Foto

Dragi posjetitelji bloga... dobrodošli.

Ako tražite recepte za zdravu prehranu, na pogrešnoj ste adresi: ovaj blog krcat je receptima za nezdravu prehranu. Osim toga, ovaj blog nije posvećen fotografiranju hrane (ja par puta okinem mobitelom, tek toliko, da imam kakvu takvu fotografiju), zato - nemojte očekivati "umjetničke fotografije".
* * *
Nadalje, na blogu se ne nalaze samo recepti za jela koja ja volim; ima tu puno toga što ja ne volim, ali
«igrom slučaja» našlo se na blogu. Smatram da imam pravo napisati da se meni nešto ne sviđa, pa neka Vas ne šokira kad se negativno očitujem o nekom receptu.

* * *
Što se tematike tiče, ovaj blog spada među hrvatske food-blogove. Po toj logici očito i ja spadam među food-blogere, no, prema vlastitoj želji ne sudjelujem u «akcijama» koje pokreću neki hrvatski food-blogeri. Dakle, svojevoljno nisam sudjelovala u «pritužbama» na HRT-ovu emisiju, nemam nikakve veze s novinskim člankom u Vjesniku, itd.

Sanela

01. 03. 2009.

Košnice od kokosa




Smjesa za košnice
250 g maslaca sobne temperature
150 g šećera u prahu
400 g kokosa
2 bjelanjka
malo ruma i limunovog soka

Krema
2 jaja (žumanjka)
250 g šećera u prahu
250 g maslaca

kalup za košnice
šećer u prahu
oblatna ili kupovne hostije


Za košnice, izmiješajte maslac, šećer, kokos i bjelanjke i dodajte malo ruma i limunovog soka i zamijesite smjesu da se svi sastojci povežu.
Smjesu stavite u hladnjak da se malo stvrdne.

Za kremu, skuhajte jaja, ohladite ih, oljuštite i izvadite žumanjke. Žumanjke ispasirajte.
Mekani maslac dobro izmiksajte sa šećerom. Dodajte ispasirane žumanjke i sve dobro izmiksajte. Po želji dodajte malo ruma.

U originalnom receptu u loncu treba zakuhati vodu pa u nju ubaciti žumanjke i skuhati ih kao poširana jaja. Ja nemam običaj to tako raditi. Obično taj dan kad radim kolač, normalno skuham cijela jaja u ljusci za neki obrok, pa si ostavim dva žumanjka za kremu.

Ako nemate kupovne hostije, od oblatne kalupom za košnice ili malom čašom režite krugove.

Od bijele smjesu oblikujte male kuglice, svaku kuglicu uvaljajte u šećer u prahu. Kuglicu utisnite uz stijenke kalupa za košnicu koji ste također iznutra posipali šećerom u prahu. U sredini ostavite udubinu i napunite ju kremom. Otvor zatvorite izrezanim krugom od oblatne (ili hostijom).

Obično kalup za košnicu na vrhu ima rupicu, puhnite u rupicu da košnica ispadne van.

Prije svakog stavljanja smjese u kalup, kalup iznutra dobro posipajte šećerom u prahu.

Ovisno o materijalu od kojeg je kalup napravljen, možda će biti lakše vaditi košnice iz kalupa, ako upotrijebite kristal šećer, umjesto šećera u prahu.
Iako, "košnice" su kao i palačinke: lako je moguće da prva ne valja. To ne znači da "košnica" nije jestiva, nego da se neće dati izvaditi van iz kalupa jer on nije dovoljno namazan/posipan. Ali nakon prve "košnice", će stvar profunkcionirati:D
Prije izrade prve košnice kalup iznutra možete i nauljiti/namastiti, pa ga onda posipati kristal šećerom ili šećerom u prahu - možda će se prva košnica tada lakše dati izvaditi (ali to ovisi i o materijalu od kojeg je kalup napravljen, a i o samoj smjesi za košnice, tj. koliko je ona čvrsta, masna i ljepljiva). Nakon te prve košnice kalup ne treba više mastiti jer je smjesa za košnice najčešće i sama dovoljno masna.



Košnice stavite u hladnjak da se rashlade.


Recept je iz kuharice Moji najbolji kolači, urednik Nada Ćuk, Zagreb, Gospodarski list, 1997.
Recept za smjesu od kokosa je iz originalnog recepta za te Košnice, ali ne koristim kremu iz tog recepta, nego radim kremu iz recepta za Planine pod snijegom.


Za punjenje košnica možete upotrijebiti i neku drugu kremu.

Umjesto ove kreme od žumanjaka, ja ponekad koristim običnu kremu od pudinga i maslaca.

1 prašak za puding od vanilije
3 žlice šećera
400 ml mlijeka
150 g maslaca

Oko 350 ml mlijeka zakuhajte. 50 ml mlijeka pomiješajte s praškom za puding i šećerom i to skuhajte u kipućem mlijeku. Ostavite da se ohladi.

Maslac sobne temperature izmiksajte da bude gladak. Dodajte mu žlicu po žlicu mlakog pudinga i sve dobro izmiksajte. Tom kremom punite planine, sve ostalo je isto.


Ne radim često koštice jer nisam zadovoljna kalupima koje imam. Imam dva kalupa, zapravo nisu moji, moja mama ih je kupila prije više od deset godina. Ali ja nisam zadovoljna njima jer imaju slabo izražene «udubine» i «izbočine» kakve bi košnice trebale imati. Zato meni ove moje košnice liče na stošce.

Vidjela sam da ima lijepih kalupa za kupiti, ali budući da ovaj kolač čak ne radim niti svake godine, suvišno mi je to kupovati. Nisu skupi, ali ni inače nemam običaj kupovati stvari za koje znam da ću ih rijetko upotrebljavati – samo zauzimaju mjesto i skupljaju prašinu:(

Ako nemate kalup, možete koristiti cjedilo za limun, pa ćete umjesto "košnica" imati Snježne planine.

Nema komentara:

Objavi komentar