.

Ako se šećer i čokolada prosipaju po stolu dok režete šnite, sve što se prosulo skupite i posipajte po pužićima složenim u limu.

Posudu pokrijte krpom i ostavite na toplom oko pola sata.

Slatko vrhnje ili biljni šlag pomiješajte s likerom i prelijte pužiće nakon što su se oko pola sata dizali. 

 Pužiće stavite u pećnicu zagrijanu na 190 stupnjeva i pecite ih oko 25 min. Tada ih pokrijte aluminijskom folijom i pecite još 15ak min.

Pečene pužiće ostavite da se ohlade.

Ako pužiće želite "prošarati" glazurom, tj. "šećernim nitima", 1 žlicu šećera u prahu pomiješajte s par kapi soka da dobijete gustu smjesu. Pripremljenom smjesom ukrasite mlake ili hladne pužiće (smjesu možete staviti u slastičarsku špricu pa njome «prošarati» pužiće ili ju možete nakapati po pužićima pomoću žlice).

Naravno, možete i oko 125 g šećera pomiješati s malo soka, kao što se radi u originalnom receptu, pa pužiće odozgo "glazirajte" svom tom smjesom.

Kuhani štrukli

Većina zna što su štrukle/štrukli, ali da ponovim: to su jastučići od domaćeg vučenog tijesta (najčešće) nadjeveni sirom te kuhani u vodi ili pečeni u pećnici, ili kuhani u vodi pa zapečeni u pećnici. Što se tog kuhanja/pečenja tiče, u mojem obitelji, štrukli su isključivo kuhani, kad  se to peče u pećnici - to kod nas nisu štrukli, nego je to neka varijanta štrudle/savijače od vučenog tijesta – koja je prije pečenja narezana na komade. Naravno, štrudla/savijača se ne reže na komade prije pečenja u pećnici – pa su zato ti narezani, pečeni štrukli  shvaćeni kao nekakva «čudna, prvo narezana, pa ispečena štrudla». 

Dakle, ako je (sirom) nadjeveno vučeno (narezano) tijesto pečeno u pećnici – to je kod nas isključivo štrudla/savijača – neovisno o tome je li prije pečenja premazana/zalijana maslacem, vrhnjem, uljem ili nečim trećim - i nitko to ne doživljava kao štrukle!

Ali, u nekim krajevima, štrukli se peku u pećnici, pa zato postoje i kuhani i pečeni štrukli (iako, kako rekoh, kod nas pečeni štrukli jednostavno ne postoje; kao ni oni prvo kuhani, pa onda zapečeni).

Ovo da su pečeni štrukli kod nas shvaćeni kao nekakva jako čudna savijača/štrudla, govorim na temelju stečenog iskustva.
Radila sam ja jednom tzv. «pečene štrukle»: domaće vučene kore nadjevene
sirom – narezala sam na komade (jastučiće, štrukle), ali umjesto da ih kuham, posložila sam ih u lim, zalijala vrhnjem i ispekla u pećnici. Moji su u čudu gledali «Pa kakva je to savijača/štrudla?», «Zašto je to narezano na komade prije pečenja?», «Kad je narezano na komade, zašto je pečeno u pećnici, a ne skuhano?», itd. – svi su se jednoglasno složili da je to nekakva narezana pa ispečena savijača/štrudla, tj. da to nikako nisu štrukli i još su prigovarali i «Zašto je to zalijano s toliko vrhnja?», iako sam stavila puno manje vrhnja, nego što je pisalo u receptu po kojem sam radila.

Zato više nikad nisam došla na ideju da to pečem – kod nas se štrukli isključivo kuhaju.

Ne mogu se pohvaliti da često kuham štrukle. Radim 1-2 puta godišnje: ja ih ne jedem - pa nemam motivaciju  pripremati ih, ali, svi oko mene ih obožavaju, pa se potrudim povremeno ih napraviti. Kad ih radim, obavezno radim duplu mjeru (od 500 g brašna; radim 4 kore). A ako ima strpljenja i nadjeva - onda skupim sve one zadebljane dijelove koje sam odrezala s četiri razvučene kore – pa to malo premijesim (iako izgleda «žilavo»), malo razvaljam, namažem uljem, ostavim da odstoji – i onda razvučem još jednu koru – i radim još jednu turu štrukli; ali to radim samo ako sam jako dobro raspoložena; inače ti odrezani zadebljani komadi završe u smeću.

U mojoj obitelji štrukli se tradicionalno prelijevaju rastopljenim družđicama, tako je moja baka uvijek radila. No, ja zadnjih godina češće upotrebljavam krušne mrvice (verzija s puno masnoće, a malo mrvica).

