Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

21. 10. 2011.

Krekeri od mljevenih žitarica i sjemenki


Pisala sam već da volim samo bijelo pšenično brašno. Pa je logično da ne volim ni integralno pšenično brašno, ni raženo, ni heljdino, ni zobeno, ni ječmeno, ni pirovo itd. Općenito, te «danas nesvakidašnje» vrste brašna meni imaju tako odbojan, a nametljiv i intenzivan okus da mi potpuno pokvare doživljaj toga što jedem. Najveći domet u upotrebi takvih vrsta brašna meni je pšenično integralno brašno te raženo brašno. Povremeno kupim te dvije vrste brašna kad isprobavam neki recept koji me zanima, ali naravno, nikad ne potrošim sve brašno za jedan recept. A kako ja to brašno ne volim: nemam ga kamo potrošiti, duri mi se u ormaru po godinu dana, tu i tamo ubacim 50ak g toga nekamo, samo da ga potrošim.

Kad je riječ o nabavi nesvakidašnjih vrsta brašna, pšenično integralno brašno i nije nesvakidašnje, najlakše ga je nabaviti, njega ima svaka prodavaonica koja drži do sebe. Raženo brašno također se može lako nabaviti, nema ga baš svaka prodavaonica, ali može se naći u većim trgovačkim centrima.
Što se tiče heljdinog, ječmenog i zobenog brašna: njih je teže nabaviti i skupa su ko suho zlato! A ja za njih ne bih dala ni lipe!
Nisam ja za taj tip namirnica i pripremanje jela od toga. 

Zadnjih dana imala sam slobodnog vremena pa sam u kompjutorskim folderima nabasala na davno spremljene recepte za slane krekere od pšenice, heljde, ječma i zobi – ali pšenicu, heljdu, ječam i zob treba samljeti.


Da bi ječam, zob, heljda itd. došli na police trgovina obrađuju se na određene načine (npr. bruse i po nekoliko puta, ljušte, čiste, suše, itd.) i onda se u trgovinama najčešće mogu naći pod nazivom heljdina kaša, ječmena kaša i zobena kaša. No, ima i ambalaže na kojoj ne piše npr. ječmena kaša, nego ječam; a vidi se da je to zapravo ječmena kaša; pa se i u govoru ili receptima ustalio pojma npr. ječam, zob, heljda – a zapravo se misli na te namirnice u prerađenom smislu: kao kaša.
Dakle, heljdina kaša, ječmena kaša i zobena kaša zapravo su prerađena zrna heljde, ječma i zobi – a namijenjena su pripremi hrane u domaćinstvima.

Uvijek imam doma ječma, heljde i zobi, ili da budem korektna: ječmene, heljdine i zobene kaše (nisam luda za tim namirnicama, ali jedem ih malo za promjenu), no, mene spomenuti krekeri baš i nisu zanimali kao grickalice (kad želim neke slane krekere/grickalice – kupim ih), ali bila mi je zanimljiva ideja s mljevenjem sastojaka.
I tako sam odlučila pokušati samljeti namirnice u mlincu za kavu – baš me zanimalo što će biti od toga.

Pšenice nisam imala doma, pa sam odlučila smjesu za krekere napraviti uz dodatak kupovnog integralnog pšeničnog brašna, ali heljdu, ječam i zob sam samljela.

Krekeri nisu bili loši, pikantno sam ih začinila, tj. natrpala sam puno papra i čilija da sakriju okuse koje ne volim. Dobri su za grickanje kad nemam drugog posla (iako bih ja radije jela prženi čips od krumpira).

Ohrabrena tim mljevenjem sastojaka u mlincu za kavu, nastavila sam eksperimentirati. Tako mlinac za kavu barem nečemu služi – kavu u njemu nisam mljela već 10-15 godina, u njemu meljem jedino začine i ostatak vremena mlinac skuplja prašinu. No, ionako je već na izdisaju, ne znam u čemu ću mljeti začine kad mi taj mlinac crkne. Ima li gdje za kupiti mlinac za kavu? Ja ih nigdje ne viđam.

Dakle, pokušala sam još neke varijacije na temu mljevenja sastojaka za krekere. U drugoj varijanti upotrijebila sam kupovno raženo brašno, a samljela sam heljdu, ječam i pir.

