Red velvet torta

ili "Crveni baršun" torta

Pisala sam već o opoziciji Devil´s food cake (vražja torta) i Angel food cake (anđeoska torta). I za jednu i drugu ima na desetke recepata i varijacija, nemoguće je reći koji recept je tradicionalan i originalan.
Pojam Devil´s food cake proširio se na razne torte za koje se običava reći da su «bogate», sastoje se od mnoštva raznih bogatih, «teških» krema, glazura, preljeva… (a nemaju veze s prvotnom tortom Devil´s food cake). Pridjev «bogate» implicira da su te torte grešno dobre, a to se naravno povezuje s đavlom.
Meni takva kategorizacija baš i nema smisla. Volim bogate torte s 5 krema, čokoladnim preljevom, glazurama… Ali volim i jednostavne voćne torte koje se sastoje od laganog biskvita i voća. Prema spomenutoj definiciji takve voćne torte nisu bogate pa ih se ne može svrstati u Devil´s food cake, tj. nisu grešno dobre. Ne slažem se s tim.

(Ako vam se neda sve ovo čitati, odskrolajte dolje do recepta:)

Iako, u toj kategorizaciji mi prvenstveni ide na živce pridjev «grešno dobro». Ne znam u kakvoj je to vezi s mojom odnosom prema religiji, ali hranu definitivno ne doživljavam kao nešto «grešno dobro». Kad opisujem okus hrane, držim se običnih pridjeva: odlično, fantastično, za pet, vrhunski…., ali ne mogu zamisliti da bih za neku hranu rekla da je grešno dobra (ili možda još nisam jela nešto takvo? :DDDD

Čula sam razne pridjeve, pojmove, sintagme… kojima ljudi hvale hranu. Uz nezaobilazan pojam «grešno dobro», tu je i «čista perverzija», «san snova», «rajsko» ili «ko´ iz raja»,…
A često se čuju i današnji sveprisutni jednostavni anglizmi kojima recimo moja kolegica karakterizira samo vrhunsku hranu «(very) nice» iliti «(veri) najs» (a ako nešto nema vrhunski okus onda se zadovolji hrvatskim pojmovima npr. «dobro je»).

Čak i taj najs meni je bliži nego ovaj «grešno dobro» (to jednostavno ne spada u moj gastronomski vokabular).
Iako, bila sam u fazi kad sam pod utjecajem okoline govorila da je nešto perverzno (dobro). To već ima iste konotacije kao i grešno dobro, ali neću sad raspravljati sama sa sobom koje su razlike između nečeg grešnog i nečeg perverznog.

Trenutno mi na živce ide reklama koja se vrti po satelitu. To je reklama za nekakav gotovi puding u čašici, ne sjećam se proizvođača.
Tri opatice su negdje vani, valjda u samostanskom vrtu, i jedu taj puding iz čašice, naravno sve su oduševljene tim pudingom.
I onda najmlađa od njih pita: «Nije li to grijeh?».
Onda druga, nešto starija od ove prve, napravi zabezeknuto-blesavo-upitnu facu.
A treća, najstarija od njih hladnokrvno, u stilu prljavog Harryja, kaže: «Nije, samo ima takav okus.». (Tj. ima okus kao da jest grijeh.)
U moru svih tih glupih reklama, ta definitivno prednjači.


I Red velvet torta svrstava se u skupinu Devil´ s food cake, tj. grešno dobrih, bogatih torti.

Recepata, naravno, ima na desetke i ne zna se koji je autentičan. Ipak, za tu tortu karakterističan je crveni biskvit i bijela krema, navodno je to krema od sira.

Ja ne volim sir u slatkim kolačima, pa ne radim kremu sa sirom. Vidjela sam na Internetu neke varijaciju na temu ove torte u kojoj se umjesto kreme od sira upotrebljava krema od maslaca.