Tijesto

250 g glatkog brašna

1 jaje

1 žlica ulja

1 žlica octa

prstohvat soli

oko 150 ml mlake vode

+

ulje za premazivanje

Nadjev

oko 400 g svježeg sira

1 jaje

2-3 žlice kiselog vrhnja

sol, šećer

Preljev

krušne mrvice

ulje

Za tijesto, u posudu stavite sve sastojke i postupno dodavajte vodu, količina vode ovisi o kvaliteti brašna (koliko je sitno mljeveno). Zamijesite glatko tijesto, mijesite ga oko 5 min.

(«Tradicionalno» - u tijesto  se stavlja jaje: ja zaobilazim tradiciju kad nemam jaja; i ovo tijesto na fotografijama rađeno je bez jaja; naravno, onda je potrebno više vode. Doma sam imala samo jedno jedino jaje koje sam stavila u nadjev.)

Tijesto podijelite na dva dijela.

Na lagano pobrašnjenom stolnjaku valjkom razvaljajte jedan komad tijesta (u  mali pravokutnik ili krug promjera 15-20 cm) i s gornje strane ga tanko premažite uljem. Ostavite tijesto da odstoji 15ak min.

Tijesto počnite razvlačiti od sredine, provucite ruke (dlanove, nadlanice, po potrebi i podlaktice) pod tijesto i lagano ga vucite. Zatim strpljivo, lagano i pažljivo nastavite vući krajeve tijesta u svim smjerovima  (najbolje hodajući oko stola, ako možete; ja nemam taj luksuz). 

Razvučena kora treba biti tanka kao papir, tj. prozirna. Od jednog komada tijesta možete razvući četvrtastu koru dimenzija, oko 50 cm x 80 cm, a ako ste spretni, može biti i veća.

Zadebljane krajeve tijesta odrežite oštrim nožem. Razvučenu koru ostavite da se suši oko 5 min.

(Ako kora ima par manjih rupica, nema veze. A ako se dogodi da kora jako popuca, jednostavno ponovno sve zamijesite i oblikujte tijesto u kuglu, tijesto će izgledati pomalo žilavo, ali stanjite ga valjkom u krug promjera 10ak cm, premažite uljem i ostavite da odstoji – i onda ga ponovno krenite razvlačiti.)

Pomiješajte sve sastojke za nadjev da dobijete glatku smjesu.

Možete staviti više šećera ili soli, ovisno o tome želite li slatke ili slane štrukle.

U mojoj obitelji tradicionalno se rade bljutavo-neutralni štrukli – niti su slatki, niti su slani – meni to, blago rečeno, ništa ne valja, ali svi oko mene se ubijaju u tome pa im zato pripremam tu neutralnu verziju. Probala sam napraviti slatku verziju – ta varijanta se mojim ukućanima nije svidjela, a ni slana nije prošla puno bolje: neutralno-bljutava varijanta je (iz meni neshvatljivih razloga) jednostavno najpopularnija.

Na razvučenu koru rasporedite nadjev: možete ga staviti na cijelu koru, ili samo na polovicu. Najbolje  je nadjev razbacati u hrpice pa ga lagano razmazati žlicom, pazite da tijekom razmazivanja nadjeva ne poderete koru.

Kad ste na tijesto rasporedili nadjev, namotajte ga pomoću stolnjaka: odižite tkaninu ispod tijesta da se ono «kotrlja», tj. prebacuje preko nadjeva.

Pobrašnjenom drškom kuhače «oblikujte» štrukle, tj. pritisnite drškom narolanu savijaču da oblikujete jastučiće.

Na mjestu gdje se tijesto slijepilo kad ste ga «pritisnuli»  kuhačom, prerežite rubom tanjura – da dobijete četvrtaste oblike (štrukle).

Najbolje je da već imate zakuhanu vodu da štrukle odmah kad ih narežete, možete staviti u lonac; jer ako narezani jastučići stoje na stolu mogu se zalijepiti za podlogu, mogu se "rastvarati", itd. 

  

U loncu zakuhajte vodu, posolite ju i odmah dodajte izrezane štrukle. Pazite da se ne zalijepe za dno lonca, lagano prođite kuhačom po dnu.

Kad voda ponovno zakuha, smanjite temperaturu na najslabiju i kuhajte štrukle 10ak min.

Kuhane štrukle izvadite rupičastom žlicom.

Na opisani način napravite štrukle i od drugog dijela tijesta.

Na zagrijanom ulju popržite krušne mrvice i poslužite ih sa štruklima.

U mojoj obitelji je običaj da se sasvim malo mrvica poprži u većoj količini masnoće, tj. mrvice plivaju  u tekućoj masnoći i kuhane štrukle se time prelijavaju.

Druga mogućnost je da na manje masnoće popržite veću količinu mrvica – pa ćete imati potpuno suhe popržene mrvice kojima trebate posipati štrukle (ta varijanta nije popularna u mojoj obitelji pa ja tako ne radim).