Podrazumijeva se da je sve što sam samljela bilo krupnije - npr. moja u mlincu za kavu samljevena heljda bila je krupnija nego što je kupovno heljdino brašno. Ali to nije utjecalo na izradu smjese, niti su se u krekerima osjetili krupniji komadi nečega.
Naravno, umjesto svog tog mljevenja ječma, heljde, zobi, pira, pšenice itd. možete kupiti potrebne vrste brašna. Kako rekoh, meni ne pada na pamet  to kupovati i nemam namjeru ubuduće ih upotrebljavati – a za ove (jednokratne) eksperimente s krekerima meni je baš bilo fora mljeti namirnice u mlincu za kavu.

Vidjela sam i recept za krekere u koji se osim mljevene pšenice, ječma, itd. dodaje mljeveni kamut – nemam ga doma pa nisam probala. Razmišljala sam o mljevenju prosa, amaranta, kus-kusa… – ali te varijante nisam isprobala. 

Mala napomena: znam da npr. heljda ne spada među žitarice nego po botaničkim svojstvima samo sliči žitaricama, a u postu spominjem i druge sastojke od kojih bi se mogli napraviti krekeri (npr. kus-kus) - pa moj naslov «krekeri od žitarica» nije korektan, ali ja se neću baviti time što kamo spada, mene to sve skupa ne zanima, meni je to sve nekakvo zrnevlje.


Nadalje, radila sam i varijantu u koju sam uz mljevene žitarice dodavala i pahuljice: zobene, pšenične, ražene i ječmene. Dio pahuljica posve sam samljela, a dio nisam uopće usitnjavala.
Za krekere se mogu upotrijebiti i razne vrste posija (mekinja), tu verziju nisam probala jer nemam doma baš nikakvih posija.

Uz sve navedeno sastavni dio krekera su sjemenke: sezam, lan, suncokret… njih ne treba mljeti (iako, i to se može).
Mogu se dodati i začini, npr. kumin; nisam probala tu verziju, kumin mi ne odgovara u tim varijantama.


Imam fotografirane dvije verzije krekera pa ću navesti te recepte. A ako ste pročitali ovo sve što gore piše, jasno vam je da je, kako se ono kaže «samo nebo granica»; tj. možete napraviti krekere od čega god hoćete. Okus ovisi o kombinaciji sastojaka.


Krekeri od mljevenih žitarica i sjemenki I


Sastojci
100 g integralnog pšeničnog brašna (ili pšenice)
50 g heljdinske kaše
50 g ječmene kaše
50 g zobene kaše
sol, papar, mljeveni čili
2 žlice ulja
oko 300 ml tople vode
+
2 žlice sezama
2 žlice lana
4 žlice suncokretovih sjemenki


Heljdinu, ječmenu i zobenu kašu sameljite u prah (ili upotrijebite kupovno brašno).

                       Heljdina kaša                       Mljevena heljdina kaša


                      Ječmena kaša                      Mljevena ječmena kaša

 
                       Zobena kaša                         Mljevena zobena kaša


I pšenicu možete samljeti; ili kao ja, upotrijebiti kupovno integralno pšenično brašno.

Lim (oko 38 cm x 34 cm) obložite papirom za pečenje.

U posudu stavite pripremljene sastojke, dodajte sol, papar, čili i ulje. Na kraju dodajte toplu vodu i dobro promiješajte. Smjesa treba biti gnjecava, ali ne tekuća ko za palačinke.
U smjesu možete dodati sjemenke ili začine tipa kumin. Ja kumin nisam dodavala, a sjemenke sam posipala samo odozgo.

Pripremljenu smjesu odmah (prije nego se još jače zgusne)  rasporedite u pripremljeni lim u tankom sloju.
Ovisno o receptu, negdje se navodi da smjesa treba biti u sloju od 2 mm, negdje 5 mm itd.; što je smjesa deblja, duže će se peći. Ja se ne trudim to tanko razmazivati, moja je obično debela 4-5 mm.

Smjesu treba ravnomjerno rasporediti, jer ako je negdje u tanjem sloju, za vrijeme pečenja bi na tom mjestu mogla zagorjeti. Odozgo ju zagladite, možete si pomoći mokrom ili nauljenom spatulom (ja se ne trudim oko tog zaglađivanja).



Odozgo posipajte sjemenke. Pazite da budu u jednom sloju, nema smisla da budu jedne nabacane preko drugih jer se neće zalijepiti za smjesu.