U biskvit se stavlja mlaćenica koja je kod nas poznata i kao buttermilch. Mlaćenica je tekćina koja ostaje pri proizvodnji maslaca.
U Zagrebu u Konzumu kupujem mlaćenicu nekakvog proizvođača iz Desinića.
Volim piti tu kupovnu mlaćenicu, ne znam kako izgleda taj proces proizvodnje, ali stvarno mi je ukusna; za razliku od domaće mlaćenice. Ta domaća mlaćenica, tj. ona vodurina koja je ostala kad smo doma radili maslac – to mi se nikad nije sviđalo. Zapravo, u mojoj obitelji se to nikad ni nije koristilo u prehrambene svrhe, to smo uvijek bacali.
Ali ova kupovna mlaćenica mi se stvarno sviđa. Koliko puta sam išla u neki veći Konzum samo radi te mlaćenice, a nije je bilo:((((((((((((((((((((((((((((((((

Čula sam od nekih kolegica da im se ne isplati kupovati to jer je pakirano u bocu od 1 l: potroše 100-200 ml za neki kolač, a ostatak bace jer ne znaju što bi s tim, a nije im fino kao piće. Ja nemam takvih problema, ja ju popijem i nikad je nemam dovoljno. I inače volim mliječne proizvode, iako ne baš sve, npr. sirutku i kefir ne mogu piti, to mi je užasno; ali mlaćenica mi je odlična. Kupim ju sredinom ili krajem tjedna jer namjeravam za vikend raditi neki kolač. Ali problem mi je ne popiti ju do vikenda! Obično nastojim sačuvati onoliko koliko mi treba za kolač koji namjeravam raditi – iako već mi se dogodilo da sam si sve popila, pa sam kolač radila s običnim mlijekom jer u subotu u jutro, kad sam išla u Konzum, naravno, nisu imali mlaćenice.

Čitala sam negdje da se za potrebe nekog kolača u kućnoj radinosti može napraviti mlaćenica: 240 ml mlijeka pomiješa se s 1 čajnom žlicom običnog octa ili limunovog soka. Ta smjesa ostavi se da odstoji 10ak min. i spremna je za upotrebu. Nisam nikad to probala napraviti.

Ako nemate mlaćenicu, za kolač možete upotrijebiti i obično mlijeko, kiselo mlijeko, kefir, jogurt…
A ako vam ostane kupovne mlaćenice možete njome očistiti mrlje od vode sa sudopera. 100-150 ml mlaćenice pomiješajte s oko 1-2 žlice soli. Tu mješavinu pomoću spužve nanesite na sudoper i lagano razmažite. Operite spužvu toplom vodom i njome uklonite smjesu sa sudopera. Sudoper osušite krpom.
To je jedan od onih trikova, koji omogućava da se bez kupovine sredstava za čišćenje uklone mrlje.


Nisam fotkala tortu onaj dan kad sam ju napravila jer sam bila uvjerena da imam fotke od neke prijašnje torte. Onda sam drugi dan htjela unijeti recept na blog i zaključila da nemam nijednu fotku ove torte (ili ju ne mogu naći???). Pa sam tortu fotkala dan nakon što sam ju radila, tj. nakon što je provela noć u hladnjaku, a samo po sebi je razumljivo da je crveni biskvit zafarbao bijelu kremu, pa sad nije bijela nego ružičasta.

To je jedna od stvari koje mi se ne sviđaju kod ove torte. Kad se torta napravi treba ju staviti na 2-3 sata u hladnjak da se stvrdne i onda je spremna za degustaciju, a krema se još nije zafarbala. Ali ako torta stoji u hladnjaku preko noći, krema poružičasti (ne znam koliko sati je potrebno da bi biskvit zafarbao kremu). Zato ovu tortu nikad nisam nosila na obiteljska slavlja jer obično torte za takve prilike napravim dan ranije, a s ovom tortom to nema smisla budući da krema ne ostane bijela do idućeg dana. Ovu tortu radim samo «za po doma».