Smjesu stavite u pećnicu zagrijanu na 175 stupnjeva (na srednju prečku, gornji i donji grijač uključen).
U receptima ima raznih varijacija na temu pečenja. Netko to peče najprije na visokoj temperaturi (200-220°C), pa onda na nižoj (160-180°C), a netko obrtano, prvo na niskoj pa onda na visokoj.
Ja se držim temperature od 175°C, eventualno, pred kraj pojačam na 200°C.

Nakon 5-10 min. pečenja izvadite smjesu iz pećnice i nožem ju narežite na komade (krekere željene veličine). Smjesa se dovoljno «osušila» da se može rezati (prije pečenja smjesa je pregnjecava da bi se mogla narezati). 


Vratite ju u pećnicu na 175°C i pecite oko 45 min. Pred kraj možete pojačati temperaturu i po potrebi peći oko 3 min. da se jače zapeče.
Krekeri trebaju lagano porumenjeti (s donje strane će prije dobiti boju pa imajte to u vidu) i trebaju biti suhi i hrskavi.

Sve ovo s temperaturom i dužinom pečenja – ovisi o vašoj pećnici!




Krekere ostavite da se potpuno ohlade.

Meni se dogodilo da jednu turu krekera nisam dosta pekla pa kad su se ohladili baš i nisu bili hrskavi, nego su bili mekaniji, kao nekakvi keksi. Zato sam ih opet složila na lim i još jednom zapekla – da budu hrskavi.
 


Rezanje krekera nije obavezno – možete sve ispeći u jednom komadu i ohlađeno natrgati na zalogaje željene veličine; to će biti rustikalna varijanta:)  Ni ja nisam svaku verziju narezala, a i ove verzije koje sam rezala, nisam mjerila, nego sam to samo «odokativno» narezuckala pa su krekeri različitih veličina.



Krekeri od mljevenih žitarica i sjemenki II



Sastojci
100 g raženog brašna
50 g heljdinske kaše
50 g zobene kaše
50 g pira
sol, papar, mljeveni čili
2 žlice ulja
oko 300 ml tople vode
+
2 žlice sezama
2 žlice lana
4 žlice suncokretovih sjemenki


Ovo je druga verzija koje se od prve razlikuje po tome što sam umjesto pšeničnog brašna upotrijebila raženo, a umjesto ječma, samljela sam pir. Sve drugo je isto.

Nemam fotke cijelog postupka ove verzije, ali imam nešto...

Pir treba samljeti kao i ostale sastojke...

                              Pir                                         Mljeveni pir
                                                             
Kao i u prethodnom receptu, smjesu možete narezati nakon 5-10 min. pečenja pa ju nastaviti peći još oko 45 min. pred kraj možete pojačati temperaturu i po potrebi peći oko 3 min.



Broj komentara: 6:

  1. Uh ovo je prava stvar.Ne bih s nikad setila a volim ovakve krekere;)Super;0

    OdgovoriIzbriši
  2. super su mi tvoji detaljni recepti, krekeri mi se baš doapdaju. Ja sam heljdino brašno probala 2-3 puta, u palačinkama, ima specifičan okus i ok mi je. Raženo mi se više sviđa. Tu i tamo eksperimentiram i nemam ništa protiv, dapače, ali nekako ipak na kraju najčešće koristim obično bijelo brašno jer su mi kiflice i kruh od njega najmekši, najukusniji i nekako najviše domaći :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Obe vrste krekera mi se svidjaju.I ja pravim krekere,ali moram probati ove tvoje vezije,jer ih tamanimo:))Pozz

    OdgovoriIzbriši
  4. Predivni su krekeri, sviđaju mi se oba recepta i pristalica sam zdrave ishrane, a ovo je upravo to...

    OdgovoriIzbriši
  5. Dzoli;
    probaj:)

    Tamara;
    Hvala:) I meni se najviše sviđaju tijesta od bijelog brašna:) ali to je stvar ukusa, navike...

    Maja;
    probaj:)

    Zora;
    da, ovo su definitivno tzv. zdravi recepti, slučajno su zalutali ovamo, u suprotnosti su s onim što piše na vrhu bloga. Ja ne podržavam zdravu prehranu i nemam namjeru ponovno raditi ovakve krekere (možda, kad ću imati viška vremena). Kad se meni jedu neke slane grickalice, ja si ih kupim, i to uglavnom nezdrave i masne jer takve volim.

    OdgovoriIzbriši
  6. Very gooԁ poѕt. I defіnitelу love this website.

    Keep it up!

    my website; Read More

    OdgovoriIzbriši