Biskvit
125 g maslaca sobne temperature
300 g šećera
2 jaja
2 – 2,5 čajne žlice tekuće crvene boje ili jedna tuba crvene boje ili oko 2 g crvene boje u prahu
pola mahune vanilije
2 žlice kakaa
250 ml mlaćenice (buttermilcha)
pola čajne žlice soli
250 g brašna
1 žlica gustina
1 čajna žlica sode
1 čajna žlica jabučnog octa

Krema
800 ml mlijeka
4 žlice gustina
3 žlice šećera
200 g maslaca sobne temperature
šećer u prahu
+
kokosovo brašno za posipanje

Za biskvit, kremasto izmiksajte maslac sa šećerom. Dodajte jedno po jedno jaje i nakon svakog dodavanja jaja miksajte oko pola minute.
Dodajte boju, sadržaj pola mahune vanilije i kakao pa promiješajte.

Prehrambene boje su različito pakirane, ovisno o proizvođaču. Neke boje su u tekućem stanju, neke su guste kao pasta, a ima i onih u prahu. Skupila sam već više varijanti recepata za ovakvu tortu. U nekima piše da treba staviti jednu tubu crvene boje. Nemam pojam na koju tubu se misli jer kao što sam rekla, ima različitih pakovanja.
U jednom receptu piše da treba staviti 2 – 2,5 čajne žlice tekuće boje. Tu bi se opet dalo raspravljati o veličini čajnih žlica, ali i o intenzitetu same boje.
Ja koristim boju u prahu. Kad sam prvi put radila ovu tortu, boju sam stavljala onako, «od oka» jer nisam našla recept u kojem piše koliko boje u prahu treba staviti. Koristim boju Lebensmittel-Farbe «Sissi» austrijaskog proizvođača «Schimek» (može se kupiti u Zagrebu, npr. u trgovini «Bombonijera biskvit» u Zvonimirovoj ulici, a može se naći i u nekim velikim trgovačkim centrima). Jedan paketić boje teži 4 g. Prvi put kad sam radila ovu tortu stavila sam pola tog paketića, tj. 2 g. Bila sam zadovoljna nijansom biskvita pa uvijek stavljam pola paketića boje na ovu količinu. Ako želite kričaviju crvenu boju biskvita, stavite manje boje.

Mlačenicu pomiješajte sa solju i dodajte u smjesu od jaja naizmjence s prosijanim brašnom i gustinom.
Sodu pomiješajte s octom i umiješajte u smjesu.

Namastite i pobrašnite dva kalupa za tortu (promjera 24 – 26 cm). U svaki kalup ulijte polovicu smjese i zagladite.















Pecite u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva oko pola sata. Kako bi provjerili je li biskvit pečen zabodite čačkalicu u njega, ako je čačkalica suha i čista biskvit je pečen.
Ako imate samo jedan kalup, prvo ispecite jednu biskvit pa nakon toga drugi.

Biskvite ostavite da se ohlade.

Ohlađene biskvite prerežite jednom vodoravno.

Za kremu, 100 ml mlijeka pomiješajte sa šećerom i brašnom.
Ostatak mlijeka stavite u lonac i zagrijte da zakuha, dodajte gustin razmućen u mlijeku, miješajte da nema grudica. Kad zakuha maknite s vatre i ostavite da se ohladi.

Maslac izmiksajte da bude kremast pa mu žlicu po žlicu dodajte mlaku kremu i dobro izmiksajte. Dodajte šećer u prahu, ovino o tome koliko slatku kremu želite.
Ako je smjesa jako gnjecava možete ju nakratko staviti u hladnjak.

Jednu koru biskvita premažite dijelom kreme, pa poklopite drugom korom, premažite ju dijelom kreme i poklopite trećom korom, nju premažite dijelom kreme i poklopite posljednjom korom. Tortu odozgo i sa strane premažite kremom.

Tortu stavite hladnjak da se rashladi. Prije posluživanja tortu odozgo i sa strane posipajte kokosovim brašnom.


Biskvit je iz recepta sa stranice: http://www.chefkoch.de/forum/2,35,144686/Mein-Lieblingskuchen-aus-USA-Red-Velvet-Cake.html, a kremu sam improvizirala.

Recepti s mlaćenicom
Žele od mlaćenice i bobičastog voća